Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-131/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, koji je zastupan po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-588/2024-26 od 12. veljače 2025., u sjednici održanoj 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-588/2024-26 od 12. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja kojim se nalaže tuženiku da mu isplati naknadu štete u visini od 3.218,32 eura s zakonskim kamatama tekućim od 7. svibnja 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadom štete za iznos od 1.381,68 eura skupa sa zatraženom zateznom kamatom (točka II. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.118,75 eura s zakonskim kamatama od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana (točka III. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka (točka IV. izreke).

2. Protiv te presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, žali se tuženik pobijajući je zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima, podredno da se u tom dijelu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje, prema odredbi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

3.1. Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a.

4. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za pravičnu novčanu naknadu štete u iznosu od 3.218,32 eura, koju trpi zbog ozljeđivanja u nezgodi na radu koja se dogodila 10. kolovoza 2023.

5. U ovom stadiju postupka sporna je osnova odgovornost tuženika, a time i visina štete.

6. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza u bitnom utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da se tužitelj ozlijedio 10. kolovoza 2023. prilikom izlaska iz kombi vozila, kada je krivo stao, pao i ozlijedio lijevi ručni zglob,

- da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju priznao ozljedu od 10. kolovoza 2023. kao ozljedu na radu,

- da je tužitelj u svom iskazu naveo da je do ozljeđivanja došlo prilikom obavljanja redovitih poslova u radnom prostoru tuženika i to prilikom rada s pošiljkama, kada je tužitelj prilikom izlaska iz kombija krivo stao i pao, a neposredno prije pada da se jednom rukom primio za ručku kombija,

- da je sudski vještak dr. Tomislav Trajbar u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj u štetnom događaju od 10. kolovoza 2023. zadobio teške tjelesne ozljede: prijelom lijeve palčane kosti u donjem dijelu/ Fractura radii sin loco typico, prijelom trnastog nastavka lijeve lakatne kosti / fractura processus styloidei ulnae sin, a nakon propisno provedenog konzervativnog kirurškog liječenja i fizikalne terapije da su zaostale trajne posljedice u vidu blažih povremenih bolova i blažeg stupnja smanjene pokretljivosti lijevog ručnog zgloba, te da između nastanka ozljeda i trajnih posljedica postoji direktna uzročno posljedična veza,

- da tužitelj ima duševne boli zbog smanjenja općih životnih i radnih sposobnosti od 3%, pa da će u tom opsegu morati ulagati pojačane napore u svom budućem životu i radu,

- da primarnog straha nije bilo, a sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta tužitelj da je imao tri dana, srednjeg intenziteta sedam dana, a slabijeg intenziteta još pet tjedana,

- da je tužitelj imao fizičke boli jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta 10 dana, a slabijeg intenziteta još pet tjedana,

- da kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora,

- da je tužitelju trebala tuđa pomoć u smanjenom opsegu od tri sata dnevno kroz šest tjedana,

- da je cijena jednog sata tuđe pomoći i njege iznos od 3,32 eura.

7. U ovoj pravnoj stvari tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete kao radnik protiv osiguranika poslodavca, koji je doživio predmetnu radnu nezgodu kod poslodavca, i to na temelju odredbi članka 1063. i članka 1064. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje: ZOO), u vezi s odredbom članka 1100. ZOO-a, kao i na temelju odredbe članka 111. stavka 1. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23 i 64/23., dalje: ZR), a u vezi s odredbom članka 25. Zakon o zaštiti na radu (»Narodne novine«, broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18., dalje: ZZR).

8. S obzirom na naprijed navedeno, prvostupanjski je sud na temelju pregledane prijave ozlijede na radu i iskaza tužitelja utvrdio da je do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom obavljanja njegovih redovnih radnih zadataka u okviru njegovoga radnog mjesta i za vrijeme radnog vremena, koji radni zadatak mu je povjeren od strane osiguranika tuženika odnosno njegovog poslodavca, na temelju naloga i uputa, a koji da je obavljao isključivo uz primjenu materijalnih sredstava i opreme koje mu je povjerio osiguranik tuženik, pa da je sukladno navedenim zakonskim odredbama tuženik u cijelosti odgovoran tužitelju za štetu nastalu u predmetnom štetnom događaju.

9. Imajući u vidu tako utvrđeno činjenično stanje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju tuženik kao osiguranik poslodavca odgovoran tužitelju za nastalu štetu na temelju odredbe članka 25. ZZR-a, koji se u ovom predmetu primjenjuje kao lex specialis, prema kojoj odredbi poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), prema općim propisima obveznog prava, kao što je odgovoran i prema odredbi članka 111. stavku 1. ZR-a.

9.1. Stoga, ovaj sud prihvaća pravno stajalište prvostupanjskog suda da je tuženik u odnosu na predmetni štetni događaj u istom pravnom položaju kao i poslodavac tužitelja, koji za štetu koju je njegov radnik pretrpio na radu, odgovara po principu objektivne odgovornosti, u skladu s citiranim odredbama te da stoga po načelu objektivne odgovornosti za predmetnu štetu odgovara i tuženik.

9.2. Isto tako, a imajući na umu gornja činjenična utvrđenja pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužitelj nije pridonio nastanku štetnog događaja jer je postupio uobičajeno, kada je prilikom izlaska iz kombija krivo stao s desnom nogom i pao te se dočekao na lijevu ruku.

