REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž Ob-19/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović- Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja mlt. OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice mlt. IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Ivanu Topiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić j.t.d., Zagreb, protiv I. tuženika CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Saši Anđelkoviću, odvjetniku u Zagrebu, i II. tuženice GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Đorđu Anđelkoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi uzdržavanja djece, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 3. veljače 2026., poslovni broj: P Ob-1087/2021-66, u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe tuženika CU i GU, ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 3. veljače 2026., poslovni broj: P Ob-1087/2021-66, u pobijanim točkama I., II. i IV. izreke, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženicima CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da za uzdržavanje unuka OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], plaćaju iznos od 212,36 eura mjesečno počevši od dana podnošenja tužbe 11. studenog 2021. pa nadalje, dok za to budu ispunjene zakonske pretpostavke najkasnije do 15. u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sa pripadajućom zateznom kamatom tekućem od dospijeća do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve na tekući račun majke ĆU otvoren kod ..., IBAN: [broj bankovnog računa].

II. Nalaže se tuženicima CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da za uzdržavanje unuke IU, OIB: [osobni identifikacijski broj], plaćaju iznos od 185,81 eura mjesečno počevši od dana podnošenja tužbe 11. studenog 2021. pa nadalje, dok za to budu ispunjene zakonske pretpostavke najkasnije do 15. u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sa pripadajućom zateznom kamatom tekućem od dospijeća do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve na tekući račun majke ĆU otvoren kod Zagrebačke banke d.d., IBAN: [broj bankovnog računa].

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da za uzdržavanje unuka OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], i IU, OIB: [osobni identifikacijski broj], plate 6.180,25 eura na ime dospjelih, a do dana podnošenja ove tužbe neplaćenih iznosa uzdržavanja, sve u roku 8 dana od donošenja presude, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a na tekući račun oca majke ĆU na račun otvoren kod Zagrebačke banke d.d., IBAN: [broj bankovnog računa].“

IV. Nalaže se tuženicima CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da nadoknade tužiteljima troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.004,92 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. veljače 2026. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremene žalbe su podnijeli tuženici i to protiv točke I., II. i IV. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 155/23 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP).

2.1. I. tuženik CU u svojoj žalbi navodi kako je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude koristio neke dokaze koje tužitelj nije predložio, odnosno dokaze koji su izvedeni nakon zaključenja glavne rasprave. Tako navodi kako je iz spisa vidljivo da je prvostupanjski sud 2. veljače 2026. samoinicijativno nakon zaključenja glavne rasprave zatražio podatke o imovini tuženika, te je na temelju istih donio pobijanu presudu, a kako je to vidljivo iz točke 3. i 7. obrazloženja citirane presude. Pri tome žalitelj napominje kako prvostupanjski sud nije dao strankama, konkretno žalitelju, mogućnost izjašnjenja o dokazima na temelju kojih je donio pobijanu presudu, a što je bio dužan učiniti zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a.

2.2. Nadalje I. tuženik u svojoj žalbi ističe kako je prvostupanjski sud mogao izvoditi samo dokaze koje su stranke predložile. Iz spisa je vidljivo da tužitelji nisu predložili da naslovni sud službenim putem zatraži podatke o nekretninama u vlasništvu tuženika, podatke o vrijednosnim papirima u vlasništvu tuženika, kao i podatke o motornim vozilima u vlasništvu tuženika a što je sve sud samoinicijativno učinio nakon zaključenja glavne rasprave, te je na temelju tih dokaza donio pobijanu presudu.

2.3. U žalbi dalje ističe kako je na tužiteljima bio teret dokazivanja da ČU ne postupa po pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj odluci. Nejasno je zašto je naslovni sud odustao od provođenja dokaza saslušanjem navedenog svjedoka.

2.4. Nadalje u žalbi ističe kako je od dostave podataka ZABE i saslušanja zakonske zastupnice do donošenja pobijane presude proteklo više od tri godine, te da za te tri godine u spisu nema podataka da li otac djece doprinosi uzdržavanju zbog čega je i činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

2.5. Prvostupanjski je sud u potpunosti zanemario činjenicu da je II. tuženica na traženje zakonske zastupnice maloljetnih tužitelja istoj dana 15. ožujka 2024. međunarodnom poštanskom uputnicom ... na ime alimentacije poslala, odnosno uplatila iznos od 500,00 eura o čemu je dokaz dostavljen u sudski spis, čime je, kada se navedeno uzme u obzir, razvidno da je podmiren jedan mjesečni obrok uzdržavanja tužitelja.

2.6. I. tuženik je stava da je u svakom slučaju uzdržavanje previsoko određeno s obzirom na primanja tuženika. Isto tako ističe kako ni potrebe maloljetne djece nisu uopće utvrđene.

2.7. Osporava se i odluka o troškovima postupka.

3. Žalba II. tuženice GU sadržajno je istovjetna sa žalbom I. tuženika.

3.1. Tuženici suglasno predlažu da se njihove žalbe uvaže i da se pobijane točke I., II. i IV. izreke prvostupanjske presude preinače u pravcu odbijanja tužbenog zahtjeva, podredno predlažu prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traže trošak žalbi.

4. Žalbe su osnovane.

5. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je na ročištu održanom 15. prosinca 2025. (zapisnik na strani 268. spisa) odlučeno da se daljnji dokazi neće izvoditi i da je glavna rasprava zaključena. Ročište za objavu presude određeno je za dan 29. siječnja 2026.

5.1. Pregledom prvostupanjskog spisa također je utvrđeno da je ročište za objavu presude odgođeno za 2. veljače 2026. (strana 273. spisa), da je 2. veljače 2026. izvršen uvid u zemljišne knjige, podatke o vlasništvu vozila, kao i podatke u sustav Središnjeg klirinško depozitarnog društva (strana 275. do 347. spisa), kao i da je ročište za objavu odluke ponovno odgođeno i to ovog puta za 3. veljače 2026., kada je objava odluke i održana bez prisutnosti stranaka i punomoćnika (strana 350. spisa).

6. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud svoju odluku, između ostalog, temelji i na podacima Zajedničkog informacijskog sustava zemljišnih knjiga i katastra, te utvrđuje da je I. tuženik vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 56. suvlasnički dio (E-55), stan površine 75 m[2] u [adresa], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ZK odjel Karlovac), pašnjak [adresa] površine 11624 m[2] , zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ZK odjel Karlovac), livada [adresa] površine 716 m[2] , zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (...), livada i oranica Luka ukupne površine 6262 m[2] , u 55/280 dijela, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ZK odjel Karlovac), oranica Luka površine 180 m[2] , u 55/280 dijela, dok je II. tuženica vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (ZK odjel Zadar), stambena zgrada površine 89 m[2] , pomoćna zgrada od 13 m , dvorište površine 303 m[2] , ukupno 405 m , Osim toga, prvostupanjski sud utvrđuje da je I. tuženik vlasnik osobnog vozila marke Citroen C5, godina proizvodnje 2008.

6.1. Na temelju tih podataka prvostupanjski sud zaključuje da I. tuženik ima mogućnost unovčiti nekretnine koje se nalaze na području Karlovačke županije bilo kroz prodaju ili davanje istih u zakup. U konačnici prvostupanjski sud obvezuje tuženike, baku i djeda maloljetnih tužitelja da istima plaćaju uzdržavanje jer njihov otac, odnosno sin tuženika, to ne čini. Pri tome prvostupanjski sud navodi da se iznimno rijetke, parcijalne i sporadične uplate oca maloljetnih tužitelja ne mogu smatrati uzdržavanjem i nalazi da su ispunjene pretpostavke iz članka 288. stavka 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015, 98/2019, 47/20, 49/23, 156/23 – dalje: ObZ)

7. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud mogao izvoditi isključivo dokaze koje su stranke predložile. Naime, u postupcima radi uzdržavanja maloljetne djece, sukladno članku 349. i 350. ObZ-a primjenjuje se istražno načelo, što znači da sud nije vezan činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima stranaka, već je ovlašten i dužan po službenoj dužnosti utvrđivati sve odlučne činjenice, te izvoditi dokaze potrebne za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja. Polazeći od načela najboljeg interesa djeteta, propisanog člankom 5. ObZ-a, sud je bio ovlašten izvesti dokaze pribavljanjem podataka iz zemljišne knjige, katastra, kao i podatke o vlasništvu pokretnina odnosno motornog vozila.

7.1. Međutim, time što je svoju odluku utemeljio na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dao mogućnost da se izjasne, jer stranke nisu imale saznanja da je sud po službenoj dužnosti pribavio naprijed navedene podatke i to nakon zaključenja glavne rasprave, prvostupanjski je sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 7. stavkom 3. ZPP-a koja je utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

7.2. U pravu su tuženici kada ukazuju i na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, jer je na ovaj način, ne izvođenjem dokaza na glavnoj raspravi, tuženicima nezakonitim postupanjem suda onemogućeno raspravljanje pred sudom.

8. Zbog svega naprijed navedenog, i bez obzira na daljnje žalbene razloge, a temeljem članka 369. stavka 1. ZPP-a, žalbe tuženika valjalo je prihvatiti i prvostupanjsku presudu ukinuti u pobijanim točkama I., II. i IV. izreke, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Novom odlukom bit će odlučeno o cjelokupnim troškovima uključujući i troškove žalbe.

9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovom odlukom tako što će dokaze na kojima je temeljio pobijanu odluku dostaviti strankama i dati im mogućnost da se o istima očituju.

10. Skreće se pozornost prvostupanjskom sudu da je člankom 288. stavkom 2. ObZ-a propisano da ukoliko roditelj ne uzdržava maloljetno dijete dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju. Prema sadržaju navedene odredbe proizlazi da je obveza bake i djeda supsidijarna, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, odnosno da djedovi i bake dolaze u obzir za uzdržavanje maloljetne djece tek ako roditelj ne ispunjava svoju obvezu, a oni ni tada nemaju tu obvezu, ako nisu u mogućnosti uzdržavati unuke. Supsidijarnost njihove obveze zakonom je ustanovljena radi zaštite dobrobiti djece (unučadi), odnosno njihove materijalne sigurnosti i prava na određeni životni standard, a ona je iz istih razloga ustanovljena i prema članku 27. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori" broj 12/93, 20/97). Pravilno se stoga žalbom ukazuje da je činjenično stanje u pogledu ispunjavanja obveze oca maloljetne djece za sada nepotpuno utvrđeno, jer je uistinu od dostave podataka banke i saslušanja zakonske zastupnice do donošenja pobijane odluke proteklo više od tri godine i za te tri godine u spisu nema podataka o tome da li je u međuvremenu otac djece doprinosio uzdržavanju maloljetne djece, pa će prvostupanjski sud i u tom dijelu upotpuniti činjenično stanje

11. Nadalje, tuženici u žalbi navode, a iz stanja spisa isto i proizlazi, da su tuženici tijekom postupka izvršili uplatu iznosa od 500,00 eura na ime uzdržavanja maloljetne djece. Uplata je izvršena 15. ožujka 2024., međutim prvostupanjski sud tu okolnost nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja o visini dosuđenog uzdržavanja, pa će, ukoliko tužbeni zahtjev tužitelja nađe osnovanim i ovu okolnost imati u vidu.

12. U ponovljenom postupku sud će postupati osobito žurno, bez nepotrebnih odgoda i većih vremenskih razmaka između ročišta, imajući u vidu da se radi o postupku uzdržavanja maloljetne djece u kojem je zaštita njihovog najboljeg interesa od osobite važnosti.

13. U nepobijanom dijelu, u točki III. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 6. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić