REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

Povrv-25/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Barić, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja ZUBAK GRUPA d.o.o. Zagreb, Zagrebačka 117, OIB: 39135989747, protiv tuženika MATKO TRANSPORT d.o.o. Zagreb, Trnava IV. 13, OIB 12618725586, kojeg zastupa punomoćnica Dunja Pavić, odvjetnica u OD PEĆAREVIĆ & RELIĆ d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Božo Miletić, Ulica Grge Tuškana 39, Zagreb, pod brojem Ovrv-791/2022 od 2. veljače 2023. u kojem je tuženiku MATKO TRANSPORT d.o.o. Zagreb, Trnava IV. 13, OIB 12618725586, naloženo platiti tužitelju ZUBAK GRUPA d.o.o. Zagreb, Zagrebačka 117, OIB: 39135989747, iznos od 2.234,52 EUR (ranije 16.836,00 HRK) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 18. veljače 2020. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 12,45 eura (ranije 93,75 HRK) zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 2. veljače 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana od dostave rješenja o ovrsi.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Božo Miletić, Ulica Grge Tuškana 39, Zagreb, pod brojem Ovrv-791/2022 od 2. veljače 2023. u kojem je tuženiku MATKO TRANSPORT d.o.o. Zagreb, Trnava IV. 13, OIB 12618725586, naloženo platiti tužitelju ZUBAK GRUPA d.o.o. Zagreb, Zagrebačka 117, OIB: 39135989747, iznos od 2.248,98 EUR (ranije 16.945,00 HRK) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 18. veljače 2020. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 12,45 eura (ranije 93,75 HRK) zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 2. veljače 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana od dostave rješenja o ovrsi te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Svaka stranka stoji svoje parnične troškove.

IV. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku iznos od 175,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave povodom kojega je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-791/2022 od 2. veljače 2023. radi naplate tužiteljeve tražbine u iznosu od tadašnjih 33.781,00 kuna (prema fiksnom tečaju konverzije 4.483,51 eura) sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Budući da je tuženik, tada ovršenik, pravovremeno izjavio prigovor, rješenje o ovrsi je, sukladno odredbi čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14.; dalje: OZ) rješenjem Povrv-25/2024-4 od dana 18. siječnja 2024. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak dalje nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Prije svega, treba reći da je od dana pokretanja predmetnog postupka do dana donošenja ove presude stupio na snagu Zakon o uvođenju eura kao službene valute Republike Hrvatske ("Narodne novine" 57/22. i 88/22.) pa su iznosi u izreci ove presude sukladno odredbama tog zakona preračunati u valutu eura prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro.

3. Tužitelj u ovom predmetu potražuje isplatu iznosa računa br. 867-A-2 od 7. veljače 2020 u iznosu od 4.483,51 eura (list 84. spisa).

4. Tuženik u prigovoru osporava visinu i osnovu tužbenog zahtjeva te ističe tužiteljev račun nema pravnog temelja jer sadrži uslugu koja od strane tuženika nije naručena. Upire na to da obećanje učinjeno drugome da će treći nešto učiniti, trećega ne obvezuje, a obećavatelj odgovara za štetu koju bi drugi pretrpio zbog toga što se treći ne pristaje obvezati. U prigovoru ističe da u slučaju da tužitelj tvrdi da je konkludentnom radnjom došlo do ugovornog odnosa, u konkretnom postoji očiti nesrazmjer te oštećena strana može zahtijevati poništaj. Stava je da je došlo do nerazmjera u vrijednosti činidaba budući da je vrijednost predmetne činidbe na slobodnom tržištu oko tadašnjih 3.500,00 kuna, a nikako 33.781,00 kuna. U prigovoru se poziva na tuženikov status potrošača kao i na to da se u konkretnom slučaju radi o nepoštenoj poslovnoj praksi. Ističe da pogrešno prikazane činjenice od strane tužitelja iz razloga što se nije radilo o pružanju usluge za dva teretna vozila, već jednog teretnog vozila i jednog priključnog vozila.

