REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: UsI-5219/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jeleni Maltar Benjak, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Ivanu Bačiću, odvjetniku u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 2a, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-18/22-01/294, URBROJ: 513-04-25-2, od 17. listopada 2025. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Novi Zagreb, KLASA: UP/I-410-23/22-32/7, URBROJ: 513-07-01-06-22-4 od 23. travnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-18/22-01/294, URBROJ: 513-04-25-2, od 17. listopada 2025. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Novi Zagreb, KLASA: UP/I-410- 23/22-32/7, URBROJ: 513-07-01-06-22-4 od 23. travnja 2022.

2. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 23. travnja 2022. utvrđuje se da je tužitelj za razdoblje oporezivanja od 3. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona ostvario primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 215.370,00 kuna, a na koje su obračunati porez i prirez na dohodak te pripadajući doprinosi te mu je naloženo njihovo plaćanje sa zateznim kamatama u situaciji zakašnjenja.

3. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede pravila postupka.

3.1. U bitnom ističe da je u žalbi taksativno i analitički iznio argumente kojima dokazuje da nije ostvario primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada, a koje tuženik nije razmatrao. Takvim postupanjem mu je onemogućeno pravo na djelotvornu zaštitu. Navodi i da u upravnom postupku nije utvrđeno pravo stanje stvari, odnosno materijalna istina jer nisu utvrđene činjenice od važnosti za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, odnosno svi elementi govora o poslovno-tehničkoj suradnji tumačeni su u korist tezi upravnih tijela, a na njegovu štetu.

3.2. Ističe da su javnopravna tijela pogrešno utvrdila da ugovor o poslovno tehničkoj suradnji koji je sklopio s trgovačkim društvom IN2 d.o.o. ima obilježja nesamostalnog rada, na način da postoji presudni utjecaj kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka. Osporava zaključak poreznog tijela da je ostvaren kriterij kontrole ponašanja jer iz ugovora o poslovno–tehničkoj suradnji ne proizlazi da bi bili ispunjeni elementi iz članka 32. f Pravilnika o porezu na dohodak na temelju kojih se isti kri terij utvrđuje. U odnosu na kriterij financijske kontrole osporava zaključak poreznik tijela da je ista uspostavljena redovitom mjesečnom isplatom u približno sličnim iznosima i ugovaranjem prava na dodatne troškove. Smatra da se okolnost da je u razdoblju od svibnja do prosinca 2020. primio od IN2 d.o.o. kontinuirane mjesečne isplate, koje da čine 74% od ukupnih primitaka, ne može smatrati jednim od elemenata kriterija financijske kontrole jer navedeno pokazuje normalan poslovni razvoj, prodiranje na tržište, mladog poduzetnika koji je zadržao ranije poslovne kontakte i na taj način sebi osigurao određeni iznos prihoda. Dalje navodi da je smislu dokazivanja financijske kontrole irelevantno što je ugovorom o poslovnoj suradnji ugovoreno pravo na dodatne troškove iz razloga što predmetne odredbe sadrži većina ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji. Osporava i zaključak da je ispunjen kriterij odnosa stranaka . Okolnost što je ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji sklopljen na neodređeno vrijeme, uz otkazni rok od 30 dana nije odlučujuća budući da se navedene odredbe u bitnom ne razlikuje od većine ugovora o poslovnoj suradnji. Nije sporno da posao koji je obavljao za IN2 d.o.o. predstavlja redovno poslovanje tog društva, ali smatra da isto samo po sebi i u svezi s ostalim nespornim činjenicama ne može biti dovoljno za utvrđivanje kriterija odnosa stranaka. Dalje navodi da je odjavio obrt s 10. lipnja 2022. i osnovao trgovačko društvo Byte2Data d.o.o. te iznosi podatke o poslovanju istog u 2022., 2023., 2024. 2025. iz kojih proizlazi da ostvareni prihod od IN2 d.o.o. opada.

3.3. Smatra da je na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjen članak 27.a Zakona o porezu na dohodak i članak 32.a Pravilnika o porezu na dohodak.

3.4. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da Sud riješi predmetni spor bez rasprave i tužbu odbije kao neosnovanu.

