Republika Hrvatska

Poslovni broj: P Ob-136/2025-20

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Katji Morić Arambašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika BČ s prebivalištem u [adresa] te boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Korljan & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tužene-protutužiteljice HČ s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Jurić Šimićev, odvjetnici u [adresa], radi razvoda braka bez mlt. djece i uzdržavanja, nakon održane glavne rasprave na kojoj je bila isključena javnost zaključene 11. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja-protutuženika i njegovog punomoćnika, tužene-protutužiteljice i njezine punomoćnice te objave 06. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika BČ koji glasi:

„Razvodi se brak sklopljen između BČ, rođenog **.**.1966. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i HČ djev. B, rođene **.**.1972. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji brak je sklopljen 12. ožujka 2005. u [adresa], upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za godinu 2005. pod rednim brojem 00074.“

II. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice HČ koji glasi:

„Dužan je NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinositi za uzdržavanje HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.000,00 € mjesečno, počev od srpnja 2025. godine pa do studenog 2025. godine najkasnije do 10-og dana u mjesecu za tekući mjesec i unaprijed, sve na tekući račun tužene HČ, s time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, a tekuće za svaki mjesec do desetog u mjesecu sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

III. Dužna je tužena-protutužiteljica HČ naknaditi tužitelju- protutuženiku NČ parnični trošak ovog postupka u iznosu od 776,54 EUR, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadom troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Dana **.**.2025. NČ podnio je protiv HČ (tužbu radi razvoda braka u kojoj je u bitnome naveo da su on i HČ zaključili brak 12. ožujka 2005. u kojem su dobili jedno dijete, kćer DČ, koja je sad punoljetna. Da su njihovi odnosi teško i trajno poremećeno do te mjere da je njihova bračna zajednica prestala postojati te kako nema više suglasnosti po pitanjima njihovog daljnjeg zajedničkog života, da podnosi ovu tužbu i predlaže da se njihov brak razvede.

2. U odnosu na tužbu HČ se očitovala podneskom od 28. kolovoza 2025. u kojem je u bitnome navela da osporava sve navode kao netočne i nepotpune. Naime, iako je njihova bračna zajednica doista prestala, da do toga nije došlo zajedničkom odlukom o nemogućnosti daljnjeg zajedničkog života, nego iz razloga što je BČ krajem listopada 2024., bez ikakve prethodne najave i razgovora s njom, napustio bračnu zajednicu svojom voljom. Dakle, da su netočni navodi kako su njihovi bračni odnosi teško i trajno poremećeni. Slijedom navedenog, da smatra da nema zakonske osnove za razvod braka, budući da od prestanka bračne zajednice nije prošlo više od godinu dana. Nadalje, ističe da ona ima 53 godine te da za vrijeme trajanja bračne zajednice s BČ (20 godina braka i prethodno 4 godine izvanbračne zajednice) nije bila u radnom odnosu, budući da joj isti nije dopuštao zasnivanje radnog odnosa, pa da se ona posvetila odgoju zajedničkog djeteta DČ rođene **.**.2005. i ostalim kućanskim obvezama. Da je BČ bio djelatnik pomorske policije, zbog čega bi bio odsutan i po 4-5 dana, u kojem periodu je ona morala brinuti o zajedničkom djetetu, tako da niti nije mogla biti u radnom odnosu. Da joj je upravo zbog te činjenice, BČ po prestanku bračne zajednice uplaćivao mjesečno uzdržavanje sve do lipnja 2025., kada je prestao. Budući da ona zbog svoje starosne dobi ne može pronaći odgovarajuće radno mjesto te da nema dovoljno sredstava za svoje uzdržavanje, niti ima svoju imovinu, da se iz nužde uspjela zaposliti sezonski kao prodavačica na određeno vrijeme. Međutim, da joj ostvarena plaća ne osigurava dovoljno sredstava za podmirenje svih životnih potreba i režija za stan u kojem živi sa zajedničkom kćeri, u vrijeme kada ista boravi u [adresa]. Da nakon isteka ugovora o radu više neće uopće imati financijskih sredstava za svoje uzdržavanje, dok s druge strane BČ, osim mirovine, ima i drugih sredstava i imovine iz kojih ostvaruje zaradu, slijedom čega podnosi protutužbeni zahtjev kojim predlaže da se istog obveže da joj od srpnja 2025. do studenog 2025. i nadalje, mjesečno uplaćuje iznos od po 1.000,00 EUR, najkasnije do 10-og u mjesecu za tekući mjesec, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

