Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-855/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, po sutkinji toga suda Ivani Mašić, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Toplinarstvo d.o.o. Zagreb, Miševečka 15a, OIB: 15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Tomić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tomić & Partneri d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3219/2022-11 od 27. lipnja 2024., 6. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3219/2022-11 od 27. lipnja 2024. potvrđuje.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja poslovni broj Povrv-3219/2022-11 od 27. lipnja 2024. presuđeno je:
„I/ Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Vršitelja dužnosti javnog bilježnika Martine Plastić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-1459/2022 od 10. listopada 2022. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.“
2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuž itelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje; ZPP), pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. U žalbi u bitnome tvrdi da je obrazloženje presude proturječno, a obzirom da sud navodi da je izvršio uvid u Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 262024201401 dok istodobno navodi da tužitelj u ovom postupku ne tvrdi, a posljedično tome niti ne dokazuje da bi s tuženikom sklopio ugovor zbog čega da ne bi bio obveznik plaćanja utuženog iznosa te da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe o teretu dokazivanja budući da osnova i visina tražbine, kao i pasivna legitimacija proizlaze iz dostavljenih dokaza. Predlaže žalbu prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe članka 58. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 – dalje; OZ).
6. Odredbom članka 458. stavak 1. ZPP-a propisano je da su sporovi male vrijednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.
6.1. Odredbom članka 467. stavak 1. ZPP propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP- a. Dakle, presudu donesenu u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati žalbom zbog bitnih povreda postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP -a (relativno bitne povrede), a niti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega žalbene navode u tom pravcu ovaj drugostupanjski sud nije mogao razmatrati.
7. Pobijana odluka nije donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP -a, niti uz počinjenje bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje povrede drugostupanjski sud pazi povodom žalbe tužitelja i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu naknade u iznosu od 213,41 EUR na ime pružene usluge isporuke toplinske energije za objekt na adresi u [adresa], površine 54,66 m2 tijekom razdoblja od siječnja do travnja 2022.
9. Obrazlažući pobijanu presudu sud prvog stupnja navodi:
- da je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 1. rujna 2022. i prijepise računa utvrđeno da je kao potrošač, odnosno korisnik usluge tužitelja zaveden tuženik za prostor na adresi u [adresa], za razdoblje od siječnja do travnja 2022. za ukupni iznos od 213,41 EUR,
- da tuženik osporava da bi bio vlasnik i korisnik predmetne nekretnine za koju postoji dospjelo nepodmireno potraživanje tužitelja utuženo u ovom postupku koje bi tuženik kao korisnik usluge tužitelja bio u obvezi podmiriti,
- da tuženik osporava da bi uopće bio prijavljen kao korisnik usluge tužitelja zbog čega da je teret dokaza osporenog po tuženiku upravo na tužitelju,
- da tužitelj u ovom postupku ne tvrdi, a posljedično tome da niti ne dokazuje da bi s tuženikom sklopio ugovor, a navedeno posebno uzimajući u obzir da tuženik osporava da bi bio vlasnik nekretnine, odnosno korisnik usluge tužitelja,
- da se iz dostavljenih prijepisa računa, kao i e-mail korespondencija ne mogu sa sigurnošću utvrditi odlučne činjenice u ovom postupku,
- da tužitelj nije predočio sudu relevantne dokaze da je usluga doista izvršena, a iz dokumentacije koju je tužitelj priložio da nije bilo moguće utvrditi da je usluga tužitelja izvršena tuženiku,
te na temelju navedenog zaključuje da tužitelj, na kojemu je teret dokazivanja osnovanosti predmetnog duga (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a), nije podnio dokaze iz kojih bi proizlazila pasivna legitimacija te osnova temeljem koje je za plaćanje komunalne usluge u utuženom razdoblju zadužen tuženik, da tužitelj nije dokazao da je tuženik nositelj stvarnog ili obveznog prava po kojem b i bio u obvezi platiti utuženo potraživanje, odnosno da nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva pa pozivom na odredbu članka 219. stavak 1. i članka 221.a ZPP-a odbija tužbeni zahtjev tužitelja.
10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije dokazao da je upravo tuženik u utuženom razdoblju bio obveznik plaćanja toplinske energije. Naime, iz dostavljenog ugovora o isporuci toplinske energije proizlazi da je isti sklopljen s predstavnikom suvlasnika zgrade te dokazuje da je toplinska energija isporučena za zgradu za koju je ugovor sklopljen, ali istovremeno se ne može smatrati dokazom o tome tko je stvarni dužnik u ovome postupku. Ovo osobito stoga što proizlazi da je tuženik dostavio tužitelju ugovor o najmu stana iz kojeg proizlazi da je najmoprimac preuzeo obvezu, između ostalog, plaćanja troškova toplinske energije, kao i da je tuženik o tome obavijestio tužitelja. Pritom sama činjenica da je tužitelj u svojim evidencijama vodio tuženika kao krajnjeg korisnika usluge i na njega ispostavljao račune, u situaciji kad proizlazi da je tužitelj tuženika kao krajnjeg kupca evidentirao jednostranom, vlastitom radnjom, ne može imati za posljedicu zasnivanje obveze na strani tuženika.
11. Obzirom na izneseno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu da je upravo tuženik dužnik utužene tražbine, zbog čega je tužbeni zahtjev osnovano odbijen.
12. Slijedom navedenog, žalba tužitelja ukazuje se neosnovanom pa je na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo žalbu odbiti i pobijanu odluku potvrditi te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
13. Obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, ne pripada mu pravo na naknadu troška žalbenog postupka zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude. (članak 166. stavak 1. ZPP).
U Karlovcu 6. svibnja 2026.
Sutkinja
Ivana Mašić
