Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-4578/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog HK, zbog prekršaja iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi okrivljenog HK, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj Pp-14958/2023-7 od 25. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog HK i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni HK obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj Pp-14958/2023-7 od 25. travnja 2024., okrivljeni HK proglašen je krivim zbog počinjenog prekršaja iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, za koje djelo mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 200,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne, dok je na ime paušalnih troškova prekršajnog postupka okrivljenik dužan platiti iznos od 30,00 eura.
2. Protiv te presude okrivljeni HK podnio je pravodobnu žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnom osporava istinitost i vjerodostojnost iskaza svjedokinje RK. Poriče počinjenje prekršaja i traži provođenje rekonstrukcije događaja na terenu. Ističe kako je svoje navode spreman potvrditi i na poligrafu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. U odnosu na žalbene navode kojima okrivljenik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno takvim žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je valjano obrazložio odluku o krivnji žalitelja.
6. Činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio analizom i ocjenom obrane okrivljenog HK, analizom i ocjenom iskaza u postupku ispitane svjedokinje RK i uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu. Iscrpnom analizom svih provedenih dokaza i njihovim dovođenjem u međusobnu vezu, prvostupanjski sud je došao do zaključka da je okrivljenik kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Okrivljenik u dokaznom postupku nije predložio niti jedan dokaz kojim bi osporio svoju odgovornost zbog počinjenja predmetnog prekršaja, već u žalbi predlaže da ga se podvrgne ispitivanju poligrafom i provede rekonstrukcija događaja na terenu te ponovno dostavlja medicinsku dokumentaciju koja ne predstavlja dokaz kojim bi okrivljenik isključio svoju odgovornost za počinjeni prekršaj.
7. Okrivljeniku se ukazuje na odredbu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona prema kojoj se u žalbi mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao. S obzirom da je dokazni postupak pred prvostupanjskim sudom završen 25. travnja 2024., navedene dokazne prijedloge okrivljenik je mogao isticati do završetka dokaznog postupka jer se u svakom slučaju ne radi o činjenicama i dokazima koji nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili podnositelj žalbe za njih nije znao.
8. Ponašanje okrivljenika u navedenoj situaciji na javnom mjestu, u parku hotela „Zagreb“, i to u prisutnosti djeteta od 10 godina, predstavlja krajnje neprihvatljivo ponašanje u civiliziranom društvu, kojim se vrijeđa i omalovažava moralne osjećaje građana. Stoga ovaj sud ne dovodi u pitanje ispravnost zaključka prvostupanjskog suda, koji je potpuno i točno utvrdio činjenično stanje na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne razloge, koji su po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji žalitelja. Svoju odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, nalazeći da postupanje okrivljenika na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela prekršaja iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
9. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, jer iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio u tom pravcu, no žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
10. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Pritom treba navesti da je okrivljeniku izrečena novčana kazna, kao blaža vrsta propisane kazne, i to u visini zakonom propisanog minimuma. Cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti te cijeneći da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
11. Također, u smislu odredbe okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
12. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
13. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 205. Prekršajnog zakona kao u izreci ove presude.
Zagreb, 6. svibnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