5. Tužitelj u podnesku od 2. veljače 2024. ističe da se radi o predmetnom računu za usluge tehničke pomoći na cesti prema modelu intervencije ORYX za Hrvatske ceste - teretni program, budući da se vozilo prevrnulo uslijed naleta vjetra, a da prikolica reg. oznake [registarska oznaka] s tegljačem Mercedes Atego reg. oznake [registarska oznaka] čini skup vozila. Ističe da državnim cestama gospodari trgovačko društvo Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, a prema zakonskoj definiciji poslovi održavanja cesta su, između ostalog, osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste. Navodi da je tužitelj putem postupka javne nabave s trgovačkim društvom Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb sklopio ugovor o ustupanju poslova uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s državnih cesta Republike Hrvatske, a uz koji Ugovor prilaže i pripadajući cjenik. Navodi da je tužitelj dobio nalog za uklanjanje tuženikova vozila od zadužene dežurne osobe iz državnih cesta u Zadru. Navodi da je tužitelj izvršio radnje koje je zaračunao tuženiku sukladno važećem cjeniku iz spomenutog Ugovora s Hrvatskim cestama d.o.o. Zagreb.

6. Tuženik u daljnjem tijeku postupka ističe da zakonska regulativa na koju tužitelj upire nema nikakve veze s osnovanošću i zakonitošću tužiteljevog potraživanja , a da Ugovor o ustupanju poslova uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s državnih cesta Republike Hrvatske proizvodi pravni učinak isključivo između ugovornih strana koje su zaključile taj Ugovor te ne proizvodi učinke prema tuženiku. Također, tuženik upire na to da tužitelj nije pružio tuženiku uslugu čiju naplatu potražuje u ovom postupku.

7. Sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu, saslušao je svjedoke DP, MP i ŠP te je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za promet Igoru Jakopliću dipl. ing., koji je usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje.

8. Nakon ocjene svih dokaza i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, slijedom čega je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika valjalo u osnovanom dijelu održati na snazi, a u neosnovanom ukinuti.

9. Između parničnih stranaka je nesporno da se 5. veljače 2020. zbio događaj u kojem je prevrnuto priključno vozilo prikolice u vlasništvu tuženika, nesporno je da je tužitelj na temelju ugovora koji ima sa društvom Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb angažirao podizvođača ŠP, vlasnika obrta za usluge [obrt], koji je izvršio uslugu u ime i za račun tužitelja na način da je vratio priključno vozilo prikolice na kotače te ga prevezao do prvog odmarališta na kojem je vozač prenoćio. Opisana tužiteljeva zadaća je izvršena po nalogu trgovačkog društva Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb i to iz razloga što je bilo potrebno ukloniti vozilo sa prometne trake.

10. Između parničnih stranaka je sporna visina predmetnog računa za izvršenu uslugu te je među strankama sporno je li tužitelj bio ovlašten angažirati podizvođača za vršenje predmetne usluge, a navedeno su parnične stranke učinile spornim na ročištu održanom 7. listopada 2025. u ovom predmetu.

11. Odredbom čl. 180. ZSPC-a („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17) propisano je:

(1) Ako je vozilo zbog prometne nesreće onesposobljeno za daljnje kretanje na cesti, vozač ili vlasnik, odnosno korisnik vozila dužan je vozilo, teret, stvari ili drugi materijal rasut po cesti ukloniti s kolnika, nakon što to naredi ili dopusti ovlaštena osoba koja obavlja očevid.

(2) Ako vozač ili vlasnik, odnosno korisnik vozila nije u stanju postupiti sukladno odredbi stavka 1. ovoga članka, ovlaštena osoba koja se zatekne na mjestu nesreće ili na mjestu gdje se nalazi neispravno vozilo naredit će pravnoj ili fizičkoj osobi obrtniku nadležnom za održavanje cesta da na sigurno mjesto ukloni vozilo, teret, stvari ili drugi rasuti materijal s kolnika.

(3) Pravna ili fizička osoba obrtnik nadležan za održavanje cesta, odnosno pravna osoba ili fizička osoba obrtnik s kojom je pravna osoba ili upravno tijelo nadležno za održavanje cesta sklopilo ugovor za uklanjanje vozila dužna je hitno poduzeti sve potrebne mjere za uklanjanje i čuvanje vozila s teretom, stvari ili drugoga rasutog materijala s kolnika i osigurati prohodnost ceste.

(4) Ako pravna ili fizička osoba obrtnik ne postupi sukladno odredbi stavka 3. ovoga članka, a zbog onesposobljenosti vozila ili zapreka na kolniku stvorenih od tereta, stvari ili drugog materijala bude onemogućeno kretanje drugim sudionicima u prometu, ovlaštena osoba poduzet će druge odgovarajuće mjere da se omogući normalan tok prometa.

(5) Troškove uklanjanja i čuvanja vozila, tereta, stvari ili drugog materijala, kao i poduzimanje drugih odgovarajućih mjera iz stavka 4. ovoga članka, snosi pravna ili fizička osoba obrtnik nadležan za održavanje cesta, a oni imaju pravo na naknadu od onoga tko ih je prouzročio.

12. Iz navedene odredbe članka 180. stavka 5. ZSPC-a proizlazi da troškove uklanjanja i čuvanja vozila, tereta, stvari ili drugog materijala, kao i poduzimanje drugih odgovarajućih mjera iz st. 4. ovog članka, snosi pravna ili fizička osoba nadležna za održavanje cesta, a oni imaju pravo na naknadu od onoga tko ih je prouzročio, dok je po Zakonu o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14; dalje: ZC) pravna osoba nadležna za održavanje cesta je društvo Hrvatske ceste d.o.o.

13. Na temelju ugovora između društva Hrvatske ceste d.o.o. i tužitelja, društvo Hrvatske ceste d.o.o. ustupilo tužitelju poslove uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila s državnih cesta Republike Hrvatske. Nesporno je da je usluga pružena od treće osobe, ŠP, vlasnika obrta za usluge [obrt]. Iz Ugovora o poslovnoj suradnji za usluge tehničke pomoći na cesti, sklopljenog između prednika tužitelja i ŠP, vlasnika obrta za usluge [obrt], sa sjedištem u [adresa] od 27. listopada 2014. (list 132.-135. spisa) proizlazi da se tim ugovorom utvrđuju prava i obveze ugovornih strana u obavljanju poslova tehničke pomoći vozačima na cesti i/ili vuče teretnih vozila kao i svih ostalih usluga koje će ugovoriti ugovorne strane. Sukladno odredbi 2. Ugovora po nalogu tužitelja ŠP ispred svog obrta [obrt] obavljat će usluge koje su predmet tog Ugovora u svom djelokrugu poslovanja, u vremenu od 0-24 sata 365 dana u godini, a djelokrug poslovanja smatra se krug od 100 km od sjedišta predmetnog obrta.

14. Prema odredbi članka 3. tog Ugovora ugovoreno je da je partner (ŠP, vlasnik obrta [obrt]) u obvezi svaki put prilikom dolaska na mjesto intervencije vidljivo istaknuti oznaku (natpis/cedulju s privjeskom) te naljepnicu s tužiteljevim logotip-om koju će ŠP, vlasnik obrta [obrt] postaviti na vozilo.

15. Iz navedenih odredaba razvidno je da je predmetnim ugovorom ŠP, vlasnik obrta [obrt], uslugu koja je predmet utuženog računa obavio na temelju naloga tužitelja, dakle, za račun tužitelja kao nalogodavca prema svom tržišnom cjeniku (čl. 2. st. 4. Ugovora od 1. ožujka 2017.).

16. Radi dodatnog utvrđenja sporne činjenice visine stvarno pružene usluge u ovom predmetu je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila na okolnost stvarne, realne i tržišne vrijednosti usluge koja je pružena.

