Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: R1 Ob-1047/2025-14

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ana-Mariji Murić, kao sucu pojedincu u izvanparničnom predmetu predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad

– Područni ured Ivanec, protiv protustranke NČ (ranije OČ), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Domagoju Krpini, odvjetniku iz Varaždina, i OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz sudjelovanje mlt. ČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnom skrbniku NČK, zaposlenoj u Centru za posebno skrbništvo, radi zabrane ostvarivanja osobnih odnosa s mlt. djecom, na ročištu, 6. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Majci NČ, (ranije ZČ), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zabranjuje se ostvarivanje osobnih odnosa sa mlt. djecom AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi na adresi [adresa].

Obrazloženje

1. Dana 23. listopada 2025. predlagatelj je dostavio sudu prijedlog da se protustranci ĐČ (sada NČ) zabrani održavanje osobnih odnosa s mlt. djecom u kojem navodi da je dana 1. 10. 2025., predlagatelj primio informaciju da je protustranka, dana 20. 8. 2025. rodila žensko dijete, dok je dana 6. 10. 2025. predlagatelj zaprimio dopis Matičnog ureda Varaždin kojim se isti obavještava da je protustranka 20. 8. 2025. rodila žensko dijete, da je dijete rođeno kao bračno, da je upisano očinstvo djeteta presumpcijom bračnog očinstva, međutim majka u zakonskom roku nije izvršila prijavu djeteta za upis u maticu rođenih. Dana 7. 10. 2025., predlagatelja je kontaktirao biološki otac mlt. djeteta, IČ radi upita o ishođenju valjanog rodnog lista za rođeno mlt. dijete obzirom da je kao otac djeteta upisana osoba koja nije biološki otac djeteta. Imenovani je pritom naveo da otac mlt. djece, LČ, ZČ i ČČ protustranci brani ostvarivanje osobnih odnosa sa djecom. Nakon što je stranci objašnjeno da je određeno ostvarivanje osobnih odnosa s djecom, u razgovor se uključila i protustranka koja je navela da je svjesna da je pogriješila što se nije obratila predlagatelju za pomoć oko realizacije kontakata odnosno da je svjesna da nije na vrijeme prijavila adresu stanovanja. Ista je upoznata da je rješenje o ostvarivanju osobnih odnosa na snazi te je također upoznata s terminima o odražavanju susreta. Protustranka se obvezala da će dana 10. 10. 2025. godine pristupiti u prostorije predlagatelja radi saslušanja u postupcima koji se vode kod predlagatelja. Dana 10. 10. 2025. godine, prije održavanja susreta, protustranka je opravdala svoj nedolazak, pri tom ne interesirajući se za susrete s mlt. djecom; ZČ, LČ i ČČ. Nadalje, sa istom je dogovoren novi termin susreta, za koji je protsutanka ponovno opravdala svoj nedolazak, ali se nije interesirala o susretima sa mlt. djecom. Nadalje, uvidom u izvješća voditeljice mjere Zavod je utvrdio da se od srpnja do listopada 2025. godine nije održao nijedan susret mlt. djece i protustranke, da protustranka ni nakon telefonskog razgovora nije iskazala želju da vidi djecu, da se ni tijekom listopada 2025.godine nije odazvala na ostvarivanje osobnih odnosa te također svoj nedolazak nije ni na koji način opravdala. Slijedom čega smatra kako osobne odnose majke i djece treba zabraniti.

2. Rješenjem od 11. studenog 2025. ovaj sud je mlt. djeci imenovao posebnog skrbnika u osobi NČK, zaposlene u Centru za posebno skrbništvo.

3. Na ročištu 18. prosinca 2025. protustranka EČ protivila se prijedlogu uz opravdanje kako nije ostvarivala osobne odnose s djecom jer je zaboravila koji dan se isti održavaju, da je slala poruke bivšem suprugu na koje on nije odgovarao te smatra da je mogao odgovoriti bez obzira na to što su na snazi bile mjere opreza prema njoj u vidu zabrane kontakata. Predložila je da sud provede vještačenje je li u interesu mlt. djece da se zabrane osobni odnosi s majkom.

4. Sukladno prijedlogu, sud je rješenjem od 30. prosinca 2025. odredio vještačenje roditeljskih kompetencija protustranke NČ uz nalog da se vještaci očituju je li zabrana ostvarivanja osobnih odnosa djece i majke u interesu djece. U istom rješenju protustranka je pozvana na platež predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 1.600,00 EUR i to u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Ista je primila predmetno rješenje 25. srpnja 2026., no u danom roku, pa niti naknadno, trošak vještačenja nije uplatila iako je upozorena da će sud u protivnom odustati od izvođenja tog dokaza. Obzirom da protustranka NČ predujam za vještačenje nije uplatila, to sud u konačnici taj dokaz nije niti proveo, time da i na ročištu 6. svibnja 2026. 1. protustranka putem punomoćnika nije inzistirala da se predmetno vještačenje provede niti je tražila produljenje roka za uplatu predujma.

