REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-894/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Josipi Šarlija Ćorić, odvjetnici iz Zagreba, Kupjačka 3, protiv tuženika TEHMONT-GRADNJA d.o.o., Jastrebarsko, Augusta Šenoe 2A/2, OIB: 07848076921, zastupanog po punomoćnici Mirjani Kopić, odvjetnici iz Zagreba, Horvaćanska 21, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Josipe Šarlija Ćorić, odvjetnice, te punomoćnice tuženika Mirjane Kopić, odvjetnice, dana 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/

Odbija se konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu sklopljenog 4. svibnja 2023. godine između tužitelja i tuženika, a koji otkaz je sadržan u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. travnja 2024.

2. Određuje se sudski raskid ugovora o radu od 4. svibnja 2023. s danom 20. rujna 2024. godine.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate u roku od 15 dana.".

II/

Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je bio zaposlen kod tuženika, koji mu je, kako tvrdi, nezakonito otkazao ugovor o radu, koji otkaz onda pobija u ovom postupku, uz postavljanje zahtjeva za sudskim raskidom ugovora u radu, sve uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističući da je predmetni otkaz zakonit, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u Odluku od 24. svibnja 2024. (str. 5-6 spisa), Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa (str. 7-8 spisa), ugovor o radu na određeno vrijeme (str. 15-18 spisa), Sporazumni raskid ugovora o radu od 26. travnja 2024. (str. 19 spisa), rješenje HZZO-a od 24. travnja 2024. i 18. rujna 2024., s prilogom (str. 20-22, 25-34 spisa), Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. travnja 2024. (str. 39-40 spisa) i izvadak iz sudskog registra (str. 46-49 spisa), kao što je saslušan i sam tužitelj te zakonski zastupnik tuženika BĐ i MĐ, svi na ročištu održanom 16. svibnja 2025. (str. 41-45 spisa) te svjedoci IĐK na ročištu održanom 3. listopada 2025. (str. 56-59 spisa) i VĐ na ročištu održanom 25. ožujka 2026. (str. 69-71 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika, koji mu je, kako smatra, nezakonito otkazao ugovor o radu, koji otkaz onda pobija u ovom postupku, uz postavljanje zahtjeva za sudskim raskidom ugovora u radu, čemu se tuženik protivio, ističući da je predmetni otkaz zakonit, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. Pritom je iz same pobijane Odluke vidljivo da se radi o izvanrednom otkazu, u smislu odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o radu (NN, 93/14, i dr.), pri čemu poslodavac tj. tuženik ističe da se ugovor otkazuje iz razloga što je tužitelj kao radnik neopravdano izostao s posla u razdoblju od 26. do 30. travnja 2024., i što onda predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog koje nastavak radnog odnosa nije više moguć, i kakvim navodima tuženika se tužitelj protivio, a kako je već rečeno.

7. S obzirom na prethodno navedene suprotstavljene tvrdnje stranaka, tijekom postupka su izvođeni predloženi dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju te su saslušane stranke kao i naprijed navedeni svjedoci, a u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja.

8. Tako je tužitelj u svom iskazu navodio da je kod tuženika radio kakve dvije godine do otkazivanja, i to kao pomoćni radnik. Kako ima zdravstvenih problema, to je u razdoblju koje prethodi otkazivanju bio i na bolovanju, te se u jednom trenutku javio svojoj liječnici, a nakon operacije, na što mu je ona rekla da mora zaključiti bolovanje, čemu se usprotivio, smatrajući da još nije sposoban za rad. Ne sjeća se točno imena spomenute liječnice.

9. Kako mu je i sama liječnica rekla da se javi poslodavcu to je tako i postupio te se telefonski javio, i razgovarao sa direktoricom MĐ, koja mu je govorila da oni nemaju odgovarajuće mjesto za njega te je predlagala sporazumni raskid ugovora o radu, na što nije želio pristati te je predlagao da ga se uputi na komisijski pregled, no poslodavac ga nije upućivao na isti. Imenovana mu nije prilikom tog razgovora rekla da dođe na posao raditi. Dakle na njegov upit da ga se uputi na komisiju dobio je odgovor da poslodavac nije zainteresiran jer da nema odgovarajuće radno mjesto.

10. Bio je svjestan da mu je bolovanje zaključeno a da istovremeno nije na radnom mjestu, no kako se nije osjećao dobro i nije mogao nastaviti raditi. Također je morao napustiti u kratkom roku i stan u kojem je stanovao, a koji je u vlasništvu tuženika. S obzirom na sve okolnosti vratio se kući u [adresa]. Može potvrditi da je i za vrijeme bolovanja boravio u stanu u vlasništvu poslodavca, a i da je poslodavac organizirao njegov odlazak u toplice.