17. Prije svega valja reći da je usluga odvoza prevrnutog vozila od strane tužitelja tuženiku nedvojbeno pružena, a što su parnične stranke učinile nespornim na ročištu održanom 7. listopada 2025. Iz nalaza i mišljenja imenovanog sudskog vještaka u ovom predmetu u bitnom proizlazi da su prema prosječnim cijenama uklanjanja vozila s kolnika tužiteljeve cijene više 20 do 50% od konkurentskih cijena na tržištu te bi se na tržištu mogle ugovoriti predmetne usluge u rasponu od tadašnjih 5.729,00 kuna do 7.161,25 kuna, s uključenim PDV-om. Sudski vještak je u svom nalazu iznio mišljenje da je tužitelj uslugu uklanjanja prevrnutog vozila trebao naplatiti sukladno vlastitom cjeniku u visini od 6.874,80 kuna, što s uključenim PDV-om iznosi 8.593,50 kuna.

18. Nakon na taj način iznesenog pisanog nalaza i mišljenja imenovanog stalnog sudskog vještaka, sud je držao svrsishodnim za odlučivanje o predmetu spora utvrditi stvarnu cijenu usluge koju je tužitelj izvršio, odnosno cijenu usluge koju je tužitelj platio angažiranom podizvođaču. Stoga je sud naložio tužitelju dostaviti u sudski spis račun za izvršenje predmetnih usluga koji je tužitelju ispostavio odabrani podizvođač (list 216.-219. spisa), kako bi se imenovani sudski vještak u ovom predmetu u svom usmenom očitovanju imao prilike osvrnuti i na tu okolnost.

19. Sudski vještak Igor Jakoplić je u usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja iznio da je u svom pisanom nalazu i mišljenju napomenuo da je vremenska prognoza trebala biti dostupna i pouzdana jer je u suprotnom prihvatljivo da specijalno vozilo bude na čekanju u blizini mjesta nezgode. Naveo je da se u cjeniku tužitelja u općim odredbama navodi da se obračun usluge uklanjanja i prijevoza vozila temelji na "punoj vožnji" tj. obračunava se kilometraža koje je specijalno vozilo za uklanjanje prešlo od mjesta utovara do mjesta istovara. U odnosu na trošak cestarine je naveo da se radi o realno plaćenom trošku koji je doista i nastao, slijedom čega ih je prihvatio. Stava je da bi se cestarina mogla odnositi samo na paušalnih 20 km ukoliko je usluga u punoj vožnji i obavljena upravo na tih 20 km. Vezano za o težavajuće okolnosti utovara iznio je da se priključno vozilo tuženika nije prevrnulo na bok već se nagnulo i ostalo naslonjeno na lijeve kotače na kolniku i lijevim bokom se oslonilo na odbojnu ogradu. U naknadnoj dostavljenoj dokumentaciji je vidljivo da se radilo o prikolici mase 1910 kg, da ista nije bila opterećena pa bi iz cjenika tužitelja slijedilo da se mogao primijeniti i trošak prijevoza teretnih vozila do 3,5 tone koji je po cjeniku iznosio 1.125 kuna. U odnosu na predočenu mu dokumentaciju s lista 216.-219. spisa sudski vještak je istaknuo da ostaje u cijelosti pri iznesenom nalazu i mišljenju.

20. U odnosu na spornu visinu predmetne usluge, ovaj sud je stajališta da je visina usluge koju je tužitelj pružio tuženiku, a koju tuženik spori, dokazana dokumentacijom koja se nalazi na listu 216.-219. spisa. Naime, na ročištu održanom 14. travnja 2026. sud je s parničnim strankama raspravio sadržaj usluga sa spomenute dokumentacije te je utvrđeno da se predmetna usluga na tužiteljevom obračunu naknade s lista 217. spisa označila brojem 206.144, što odgovara oznaci s predmetnog utuženog računa koji se nalazi na listu 84. spisa i to - broj slučaja: 206144. Iz tog razloga ovaj sud drži da se iznos od 16.836,00 kuna koji proizlazi s lista 217. pod brojem 206.144 odnosi na predmetni slučaj te drži taj iznos dokazanim.

21. Međutim, tužitelj je na tom istom ročištu iznio da je na iznos od 16.836,00 kuna bilo potrebno obračunati PDV (osim na iznos od 156,00 kuna koji se odnosi na cestarinu) na način da je na iznos od 16.680,00 kuna bilo potrebno dodati iznos PDV- a od 4.170,00 kuna, što ukupno iznosi 21.006,00 kuna. Ovaj sud navedeno ne može prihvatiti iz nekoliko razloga. Prije svega, tužitelj ovaj sud nije uvjerio da je upravo na taj iznos bilo potrebno obračunati PDV te da PDV u tom iznosu nije već prethodno obračunat, a budući da na listu 117. spisa postoji specifikacija po računu br. 867-A-2 iz kojeg proizlaze posve drugi iznosi za upravo istovjetne usluge koje su navedene na listu 217. pod brojem 206.144. Naime, za usluge navedene na listu 117. spisa je porez već iskazan (tako i za iznos cestarine od 156,00 kuna za koje tužitelj navodi da nije potrebno obračunati PDV). Također, slijedeći razlog zbog kojeg ovaj sud ne može prihvatiti takvu tužiteljevu tvrdnju je taj što tužitelj ne posjeduje račun za izvršene usluge od strane angažiranog podizvođača, ŠP, vlasnika obrta za usluge [obrt], već je ovom sudu dostavio samo račun za paušal (list 216. spisa) koji sadrži sveukupnost usluga koje je odabrani podizvođač izvršio za tužitelja. Također, na ročištu održanom 14. travnja 2026. su parnične stranke suglasno iskazale da se račun vučne službe ŠP koji prileži spisu odnosi na sveukupne usluge, a ne samo na predmetnu uslugu. Stoga, iz navedenog nije moguće sa sigurnošću utvrditi je li tužitelj svom podizvođaču platio samo iznos od 16.836,00 kuna koji je nedvojbeno utvrđen iz specifikacije s lista 217. spisa ili mu je platio iznos od 21.006,00 kuna koji je tužitelj specificirao na ročištu od 14. travnja 2026.

22. Odredbama članka 8. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" 78/15. i 134/15; dalje – Zakon o računovodstvu) propisano je da je knjigovodstvena isprava svaki interno ili eksterno sastavljen pisani dokument ili elektronički zapis o poslovnom događaju te isti čini osnovu za unos podatka o poslovnom događaju u poslovne knjige (stavak 1.), knjigovodstvena isprava mora nedvojbeno i istinito sadržavati sve podatke o poslovnom događaju (stavak 2.), a knjigovodstvena isprava mora sadržavati naziv i broj knjigovodstvene isprave, opis sadržaja poslovnog događaja i identifikaciju sudionika poslovnog događaj koja sadržava njihov naziv ili ime i prezime te sjedište ili adresu, novčani iznos ili cijenu po mjernoj jedinici s obračunom ukupnog iznosa, datum poslovnog događaja, ako nije isti kao datum izdavanja, datum izdavanja knjigovodstvene isprave (stavak 3.). Prema odredbama članka 9. potonjeg Zakona knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor, a osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika ili osoba na koju je prenesena ovlast jamči potpisom na knjigovodstvenoj ispravi da je ona vjerodostojna i uredna i ima potreban sadržaj (stavak 1.). Prema odredbi stavka 2. istog članka Zakona vjerodostojna knjigovodstvena isprava je pisana isprava ili elektronički zapis čiji sadržaj samostalno ili povezan sa sadržajem drugih vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava navedenih u toj ispravi, točno, jasno i potpuno odražava činjenično stanje relevantno za određeni poslovni događaj koji ima za posljedicu knjigovodstvene promjene, te ako je potpisana od osobe koja jamči za njezinu vjerodostojnost.

23. Stoga, ovaj sud ne može prihvatiti tužiteljeve tvrdnje s ročišta od 14. travnja 2026. o načinu obračuna poreza budući da iz stanja spisa predmeta ne proizlaze činjenice relevantne za predmetni poslovni događaj na način da one nedvojbeno i istinito sadržavaju sve podatke o poslovnom događaju kako je to utuženo u ovom predmetu. Naime, načelo transparentnosti i dokumentiranosti je jedno od osnovnih načela u poreznom smislu te ovaj sud ne može uvažiti tužiteljeve tvrdnje da je porez plaćen na način kako je to tužitelj usmeno iznio na ročištu, posebice iz razloga što za navedeno ne postoji odgovarajuća dokumentacija kojom bi tužitelj potkrijepio svoje tvrdnje iznijete na tom ročištu.

24. Tužitelj je na tom istom ročištu iznio da je, povrh ustanovljenog iznosa, tužitelj trgovačkom društvu Hrvatske ceste d.o.o. platio iznos od 5.087,40 kuna sukladno članku 4. Ugovora o ustupanju poslova uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s državnih cesta Republike Hrvatske (list 118-125. spisa). Uvidom u list 119. spisa utvrđeno je da iznos koji se tužitelj obvezao naknaditi ugovaratelju usluga iz tog ugovora, sukladno članku 4. ugovora, nije jasno vidljiv odnosno iznos je prekriven crnom bojom. Stoga, u tom smislu iznos koji je tužitelj u ovom predmetu naknadio Hrvatskim cestama d.o.o. u ovom predmetu nije dokazan. Naime, u postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju isprava (članak 492.a ZPP-a). Budući da je tužitelj ovom sudu dostavio pisanu ispravu u kojoj je prekrio iznos koji je tužitelj po predmetnoj usluzi bio dužan naknaditi ugovaratelju usluge iz tog Ugovora, Hrvatskim cestama d.o.o. Zagreb, ovaj sud drži da u tom dijelu tužitelj nije dokazao taj dio utuženog iznosa, budući da je tuženik osporavanjem utuženog iznosa teret dokaza prenio na tužitelja (sukladno članku 219. stavku 1. ZPP- a).

25. U pogledu ostalih izvedenih dokaza pred prvostupanjskim sudom, u konkretnom saslušanih svjedoka DP, ĐP i ŠP, valja reći da oni ovom sudu nisu bili relevantni za obrazlaganje ove presude, budući da u spisu već postoji dovoljno drugih relevantnih dokaza za donošenje odluke o meritumu spora , a koji su zajedno s utvrđenim činjenicama koje iz njih proizlaze, detaljno i iscrpno prethodno izloženi u obrazloženju ove presude.

26. Slijedom svega iznesenog, ovaj sud je tužiteljeve navode o osnovanosti tužbenog zahtjeva za iznos od ranijih 16.836,00 kuna, odnosno 2.234,52 eura imao razloga ocijeniti uvjerljivima i opravdanima, povodom čega je donio odluku o održavanju na snazi platnog naloga za utuženi iznos od 16.836,00 kuna, odnosno 2.234,52, dok u preostalom utuženom dijelu u iznosu od ranijih 16.945,00 kuna, odnosno 2.248,98 eura nije našao osnovanosti te ga je u tom dijelu ukinuo, sve u skladu s člankom 451. stavkom 3. ZPP-a.

27. Tuženik je zakasnio s ispunjenjem obveze pa duguje zatezne kamate koje teku počevši od prvog dana nakon dospijeća obveze do dana isplate sukladno odredbama članka 29. stavka 1. i članka 183. stavka 1. ZOO-a. Stopa zatezne kamate određena je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za u granicama postavljenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a s obzirom na to da tužitelj potražuje zatezne kamate po stopi za trgovačke ugovore.

28. Zatezne kamate na trošak ovršnog postupka pripadaju tužitelju od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno odredbi članka 30. stavka OZ-a po stopi iz članka 29. stavka. 2. ZOO-a za u granicama postavljenog zahtjeva sukladno odredbi članka 2. ZPP-a s obzirom na to da tužitelj potražuje zatezne kamate po stopi propisanoj za trgovačke odnose.

29. Slijedom svega navedenog, a u skladu s člankom 451. stavkom 3. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

30. Prema odredbi članka 154. stavka 4. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona. Budući da su parnične stranke uspjele u približno jednakim dijelovima, odlučeno je kao u točki III. izreke.

31. U odnosu na trošak sudskog vještačenja u iznosu od 350,00 eura, kojega je u ovom predmetu predujmio tuženik kao stranka koja je predložila izvođenje dokaza vještačenjem, ovaj sud drži pravičnim taj trošak podijeliti ravnomjerno između parničnih stranaka pa je odlučeno kao u točki IV. Izreke.

U Zagrebu 6. svibnja 2026.

Sutkinja

Martina Barić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku