Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-3557/2026

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. HD, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24) odlučujući o žalbi tužitelja, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: Pp-2808/2025-9 od 10. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 6.svibnja 2026.,

p r e s u d i o j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin, te se preinačuje se pobijana presuda u odluci o prekršajnopravnoj sankciji na način da se okr. HD zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji je proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa izriče novčana kazna 1.100,00 (tisuću sto) eura , u koju kaznu se okr. HD na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), uračunava vrijeme uhićenja od 26. studenog 2025. u 21:15 sati do 28. studenog 2025. u 10:45 sati kao 79,64 eura (sedamdeset devet eura i šezdeset četiri centa), tako da okr. HD ima za platiti 1.020,36‬ eura (tisuću dvadeset eura i trideset šest centi) .

II. Izrečenu novčanu kaznu je okr. HD dužan platiti u roku 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okr. HD u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je okr. AD proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je okrivljeniku, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna 600,00 eura u koju kaznu je uračunato vrijeme uhićenja okrivljenika kao dva dana odnosno 79,64 eura pa je okrivljeniku ostalo za platiti 520,36 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja izrečene novčane kazne, te je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude je tužitelj pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući usvojiti žalbu, preinačiti presudu i izreći okrivljeniku propisanu kaznu.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odluku o ublažavanju kazne, na što opravdano ukazuje tužitelj.

5. U pravu je tužitelj kada pobija prvostupanjsku presudu u odluci o kazni izrečenoj za prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Naime, tužitelj u žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao preblagu kaznu, da je precijenio olakotne okolnosti uzimajući ih kao posebno olakotne, a koje same po sebi ne

predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje kazne ispod zakonom propisnog minimuma, posebno naglašavajući da je nasilje počinjeno u nazočnosti maloljetnog djeteta za koje je upravo zakonodavac propisao stroži oblik prekršaja i viši zakonski minimum kazne, pa se izrečenom ublaženom novčanom kaznom ne postiže svrha kažnjavanja, te da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri ostvario svrhu prekršajnoravne sankcije niti osigurao potrebnu preventivnu zaštitu žrtve i maloljetnog djeteta.

5.1. Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski je sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu 600,00 eura, primjenjujući odredbu o ublažavanju novčane kazne ispod posebno propisanog minimuma novčane kazne za taj prekršaj (novčana kazna za predmetni prekršaj je propisana u iznosu od najmanje 1.100,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana), a da je pritom sud uzeo u obzir činjenicu okolnosti pod kojima je došlo do počinjenja prekršaja, da je otac jednog mlt. djeteta kojeg uzdržava, da je prekršajno nekažnjavan, kao i da su se iza kritičnog događaja obiteljski odnosi poboljšali pa će se po mišljenju prvostupanjskog suda, svrha kažnjavanja postići i ublaženom novčanom kaznom.

5.2. Međutim po ocjeni ovog suda, utvrđene olakotne okolnosti ne čine upravo one posebno izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, odnosno, same za sebe niti u svojoj ukupnosti ne predstavljaju “naročito olakotne okolnosti“ za izricanje blaže kazne od propisane u smislu čl.37. st.2. PZ-a.

5.3. U konkretnom slučaju okr. HD proglašen je krivim za dva oblika nasilja (tjelesno i psihičko) te je u svom protupravnom ponašanju iskazao znatnu agresivnost i upornost , budući se nasilnički ponašao u dužem vremenskom periodu, što ukazuje na čvrstu odlučnost da čini nasilje pa je težina inkriminacije znatna. Iako je tu težinu djela prvostupanjski sud cijenio otegotnom okolnošću, nije ju pravilno razmotrio dajući prednost očito utvrđenim olakotnim okolnostima, zbog kojih je ublažio novčanu kaznu ispod minimuma. Po ocjeni ovog suda, a imajući u vidu navedene otegotne okolnosti (težinu i način počinjenja ) te utvrđene olakotne okolnosti koje nemaju značaj naročito olakotnih u ovom slučaju, prvostupanjski sud nije imao osnove okrivljeniku izreći blažu kaznu od najmanje propisane za ovaj prekršaj. Posebno se ističe da se okolnost što je okrivljenik otac jednog mlt. djeteta kojeg uzdržava, a u čijoj nazočnosti je počinio nasilje u obitelji, ne može smatrati privilegijem kojim bi se popravljala slika o okrivljeniku te nema značaj olakotne okolnosti u konkretnoj situaciji. Naime status oca ne može biti olakotan ako je okrivljenik zloupotrijebio taj status čineći nasilje pred djetetom, koje ponašanje isključuje taj općenito olakotni element roditeljstva. Niti obveza financijske skrbi o djetetu ne može biti razlog za ublažavanje novčane kazne okrivljeniku koji isto tako ima obvezu roditeljske zaštite djetetovog psihološkog razvoja kojeg je okrivljenik u ovom slučaju grubo povrijedio, počinivši nasilje u obitelji u njegovoj prisutnosti.

6. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti kao i imovno stanje okrivljenika, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini najniže propisane novčane kazne za prekršaj iz čl. 22. st.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, dakle u iznosu 1.100,00 eura (odnosno, 1.020,36‬ eura nakon uračunavanja vremena lišenja slobode), prilagođena konkretnom djelu i počinitelju. Izrečena novčana kazna u visini zakonom propisanog minimuma novčane kazne, po stavu ovog suda je primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja te će se njome ostvariti opća svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a i svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a. Izrečenu novčanu kaznu je okr. HD dužan platiti u roku 30 dana, računajući od dana primitka ove presude, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako isti u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

7. U odnosu na žalbene navode tužitelja kako sud nije okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, ističe se da niti po stanovištu ovog suda, izricanje zaštitne mjere u ovom prekršajnom postupku, nije nužno. Naime, iz provedenog dokaznog postupka je vidljivo da se okrivljenik ne smatra krivim za terećeni prekršaj, po njegovom mišljenju radi se obiteljskim svađama koje često supruga inicira i provocira, dakle ne prihvaća odgovornost za svoje postupke. S obzirom na navedeno evidentno je da postoje čimbenici koji isključuju primjenu zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana za koju je potrebna takva osobnost okrivljenika kojom pokazuje spremnost prihvaćanja odgovornosti za nasilje i rad na promjeni svog ponašanja, što u ovom konkretnom slučaju nije ispunjeno. Nadalje, iz stanja spisa vidljivo je da će okrivljenik zajedno sa žrtvom nasilja biti uključen u socijalnu uslugu psihosocijalnog savjetovanja u Obiteljski centar, Područna služba Varaždin, radi početka pružanja usluge psihosocijalnog savjetovanja. Po ocijeni ovog suda je za sada na taj način dostatno otklanjanje okolnosti koje potiču na nasilje i kroz navedeni tretman u Obiteljskom centru jer se radom s okrivljenikom može osigurati zaštita žrtve, ali i utjecati na počinitelja da prihvati primjerene metode ponašanja unutar obitelji.

8. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu,6 svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.