REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-300/2026-3.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tihomiru Vojvodiću, odvjetniku u Gospiću, Kaniška 15, protiv tuženice [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, Građansko-upravni odjel, Gospić, Trg Alojzija Stepinca 3, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Gospiću od 20. veljače 2026., poslovni broj: P-231/2019-23., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja HZ kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Gospiću od 20. veljače 2026., poslovni broj: P-231/2019-23, u cijelosti.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužitelj HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak [adresa], površine 719 m2, upisane u ZK uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se nalaže brisanje prijašnjeg prava vlasništva s imena tuženika [adresa] uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na ime i vlasništvo tužitelja.“.
II. Nalaže se tužitelju HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku [adresa], [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 600,00 EUR (slovima: šesto eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno izjavio žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP).
2.1. U žalbi tužitelj navodi da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije pravilno ocijenio njegov iskaz niti iskaze svjedoka, iako, prema njegovim tvrdnjama, nema dvojbe da je poštenje na njegovoj strani. Ističe da se prvostupanjski sud poziva na posjed susjeda, ali iz toga ne izvodi zaključak da bi isti imali spor s tužiteljem, niti da je itko tužitelja smetao u posjedu.
2.2. Nadalje, tužitelj smatra nejasnim na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje da bi netko drugi, osim tužitelja, vršio posjed, osobito imajući u vidu da posjednici nisu dali očitovanja o tim činjenicama, te da se nikada nije vodio spor u vezi s predmetnim nekretninama, niti je tužitelj imao spor s bilo kojom osobom zbog smetanja posjeda.
2.3. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Trošak sastava žalbe ne potražuje.
3. Odgovora na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužitelj je žalbu izjavio i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, no u žalbi ne navodi o kojoj se konkretnoj povredi radi.
5.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da prilikom njezina donošenja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak [adresa], površine 719 m², upisanoj u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i zahtjev za brisanje prava vlasništva s imena tuženice [adresa], uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja.
7. Među strankama nije sporno da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo [adresa].
8. Međutim, tužitelj u žalbi osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, osobito u dijelu koji se odnosi na njegov nesmetan i pošten posjed predmetne nekretnine, te postojanje valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva na istoj.
9. Tužitelj pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini temelji na tvrdnji da je njegov otac, ŽZ, 1985. kupio predmetnu nekretninu od tadašnje [adresa], te da se od tog vremena nekretnina nalazila u posjedu njegova oca, a nakon njegove smrti u njegovu posjedu, pri čemu ističe da istu redovito održava.
10. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelj nije dostavio kupoprodajni ugovor iz 1985., pri čemu izostanak tog dokaza opravdava ratnim zbivanjima i njegovim uništenjem tijekom rata.
11. Međutim, po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da, osim iskaza tužitelja, nijedan od saslušanih svjedoka nije s potrebnom sigurnošću potvrdio da je njegov otac 1985. kupio predmetnu nekretninu od tadašnje [adresa].
12. Svjedok TZ navodi da nema neposrednih saznanja o takvoj kupoprodaji, već samo da su prednici tužitelja nekretninu kupili od nepoznate osobe. Pritom ističe da je njegov prednik nekretnine stekao od [adresa] te se odmah, na temelju ugovora, upisao u zemljišne knjige.
13. Također, iz iskaza svjedoka LZ i GZ ne proizlazi da je sporni ugovor doista bio sklopljen, budući svoja saznanja temelje isključivo na posrednim informacijama. Nasuprot tome, svjedokinja MZ, koja se nakon akcije „Oluja“ 1995. nastanila na tom području, iskazuje da je nekretnina u vlasništvu tuženice [adresa], te da ona i njezina obitelj koriste dio površine od oko 300 m², koji su i ogradili, dok tužitelj održava preostali dio radi pristupa svojoj nekretnini.
14. S obzirom na rezultate provedenog dokaznog postupka, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije dokazao postojanje pravnog temelja za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Naime, tužitelj nije priložio kupoprodajni ugovor na kojem temelji svoj zahtjev, a njegovo postojanje nije dokazano niti drugim izvedenim dokazima.
15. Iskazi saslušanih svjedoka ne pružaju pouzdanu i neposrednu osnovu za zaključak da je između Općine [obrt] [adresa] i oca tužitelja doista sklopljen kupoprodajni ugovor, budući se temelje na posrednim saznanjima ili ne potvrđuju tu odlučnu činjenicu.
16. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije dokazao da je njegov posjed zakonit, u smislu postojanja valjane pravne osnove.
17. Prvostupanjski sud je proveo očevid na licu mjesta, te je tom prilikom utvrdio da je dio predmetne nekretnine ograđen i da ga koristi obitelj svjedokinje MZ. Također je utvrđeno da se na dijelu čestice nalazi betonski desetkilovoltni električni stup, te da nekretnina nema čvrsto utvrđene međe.
17.1. Nadalje, utvrđeno je da tužitelj do svoje nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] pristupa preko predmetne čestice, ali i preko druge nekretnine u vlasništvu tuženice, i to s makadamskog puta.
17.2. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno je zaključeno da nema pouzdanih dokaza da bi tužitelj bilo koji dio predmetne nekretnine držao u samostalnom posjedu.
18. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, koje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, ovaj sud nalazi pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da je predmetnu nekretninu držao u samostalnom, zakonitom i istinitom posjedu.
19. Iz provedenih dokaza, osobito očevida na licu mjesta, proizlazi da tužitelj nekretninu ne koristi isključivo, već istu dijelom koriste i treće osobe, dok je njegovo korištenje ograničeno na prolaz radi pristupa vlastitoj nekretnini, što ne predstavlja izvršavanje faktične vlasti u smislu samostalnog posjeda.
20. Prema Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 dalje: ZV), za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potrebno je postojanje zakonitog, istinitog i poštenog posjeda kroz zakonom određeno vrijeme (članak 159.), pri čemu zakonitost i istinitost posjeda ovise o postojanju valjane pravne osnove i načinu njegova stjecanja (članci 18. i 160. ZV).
21. Budući tužitelj nije dokazao postojanje navedenih pretpostavki, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.
22. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena i navodima žalbe se posebno ne osporava.
23. Slijedom navedenog, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti.
Slavonski Brod, 6. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Draženka Ilak
