REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-3660/2023-141

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužiteljice ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Maji Miljuš, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šebetić i partneri iz Zagreba protiv I tuženika ŠĆ, nepoznata boravišta, II tuženice RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], III tuženika GĆ, IV tuženika NĆ, V tuženice SĆ, VI tuženice OĆ, VII tuženice ŽĆ, VIII tuženika EĆ, svi nepoznatog boravišta i svi zastupani po privremenom zatupniku Višnji Galešić, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave 24. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, 06. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica u odnosu na tuženike:

- ŠĆ u 16/64 dijela, RĆ u 4/64 dijela, GĆ u 4/64 dijela, NĆ u 1/64 dijela, SĆ u 1/64 dijela, BĆ u 8/64 dijela i EĆ u 8/64 dijela,

dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zemljišnoknjižnog tijela I u naravi dvorište i [adresa], povr. 457 m2 zk.č.br. 1507 i zk. tijelo II u naravi kuća [adresa] sagrađena na 48/128 dijela čk.br. 1507, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužiteljica temeljem ove presude upiše kao suvlasnica u 42/64 dijela predmetne nekretnine u zemljišnim i drugim knjigama.

II Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 4.247,22 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 06.05.2026. do isplate po stopi po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na VI tuženicu OĆ.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako je njezin otac, sada pok. ĆĆ, kao dijete, nakon II. Svjetskog rata početkom 1950. -tih godina, uselio u kuću u [adresa], a koja je sagrađena na 48/128 dijela čk.br.1507 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] te čini zasebno zemljišnoknjižno tijelo AII. Nadalje navodi kako je njezin otac, a temeljem oporuke od svoje tete ĐĆ, dobio u vlasništvo predmetnu kuću, a zatim se temeljem Rješenja Kotarskog suda u Gradu Zagrebu od 17.07.1955., uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine u 8/64 dijela. Tužiteljica je potom sa svojim ocem, 29.11.2002., sklopila Ugovor o darovanju predmetom kojeg je bilo darovanje ranije opisane nekretnine u 4/64 dijela dok je sa svojim bratom LĆ, **.**.2003. sklopila Ugovor o kupoprodaji, predmetom kojeg je bila kupoprodaja ranije opisane nekretnine u 4/64 dijela.

Nadalje tužiteljica navodi kako u predmetnoj kući, osim nje i njezine obitelji, nitko drugi ne živi unatrag 20 godina, tako da je u samostalnom posjedu predmetne nekretnine dulje od dvadeset godina.

1.1. Slijedom navedenog tužiteljica, a prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu od 07.11.2023., traži od suda da donese odluku kojom će utvrditi da je tužiteljica u odnosu na tuženike:

- ŠĆ u 16/64 dijela, RĆ u 4/64 dijela, GĆ u 4/64 dijela, NĆ u 1/64 dijela, SĆ u 1/64 dijela, BĆ u 8/64 dijela i EĆ u 8/64 dijela,

dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zemljišnoknjižnog tijela I u naravi dvorište i [adresa], povr. 457 m2k zk.č.br. 1507 i zk. tijelo II u naravi kuća [adresa] sagrađena na 48/128 dijela čk.br. 1507, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužiteljica temeljem ove presude upiše kao suvlasnica u 42/64 dijela predmetne nekretnine u zemljišnim i drugim knjigama te da naloži tuženicima da tužiteljici naknde troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od presuđenja do isplate.

1.2. Podneskom od 09.01.2024., tužiteljica je povukla tužbu u odnosu na VI tuženicu OĆ.

2. Tuženici, zastupani po privremenom zastupniku, osporili su tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Rješenje Kotarskog suda za Grad Zagrevb os 17.VII.1955. posl.br. O-119/53, Ugovor o darovanju nekretnina od 29.11.2002., Rješenje o nasljeđivanju ovog suda od 20.03.1975., Zapisnik i Rješenje Javnog bilježnika Stanislave Galović od 17.12.2014. i 18.12.2014. posl.br. O-8896/14, Smrtovnicu, Rješenje o nasljeđivanju ovog suda od 29.04.1999. posl.br. O-1421/99, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka CĆ, UĆ i tužiteljice, proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka ing. Mladena Bebera koji je izradio nalaz i mišljenje te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužiteljice za utvrđenjem da je temeljem dosjelosti stekla pravo suvlasništva u 42/64 dijela nekretnine zk.č.br. 1507 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zemljišnoknjižnog tijela AI u naravi dvorište i [adresa], povr. 457 m2k i zemljišnoknjižnog tijela AII u naravi kuća [adresa] sagrađena na 48/128 dijela čk.br. 1507.