2.1. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu i postavljeni protutužbeni zahtjev NČ (dalje u tekstu: tužitelj-protutuženik) se očitovao u podnesku od 22. rujna 2025. u kojem je u bitnome naveo da u cijelosti osporava sve navode iz istog te da se u cijelosti protivi protutužbi i postavljenom protutužbenom zahtjevu za isplatu uskraćenog i budućeg uzdržavanja kao neosnovanom, kako u osnovi tako i u visini. Naime, da je i prije njegovog iseljenja iz zajedničkog kućanstva, bračna zajednica njega i HČ (dalje u tekstu: tužene-protutužiteljice) prestala, budući da već dugo vremena nisu adekvatno komunicirali, niti je njihov odnos imao obilježja ljubavi, međusobnog poštovanja, pomaganja i razumijevanja, tako da su ispunjenje osnove za razvod braka. Nadalje, da nije ispunjen niti jedan od kumulativno postavljenih uvjeta za uzdržavanje bračnog druga iz čl. 295. st. 1. Obiteljskog zakona, jer je tužena-protutužiteljica sposobna za rad, a s obzirom da sama navodi da se uspjela zaposliti sezonski kao prodavačica. Osim toga, da ista ima vlastite imovine i to 1/2 suvlasničkog dijela stana u zgradi sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (E-333), dok je s druge strane on umirovljenik sa mjesečnom mirovinom od tek 950,00 EUR, pa da ne ostvaruje dostatna mjesečna primanja da bi uzdržavao tuženu, dok je svoj suvlasnički dio na predmetnom stanu koji je bio bračna stečevina darovao njihovoj kćeri. Osim toga da on i dalje ima zakonsku obvezu uzdržavanja kćeri s obzirom da ista studira, pa da bi se dodatnim obvezivanjem na uzdržavanje tužene dovelo u pitanje ne samo njegovu materijalnu egzistenciju, već i egzistenciju osoba koje je on po zakonu dužan uzdržavati - zajedničke kćeri ovdje stranaka. Slijedom navedenog, da predlaže da se njihov brak razvede te odbije protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice.

3.2. Na navode tužitelja-protutuženika iz odgovora na tužbu tužena- protutužiteljica se očitovala u podnesku od 10. prosinca 2025. u bitnome ističući da predmetni stan, kojeg je ona suvlasnica za 1/2 dijela, predstavlja dom nje i zajedničke kćeri, koja je suvlasnica preostalog dijela istog, tako da ne ulazi u okvir imovine iz koje bi ona mogla ostvarivati bilo kakav prihod. Dapače, da isti uzorkuje samo rashode u vidu režija, redovitog održavanja i itd., a koji novčani iznosi nisu zanemarivi. Nadalje, da suprotno tvrdnjama tužitelja, ona sa svoje 53 godine teško može naći zaposlenje, pa čak i ono sezonskog tipa, s obzirom na svoje godine te činjenicu da uopće nema radnog iskustva jer tijekom trajanja bračne zajednice nije bila u radnom odnosu zbog ponašanja tužitelja i prirode njegovog posla. Kako se uspjela zaposliti samo tijekom sezone, da od 31. listopada 2025. nije u radnom odnosu te da uz brojne poslane molbe za zasnivanje novog radnog odnosa nije dobila niti jedan poziv na razgovor, a kamoli zaposlenje. Da s druge strane tužitelj uz mjesečnu mirovinu u visini od 1.001,76 €, koji iznos mirovine prima od srpnja 2025., ima i druge primitke od nesamostalnog rada, koji su evidentirani kod Porezne uprave, kao i primitke iz imovine koju isti ima u obliku nekretnina i to kuće u [adresa] na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na vrlo atraktivnoj poziciji, kuće na Ižu na vrlo atraktivnoj poziciji i nekoliko desetaka tisuća m[2] zemljišta na otoku Ižu.