5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., 39/26.; dalje: ZUS), te je sud održao usmenu i javnu raspravu 29. travnja 2026. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.

6. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je ostala kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. U spis predmeta je predala ovosudnu presudu, poslovni broj: Us I-6154/2023 od 20. svibnja 2024. i presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2668/2024 od 2. srpnja 2025. Predložila je da se provedene dokaz saslušanja tužitelja.

7. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.

8. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za njegovim saslušanjem jer je provođenje istog nesvrsishodno u ovom upravnom sporu. Sud je utvrdio da je činjenično stanje u dostatnoj mjeri utvrđeno tijekom upravnog postupka i ovog upravnog spora te da se na temelju provedenih dokaza može donijeti meritorna odluka.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti na temelju ovlaštenja iz članka 12.a Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 115/16., 106/18., 121/19., 32/20.; dalje: OPZ), odnosno na temelju članka 27.a Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, 115/16., 106/18., 121/19., 32/20.; dalje: ZPD), o čemu je sastavljen Zapisnik, KLASA: UP/I-410-23/22- 32/7, URBROJ: 513-07-01-06/22-2 od 12. ožujka 2022. U upravnom postupku je utvrđivano je li tužitelj obavljanjem poslova na temelju ugovora o poslovnoj suradnji s trgovačkim društvom IN2 d.o.o. ostvario porezne pogodnosti protivno svrsi zakona.

11. U upravnom postupku je izvršen je uvid u podatke iz informacijskog sustava Porezne uprave (ISPU), provjereni su javno dostupni podaci i informacije sa interneta. Tužitelj je po pozivu dostavio ispunjeni Upitnik NR (Utvrđivanje obilježja kriterija nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona) te je uz isti priložio i Ugovor o poslovnoj-tehničkoj suradnji od 1. travnja 2020. sklopljen s trgovačkim društvom IN2 d.o.o. (dalje: ugovor). Izvršen je uvid u poslovnu dokumentaciju, izdane račune i izvode sa žiro računa tužitelja.

12. Stav je poreznih tijela da je, imajući u vidu cjelovit odnos tužitelja i isplatitelja primitaka, trgovačkog društava IN2 d.o.o., činjenica bitnih za oporezivanje i elemenata kriterija obilježja nesamostalnog rada, utvrđeno postojanje obilježja nesamostalnog rada i to presudnim utjecajem odnosa stranaka, kontrole ponašanja i financijske kontrole.

12.1. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je kriterij odnosa stranaka utvrđen jer poslovni odnosi između tužitelja i isplatitelja primitaka IN2 d.o.o. nema vremensko ograničenje, tužitelj kao posloprimac obavlja posao koji predstavlja redovito poslovanje poslodavca, isplatitelja primitaka te nije uobičajeno za poslovanje u djelatnosti isplatitelja primitaka da poslove koje obavlja tužitelj na taj način traži na tržištu. Iz podataka informacijskog sustava Porezne uprave (ISPU) proizlazi da tužitelj i isplatitelj primitaka obavljaju istu djelatnost te je tužitelj upisan u registar poreznih obveznika 2. ožujka 2020., dok je u razdoblju od 2. studenog 2015. do 31. ožujka 2020. ostvarivao dohodak od nesamostalne djelatnosti kod poslodavca IN2 d.o.o. Iz ugovora proizlazi da je isti sklopljen 1. travnja 2020. na neodređeno vrijeme uz otkazni rok od 30 dana. Iz članka 8. ugovora proizlazi da tijekom trajanja ugovora izvršitelj, ovdje tužitelj, neće bez prethodne pisane suglasnosti naručitelja, ovdje isplatitelja primitaka, sklapati bilo direktno s korisnicima naručitelja bilo preko treće strane poslove koje je izvršitelj obavljao, obavlja ili će obavljati po ugovoru.

12.2. Kriterij financijske kontrole je ostvaren budući da tužitelj u potpunosti financijski ovisi o jednom poslodavcu koji mu obavlja isplate svaki mjesec u približno istim iznosima te mu podmiruje putne i druge troškove. Uvidom u poslovnu dokumentaciju, izdane račune i izvode sa žiro računa tužitelja utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od svibnja do prosinca 2020. od isplatitelja primitaka primao mjesečne isplate koje čine 74% od ukupnih primitaka tužitelja u navedenom razdoblju. Člankom 4. ugovora ugovoren je obračun naknade za uslugu po principu „Time and Material“ (dalje: T&M), odnosno ugovorena je satnica na način da jedan sat iznosi 180,00 kuna te obračun naknade po principu „Fixed price“, odnosno kao ukupni iznos u narudžbenici. Također je ugovoreno pravo na naknadu troškova za poslove koji će biti obavljeni izvan Zagreba. Provjerom podataka i informacija s interneta te podataka iz izjave tužitelja iz Upitnika NR utvrđeno je da tužitelj nema vlastitu Internet stranicu i ne provodi marketinške aktivnosti u 2020. godini.

12.3. Kriterij kontrole ponašanja je ostvaren budući da isplatitelj primitaka ima pravo kontrolirati što tužitelj radi i kako obavlja posao, odnosno određuje način obavljanja posla jer tužitelj ne može povjeriti obavljanje posla trećoj osobi te zahtijeva od tužitelja da podnosi izvještaje o izvršenju posla svaki mjesec. Navedeno prvenstveno proizlazi iz članka 5. ugovora kojim je ugovoreno da će tužitelj za radove koji se odvijaju po principu T&M ispostaviti račun na temelju Zapisnika (Time sheets) potpisanih od strane odgovorne osobe tužitelja i isplatitelja primitaka. Ujedno je člankom 6. ugovora ugovorena obveza isplatitelja primitaka da tužitelju osigura sve preduvjete za rad kako bi tužitelj mogao nesmetano izvršavati svoje obveze iz ugovora, bez smetnji isplatitelja primitaka i trećih osoba te u suprotnom tužitelj nije odgovoran za neispunjenje ili neuredno ispunjenje obveza.

13. Tužitelj nije osporio ni metodologiju obračuna ni visinu porezne osnovice te poreza na dohodak i obveznih doprinosa, dok se spornim pokazalo jesu li u činjeničnom stanju kako ga je utvrdilo porezno tijelo bili ispunjeni uvjeti da se tužitelju obračuna manje obračunati porez i prirez na dohodak uz obvezne doprinose s osnova primitaka koji su ocijenjeni primitcima s osnova nesamostalnog rada.

14. Člankom 12. a. stavkom 1. točkom 1. OPZ-a propisano je da porezni obveznik koji ostvaruje porezne pogodnosti koristeći porezni sustav kroz organizacijske oblike koji su oporezivi nižim propisanim poreznim stopama, a koji nisu bili namijenjeni za određenu skupinu poreznih obveznika, smatrat će se da koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona, osobito u slučaju kada: 1. isplatitelj primitka za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama.

15. Prema članku 27. a. stavku 1. ZPD-a za potrebe oporezivanja primicima po osnovi radnog odnosa smatraju se i primici proizašli iz korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona propisanih propisom kojim je uređen opći porezni postupak kod kojih postoje obilježja nesamostalnog rada. Stavkom 2. istog članka propisano je da se obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti p rotivno svrsi zakona iz stavka 1. ovoga članka određuju temeljem ispunjenja triju kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka.

16. Prema članku 32. a. stavku 3. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, 10/17., 128/17., 106/18., 1/19., 80/19., 1/20.; dalje: Pravilnik) za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada sagledavat će se cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, uzimajući u obzir sve činjenice bitne za oporezivanje i sve elemente kriterija obilježja nesamostalnog rada propisane člancima 32.d do 32.i ovoga Pravilnika. Stavkom 4. istog članka propisano je da u utvrđenju obilježja nesamostalnog rada prema stavku 3. ovoga članka, svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni. Stavkom 5. istog članka propisano je da se postojanje obilježja nesamostalnog rada utvrđuje presudnim utjecajem kontrole ponašanja i/ili financijske kontrole isplatitelja primitka nad poreznim obveznikom izvršiteljem posla i/ili ako odnos stranaka upućuje na presudnu povezanost u ostvarenju posla. Stavkom 7. istog članka propisano je da se za potrebe preispitivanja elemenata kriterija obilježja nesamostalnog rada prema člancima od 32.d do 32.i ovoga Pravilnika isplatitelj primitka smatra poslodavcem, a porezni obveznik izvršitelj posla posloprimcem.

17. Člankom 32. d. Pravilnika propisano je da se činjenicama bitnim za oporezivanje pojedinog poreznog obveznika posloprimca smatraju podaci: o svim primicima koji se ostvaruju po pojedinom izvoru dohotka u određenom vremenskom razdoblju, polazeći od prethodne alineje, ostvaruju li se primici od nesamostalnog rada u istom vremenskom razdoblju s drugim izvorima dohotka, koja djelatnost se obavlja i koliko dugo, postoji li utvrđen plan poslovanja, na koji način se djeluje na tržištu, koji je uobičajeni način pronalaska poslovnih partnera te sklapanja poslovnih odnosa, broj poslovnih partnera, te ovisno o pojedinom slučaju ostale činjenice bitne za oporezivanje.

18. Člankom 32. i. propisano je da u skladu s člankom 27.a Zakona obilježja nesamostalnog rada određuju se temeljem ispunjenja elemenata tri kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka. Stavkom 2. istog članka propisano je da će se ispunjenje elemenata kriterija obilježja nesamostalnog rada utvrđivati u odnosu na određenog isplatitelja primitka.

19. Člankom 32. f. Pravilnika propisano je polazeći od članka 32.a stavka 7. ovoga Pravilnika, kriterij kontrola ponašanja obuhvaća elemente koji pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti i kontrolirati što posloprimac radi i kako obavlja posao (kroz upute, obuku ili druga sredstva): 1. određuje li poslodavac posloprimcu mjesto obavljanja posla neovisno o tome što se isti može obavljati i na drugom mjestu, 2. daje li poslodavac posloprimcu upute kako obaviti posao, 3. određuje li poslodavac posloprimcu vrijeme, mjesto ili način obavljanja posla, 4. vodi li poslodavac evidenciju radnog vremena za posloprimca, 5. nadzire li poslodavac dinamiku izvršenja posla ili zahtjeva izvještaje o izvršenju posla, 6. koristi li posloprimac opremu i sredstava za rad poslodavca, 7. obučava li poslodavac posloprimca o načinu izvršavanja posla.

20. Člankom 32. g. propisano je da polazeći od članka 32.a stavka 7. ovoga Pravilnika, kriterij financijske kontrole obuhvaća elemente koji pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti ili kontrolirati financijske i poslovne aspekte posloprimčevog rada: 1. usmjerava li i/ili ugovara, odnosno nadoknađuje li poslodavac poslovne i putne troškove posloprimca, 2. ulaže li poslodavac u opremu, alate i materijale posloprimca, 3. određuje li poslodavac proizvode i usluge koje posloprimac koristi u izvršenju posla, 4. kontrolira li poslodavac način i opseg pružanja usluga posloprimca na tržištu, 5. obavlja li poslodavac posloprimcu isplate u određenim vremenskim razdobljima (svaki mjesec) i/ili u približno sličnim iznosima.

21. Člankom 32. h. Pravilnika propisano je da polazeći od članka 32.a stavka 7. ovoga Pravilnika, kriterij odnosa stranaka obuhvaća elemente koji pokazuju vrstu tih odnosa: 1. sklapaju li poslodavac i posloprimac ugovor koji po svojim bitnim obilježjima ima obilježja ugovora o radu, 2. pruža li poslodavac posloprimcu naknade troškova koja su tipična obilježja nesamostalnog rada (godišnji odmor, naknade za bolovanje ili druga prava vezana uz nesamostalni rad), 3. koje je razdoblje trajanja posla te je li to trajanje posla vezano za provedbu određenog projekta ili više projekta u nizu, 4. u kojoj mjeri posao koji obavlja posloprimac predstavlja redovno poslovanje poslodavca, 5. može li posloprimac raskinuti poslovanje s poslodavcem bez materijalnih i financijskih posljedica, 6. je li uobičajeno za poslovanje u djelatnosti isplatitelja primitka da određene poslove na taj način traži na tržištu.

22. Iz citiranih odredaba Zakona i Pravilnika proizlazi da se utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada temelji na ispunjenu elemenata triju kriterija iz članka 32.e. Pravilnika, kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka, pri čemu svi kriteriji ne moraju biti istovremeno ispunjeni, ali je bitno da prisutan presudni utjecaj kontrole ponašanja i/ili financijske kontrole i/ili odnos stranaka upućuje na nesamostalni rad.

23. U odnosu na tužbene navode o djelomičnom i selektivnom utvrđivanju činjenica od strane upravnih tijela, sud naglašava da za donošenje odluke o utvrđivanju obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti ispunjeni svi kriteriji, odnosno svi elementi obilježja nesamostalnog rada. (članak 32.a stavka 4. Pravilnika). Iz citiranog članka 32.a stavka 4. Pravilnika proizlazi da prilikom utvrđenja obilježja nesamostalnog rada svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni. Dakle, porezna tijela su ovlaštena utvrditi postojanje obilježja nesamostalnog rada i u situaciji kada nisu utvrđeni svi elementi kriterija pa ni svi kriteriji.

24. Sagledavajući cjelovitost odnosa društva IN2 d.o.o. kao isplatitelja primitka i tužitelja kao poreznog obveznika izvršitelja posla u skladu s člankom 32. stavkom 3. Pravilnika, uzimajući u obzir pojedina konkretna tipična obilježja nesamostalnog rada (bez obzira na to jesu li ona ili nisu ujedno i obilježja kriterija kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka) i utvrđivanjem presudnog utjecaja konkretnih kriterija obilježja nesamostalnog rada, sud zaključuje da je tužitelj doista koristio svoj status obveznika paušalnog poreza na dohodak za ostvarivanje primitaka s obilježjima nesamostalnog rada od društva IN2 d.o.o., koji primici kao takvi onda nisu bili adekvatno oporezovani.

25. Sud načelno može prihvatiti stajalište da okolnost što su dva pravna subjekta registrirana za obavljanje iste djelatnosti ne upućuje i na postojanje kriterija odnosa stranaka, no u konkretnom slučaju je okolnost obavljanja iste djelatnosti tužitelja i isplatitelja primitka dovedena u svezu s cjelovitim odnosom isplatitelja primitka i tužitelja. Iz spisa predmeta te navoda tužbe proizlazi da su tužitelj i društvo IN2 d.o.o. ubrzo nakon prestanka formalnog zaposlenja tužitelja u tom društvu sklopili ugovor na neodređeno vrijeme. Istim je ugovoreno pružanje usluga koje se odnose i na održavanje, dorade, testiranja i savjetovanja iz čega proizlazi da je ugovor sklopljen radi kontinuiranog obavljanja poslova bez ikakve poveznice s nekim konkretnim poslom ili projektom. Ujedno se tužitelj u tom razdoblju nije se oglašavao niti je imao vlastitu internetsku stranicu. Iz navedenih okolnosti proizlazi da su ostvareni bitni elementi kriterija odnosa stranaka iz članka 32.h Pravilnika.

26. Također, pravilno su upravna porezna tijela ocijenila da su u konkretnom slučaju ispunjeni elementi kriterija financijske kontrole. U odnosu na tužbeni navod da se kriterij financijske kontrole nije uspostavio samo iz razloga što su postojale redovne mjesečne isplate u približno sličnim iznosima i da je ugovoreno pravo na dodatne troškove, sud ističe, kao i u prethodnoj točki, da su ti elementi dovedeni u vezu s drugim okolnostima i cjelovitim odnosom isplatitelja primitka i poreznog obveznika. Tužitelj i isplatitelj primitaka ugovorili su obračun naknade po satima, s time da da je vrijednost sata ugovorena na iznos od 180,00 kuna. Naplata po jedinici vremena (po satu) upravo ukazuje na bitno obilježje nesamostalnog rada. Također je člankom 8. stavcima 2. i 3. ugovora o poslovnoj – tehničkoj suradnji ugovorena zabrana konkurencije za tužitelja te je njezino trajanje određeno za vrijeme trajanja ugovora i za 18 mjeseci nakon njegova prestanka. Takvim uređenjem ugovornog odnosa znatno je ograničen način i opseg pružanja usluga tužitelja kao posloprimca na tržištu od strane naručitelja čime je ostvaren bitni element kriterija financijske kontrole iz članka 32. g Pravilnika.

27. Sud prihvaća tužiteljevo osporavanje postojanja pojedinih utvrđenih elemenata kriterija kontrole ponašanja, u vidu njegovih navoda o tome da mu isplatitelj primitaka ne određuje mjesto obavljanja posla te mu ne daje upute kako obaviti posao jer isto proizlazi iz ugovora o poslovno – tehničkoj suradnji. Člankom 2. ugovora predviđeno je da će se usluge izvršavati na lokaciji društva IN2 d.o.o, na lokaciji korisnika ili u prostoru tužitelja te ujedno iz članka 3. stavka 3. ugovora kojim je definiran sadržaj narudžbenice o uslugama nije navedeno i mjesto obavljanja iste. Stoga mjesto obavljanja usluge nije određivao isplatitelj primitaka. Također iz članka 3. stavka 5. predmetnog ugovora proizlazi da tužitelj može ne prihvatiti narudžbenicu i predložiti izmijene iz čega proizlazi da naručitelj ne određuje način obavljanja posla niti daje upute kako obaviti posao. No pogrešno utvrđenje tih dvaju elemenata, ne utječe na pravilnost ocjene upravnih tijela da je u konkretnom slučaju ispunjen kriterij kontrole ponašanja iz članka 32. f) Pravilnika. Ugovorom o poslovnoj – tehničkoj suradnji ugovoreno je da tužitelj ne može povjeriti obavljanje posla trećoj osobi bez prethodnog odobrenja naručitelja (članak 6. stavak 7.). Ujedno je člankom 5. stavkom 2. ugovora predviđeno da će tužitelj ispostavljati računa na temelju zapisnika o utrošenim satima (Time sheets) koje su potpisali isplatitelj primitaka i tužitelj. Iz navedenog proizlazi da isplatitelj primitaka nadzire dinamiku izvršenja posla i zahtjeva izvještaje o izvršenju posla. S obzirom na utvrđene elemente kriterija kontrole ponašanja i sagledavajući cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i tužitelja kao poreznog obveznika, u konkretnom slučaju je ispunjen kriterij kontrole ponašanja iz članka 32. f) Pravilnika.

28. Tužitelj je uz tužbu dostavio podatke o poslovanju trgovačkog društva Byte2Data d.o.o. u 2022., 2023., 2024. 2025. godini. Navedene podatke sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja ove presude jer se podaci ne odnose na predmetno razdoblje 2020. godine te se ujedno odnose na poslovanje trgovačkog društva koje nije bilo subjekt poslovnog odnosa između tužitelja i isplatitelja primitka.

29. Također se tužitelj neosnovano pozvao na sudsku praksu u pravomoćnoj presudi ovog suda, poslovni broj: Us I-6154/23 od 20. svibnja 2024. jer se u tom predmetu radilo o bitno drukčijoj činjeničnoj situaciji u kojoj je izvršiteljica posla u toku kalendarske godine prekinula poslovnu suradnju s tim najznačajnijim isplatiteljem te se okrenula poslovanju s novim klijentima, što je krucijalno za sagledavanje cjelovitosti odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika.

30. Imajući u vidu navedeno, ocjena je ovoga suda da su osporavane odluke javnopravnih tijela utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju te da je u potpunosti odgovoreno na sve žalbene razloge tužitelja. Stoga se ne može prihvatiti stajalište tužitelja da se radi o arbitrarnom postupanju.

31. Slijedom svega gore izloženog, Sud utvrđuje da odlukama tuženika i prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je stoga, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke presude.

32. Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS- a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška (točka II. izreke).

U Zagrebu 6. svibnja 2026.

Sutkinja:

Jelena Maltar Benjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelj po opunomoćeniku odvjetniku Ivanu Bačiću, Trg hrvatske bratske zajednice 2a, [adresa] Split

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, [adresa] Zagreb

3. U spis