5. Podneskom od 5. siječnja 2026. predlagatelj obavještava sud da je 2. 1. 2026. godine, voditeljica mjere ostvarivanja osobnih odnosa pod nadzorom, sukladno dužnostima koje su određene rješenjem o ostvarivanju osobnih odnosa pod nadzorom, dostavila je mjesečno izvješće o provođenju mjere za mjesec prosinac 2025.godine. Da je uvidom u izvješće utvrđeno da se 1. protustranka nije odazvala niti prethodno najavila na susret koji je prema rješenju o ostvarivanju osobnih odnosa trebao biti održan dana 20. 12. 2025. godine. Nadalje, dana 27. 12. 2025. godine, voditeljica mjere ostvarila je kontakt s 1. protustrankom, prilikom kojeg je ista upitana o namjeri dolaska na susret s djecom, međutim 1. protustranka je navela da nije bila upoznata s obvezom dolaska u prostorije Područnog ureda Ivanec radi ostvarivanja kontakata. Svoj nedolazak je potom opravdala nemogućnosti pronalaska prijevoza od [adresa] do [adresa] te je također navela da se više ne nalazi na prijavljenoj adresi boravišta u [adresa] ([adresa]) već zajedno s djetetom privremeno boravi kod prijateljice jer je prisilno morala iseliti, ali planira preseliti u [adresa], na adresu roditelja sadašnjeg partnera, GČ, [adresa].

6. U podnesku od 5. svibnja 2026. predlagatelj navodi kako ostaje kod prijedloga da se 1. protustranci kao majci mlt. djece zabrani ostvarivanje osobnih odnosa s djecom, s obzirom da ista u periodu od napuštanja zajednice (prosinac 2023. godine) do danas nije ostvarila niti jedan kontakt s djecom, nije iskazala želju za realizacijom kontakata s mlt. djecom koji su određeni odlukom suda pod nadzorom stručne osobe, nije kontaktirala predlagatelja radi informiranja o postupcima koji se vode u odnosu na mlt.djecu, predlagatelja nije obavijestila o promjeni adrese stanovanja zbog čega se 1. protustranci nisu ni mogla uručiti rješenja kojima se odlučuje o ostvarivanju prava na ostvarivanje osobnih odnosa s djecom, dok je u razgovoru s djecom utvrđeno da se mlt. djeca boje 1. protustranke zbog njezina ponašanja i neprimjerenih odgojnih postupaka koje je koristila tijekom zajedničkog života s djecom. Također, 1. protustranka nakon razvoda braka nije ni na bilo koji način brinula i skrbila za svoju djecu te nije plaćala ni dužno uzdržavanje, koje joj je određeno odlukom suda o roditeljskoj skrbi prilikom razvoda braka, čime je počinila kazneno djelo povrede djetetovih prava te se odnosu na navedeno protiv 1. protustranke kod nadležnih tijela vodi kazneni postupak. Dakle smatra kako je 1. protustranka zanemarila prava i interese svoje mlt. djece i grubo povrijedila svoju roditeljsku dužnost i odgovornost u odnosu na svu djecu.

7. Odredbom čl. 95. st. 1. Obiteljskog zakona (NN br. 103/15, 98/19, 156/23) propisano je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

8. Odredbom čl. 119. st. 1. ObZ-a propisano je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

9. Odredbom čl. 123. st. 1. ObZ-a propisano je da sud može u odluci iz čl. 413. st. 1. ovog Zakona ili u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja, ili centra za socijalnu skrb iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta.

10. Odredbom čl. 123. st. 2. Obiteljskog zakona je propisano da kad sud donosi odluku iz st. 1. ovog članka dužan je: 1. ispitati postoji li mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta, 2. voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i 3. obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane.

11. Obzirom da su pokušane blaže mjere kojima bi se zaštitila dobrobit djece (ostvarivanje osobnih odnosa pod nadzorom) te da usprkos tome 1. protustranka nije ostvarila niti jedan kontakt s djecom što je opravdavala nebitnim razlozima kao što su da je zaboravila, da joj bivši suprug nije odgovarao na poruke (iako je predmetno nebitno budući da su se osobni odnosi trebali odvijati u prostorijama Zavoda prema odluci suda u predmetu P Ob-130/2024), da su djeca izražavala strah od majke (prisjećajući se kako ih je tukla po glavi i leđima, da je ČČ "ritala" nogama, da je samo gledala televiziju, pila i pušila – strana 49 spisa), sud smatra, da iako je zabrana kontakata roditelja s maloljetnom djecom krajnja mjera ograničavanja maloljetne djece i roditelja u odnosu na održavanje njihovih osobnih odnosa koja se izriče vrlo iznimno i to u slučajevima u kojem za to postoje posebno ozbiljni razlozi ili rizici da će dobrobit djeteta biti ozbiljno ugrožena, a razmatrajući sve okolnosti slučaja i vodeći se najboljim interesom mlt. djece, da u ovome trenutku ne postoji mogućnost poduzimanja bilo kakvih drugih blažih mjera kojima bi se zaštitila dobrobit djece u ovome trenutku, a sve obzirom na činjenicu da djeca ne žele vidjeti majku, da je se boje te da niti sama majka ne poduzima nikakve korake u smjeru obnavljanja emocionalne veze s djecom, pa niti u vidu dolazaka na određene susrete i druženja s djecom, a kako je bilo određeno sudskom odlukom niti je uplatila troškove vještačenja, a koje vještačenje je sama predlagala, a radi utvrđenja najboljeg interesa mlt. djece niti je u konačnici pristupila na sudsko ročište 6. svibnja 2026. na koje je pozvana radi davanja iskaza u ovome predmetu.

12. Slijedom navedenoga, a primjenom citiranih odredbi čl. 95. st. 1. i 2., čl. 119. st. 1. i 2. , čl. 123. i čl. 413. Obiteljskog zakona i čl. 3. i čl. 4. st. 2. Konvencije o pravima djeteta, odlučeno je kao izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 6. svibnja 2026.

Sutkinja

Ana-Marija Murić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja stranke i posebna skrbnica imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovog rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu, pismeno, u četiri primjerka, a žalba ne odgađa provedbu ovog rješenja.

Dostaviti:

1. Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Ivanec

2. Domagoj Krpina, odvjetnik iz Varaždina

3. OČ, [adresa]

4. NČK, posebna skrbnica