11. U tom smislu tužitelj smatra da se na vrijeme javio poslodavcu, te da mu je jasno rekao da nije u stanju raditi, pri čemu su mu nudili sporazumni raskid ugovora na što nije pristao te ga nisu pozivali da dođe na posao, niti je bio u fizičkom stanju obavljati poslove koje inače radi, govori o građevinskim poslovima. Nakon završetka razgovora s poslodavcem kojeg je opisao više se nije obraćao liječniku radi produljenja bolovanja ili sl.. Zbog proteka vremena više nije siguran za pojedine datume kada su se ovi događaji odvijali. Direktorica tuženika MĐ mu je rekla da napusti stan u kojem je boravio, što je i učinio u kratkom roku.

12. Momentalno živi u [adresa] te više ne radi u Hrvatskoj, s tim da i nadalje nije sposoban za rad. Nije nikada otišao na komisijski pregled, nije mu poznato ime liječnice LĐ. Ne može se izjasniti tj. nije siguran da u njegovoj dokumentaciji postoji ona kojom se utvrđuje njegova eventualna nesposobnost za rad.

13. S druge strane, zakonski zastupnik tuženika BĐ iznosio je da je točno je da je tužitelj radio za tuženika, da bi se u jednom trenutku telefonski javio i to 25. travnja 2024., s tim da je s njim razgovarala MĐ, njegova supruga te također zz tuženika, a kako su u istom uredu to je i on svjedočio razgovoru.

14. Tužitelj je rekao da mu je zaključeno bolovanje, na što je MĐ rekla da dođe na posao no tužitelj je to otklonio ističući da nije sposoban za rad. Spominjana je i mogućnost rasporeda na lakše radno mjesto npr. skladište, no tužitelj je opetovano navodio da nije sposoban za rad i da ne može pristupiti radu. Spominjalo se i upućivanje na dodatni liječnički pregled tj. izvanredni liječnički pregled, no tužitelj niti naknadno nije otišao na isti. Spomenuto radno mjesto u skladištu je tužitelju ponuđeno kao jedino adekvatno njegovoj stručnoj spremi a da je fizički lakše za obavljanje, kako su procijenili, s tim da je i kod tog radnog mjesta potreban određeni fizički napor u vidu saginjanja, prenošenja stvari i sl..

15. Nakon nekoliko dana a kako tužitelja nije bilo na poslu, pristupilo se davanju izvanrednom otkazu, po proteku pet dana izostanka, u kojem razdoblju se tužitelj nije ponovno javljao i nije opravdavao svoj izostanak. Ne sjeća se više koji je točno dan u tjednu bio spomenuti 25. travnja 2024., inače tuženik posluje sve dane u tjednu osim nedjelje.

16. Pojašnjava da je tužitelj u razdoblju prije otkazivanja bio na bolovanju kakva četiri mjeseca, s tim da mu je cijelo vrijeme na raspolaganju bio smještaj osiguran od strane poslodavca. Kako je iz razgovora proizlazilo da tužitelj ne želi raditi a nije pristajao niti na sporazumni raskid to je zatraženo da napusti smještaj što je i učinio. U tom smislu a nakon davanja otkaza te nakon izlaska iz stana, za njih je poslovni odnos s tužiteljem završio, s tim da smatra da je tuženik korektno postupao prema tužitelju kao radniku. Nastavno nisu pisanim putem pozivali tužitelja da pristupi na rad, nije siguran da li je postojala i pisana uputnica za izvanredni liječnički pregled, svakako je to spominjano u telefonskom razgovoru, koji je inače trajao kakvih 10 minuta. I inače je praksa da se radnici nakon dužih bolovanja kao što je ovo upućuju na izvanredni liječnički pregled kako bi se utvrdila njihova preostala radna sposobnost, a što je tužitelj kako je već rekao, otklanjao, te je uporno ponavljao da "ne može raditi". Oni su po prirodi stvari smatrali da je tužitelj po zaključenju bolovanja sposoban za rad te da je dužan pristupiti na rad, što nije učinio, poznato im je inače da se ozlijedio na radu uslijed čega je i bio na spomenutom dužem bolovanju od 4 mjeseca, te je nadležna liječnica odlučila da je potrebno zaključiti bolovanje, što dakle nije bila njihova odluka i za što uopće nisu nadležni. Niti naknadno tužitelj nije dostavio bilo kakvu dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo da je nesposoban za rad i sl..

17. Inače zapošljavaju oko 140 radnika te su im radnici različitih profila potrebni, u kojem smislu su željeli da i tužitelj ostane raditi, smatraju da su učinili sve što je moguće da ga zadrže na poslu no on je to otklanjao, kako je već opisao, te do nastavka radnog odnosa nije došlo.

