Republika Hrvatska
Općinski sud u Gospiću
Stalna služba u Otočcu
Bartola Kašića 7
Otočac
Poslovni broj: Pr-14/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Gospiću Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice OE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Gordani Peraković- Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tuženika Regata d.o.o., Otočac, Petra Zrinskog 2, OIB: 43042344559, zastupana po punomoćnici Ani Bobinac, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate otpremnine, VPS: 5.173,28 eura, nakon održane glavne i javne rasprave 23. travnja 2026. u prisutnosti zamjeničkog punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tužene, 6. svibnja 2026., javno objavivši
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Regata d.o.o., Otočac, Petra Zrinskog 2, OIB: 43042344559 da tužiteljici OE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.173,28 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. srpnja 2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
III. Odbija se tužiteljica sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška, odnosno sa iznosom od 300,00 eura, kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je ustala tužbom protiv tuženika radi isplate otpremnine navodeći da je bila kod tuženika u radnom odnosu od 15. srpnja 2009. do 29. srpnja 2025. godine kada joj je prestao radni odnos temeljem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 27. lipnja 2025. zbog gospodarskih razloga. U navedenoj Odluci tuženika da nije odlučeno niti o tome raspravljeno da tužiteljici pripada pravo na otpremninu, a ista joj pripada sukladno čl. 126. Zakona o radu. Najmanji iznos otpremnine koji se tužiteljici može odrediti jest 1/3 prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u 3 mjeseca prije prestanka Ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca. S obzirom da tuženik nije tužiteljici isplatio otpremninu i to za svaku navršenu godinu staža (16 godina) iako ga je tužiteljica dopisom od 8.8.2025. na to pozvala, to se predlaže donošenje presude kao u izreci.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da je isti za sada preuranjen te osporava visinu tužbenog zahtjeva. Smatra da se po tužbi ne može postupati jer da tužena nije navela koliki joj je prosjek plaće temeljem kojeg bi se eventualno mogla izračunati otpremnina te je nejasno kako je tužiteljica utvrdila visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže se odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.
3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Ugovore o radu na neodređeno vrijeme (list 4 – 9 spisa), u Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu (list 10 spisa), u Isplatne liste za svibanj, lipanj i srpanj 2025. godine (list 27 – 29 spisa).
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Naime, na temelju izvedenih predloženih dokaza proistječe nedvojbenim da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.
6. Odredba čl. 126. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – dalje: Zakon o radu) propisuje da se iznos otpremnine određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem, a ne smije se ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od 1/3 prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca. St. 4. istoga članka navodi pak da ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine iz st. 3. ovoga čl. Ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.
7. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji su zaključivani 20. travnja 2011. i 12. veljače 2025. godine proistječe da je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika još 15. srpnja 2009. godine kako to izričito stoji u čl. 7. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 20.4.2011., odnosno čl. 5. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 12.2.2025. godine, a kojim Ugovorima je mijenjan osnovni Ugovor od 15.7.2009. godine. Razvidno je iz navedenih Ugovora da nisu posebno ugovarani iznosi otpremnine.
8. Iz navedenog proistječe da je neprekidno trajao radni odnos tužiteljice kod tuženika 16 godina, što se navršilo 15.7.2025. godine.
9. S druge pak strane, tužiteljica je uz tužbu priložila Isplatne liste plaća za svibanj i lipanj 2025. iz kojih lista proistječe da je bruto plaća tužiteljice za svaki mjesec iznosila iznos od po 970,00 eura. Tužiteljica je predložila da se preostala potrebna isplatna lista pribavi službenim putem od tuženika.
10. Sud je na ročišnom zapisniku od 10. ožujka 2026. pozvao tuženika da u roku od 15 dana dostavi na spis tri uredno ovjerene isplatne liste i to za razdoblje od tri mjeseca prije prestanka Ugovora o radu (radni odnos je prestao 29.7.2025.) kao i da se dostave obrasci JOPPD.
11. Iz Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 27.6.2025. razvidno je da je radnici OE, ovdje tužiteljici, prestao radni odnos kod tuženika 29. srpnja 2025. godine iz čega proistječe da su relevantne isplatne liste plaća za travanj, svibanj i lipanj 2025. godine.
12. Kao što je rečeno, tužiteljica je uz tužbu priložila Isplatne liste za svibanj i lipanj 2025., a tuženik je na poziv Suda da dostavi tri uredno ovjerene isplatne liste za razdoblje od tri mjeseca prestanka ugovora o radu, dostavio Isplatne liste za svibanj, lipanj i srpanj 2025., umjesto travanj, svibanj i lipanj, dok tuženik uopće nije dostavio tražene obrasce JOPPD za isto razdoblje premda u podnesku od 18.3.2026. godine navodi da ih dostavlja.
13. Međutim, kako Sud drži da ova okolnost ne može ići na štetu tužiteljice kao radnika, (a izvjesno je da je plaća tužiteljice i u travnju bila 970,00 eura bruto, a što tuženik i ne osporava), to je Sud prihvatio da je prosječna mjesečna plaća za razdoblje od tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu bila upravo 970,00 eura bruto te proistječe da 1/3 takve prosječne bruto plaće iznosi 323,33 eura, a što pomnoženo sa 16 godina neprekidnog radnog staža kod tuženika kao poslodavca daje iznos od zatraženih 5.173,28 eura.
14. Pri tome valja istaći da navedeni iznos nije veći od iznosa koji je propisan čl. 126. st. 4. Zakona o radu, odnosno ukupan iznos otpremnine nije veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, a što bi iznosilo 5.820,00 eura.
15. Zatezne kamate na dosuđeni iznos presuđene su temeljem čl. 29. st. 1 i 2. Zakona o obveznim odnosima NN (35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), a teku od 30. srpnja 2025. godine pa do isplate, odnosno od dana nakon dospijeća otpremnine koja, a budući nije drugačije navedeno niti u Odluci o otkazu Ugovora o radu, a niti u Ugovorima o radu na neodređeno vrijeme, dospijeva danom prestanka radnog odnosa, tj. 29.7.2025. godine.
16. Budući je tužiteljica uspjela u parnici, to joj je tuženik dužan naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.
16.1. Sud je priznao zatraženi trošak prema ispostavljenom troškovniku te je tako priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1.), nadalje za sastav obrazloženog podneska od 23.2.2026. godine kojim se tužiteljica po punomoćnici očitovala na navode iz odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, za zastupanje na ročištima od 10. ožujka 2026. godine te 23. travnja 2026. godine iznos od po 200,00 eura za svako ročište, što daje ukupan iznos od 800,00 eura, a sa pripadajućim PDV-om od 200,00 eura daje iznos od 1.000,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
16.2. Sud nije priznao zatraženi trošak sastava podneska od 8.4.2026. godine u iznosu od 200,00 eura budući se tužiteljica samo očituje na dostavljenu isprave što je moglo biti izneseno i usmeno na ročištu te sastav ovog podneska nije bio nužan za vođenje parnice. Isto tako, nije priznat niti zatraženi trošak za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura budući pun. tužiteljice nije niti pristupila na ročište za objavu, a i da je pristupila, taj joj trošak ne bi bio priznat budući isti također nije nužan za vođenje ove parnice te ne može pasti na teret protivne strane.
16.3. Iz tog razloga valjalo je odbiti tužiteljicu sa viškom zatraženog parničnog troška, odnosno sa iznosom od 300,00 eura, kao neosnovanim.
17. Zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak presuđene su također temeljem čl. 29. st. 1. i 2. ZOO.
18. Temeljem iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
U Otočcu 6. svibnja 2026.
Sutkinja
Slavka Nikšić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.
O tom obavijest
1. pun. Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu
2. pun. Ana Bobinac, odvjetnica u Zagrebu