4.1. Budući da je tužiteljica podneskom od 09.01.2024. u odnosu na VI tuženicu OĆ, povukla tužbu kojem povlačenju se privremena zastupnica nije protivila to je temeljem odredbe čl. 193 ZPP-a, odlučeno kao u izreci rješenja.

5. Uvidom u Izvadak iz zemljišnih knjiga razvidno je kako je zemljišnoknjižno tijelo AI- dvorište i [adresa], ukupne površine 128 čhv ili 457 m2, evidentirana kao društveno vlasništvo uz pravo korištenja u korist vlasnika zgrade opisane u zemljišnoknjižnom tijelu AII sukladno odredbi čl. 37 Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, dok su zemljišnoknjižnog tijela AII – Kuća Jakovačka br. 12, sagrađena na 48/128 dijela, kao suvlasnici evidentirani

- FĆ, ovdje I tuženik, u 16/64 dijela

- ZĆ, prednik ovdje II tuženice, u 4/64 dijela

- JĆ u 4/64 dijela

- GĆ, ovdje III tuženik, u 4/64 dijela

- NĆ, ovdje IV tuženik, u 1/64 dijela

- SĆ, ovdje V tuženica, u 1/64 dijela

- OĆ, ovdje VI tuženica, u 1/64 dijela

- IĆ, u 1/64 dijela

- BĆ, ovdje VII tuženica, u 8/64 dijela

-tužiteljica u 12/64 dijela

- ĆĆ u 4/64 dijela uz predbilježbu prava vlasništva za korist tužiteljice temeljem Ugovora o darovanju od 29.11.2002.

- HĆ, ovdje VIII tuženik, u 8/64 dijela.

5.1. Naime, uvidom u Rješenje o nasljeđivanju ovog suda od 20.03.1975. posl.br. O- 25/75 i Rješenje Javnog bilježnika Stanislava Galović od 18.12.2014. posl.br. O-8896/14, utvrđeno je kako RĆ, ovdje II tuženica, utvrđena zakonskom nasljednicom svog supruga sada pok. MĆ koji je proglašen zakonskim nasljednikom svog djeda, VĆ.

6. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi kako su I, III-V, VII i VIII tuženik, u smislu odredbe čl. 120 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 81/15- pročišćeni tekst, dalje u tekstu ZVDSP-a) u vezi odredbe čl. 40 Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 dalje ZZK), a II tuženica kao zakonska nasljednica VĆ, u smislu odredaba Zakona o nasljeđivanju («Narodne novine» broj 52/71, 47/78 i 56/00 dalje u tekstu ZON/00), Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03, 163/03, 127/13 i 33/15 dalje u tekstu ZN) u vezi odredbe čl. 41 ZZK, pasivno legitimirani u ovom postupku.

7. Nadalje, iz iskaza tužiteljice i njezina supruga, ssvjedoka UĆ, proizlazi kako je tužiteljica u nekretninu u [adresa], doselila sa svojim roditeljima i bratom 1976., a zatim se nakon 1988. u nekretninu doselio i njezin sadašnji suprug te u predmetnoj nekretnini njih dvoje i danas žive te im nitko nikada nije osporavao posjed niti vlasništvo nekretnine. Predmetnu nekretninu je otac tužiteljice, ĆĆ, dobio od svoje tete PĆ koja je preminula 1953. i od tada tužiteljica svog oca smatra vlasnikom nekretnine. Međutim ističe kako se u vrijeme smrti tete PĆ, otac tužiteljice nalazio u vojsci te nije bio upoznat sa činjenicom smrti svoje tete tako da su u ostavinskom postupku suvlasništvo predmetne nekretnine naslijedili i krvni srodnici pok. supruga tete PĆ. Iskazuju kako je otac tužiteljice jednu polovinu nekretnine darovao tužiteljici, a drugu polovinu svom sinu, EĆ, od kojeg je tužiteljica zatim predmetnu nekretninu kupila.

7.1. Iz iskaza svjedoka CĆ, proizlazi kako je 1973. doselio u Zagreb te živio u [adresa] sve do 2009., gdje i danas ima obrt auto praonice u koju svakodnevno dolazi. Poznato mu je kako je tužiteljica zajedno sa svojim roditeljima i bratom doselila u [adresa] gdje i danas živi sa svojim suprugom, sinom i unucima, međutim pravni osnov po kojem su stupili u posjed kuće nije mu poznat, ali znano mu je kako tužiteljici i njezinoj obitelj nikada nitko nije osporavao vlasništvo kuće.