3.3.U podnesku od 29. prosinca 2026. tužitelj-protutuženik je osporio navode tužene-protutužiteljice u bitnome ističući da on osim mirovine nema drugih primanja. Da je jedino 2024. povremeno sudjelovao u ribolovnim aktivnostima, pri čemu mu je treća osoba povremeno isplaćivala određene iznose putem računa, međutim da od 2025. više ne ostvaruje takve primitke i nema nikakvih dodatnih prihoda. Što se tiče njegovog vlasništva nekretnina na koje upire tužena-protutužiteljica, da se tu radi samo o suvlasništvu zemljištima poljoprivredne ili neizgrađene naravi, bez realne tržišne i gospodarske iskoristivosti te da ista ne predstavljaju izvor prihoda, niti ih je moguće jednostrano staviti u ekonomsku funkciju. Da za razliku od njega, tužena- protutužiteljica raspolaže dodatnim imovinskim prihodima koje nije navela u svojoj tužbi, a koje ostvaruje iznajmljivanjem garaže u stambenoj zgradi „Ljepotica“ u [adresa], u mjesečnom iznosu od približno 400,00 EUR. Također da je ista suvlasnica nekretnine u Privlaci ukupne površine oko 1.200 m², djelomično građevinskog, a djelomično poljoprivrednog zemljišta, čija je tržišna vrijednost objektivno nekoliko stotina tisuća eura, kao i dodatnim zemljištem u katastarskoj općini [katastarska općina]. Dakle, da iz navedenog jasno proizlazi da tužena-protutužiteljica nije osoba bez imovinskih mogućnosti, niti se može smatrati egzistencijalno ugroženom u smislu Obiteljskog zakona.

4. U daljnjem tijeku postupka pribavljeni su podaci od HZMO za tuženika, zatim podaci Porezne uprave, Ispostave Zadar o visini dohodaka i primitaka za tužitelja i tuženu za razdoblje od 2024. do rujna 2025. te su saslušani tužitelj- protutuženik i tužena-protutužiteljica kao stranke, nakon čega je zaključeno sa raspravljanjem u ovoj pravnoj stvari.

5. U dokaznom postupku pročitane su isprave priložene spisu i to Rodni list od 29. siječnja 2025. (l.s. 3), Vjenčani list od 29. siječnja 2025. (l.s. 4), Potvrda HZMO-a za tuženu 21. kolovoza 2025. i od 12. prosinca 2025. (l.s. 17-20 i 95-97), podaci HZMO-a za tužitelja od 05. studenog 2025. (l.s. 37), Potvrda o visini dohodaka i primitaka za tužitelja za razdoblje od 01. siječnja 2024. do rujna 2025. izdane od strane Porezne uprave, Ispostave Zadar 04. studenog 2025. (l.s. 38-41), Potvrda o visini dohodaka i primitaka za tuženu za razdoblje od 01. siječnja 2024. do rujna 2025. izdane od strane Porezne uprave, Ispostave Zadar 04. studenog 2025. (l.s. 42- 45), Izvadak iz BZP za zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] i sve sa stanjem na dan 09. prosinca 2025. (l.s. 48-79), te je dana 11. veljače 2026. saslušao tužitelja-protutuženika i tuženu-protutužiteljicu kao stranke (l.s. 88-93), te izvršio uvid u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 11. veljače 2026. (l.s. 98-99).

6. Odredbom čl. 51. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje ObZ) propisano je da će sud razvesti brak ako oba bračna druga sporazumno zahtijevaju razvod braka ili ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni ili ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana.

6.1. Uvidom u vjenčani list, utvrđeno je da su stranke sklopile brak dana 12. ožujka 2005. te da je ta činjenica upisana u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za 2005. godinu pod rednim brojem 00074.

6.2. Tužena-protutužiteljica se u odgovoru na tužbu usprotivila razvodu braka, međutim u svom iskazu danim pred ovim sudom 11. veljače 2026. je potvrdila da su bračni odnosi nje i tužitelja poremećeni već duže vrijeme i da ne žive zajedno od kraja listopada 2024. te se na kraju ipak usuglasila da se brak razvede.

6.3. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj-protutuženik ustrajao u tvrdnji da nema mogućnosti da se njihova bračna zajednica obnovi, to je ovaj sud našao da su ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 51. ObZ da se brak stranaka razvede, pa je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

7. Tužena-protutužiteljica je protutužbenim zahtjevom zatražila da se obveže tužitelja-protutuženika da joj počev od srpnja 2025. pa do studenog 2025. i unaprijed, uplaćuje mjesečni iznos od 1.000,00 EUR.

7.1. Odredbom čl. 295. st. 1. ObZ propisano je da bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga ako ovaj ima dovoljno sredstava i mogućnosti.

7.2. Odredbom čl. 298. ObZ propisano da obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i mogućnosti da isti u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život.

8. Tužena-protutužiteljica svoj protutužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da joj tuženik-protutužitelj tijekom trajanja bračne zajednice nije dao da radi, a niti da je mogla raditi jer je on zbog svog posla znao biti na terenu sedam dana u kontinuitetu, pa da se morala brinuti za kćer, tako da sada sa 53 godine bez radnog staža ne može naći posao, zbog čega nema sredstava za život. Međutim, ista u svom iskazu navodi upravo suprotno da je tužitelj desetak godina prije prestanka bračne zajednice, nakon što je kćer malo porasla, tražio od nje da se zaposli, ali da ona to nije učinila te da posao nije niti tražila.

8.1. Nadalje iz iskaza tužene-protutužiteljice, proizlazi da je tužitelj kada se odselio krajem listopada 2024. rekao da će joj plaćati određeni iznos dok god bude mogao te da je doista to činio do lipnja 2025. na način da joj je u početku plaćao 1.000,00 EUR, a nakon toga od ožujka 2025. do lipnja 2025. 600,00 EUR. Da se ona u razdoblju od ožujka 2025. do 19. studenog 2025. uspjela zaposliti kao prodavačica u dućanu koji radi sezonski, gdje je zarađivala 1.100,00 EUR mjesečno te da očekuje da će ju vlasnici ponovo zvati u ožujku ove godine da dođe raditi. Da se ona u međuvremenu javljala na natječaje za posao, međutim da ga nije uspjela dobiti, dok se na neke poslove na kojoj joj je ukazano nije htjela javljati jer joj nije odgovarala plaća od 800,00 EUR, za koju smatra da je premala. Da je ona zdrava i sa nema nikakvih problema koji bi ju onemogućavali u radu. Da se od kada je presta raditi uzdržava novcima koje dobiva od najma garaže u iznosu od 400,00 EUR, koju iznajmljuje posljednjih osam mjeseci. Da njezini mjesečni troškovi za režije iznose cca 300,00 EUR, za hranu 200,00 EUR i kućne potrepštine još 100,00 EUR, što znači da su njezine mjesečne potrebe cca 600,00 EUR. Da živi u stanu stečenom u braku koji je u njezinom suvlasništvu za ½ dijela, a u kojem boravi i kćer kada dođe kući iz Zagreba gdje studira. Da sav trošak studiranja kćeri podmiruje tužitelj- protutuženik te da istoj mjesečno šalje preko 1.000,00 EUR jer joj po kazivanju kćeri uz najam od 560,00 EUR, uplaćuje dodatnih 700,00 EUR. Da tužitelj-protutuženik sigurno ima dodatne prihode uz mirovinu jer je još za vrijeme trajanja bračne zajednice lovio ribu i istu prodavao na crno, s tim da ne zna koliko je na taj način zarađivao.

8.2. Uvidom u podatke HZMO za tuženu-protutužiteljicu utvrđeno je da je ista bila zaposlena od 25. ožujka 2025. do 19. studenog 2025. temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme.

8.3. Uvidom u Potvrde o visini primanja i dohodaka izdane od strane Porezne uprave, Ispostave Zadar za tuženu za razdoblje od siječnja 2024. do rujna 2025. utvrđeno je da je tužena u 2024. nije ostvarila nikakve prihode, dok je u razdoblju od siječnja 2025. do rujna 2025. ostvarila iznos od 6.126,15 EUR s osnove dohotka od nesamostalnog rada.

9. Iz iskaza tužitelja-protutuženika proizlazi da je on nakon što se kćer odselila u rujnu 2024. odlučio još neko vrijeme i dalje vršiti uplate tuženoj, tako da je jedno vrijeme plaćao 1.000,00 EUR mjesečno, a nakon toga 600,00 EUR mjesečno, s tim da ne zna kada je prestao s uplatama. Da je to činio jer je smatrao da je potrebno riješiti određene stvari i podmiriti preostale obveze. Da on od listopada 2024. više ne ide raditi na brod zbog problema sa zdravljem, tako da sada osim mirovine nema drugih primanja. Da živi u kući koju je zajedno sa sestrom naslijedio od oca i to sa mamom koja također prima mirovnu od 1.000,00 EUR mjesečno, tako da mu mama pomaže u financiranju troškova studiranja kćeri u Zagrebu kojoj za najam stana, režije i ostale troškove šalje 1.000,00 EUR mjesečno.

9.1. Uvidom u podatke HZMO za tužitelja-protutuženika utvrđeno je da je isti u mirovini te da je od 01. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. s te osnove primao mjesečni iznos od 923,33 EUR, od 01. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. iznos do 946,23 EUR te od 01. srpnja 2025. iznos od 1.001,76 EUR.

9 .2. Uvidom u Potvrde o visini primanja i dohodaka izdane od strane Porezne uprave, Ispostave Zadar za tužitelja-protutuženika za razdoblje od siječnja 2024. do rujna 2025. utvrđeno je da je tužitelj u 2024. ostvario sveukupno 16.805,58 EUR od čega iznos od 15.805,58 EUR s osnove dohotka od nesamostalnog rada i iznos od 1.000,00 EUR s osnove nagrade za radne rezultate, što znači da je u toj godini prosječno mjesečno s osnove dohotka od nesamostalnog rada ostvario iznos od 1.317,13 ER, a što umanjeno za iznos mirovine znači da je dodatno ostvario prosječno mjesečno još 393,80 EUR. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od siječnja 2025. do rujna 2025. ostvario samo iznos od 8.657,69 EUR s osnove dohotka od nesamostalnog rada, što gledano prosječno na mjesečnoj razini iznosi 961,96 EUR.

10. Cijeneći iskaze stranka sa materijalnim dokazima u spisu, ovaj sud je našao da tužena-protutužiteljica nije dokazala da su ostvareni uvjeti propisani čl. 295. st. 1. ObZ koji moraju biti kumulativno ispunjeni u odnosu na obje strane, da bi se tužitelja-protutuženika obvezalo da ju uzdržava.

10.1. Prije svega nije točno da zbog ponašanja tužitelja tužena-protutužiteljica nema radnog iskustva, s obzirom da sama navodi da je od nje tužitelj još 10 godina prije prestanka bračne zajednice tražio da se zaposli, međutim da ona posao nije niti tražila, tako da se sama dovela u takvu situaciju. Činjenica da je tužitelj zbog posla bio odsutan po nekoliko dana u kontinuitetu, ne opravdava tuženu što se nije zaposlila, jer da to predstavlja prepreku zaposlenju, tada niti jedna samohrani roditelj ne bi radio. Nadalje, tužena se nakon prestanka bračne zajednice uspjela zaposliti na vrijeme od osam mjeseci, što znači da ipak može pronaći zaposlenje te bi svakako trebala uzeti u obzir i radna mjesta na kojima je plaća manja od one koju je ostvarivala u iznosu od 1.100,00 EUR, a koje do sada nije razmatrala, s obzirom da sama navodi da njezine ukupne mjesečne potrebe iznose cca 600,00 EUR te da ima u vlasništvu garažu koju iznajmljuje za 400,00 EUR mjesečno.

10.2. S druge strane tužitelj-protutuženik od 01. srpnja 2025. ostvaruje mjesečna primanja samo s osnove mirovine u iznosu od 1.001,76 EUR, a tužena- protutužiteljica u ovom postupku nije dokazala da isti i dalje ostvaruje dodatna primanja prodajom ribe na crno, niti koliko bi eventualno na taj način zarađivao. Također, tužitelj-protutuženik u cijelosti podmiruje trošak studiranja zajedničke kćeri u Zagrebu, na koji način umjesto tužene-protutužiteljice plaća njezin dio obveze uzdržavanja kćeri jer je sukladno odredi čl. 316. ObZ oboje roditelja dužno plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete koje ne stanuje s njima.

10.3. Dakle, kako s jedne strane tužena-protutužiteljica ima riješeno stambeno pitanje, ostvaruje prihode najmom garaže te je sposobna za rad i ukoliko smanjiti svoja očekivanja u pogledu visine plaće u mogućnosti je pronaći zaposlenje, a s druge strane tužitelj-protutuženik ostvaruje mirovinu u mjesečnom iznosu od 1.001,76 EUR kojom uzdržava zajedničku mlt. kćer pa nema mogućnosti uzdržavati i tuženu, to je valjalo protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice odbiti kao neosnovan, a kako je odlučeno u toč. II. izreke ove presude.

10.4. Ovdje je za napomenuti da sud nije cijenio činjenicu da i tužitelj- protutuženik i tužena-protutužiteljica imaju u vlasništvu nekretnine jer iz priloženih zk. izvadaka proizlazi da se radi o suvlasništvu, a obje stranke su zanijekale mogućnost da se iste zbog tog suvlasništva i kultura samih nekretnina stave bilo u funkciju, bilo na prodaju, tako da nije bilo moguće utvrditi da li imaju neku realnu tržišnu vrijednost.

10.5. Podredno je za istaći da s obzirom na nespornu činjenicu da je tužitelj- protutuženik osam mjeseci od prestanka bračne zajednice od listopada 2024. do lipnja 2025. uplaćivao tuženoj-protutužiteljici mjesečno novčane iznose, čime joj je omogućio vrijeme da se snađe i na drugi način osigura sredstva za život, unutar kojeg je ista i pronašla zaposlenje na određeno vrijeme te počela iznajmljivati garažu, kao i da tužitelj-protutuženik plaća umjesto tužene-protutužiteljice njezin dio za uzdržavanje zajedničke mlt. kćeri, na taj način, ukoliko bi se zauzeo stav da je tužitelj-protutuženik imao obvezu prema tuženoj-protutužiteljici, istu je već ispunio, a s obzirom da je odredbom čl. 298. ObZ propisano da takva obveza može trajati do godine dana.

11. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje – ZPP) kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove, kao i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23 - dalje: Tarifa), a sve sukladno vrsti predmeta spora, pa je tužitelju-protutuženiku koji je u ovom postupku bio zastupan po punomoćniku iz redova odvjetnika, sukladno odredbi 7. toč. 3. Tarife priznat trošak od 200 bodova za četiri radnje i to sastav tužbe, pristup na ročište od 13. kolovoza 2025., sastav odgovora na tužbu od 22. rujna 2025. i pristup na ročište od 29. kolovoza 2025., te daljnjih 50 bodova za sastav podneska od 29. prosinca 2025. i 50 bodova za zastupanje na ročištu od 11. veljače 2026. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 11. veljače 2026. i ročištu za objavu presude jer mu taj trošak nije niti nastao.

11.1. Dakle, tužitelju je priznato ukupno 300 bodova što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 50) iznosi 600,00 EUR, što sa priznatim PDV-om od 25% u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 42) te sa priznatom sudskom pristojbom na tužbu od 13,27 EUR i sudskom pristojbom na presudu od 13,27 EUR, sveukupno iznosi 776,54 EUR, pa je tuženu-protutužiteljicu obvezao da mu naknadi taj trošak, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev odbio kao neosnovan, a kako je odlučeno u toč. III. izreke ove Presude

U Zadru, 06. svibnja 2026.

S U D A C

Katja Morić Arambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu u RH. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

DNA:

1. Tužitelju-protutuženiku po punomoćniku,

2. Tuženoj-protutužiteljici po punomoćniku.

NAKON PRAVOMOĆNOSTI:

1. Ured državne uprave u Zadarskoj županiji, Matični ured Zadar.