REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-35/2025-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ..., [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Štih, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 8. studenog 2024., poslovni broj: Pn-55/2020, u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ... [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 8. studenog 2024., poslovni broj: Pn-55/2020., u pobijanoj točki I. izreke.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj] platiti tužitelju VD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime štete iznos od 1.718,50 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. prosinca 2019. godine pa do isplate, a sve sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, te se nalaže tuženiku na ime parničnog troška tužitelju isplatiti iznos od 1.812,98 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu do 36,45 eur."

2. Tuženik je pravovremeno podnio žalbu iz koje proizlazi da prvostupanjsku presudu pobija u dosuđujućem dijelu, u točki I. izreke. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kako je u žalbenoj fazi postupka sporna visina dosuđene naknade neimovinske štete, tijek zakonskih zateznih kamata i odluka o parničnim troškovima stranaka.

2.1. Mišljenja je da je prvostupanjski sud dosuđenu visinu neimovinske štete previsoko odmjerio i da se istom odstupa od svrhe instituta naknade štete i narušava načelo pravičnosti u odnosu na ostale oštećene koji za sličnu ozljedu ostvaruju niže naknade.

2.2. Osim toga, a uzimajući u obzir da je prvostupanjski sud uzeo u obzir „nove orijentacijske kriterije“ postavlja se pitanje retroaktivne primjene pravnog shvaćanja VSRH na predmetni obvezno-pravni odnos koji je nastao prije donošenja istog, te je predmetna šteta u cijelosti dospjela prije donošenja istog shvaćanja.

2.3. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno odredio i tijek zakonskih zateznih kamata. Konačan opseg štete utvrđen je medicinskim vještačenjem, pa kako je visina štete temeljna pretpostavka postojanja odgovornosti za naknadu štete, a visina štete je u ovom slučaju određena odlukom suda, to neimovinska šteta, kao i imovinska, dospijevaju s tim datumom, pa smatra da kamata teče od presuđenja.

2.4. Odluku o troškovima tuženik pobija u cijelosti, ističući da bi i uspjeh stranaka u postupku bio drugačiji da je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu presudu.

2.5. No, čak i kod ovakve presude odluku o parničnim troškovima smatra nezakonitom jer smatra da je dio troškova trebao biti obračunat prema vrijednosti boda od 10,00 kuna, odnosno prema vrijednosti boda koji je bio na snazi u vrijeme kada se poduzimao dio radnji, odnosno smatra da je prvostupanjski sud trebao za vrijeme dok su bile na snazi odredbe Tarife objavljene u Narodnim novinama 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 priznati trošak prema vrijednosti boda od 10,00 kuna, a nakon stupanja na snagu izmjene Tarife objavljene u Narodnim novinama 37/22 priznati trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna/1,99 eura, s time što uopće nije bilo mjesta primjeni Tarife objavljene u Narodnim novinama 138/2023, budući je ista stupila na snagu dvije godine nakon podnošenja tužbe.

2.6. Zaključno tuženik predlaže da se njegova žalba uvaži i da se preinači prvostupanjska presuda, te odbije tužbeni zahtjev tužitelja. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19 dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti, niti da je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koja je proizašla iz štetnog događaja od 8. kolovoza 2017.

7. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je među strankama nesporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika i ozljede koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju. U ovoj žalbenoj fazi postupka sporna je visina dosuđene neimovinske štete, kao i tijek zakonskih zateznih kamata.

8. Prvostupanjski je sud nakon provedenih dokaza, uvidom u medicinsku dokumentaciju, te nakon što je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima dr. Žarku Rašiću, spec. kirurgije i dr. Gordanu Makariću, spec. psihijatrije utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio tjelesne ozljede i to natučenje desne potkoljenice i akutnu reakciju na stres. Iz njihova nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio bolove jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta četiri dana i bolove slabijeg intenziteta trideset dana. Pretrpio je i primarni strah jakog intenziteta koji je trajao kratko, potom sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno dva dana, potom umjerenog oscilirajućeg intenziteta dva tjedna, te slabiji oscilirajući strah do četiri tjedna. Kod tužitelja je zaostao i kasniji povremeni strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 10 dana po dva sata i potom još sedam dana po jedan sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično. Pomoć su mu pružali članovi kućanstva.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je u štetnom događaju za koji je odgovoran osiguranik tuženika, tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu članka 19. stavka 2. u vezi s člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 dalje u tekstu: ZOO), kao i da utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u smislu članka 1100. stavak 1. ZOO-a.