8. Po provedenom očevidu, a radi identifikacije nekretnine koja je predmetom ovog postupka, sudski vještak ing. Mladen Beber izradio je nalaz i mišljenje koji sud, a budući je izrađen temeljem stanja na terenu te vjerodostojnih podataka iz dostavljene dokumentacije, prihvaća kao stručan i objektivan dokaz u ovom postupku, na koji niti stranke nisu isticale prigovore, odustajući i od usmenog saslušanja sudskog vještaka.

8.1. Iz nalaza i mišljenja proizlazi

-kako nekretnina koja je predmetom ovog postupka predstavlja zk.č.br. 1507 upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povr. 128 čhv ili 457 m2 te se sastoji od dva zemljišnoknjižna tijela i to zk.tijela AI-dvorište i [adresa] te zk.tijela AII-kuća [adresa] sagrađene na 48/128 dijela čk.br. 1507

- kako je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u evidenciji katastra, evidentirana lokacijom- [adresa], ukupne povr. 457 m2 katastarskih kultura: kuća, [adresa], 6x pomoćna zgrada ukupne povr. 66 m2, kuća povr. 21 m2 te dvorište povr. 282 m2.

-kako je na terenu zatečen potpuno ograđen i izgrađen fizički posjed na kojem se nalazi kuća br. 12 sa dogradnjama i dvorištem, pri čemu površina kuće tlocrtno iznosi 170 m2, dok je dvorište povr. 292 m2, čime stvarna površina parcele ukupno iznosi 462 m2

-kako se dio kuće i to dograđeni dio povr. 75 m2 (u Situacijskom nacrtu obojano plavom bojom) te dvorište površine 292 m2 nalazi na zk.č.br. 1507 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u zemljišnoknjižnom tijelu AI dok se ostatak kuće povr. 95 m2 nalazi na zemljišnoknjižnom tijelu AII.

8.2. Iz nalaza i mišljenja dalje proizlazi kako je izmjerom na terenu i povezivanjem na stanje katastarskih planova, odnosno zemljišne knjige, vidljivo da je u zemljišnim knjigama evidentirana kuća br. 12 kao zk.tijelo AII manjih dimenzija nego što je prikazana u katastarskom planu dok je u evidenciji katastra ucrtano stanje građevina koje ne postoje u upisanim položajima i površinama.

9. Slijedom navedenog, a uz nesporne činjenice

-kako tužiteljica zajedno sa svojom obitelj živi na nekretnini koja je predmetom ovog postupka, a koja nekretnina predstavlja ograđenu kuću i dvorište, ukupne površine 462 m2,

-kako je temeljem Rješenja Kotarskog suda za Grad Zagreb od **.**.1953., ĆĆ, otac ovdje tužiteljice, uknjižbom u zemljišnim knjigama kao jedan od nasljednika pok. TĆ, stekao suvlasništvo nekretnine koja je predmetom ovog postupka u 8/24 dijela

-kako su ovdje tuženici kao i ostali uknjiženi suvlasnici u zemljišnim knjigama, također nasljednici pok. TĆ, te su isti nepoznatog boravišta pri čemu, a kako je to razvidno iz potvrda MUP-a, nisu nikada imali prijavu boravišta/prebivališta na adresi sporne nekretnine,

to sud nije imao razloga sumnjati u istinitost iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljice u dijelu u kojem su iskazivali kako je u predmetnu nekretninu tužiteljica doselila sa svojim roditeljima i bratom 70.-tih godina prošlog stoljeća, a zatim je krajem 80. -tih godina prošlog stoljeća u nekretninu doselio i njezin sadašnji suprug kao i u dijelu u kojem su iskazivali kako je tužiteljica svog oca smatrala vlasnikom predmetne nekretnine, vlasništvo kao niti posjed koje im nikada nitko nije osporavao.

9.1. Nedvojbenim sud temeljem navedenog utvrđuje kako je tužiteljica zajedno sa svojim prednicima u nesmetanom samostalnom posjedu predmetne nekretnine od 70. -tih godina prošlog stoljeća.

10. Neosnovanim se pri tome cijene navodi tuženih da tužiteljica nije mogla dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine jer je ista bila u društvenom vlasništvu.

10.1. Naime, pravni režim zemljišta u društvenom vlasništvu na kojem je izgrađena zgrada u privatnom vlasništvu bilo je uređeno odredbom čl. 12 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" br. 6/80, 36/90 dalje u tekstu ZOVO) koja je glasila: "Kad je zgrada na kojoj postoji pravo vlasništva izgrađena u skladu sa zakonom, na zemljištu u društvenom vlasništvu, vlasnik zgrade ima pravo korištenja zemljišta na kojem je zgrada izgrađena i zemljišta što služi za redovnu uporabu te zgrade dok ona postoji. Pravo korištenja iz st. 1 ovog člana može se prenositi samo s prijenosom prava vlasništva na zgradu".

10.2. Odredbom čl. 9 Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91 dalje u tekstu Zakon o preuzimanju ZOVO), odredba čl. 12 ZOVO je izmijenjena na način da je riječ "korištenja" zamijenjena s riječju "vlasništva", pa je pravo korištenja zemljišta koje služi za redovnu upotrebu zgrade dok ona postoji pretvoreno u pravo vlasništva.

10.3. Odredbom čl. 367 ZVDSP-a, određena je uspostava jedinstva zemljišta i zgrade u korist vlasnika zgrade koja je izgrađena na zemljištu u društvenom vlasništvu.

10.4. Stoga, a uz nespornu činjenicu kako je na 48/128 dijela zemljišta, a koje je upisano kao zasebno zemljišnoknjižno tijelo (AI), uknjiženo pravo korištenja u korist vlasnika zgrade koja je upisana kao zasebno zemljišnoknjižno tijelo (AII), sve dok na tom zemljištu postoji zgrada u smislu odredbe čl. 37 Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (“Službeni list” broj 52/58, 3/59, 24/1959, 24/1961, 1/1963 dalje u tekstu Zakon o nacionalizaciji), a koje pravo korištenja je temeljem odredbe čl. 9 Zakona o preuzimanju ZOVO u vezi odredbe čl. 12 ZOVO pretvoreno u “pravo vlasništva”, to je predmetna nekretnina mogla biti predmetom otuđenja i u smislu odredbe čl. 159 ZVDSP-a.

11. Stoga, a uzimajući u obzir da je tužba predana ovom sudu 22.04.2013. te da se tužiteljica zajedno sa svojim prednicima nalazi u nesmetanom i samostalnom posjedu sporne nekretnine od 70. -tih godina prošlog stoljeća, to je temeljem odredbe čl. 159 st. 3 ZVDSP-a valjalo odlučiti kao u izreci.

11.1. Iako se tužiteljica nalazi u posjedu cijele nekretnine, posjed koje nekretnine je potpuno ograđen i izgrađen, čime je tužiteljica u smislu odredbe čl. 159 st. 3 ZVDSP-a stekla vlasništvo nekretnine u cijelosti, tužiteljica zahtjevom traži utvrđenje suvlasništva budući da je tužba u odnosu na ostale suvlasnike, rješenjem ovog suda od 13.09.2022. koje je preinačeno Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 04.05.2023., odbačena u smislu odredbe čl. 77 u vezi odredbe čl. 83 st. 5 ZPP-a.

12. Odluka o parničnom trošku tužiteljice temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 dalje u tekstu Tarifa).

Tako je tužiteljici priznat trošak za sastav tužbe, podnesaka od 07.11.2023., za pristup na ročišta 23.01.2018., 25.11.2024., 04.03.2025., 24.03.2026., za pristup na očevid 22.05.2024. za svaku radnju u iznosu po 200,00 eur, za sastav žalbe od 04.10.2022. u iznosu 250,00 eur, za sastav podneska od 05.09.2022., 01.08.2022., 17.06.2022., 30.01.2014., za pristup na ročište 09.12.2020. za svaku radnju u iznosu po 100,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 2.687,50 eur, kojem trošku je pribrojen trošak vještačenja u iznosu 1.249,48 eur, sudska pristojba na tužbu u iznosu 53,08 eur, troškovi privremenog zastupnika u iznosu 1.559,72 eur, čime sveukupni trošak tužiteljice iznosi 4.247,22 eur. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 16.02.2026. jer isti ne prileži spisu te trošak za sastav podneska od 04.12.2019. jer je isti identičan podnesku od 17.06.2020. za koji sastav joj je priznat trošak, kao što joj nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu jer predmetni trošak tužiteljica nije dokazala da je imala.

Na tako određen trošak tužiteljici su temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a u vezi odredbe čl. 29 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 78/15 dalje u tekstu ZOO) dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate.

U Zagrebu, 06. svibnja 2026.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

Dna:

1. pun. tužiteljice

2. priv. zastupniku tuženih