9.3. Osiguranik tuženika kao poslodavac je taj koji mora organizirati rad na siguran način prema pravilima zaštite na radu. Za navesti je da je redovni proces rada s pošiljkama, u kojemu je tužitelj prilikom izlaska iz kombija krivo stao i pao, a neposredno prije pada se jednom rukom primio za ručku kombija, jesu okolnosti koje tužitelj nije mogao predvidjeti. Stoga je i po stavu ovoga suda pravilno prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije doprinio nastanku štetnog događaja.

9.4. Imajući na umu navedeno, na pravilnost pobijane odluke ne utječu ni žalbeni navodi tuženika koji se odnose na to da je tužitelji bio osposobljen za rad na siguran način, kada je tužitelj postupio, kako to proizlazi iz utvrđenja suda, uobičajeno u obavljanju poslova svoga radnog mjesta i po nalogu tuženika. Stoga, u ovom slučaju tužitelju za štetu odgovora tuženik, a tužitelj nije doprinio nastanku tog štetnog događaja kad je pao prilikom izlaska iz kombija držeći se za ručku kombija, pa je očito da takvim postupanjem tužitelj nije doprinio nastanku predmetne radne nezgode.

10. Nadalje je prvostupanjski sud odlučujući o neimovinskoj šteti koju je tužitelj pretrpio u svezi sa štetnim događajem na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka utvrdio da je tužitelj nastradao na poslu, a kada je zadobio ozljede prijelom lijeve palčane kosti u donjem dijelu i prijelom trnastog nastavka lijeve lakatne kosti, zbog koji je liječen.

10.1. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelj je zbog zadobivene povrede trpio bolove jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta 10 dana, a slabijeg intenziteta još pet tjedana.

10.2. Isto tako, prema nalazu i mišljenju vještaka kod tužitelja je došlo do smanjene životne aktivnosti zbog opisane ozljede od 3%.

10.3. Na temelju procjene vještaka utvrđeno je kako je tužitelj nije trpio primarni strah, a da je sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta tužitelj imao tri dana, srednjeg intenziteta sedam dana, a slabijeg intenziteta još pet tjedana.

10.4. Tužitelju je prema nalazu i mišljenju vještaka bila potrebna pomoć i njega druge osobe u smanjenom opsegu od tri sata dnevno kroz šest tjedana.

11. Uzimajući u obzir težinu i narav povrede koju je tužitelj zadobio navedene prigode, primjenom odredbe članka 1100. ZOO-a, prvostupanjski je sud zaključio da tužitelju za povredu prava osobnosti pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 2.800,00 eura, pri čemu je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha, kao i cilju kojem služi ta naknada te tužitelju dosudio navedeni iznos, skupa sa zatraženim kamatama primjenjujući odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, u svezi s člankom 1103. ZOO-a.

11.1. Člankom 1100. stavak 1. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. tog članka propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11.2. Kod određivanja naknade neimovinske štete sud nema neki egzaktni, precizni, materijalni vrijednosni kriterij po kojem bi mogao odrediti visinu te naknade, nego odluku o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, vodeći pritom računa o tome da naknada treba biti pravična, dakle, da treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu osim funkcije novčane satisfakcije koja se daje oštećeniku kao subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja, odnosno što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža ima za funkciju poravnanja prouzročene neimovinske štete (kompenzacijsku funkciju), te funkciju odvraćanja štetnika od počinjenja takvih povreda-preventivnu funkciju.

11.3. Imajući u vidu citirano pravno shvaćanje i okolnosti konkretnog slučaja, težinu tjelesnih ozljeda koje je zadobio tužitelj, njegovu dob i posljedice koje će trpjeti zbog umanjenja životnih aktivnosti, sve nelagodnosti liječenja, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih i duševnih boli i straha, po ocjeni ovog suda primjerena pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti iznosi 2.800,00 eura s pripadajućim kamatama koje kamate teku od dana podnošenja tužbe, kako je to pravilno dosudio prvostupanjski sud.

12. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud tužitelju na temelju odredbe članka 1095. ZOO-a, dosudio s osnove naknade imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći iznos od 418,32 eura, skupa s pripadajućim kamatama koje kamate teku od dana podnošenja tužbe, kako je to pravilno dosudio prvostupanjski sud jer je tada tuženik doznao za iznos štete koji je dužan naknaditi tužitelju.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik odgovoran za nastalu štetu u ovoj pravnoj stvari koju tužitelj potražuje od tuženika kao osiguratelja njegovog poslodavca, jer kod ovakve vrste polica, osiguratelj-tuženik stupa u poziciju poslodavca, te može prema radniku-tužitelju istaknuti sve prigovore koje inače može istaknuti poslodavac, te tuženik odgovara na isti način i u istom opsegu kao što bi odgovarao poslodavac tužitelja, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud u situaciji kada tužitelj traži naknadu štete zbog pretrpljene štete na radu primijenio propise koji reguliraju radnopravne odnose, a što se ponovno ističe, zbog čega se žalbeni navodi kojima tuženik se poziva na uvjete za osiguranje ukazuju u cijelosti kao neosnovani.

14. Odluka o naknadi parničnog troška, po kojoj je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak na temelju članka 154. stavka 5. i članka 164. ZPP-a, je pravilna i zakonita, a što tuženik posebno i ne osporava.

15. Zbog svega naprijed iznesenog ovaj sud je primjenom odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučio kao u izreci ove presude.

Split, 6. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić