Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-295/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji pojedinki Ivani Čačić, u pravnoj stvari tužitelja ČISTOĆA d.o.o., Zadar, Ulica Stjepana Radića 33., OIB: 84923155727, zastupanog po punomoćniku Kristini Baričević, odvjetnici u Sesvetama, protiv tuženice JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-983/2024-19 od 18. prosinca 2025., 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice i potvrđuju se točka I. i III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-983/2024-19 od 18. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Točka II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-983/2024-19 od 18. prosinca 2025. nije ispitivana u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I. izreke djelomično održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivanke Birkić-Šarić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-79022/2023 od 26. listopada 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju 52,29 EUR sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je određeno tom točkom izreke. Točkom II. izreke djelomično je ukinut platni nalog iz tog rješenja o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju 2,12 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15. veljače 2023. i u tom je dijelu tužbeni zahtjev odbijen. Točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka od 150,77 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 18. prosinca 2025. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica ne navodeći određeno zakonske žalbene osnove s prijedlogom da se pobijana presuda „preinači ili vrati na ponovni postupak“. U skladu s člankom 365. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) uzima se da tužena žalbom pobija točke I. i III. izreke prvostupanjske presude jer su to dijelovi u kojima nije uspjela u sporu. Iz sadržaja žalbe proizlazi da je tužena pobija zbog pogrešne primjene Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ br. 94/2013. i 73/2017) i odgovarajućim direktivama Europskog parlamenta i vijeća prema kojima je ustanovljeno načelo da „onečišćivač plaća“. Osim toga tvrdi da je tužitelj propustio svoju obvezu navođenja parametara na temelju kojih je obračunao iznos minimalne (fiksne) naknade.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu predložio istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu koja je zakonita jer je na pravilno utvrđenu činjenicu da je tuženica vlasnica nekretnine primijenio materijalno pravo prema kojem je obvezna koristiti i plaćati javnu uslugu odvoza komunalnog otpada koju pruža tužitelj, a u vrijeme kada svoju nekretninu ne koristi i ne stvara komunalni otpad, minimalnu cijenu te javne usluge. Žalbene navode ocjenjuje paušalnim i neargumentiranim te tvrdi da su izneseni radi izbjegavanja plaćanja zakonske obveze.

4. Žalba nije osnovana.

5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijane točke I. i III. izreke presude u granicama razloga određenih u žalbi, vodeći računa o tome da se u skladu s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona, pritom pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

5.1. Ispitujući pobijanu presudu na taj način, ocjena je drugostupanjskog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora u žalbenoj je stupnju postupka zahtjev za isplatu 52,29 EUR na ime neplaćenog dužnog iznosa za cijenu obvezne minimalne javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada u razdoblju od listopada 2022. do lipnja 2023. na području Općine Jasenice u kojoj je tuženica vlasnica nekretnine, prema računima koji su dospijevali petnaestog u mjesecu za protekli mjesec.

7. Sporno je postojanje obveze tuženice na plaćanje minimalne cijene javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada u vrijeme kada tuženica u toj nekretnini, u kojoj boravi tijekom srpnja i kolovoza, ne boravi odnosno ne proizvodi i ne predaje taj otpad.

8. Činjenica da je tužiteljica u utuženom razdoblju (od listopada 2022. do lipnja 2023.) bila vlasnica nekretnine za odmor na području Općine Jasenice koju koristi povremeno (tijekom srpnja i kolovoza) nije sporna. Zbog toga je tuženica u smislu članka 70. stavka 1. i 2. tada važećeg Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 84/2021., dalje: ZGO) korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na tom području svrstana u kategoriju korisnika kućanstvo.

8.1. Nije sporno niti to da je tužitelj davatelj usluge sakupljanja komunalnog otpada u smislu članka 68. stavka 1. točke 1. ZGO-a.

8.2 U skladu s člankom 70. stavkom 4. točkama 1. i 5. ZGO-a, korisnik usluge dužan je koristiti koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem zaduženog spremnika i platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi u smislu članka 71. stavka 1. ZGO-a.

8.3. U skladu s člankom 74. ZGO-a, cijena javne usluge plaća se radi pokrića troškova pružanja javne usluge (stavak 1.). Strukturu cijene javne usluge čini: cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i cijena obvezne minimalne javne usluge (stavak 2.). Omjer cijene za količinu predanog miješanog otpada i cijene obvezne minimalne javne usluge u cijeni javne usluge mora biti odmjeren na način koji će osigurati obavljanje javne usluge na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, javnost rada i onečišćivač plaća, kako bi se osiguralo i poticalo odvojeno sakupljanje otpada (stavak 5.).

8.4. Obvezna minimalna javna usluga je iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu (članak 76. stavak 1. ZGO-a). Cijena obvezne minimalne javne usluge dio je cijene javne usluge (članak 76. stavak 2. ZGO-a). Na području pružanja javne usluge primjenjuje se jedinstvena cijena obvezne minimalne javne usluge za korisnika usluge razvrstanog u kategoriju korisnika kućanstvo (stavak 76. stavak 3. ZGO-a).

8.5. Cjenik javne usluge je opći akt koji, na temelju Odluke iz članka 66. ovoga Zakona, donosi davatelj usluge (članak 77. stavak 2. ZGO-a). Prema tom cjeniku cijena obvezne minimalne javne usluge za kategoriju kućanstvo iznosila je na području Općine Jasenice 5,81 EUR. Suprotno žalbenim navodima, davatelj usluge je u skladu s člankom 77. stavkom 3. ZGO-a dužan provesti prethodno javno savjetovanje o prijedlogu cjenika s obrazloženjem načina na koji je određena cijena obvezne minimalne javne usluge, ali nema nikakvog zakonskog uporišta u tome da je za iznos te cijena obvezne minimalne javne usluge trebao u ovom po jedinačnom postupku navesti parametre na kojima se temeljila. Osim toga, tu je tvrdnju tužena iznijela tek u žalbi.

9. Imajući na umu citirane propise, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je održao na snazi platni nalog kojim je tuženici naloženo plaćanje cijene obvezne minimalne javne usluge za kategoriju kućanstvo za njezinu nekretninu na području Općine Jasenice i za mjesece u kojima ne proizvodi i ne predaje otpad. Načelo „onečišćivač plaća“ je održano već zbog činjenice da tuženica ne plaća cijenu za miješani komunalni otpad koji nije predala. Naime, nije sporno da tužiteljica samo u ljetnim mjesecima u kojima predaje otpad, kao „onečišćivač“ plaća (varijabilnu) cijenu usluge prikupljanja komunalnog otpada prema cijeni koja ovisi o količini predanog miješanog komunalnog otpada. Zakonska svrha obveze plaćanje minimalne cijene javne usluge je ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvaliteta pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu, a ne ispunjenje načela „onečišćivač plaća“. Kad je riječ o (nepoznatim) direktivama na koje se tuženica poziva u žalbi, za odgovoriti je tužiteljici da u skladu s postojećim pravom EU, mjerodavna tijela države članice raspolažu širokom marginom prosudbe pri utvrđivanju načina izračuna cijena, poput troškova gospodarenja otpadom, pod uvjetom da ta cijena ne dovodi to toga da se određenim korisnicima usluge nameću očito neproporcionalni troškovi. Tuženica tijekom prvostupanjskog postupka nije dovodila u pitanje proporcionalnost cijene obvezne minimalne javne usluge, nego je tvrdila da nema obveze na njezino plaćanje u utuženom razdoblju zbog činjenice da svoju nekretninu u tom razdoblju nije koristila.

10. Podudarno pravno shvaćanje o obvezi plaćanja obvezne minimalne cijene javne usluge izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 101/2023-2 od 14. veljače 2023.

10.1. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka niti su u donošenju te odluke počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se točke I. i III. izreke prvostupanjske presude pobijaju žalbom kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženice i potvrđene su te točka izreke prvostupanjske presude.

12. S obzirom na to da troškovi sastavljanja odgovora na žalbu nisu bili potrebi za odlučivanje o žalbi, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastavljanja tog odgovora.

13. Točka II. izreke prvostupanjske presude nije pobijana žalbom pa nije ispitivana u žalbenom postupku.

U Varaždinu 6. svibnja 2026.

Sutkinja

Ivana Čačić