18. Saslušana je i MĐ, također zakonski zastupnik tuženika te supruga BĐ, koja je u iskazu navodila da je točno da je tužitelj u jednom trenutku telefonski nazvao i rekao da mu je zaključeno bolovanje, sa čime je bio izrazito nezadovoljan, čak je navodio da neka doktorica dođe raditi ako smatra da treba zaključiti bolovanje. Navela sam u razgovoru da je u takvim situacijama uobičajeno da se radnik odmah idući dan uputi na izvanredni liječnički pregled, radi utvrđenja radne sposobnosti, s obzirom da je tužitelj obavljao fizičke poslove, no takav prijedlog je tužitelj izričito odbijao navodeći da ne želi ići na pregled i da ne želi raditi i da će otići kući u [adresa]. Također je tužitelju bilo rečeno da ako nejde na daljnje preglede da je dužan doći na posao, no on je ponavljao da nije sposoban za rad i da ne može raditi. Točno je da je tužitelju u razgovoru predloženo da eventualno isproba poslove u skladištu tj. da s vidi da li bi to mogao obavljati, no i u odnosu na takav prijedlog je tužitelj odgovarao da ne može raditi i da nije sposoban.

19. S obzirom na takav izražen stav tužitelja, u razgovoru mu je rečeno da s obzirom na zaključenje bolovanja mora izabrati jednu od opcija tj. da se vrati na rad, što je odbijao, te mu je stoga predložen sporazumni raskid ugovora, što im je bila jedina opcija, uz napuštanje stana kojeg je koristio. Tužitelj je isprva i pristao na sporazumni raskid, da bi se naknadno istog dana ponovno javio i rekao da je od odvjetnice dobio uputu da ništa ne potpisuje. Navodi da u tim razgovorima uopće nije inzistirala na napuštanju stana već je isto spomenuto samo u kontekstu da tužitelj ako ne želi raditi mora napustiti i smještaj, nekoliko dana nisu niti znali da li je još tu ili je otišao, kako je i najavljivao. Inače razgovori su se odvijali u petak, bio je prisutan i suprug u prostoriji, nije sigurna no vjeruje da je prvi razgovor trajao 10-tak minuta možda i više, drugi i kraće. Dopušta da je možda istog dana dakle u petak bilo i više poziva od strane tužitelja, sve vezano za nastalu situaciju, idućih dana nije bilo daljnjih poziva, razgovarali su putem službenog mobilnog telefona tuženika čiji je broj tužitelj imao. Na kraju je njihov radnik ing. VĐ išao provjeriti da li je u stanu, a obilazio ga je i ranije u stanu dok je trajalo liječenje. Kolega EĐ je inače bio poslovođa tužitelju no nije bio neposredno uključen u ove događaje.

20. Istog dana je kontaktirala i liječnicu tužitelja IĐK, koja je potvrdila da je bolovanje zaključeno te da je i sama upućivala tužitelja na pregled, te da je i njoj rekao da ne želi ići na pregled. S obzirom na odbijanje tužitelja nisu niti sastavljali pisanu uputnicu na takav prijedlog. Spomenutu liječnicu je zvala nakon razgovora s tužiteljem da provjeri da li je bolovanje zaista zaključeno, budući da tada doznake nisu bile dostavljene tj. pisani podatak da je bolovanje zaključeno. Kako je već rekla, spomenuta liječnica je u razgovoru potvrdila da je bolovanje zaključeno te da je i ona upućivala tužitelja na pregled. U razgovoru joj spomenuta doktorica nije rekla da bi npr. ona upućivala tužitelja na pregled službenim putem, i ona je govorila da se tužitelj protivio. Podrazumijeva se da se na spomenuti prijedlog radnik upućuje dogovorno tj. da sam radnik pristaje, što ovdje nije bio slučaj budući se tužitelj protivio.

21. Kako tužitelj narednih dana nije dolazio na posao niti se javljao to su mu protekom nekoliko dana dali otkaz uslijed neopravdanog nedolaska na posao. Smatra da su tijekom vremena korektno postupali prema tužitelju kao radniku, npr. inzistirali su da ode u toplice čemu se tužitelj isprva protivio te ga je njihov radnik odvezao, jer bi inače bolovanje i ranije bilo zaključeno.

22. Ocjenjujući sve izvedene dokaze, za zaključiti je da je tuženik, na kojem je kao poslodavcu teret dokazivanja, s uspjehom dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredno otkazivanje, a što je u konkretnom slučaju neopravdani izostanak u naznačenom razdoblju od 26. do 30. travnja 2024..

23. Naime, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelju bilo zaključeno bolovanje s 25. travnja 2024., nakon čega se on javio poslodavcu, pritom navodeći da "nije sposoban za rad", u kojem smislu je iskazivao i uređujućem liječniku primarne zaštite (dr. ČĐ), no tužitelj je pritom bio upoznat da su se dakle ostvarili uvjeti za okončanje bolovanja, neovisno o njegovom nezadovoljstvu takvom odlukom, na koju je bila uložena i žalba, koja je naknadno bila odbijena.

24. U nastavnom razdoblju tj. od 26. travnja 2024. pa nadalje tužitelj nije pristupao na posao, mada za to nije više imao opravdanja u vidu nesposobnosti za rad tj. otvorenog bolovanja, tako da se predmetno izostajanje smatra neopravdanim, te po prirodi stvari dovodi do poremećaja u radnim procesima tuženika, na što tuženik ukazuje i u Odluci o otkazu. U tom smislu je opravdana tvrdnja da bi se radilo o teškoj povredi obveze iz ugovora o radu, koja dovodi do nemogućnosti nastavka radnog odnosa uz uvažavanje interesa obje ugovorne strane, s obzirom da je primarna obveza radnika koja proizlazi iz ugovora o radu upravo da osobno obavlja poslove za koje je ugovor sklopljen, a što je tužitelj propustio, od 26. travnja 2024. pa nadalje.

25. Kod toga nije moguće prihvatiti tvrdnje tužitelja da bi on od strane poslodavca bio upućen "kući do daljnjeg poziva" budući da je takav navod u suprotnosti s iskazima zakonskih zastupnika tuženika, kao i sa tvrdnjom samog tužitelja da on nije sposoban za bilo koju vrstu posla te da smatra da je trebao ostati na bolovanju, iz čega je vidljivo da je tužitelj otklanjao bilo kakvu mogućnost nastavka rada kod tuženika, neovisno o vrsti radnog mjesta (u razgovorima vođenim između stranaka spominjala se mogućnost i rada u skladištu tuženika, što je tužitelj također otklanjao), da bi nastavno i napustio Republiku Hrvatsku te otišao Bosnu i Hercegovinu, gdje se i sada nalazi te i dalje ne radi (po vlastitom iskazu).

26. Također tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da bi ishodio npr. pisani nalog odnosno uputu tuženika da nije dužan dolaziti na posao, već se tužitelj, kako je već rečeno, isključivo poziva na navodne usmene upute zakonskih zastupnika tuženika, koji takvu uputu negiraju. No, kako je dužnost radnika da pristupa na radno mjesto i obavlja poslove, i što je njegova prvotna i ključna obveza iz ugovora o radu, a što je tužitelj propustio činiti u razdoblju od 26. do 30. travnja 2024., kod čega nesporno više nije bio na bolovanju, to onda proizlazi da je tužitelj neopravdano izostajao, i što onda predstavlja opravdani razlog za izvanredno otkazivanje, pri čemu tužitelj nije dokazao da bi od strane tuženika takav izostanak bio na bilo koji način prihvaćen tj. opravdan, tim više što tužitelj nije pristupio ni na eventualni pregled liječnika medicine rada, koja mogućnost se također spominjala (spominjala se mogućnost i sporazumnog prestanka ugovora o radu, do čega nije došlo, i koja okolnost ne utječe na zakonitost otkaza).

27. Tim slijedom onda proizlazi da se ostvario opravdani razlog za izvanredno otkazivanje tužitelju uslijed naprijed spomenutog neopravdanog izostanka s posla, u situaciji kada je sam tužitelj znao da više nije na bolovanju, kod čega proizlazi da je poštovan i rok iz st. 2. čl. 116. Zakona o radu, s obzirom da je do otkazivanja došlo 30. travnja 2024., a u odnosu na povredu (izostanak) koja se odnosila na razdoblje od 26. do 30. travnja 2024., u kojem smislu je onda valjalo odbiti tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži utvrđenje nedopuštenosti otkaza te posljedično i u dijelu u kojem se traži određivanje sudskog raskida ugovora o radu.

28. Na taj način odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

29. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona, u vezi čega punomoćniku tuženika u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada tzv. jednokratna nagrada u visini od 200 bodova (četiri radnje), kao nagrada za zastupanje na ročištima od 3. listopada 2025. i 25. ožujka 2026., po 50 bodova, što je ukupno 300 bodova, koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 eur daju iznos od 600,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (150,00 eur) iznos od 750,00 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tužitelj dužan isplatiti tuženiku, budući da je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tužitelj nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

30. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 6. svibnja 2026.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika