Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3707/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv, okr. DT, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 27. veljače 2026., broj: Pp-576/2026-11, u sjednici vijeća održanoj 6 svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. DT i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. DT se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 50,00 (pedeset) eura u roku 30 (trideset) dana računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. DT proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u t. 1.) izreke pobijane presude za koji prekršaj je okrivljeniku, na temelju istog propisa utvrđena kazna zatvora od 30 dana te zbog prekršaja iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u t. 2.) izreke pobijane presude za koji prekršaj je okrivljeniku, na temelju istog propisa utvrđena kazna zatvora od 10 dana tako da mu je izrečena ukupna kazna zatvora od 40 dana, u koju kaznu zatvora je uračunato vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode (15 dana) tako da mu je ostalo za izdržati 25 dana zatvora, dok je oslobođen dužnosti naknade troška prekršajnog postupka.
2. Protiv te presude okr. DT je pravodobno, podnio žalbu navodeći da presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne odluke o prekršajnopravnoj sankciji, iako iz sadržaja jasno proizlazi da ju pobija samo zbog prekršajnopravne sankcije predlažući preinačiti presudu i izreći blažu sankciju, osobito uvjetnu osudu ili ukinuti presudu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Ističući u žalbi okrivljenik navodi kako sud nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, da izrečena kazna nije razmjerna stvarnim okolnostima događaja, naime radilo se o verbalnom sukobu između njega i supruge zbog narušenih bračnih odnosa i postupka razvoda braka, tijekom događaja nije došlo do fizičkog nasilja, djeca nisu bila u blizini. Nadalje u žalbi ističe da je supruga u međuvremenu odselila iz navedene kuće, više ne žive zajedno čime je u potpunosti prestala mogućnost bilo kakvog daljnjeg sukoba, te upire na činjenicu da prvostupanjski sud njegovom priznanju počinjenja prekršaja i kajanju nije dao odgovarajuću težinu prilikom odmjeravanja kazne. U žalbi posebno ističe da je otac dvoje maloljetne djece trenutno nezaposlen, a daljnje izdržavanje kazne zatvora dodatno bi pogoršalo njegovu i obiteljsku situaciju i onemogućilo ga u pokušaju stabilizacije životnih okolnosti i brige o djeci, zato smatra da bi svrha kažnjavanja u ovom slučaju mogla biti ostvarena i blažom sankcijom osobito imajući u vidu da je već dio kazne proveo u pritvoru.
6. Međutim, razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o pojedinačno utvrđenim kaznama zatvora, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te okolnosti, po mišljenju ovog suda, dovoljno su ocijenjene u korist okrivljenika.
6.1. Okrivljeniku je zbog počinjenog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i čl. 24. istog Zakona, utvrđena kazna zatvora u najkraćem trajanju propisanom za te prekršaje, pri čemu je sud olakotnim cijenio okrivljenikovo priznanje i okolnosti počinjenja prekršaja, zbog čega mu očito nije primjenio mjeru upozorenja- uvjetnu osudu (za prekršaj iz čl. 22. st. 2.), koja niti po ocjeni ovog suda ne bi ispunila svrhu kažnjavanja. Naime, način počinjenja prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim ( izrazito drsko i pogrdno vrijeđanje supruge za vrijeme dok mu je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja ) ukazuje na opravdanost izricanja kazne zatvora (kao jedina vrsta kazne za prekršaj iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji) i to u najkraćem zakonom propisanom trajanju od 10 dana. Osim toga, za istaknuti je da je okrivljeniku pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem Pp-118/2026 samo mjesec dana ranije izrečena kazna zatvora u trajanju od 16 dana, te pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem Pp-4937/2025 dva mjeseca ranije izrečena kazna zatvora od 60 dana uvjetno na 1 godinu, u kojima je okrivljenik proglašen krivim zbog nasilja u obitelji, koje pravomoćne presude očito nisu ispunile svoju svrhu niti su utjecale na promjenu njegova ponašanja, već isti ukazuje upornost u počinjenju prekršaja, pa se i zbog toga ukazuje na pravilnu odluku o bezuvjetnim kaznama zatvora.
6.2. Stoga, po ocijeni ovog suda, utvrđene kazne zatvora su primjerene i dostatne svim okolnostima počinjenih prekršaja te stupnju odgovornosti okrivljenika, a žalbeni navodi da mu zbog manjeg intenziteta povrede zaštićenog dobra jer se radilo o „verbalnom sukobu“, i olakotnih okolnosti da je nezaposlen, te dužnost brige o djeci, treba izreći blažu kaznu, nisu osnovani. Ponovna primjena uvjetne osude kao mjere upozorenja, koju u žalbi predlaže okrivljenik nije opravdana jer je okrivljenik pokazao da nije spreman korigirati svoje ponašanje. Isto tako ne može se prihvatiti kao dodatna olakotna okolnost, obavljanje dužnosti roditeljske skrbi okrivljenika za svoju malodobnu djecu, jer je to zakonska i moralna obveza svakog roditelja. Zato je sud otklonio takove navode žalbe kojima okrivljenik pokušava opravdati potrebu za primjenom uvjetne osude zbog brige o djeci.
7. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika pa iznos od 50,00 eura, predstavlja iznos koji po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenika.
8. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 6 svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