10. Pri tome je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelju na ime neimovinske štete pripada pravo na iznos od 2.130,00 eura, dok mu na ime tuđe pomoći i njege pripada pravo na iznos od 71,55 eura. Kako je tužitelju u mirnom postupku isplaćena šteta u iznosu od 483,05 eura, to je pobijanom presudom tužitelju dosuđen daljnji iznos štete od 1.718,50 eura.

11. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i ocjenu provedenih dokaza prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pri čemu nalazi pravilnom i odluku o visini dosuđene neimovinske štete.

12. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da visinu naknade neimovinske štete nije trebalo razmatrati kroz Orijentacijske kriterije od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. iz razloga što je tužba podnesena prije njihovog donošenja odnosno jer je odštetnopravni odnos nastao prije donošenja tih novih mjerila. Naime, navedeni Orijentacijski kriteriji odnose se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja ubuduće, a u konkretnom slučaju ovaj parnični postupak je u to vrijeme bio u tijeku. Pri tome treba navesti da Orijentacijski kriteriji nisu izvor prava, te se ne primjenjuju samim automatizmom, već služe ujednačavanju kriterija kod odlučivanja o naknadi neimovinske štete, a obveza je sudova da, ovisno o konkretnim okolnostima slučaja, utvrde visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

13. U konkretnom se slučaju radilo o tjelesnim ozljedama koje je zadobio tužitelj kao vozač osobnog automobila uslijed, kako to proizlazi iz prvostupanjskog spisa, naleta teretnog vozila na osobno vozilo kojim je upravljao tužitelj. Iz provedenih dokaza proizlazi da tužitelj nije pretrpio teže tjelesne ozljede već je zadobio natučenje desne potkoljenice. Međutim, štetni događaj kod njega je izazvao akutnu reakciju na stres zbog koje je zatražio i psihijatrijsku pomoć, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, što je, imajući u vidu okolnosti prometne nezgode (sudar teretnog i osobnog vozila), kao i tužiteljevu životnu dob (rođen 1940.), tim više životno uvjerljivo budući starija životna dob može utjecati na intenzitet i trajanje psihičke reakcije na traumatski događaj, kao u konkretnom slučaju.

14. Zbog navedenog je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu pravične novčane naknade na ime neimovinske štete.

15. Neosnovano tuženik smatra da je tijek zakonske zatezne kamate trebalo odrediti od presuđenja. Naime, u konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (“Narodne novine” broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 dalje u tekstu: ZOOUP) koji se primjenjuje kao lex specialis. Člankom 12. stavkom 4. tog zakona propisano je da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa u situaciji kada je prvostupanjski sud tijek zatezne kamate odredio od završetka liječenja koje je nastupilo nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, ni ovaj žalbeni navod tuženika nije osnovan.

16. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je u odluku o troškovima postupka trebalo obračunati tako da se uzme da je vrijednost boda 1,33 eura/10,00 kuna, odnosno 1,99 eura/15,00 kuna odnosno 2,00 eura, ovisno o tome kada je svaka pojedina radnja poduzeta. Naime, odluka o trošku postupka donesena je u presudi od 8. studenog 2024. kada je u primjeni bila Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika objavljena u Narodnim novinama 138/23, a kojom je u Tbr. 54. vrijednost boda određena u visini od 2,00 eura. Nadalje u Tbr. 50 stavku 3. Tarife/23 propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o troškovima postupka, sukladno članku 154. stavku 5. ZPP-a, budući tužitelj samo sa neznatnim dijelom svog tužbenog zahtjeva (39,45 eura) nije uspio u sporu. Pri tome je vodio računa i o odredbi članka 155. stavku 1. ZPP-a, jer je tužitelju dosudio troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, a koji su obračunati sukladno odredbama Tarife/23.

17. Slijedom navedenog, a temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a odnosno u odnosu na odluku o troškovima postupka sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

18. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, jer sa istom nije uspio. Ova odluka temelji se na članku 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP- a.

19. U nepobijanom dijelu, u točki II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Slavonski Brod, 6. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić