REPUBLIKA HRVATSKA

Posl. br. P-1007/2022-60

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu tog suda Željku Gusiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 3. CV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi zastupani po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu LJUBIČIĆ

– VRDOLJAK & PARTNERI d. o. o. iz Splita, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB:52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko – upravni odjel, Stalna služba u Sinju, radi utvrđenja prava vlasništva, na ročištu za objavu presude 06. svibnja 2026.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj ad. 1. OV isključivi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], zatim, čest. zem. [katastarska čestica], te čest. zem. [katastarska čestica] sve ZU 314 KO [katastarska općina], za cijelo, te je isti ovlašten temeljem ove presude zatražiti i postići upis prava vlasništva ovih nekretnina na svoje ime u zemljišnim knjigama, uz istodobni izbris toga prava sa imena tužene.

2. Utvrđuje se da je tužitelj ad. 2. ČV isključivi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] ZU 314 KO [katastarska općina], za cijelo te je isti ovlašten temeljem ove presude zatražiti i postići upis prava vlasništva ovih nekretnina na svoje ime u zemljišnim knjigama, uz istodobni izbris toga prava sa imena tužene.

3. Utvrđuje se da je tužitelj ad. 3. CV isključivi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] ZU 314 KO [katastarska općina], za cijelo te je isti ovlašten temeljem ove presude zatražiti i postići upis prava vlasništva ovih nekretnina na svoje ime u zemljišnim knjigama, uz istodobni izbris toga prava sa imena tužene.

4. Dužna je tužena u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak."

II. Dužni su tužitelji nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.800,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje:

1. Tužitelji su ovom sudu 11. ožujka 2022. podnijeli tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva.

2. U tužbi se navodi da su nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 314, stambena zgrada, gospodarska zgrada, dvorište, zatim, nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 314, stambena zgrada, pomoćna zgrada, dvorište, zatim, nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 314, stambena zgrada, dvorište, nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 314, gospodarska zgrada i dvorište, te nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 314, zemljište za sport i rekreaciju uknjižene kao vlasništvo Republike Hrvatske za 1/1. Međutim, stvarni i pravi vlasnici predmetne nekretnine su tužitelji. Pravni osnov stjecanja nekretnine je građenje, dosjelost, s naznakom da je njihovoj majci sada pok. NV dodijeljena nekretnina radi izgradnje kuće. Tužitelji su kuće na ovim nekretnina još prije više od 50 godina. Kuće su u funkciji, tužitelji ih koriste, u njima žive, a kako je zemljišnoknjižno stanje nesređeno to je tužba osnovana. Predmetne nekretnine ozakonjene su pravomoćnim rješenjima o izvedenom stanju Splitsko – dalmatinske županije, Upravni odjel za prostorno uređenje Sinj, klasa: UP/I-361-02/13-07/2343, urbroj: 2181/1-11-05- 15-08 od 23.siječnja 2015.g., klasa: UP/I-361-02/13-07/2343, urboj: 2181/1-11-05-15- 08 od 23. siječnja 2015. godine te klasa: UP/I-361-02/13-07/2344, urbroj: 2181/1-11- 05-15-08 od 4. veljače 2015. godine. Tužitelj ad.1. ĐV isključivi je vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve ZU 314 KO [katastarska općina] za cijelo. Tužitelj ad.2. ČV vlasnik je čest. zem. [katastarska čestica] ZU 914 KO [katastarska općina]. Tužitelj ad.3. CV vlasnik je čest. zem. [katastarska čestica] ZU 314 KO [katastarska općina]. Prije početka parnice, postupajući sukladno odredbi čl. 186a. ZPP-a, tužitelj se obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora. Radi svega navedenog tužitelj ima pravni i stvarni interes tražiti od suda da nakon provedene rasprave bude donijeta presuda: 1. Utvrđuje se da je tužitelj ad. 1. OV isključivi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], zatim, čest. zem. [katastarska čestica], te čest. zem. [katastarska čestica] sve ZU 314 KO [katastarska općina], za cijelo, te je isti ovlašten temeljem ove presude zatražiti i postići upis prava vlasništva ovih nekretnina na svoje ime u zemljišnim knjigama, uz istodobni izbris toga prava sa imena tužene. 2. Utvrđuje se da je tužitelj ad. 2. ČV isključivi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] ZU 314 KO [katastarska općina], za cijelo te je isti ovlašten temeljem ove presude zatražiti i postići upis prava vlasništva ovih nekretnina na svoje ime u zemljišnim knjigama, uz istodobni izbris toga prava sa imena tužene. 3. Utvrđuje se da je tužitelj ad. 3. CV isključivi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] ZU 314 KO [katastarska općina], za cijelo te je isti ovlašten temeljem ove presude zatražiti i postići upis prava vlasništva ovih nekretnina na svoje ime u zemljišnim knjigama, uz istodobni izbris toga prava sa imena tužene.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, predlaže istu odbiti uz osudu tužitelja na plaćanje parničnog troška tuženoj. Tužitelji u tužbi navode da su stvarni i pravi vlasnici nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koje nekretnine su u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo tužene. Nadalje, tužitelji navode da je pravni osnov stjecanja predmetnih nekretnina građenje, dosjelost, s naznakom da je njihovoj majci, pok. NV dodijeljena nekretnina radi izgradnje kuće. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako osnova stjecanja prava vlasništva navedenih nekretnina može biti samo jedna, ili je dosjelost ili je nekretnina dodijeljena radi izgradnje kuće. Međutim, ukoliko se tužitelji pozivaju na dosjelost, a obzirom da je riječ o nekretnini u vlasništvu države, tužitelji bi trebali dokazati, temeljem odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, sve pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (koji se u RH primjenjuje temeljem odredbi Zakona o načinu primjene propisa donesenih prije 6. travnja 1941. –Narodne novine 73/91), odnosno da je posjed njegovih prednika na predmetnoj nekretnini neprekidno trajao zakonom određeno vrijeme (40 godina do 6. travnja 1941.), uz sposobnost istih za stjecanje, te da je stvar sposobna biti objektom stjecanja prava vlasništva. Iz isprava dostavljenih uz tužbu ne proizlazi da bi se ovdje radilo o samostalnom, neprekinutom posjedu predmetne nekretnine, i konačno da je taj posjed imao kakvoću koja se traži za dosjelost. Obzirom na navedeno, a uzevši u obzir navod tužitelja, da je nekretnina dodijeljena radi izgradnje kući njihovoj majci, pok. NV (o čemu isto nisu dostavili dokaz), te da u istoj kući žive više od 50 godina, nikako ne ide u prilog tvrdnji da su vlasništvo istih stekli dosjelošću.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva na temelju zakona dosjelošću i građenjem na nekretninama i to: čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] sve ZU 314 KO [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] ZU 314 KO [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] ZU 314 KO [katastarska općina].

5. Uvidom u izvatke iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Sinj od 24. 11. 2021., Katastarska općina: 325848, Sićane za kat. čestice: [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] sve ZK uložak [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] ZK uložak [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] ZK uložak [broj ZK uloška], je utvrđeno da je tuženik Republika Hrvatska upisana kao vlasnik za vlasnički dio 1/1, na tim nekretninama.

7. Uvidom u prijedlog dostavljen neposredno 01. 12. 2021. Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu od strane tužitelja, a u svezi mirnog rješenja spora, te s obzirom da je tužba podnesena ovom sudu 11. 03. 2022., dakle po isteku roka od tri mjeseca od njegova podnošenja, u odnosu na tuženika Republiku Hrvatsku ostvarene su procesne pretpostavke za podnošenje tužbe sukladno odredbi čl. 186. a st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.,96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u nastavku: ZPP).

8. Očevidom na licu mjesta održanom 17. veljače 2023. godine uz nazočnost stalnog sudskog vještaka za geodeziju Zvonimira Rubića i stalnog sudskog vještak za graditeljstvo AV identificirane su sporne nekretnine u prostoru , te nakon što su iste pokazane od strane tužitelja, vještak geometar je naveo da se radi o više stambenih objekata s pripadajućim dvorištem, okućnicom, uređenim vrtovima, te pomoćnim objektima. Navedeni katastarski brojevi navedeni u tužbenom zahtjevu odgovaraju pokazanim nekretninama od strane tužitelja. Vještak za graditeljstvo je naveo da sukladno stanju na dan očevida razvidno je da su nekretnine današnje oznake k. č. [katastarska čestica], omeđene betonskim zidom na kojem je položena žičana ograda. Vještak je naveo da je razvidno da je betonski zid rađen bez armature, da je prema granulometriji šljunka, odnosno vezivnih sredstava jasno da je isti rađen 60-tih godina prošlog stoljeća. Nadalje, na navedene tri katastarske čestice smješteni su stambeni objekti svaki etaže prizemlje + kat, dok je na S (sjevernom) dijelu čestice k. č. [katastarska čestica] položen pomoćni objekt izveden od blok opeke. Sličan pomoćni objekt izgrađen je i na k. č. [katastarska čestica]. Pregledom pomoćnih objekata, načinom izrade, vodljivim načinom gradnje, jasno je da se radi o objektima građenim 60-tih godina prošlog stoljeća, sve po načinu gradnje, mineralnim naslagama na blok opeki, te tragovima daščane oplate i žičanim spojevima umjesto armiranja. Stambeni objekti oznake [adresa], 116 i 117, izgrađeni su betonskim zidovima širine 37 – 40 cm bez termo fasade, a što ukazuje na starost objekta. Sa SZ (sjeverozapadne) strane objekta ozn. 117 položena je gustirna, karakteristična za stariju gradnju. Nadalje, na č. zem. [katastarska čestica] smješteno je betonsko igralište koje svojim karakteristikama nagiba odgovara nekadašnjim prihvatima za vodu za oborinsku odvodnju, kišnicu, a koji su se radili 40-tih godina i ne rade se zadnjih 50 godina.

9. Na ročištu održanom 17. veljače 2023. na licu mjesta saslušani su svjedoci: NV pok. Đ i ZV pok. Č.

10. Svjedok inja NV pok. Đ, rođena 1941. godine je iskazala da od kada je rođena živi ovdje u [adresa] i još dok je bila dijete sjeća se njihovog oca DV kojeg su zvali C, da je gradio zidove i ograđivao ove parcele. Zna da je sadio i malo loze tek toliko da se ima, ali ništa plantažno. Zna da je ovdje sadio krumpir, luk i tome slično. Zna da su on i njegova djeca ovdje počeli graditi kuće. Ovdje je bila i njegova kuća u kojoj je živio. S njim u kući je živila njegova žena O. Imali su nešto ovaca, a pojatu su srušili kada su počeli ovdje graditi kuću. Uvijek su svi držali da je to njihovo i nikada ih u tome nitko nije ometao. Tamo gdje je igralište danas, bila je jedna lokva za stoku. C je ovdje rođen, tu je odrastao i živio.

11. Svjedok ZV pok. Č, rođen 1936. godine je iskazao da se sjeća još dok je imao nekih 17 godina da je ovo što je danas pokazano bilo ograđeno, da je to držao i tu imao blago pok. DV, kojeg su zvali " C", a i njegov otac ČV, te njegova majka NV. Tu su bile barake koje su bile dijelom ozidane, a dijelom od daske, greda, bile su nekakve tarace i tu su držali stoku. Držali su ovce, koze, prasad i imali su kravu. Tada je već uz ovaj zid kako je to i danas bila loza, točnije uza zid je bila odrina, a ostaci te loze vide se i danas. Tu lozu su pomlađivali. Svjedok je iskazao da se sjeća da je se on oženio 1956. godine i tada je već C koji je bio meštar, započeo graditi ove kuće.

12. Iz vještva vještaka AV, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina od 27. listopada 2023. godine radi izjašnjenja na okolnost starosti betonskog zida izgrađenog na k.č.z. 1851/6, 7 i 8, k. o. [katastarska općina], te o starosti i kada bi bili građeni objekti anagrafske oznake [adresa], 116 i 117, a s obzirom na utvrđenja na očevidu od 17.02.2023. te u spisu priloženu orto foto snimku iz 1968. godine, te da li su održivi iskazi svjedoka da bi betonski zid bio građen 1950- ih godina vještak je naveo da je vizualnim pregledom predmetnih nekretnina prilikom očevida dana 17.02.2023. godine dao aproksimativno mišljenje na okolnost starosti predmetnih nekretnina. Naime, u ovom slučaju se radi o tri stambena objekta koji su očito tijekom korištenja u par navrata adaptirani i popravljani, te s obzirom na navedeno teško je iznaći bilo kakvi dokaz glede činjenice izgradnje stambenih objekata prije 15.02.1968. godine. Osim predmetnih stambenih građevina na terenu su vidljivi pomoćni objekt i ogradni zidovi čiji dijelovi, sklopovi i elementi nosivih zidova i armirano betonske konstrukcije dijelom ukazuju na činjenicu da se u ovom slučaju vjerojatno radi o objektima koji su građeni u intervalu od 1965. – 1975. godine. Ta činjenica se posebno odnosi na vidljive obrise daščane oplate na plafonima, kao i vidljivu granulaciju betonske konstrukcije dijela ogradnih zidova koji su očito betonirani u daščanoj oplati. Naknadno dostavljenom snimkom ovlaštenog geodeta Zvonimira Rubića vidljive su predmetne čestice zemljišta, odnosno vidljiv je orto foto snimak iz 1968. godine na kojem nisu vidljivi nikakvi ogradni zidovi, a niti bilo kakvi izgrađeni pomoćni i stambeni objekti. Prema tome ako uzmemo u obzir predmetni relevantni snimak očito da na navedenim parcelama do 15.02.1968. godine nisu bili sagrađeni nikakvi stambeni i pomoćni objekti, te ogradni zidovi. Vještak je naveo da iako je na samom očevidu dao svoje mišljenje, nakon detaljne analize te uvida u avio snimak, a koji mu nije bio dostupan prilikom očevida na terenu očito da na predmetnom lokalitetu nisu bili izgrađeni objekti.

13. U dokazne svrhe su pregledane i aerofotogrametrijske snimke Državne geodetske uprave, Sektora za infrastrukturu prostornih podataka iz 1960., 1977., 1999. i 2021. godine.

14. Mjerodavne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 173/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 – u nastavku: ZV) koji je na snazi od 01. siječnja 1997. glase:

Članak 159.

(1) Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjedni je sposoban da bude vlasnikom stvari.

(2) Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

(3) Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

(4) Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo ih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

15. Izvorni tekst članka 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96 s naknadnim izmjenama i dopunama, u nastavku ZVDSP) koji je bio na snazi od 01. siječnja 1997. do 17. studenog 1999. glasi:

"(4) U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08.listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana".

16. Ustavni sud Republike Hrvatske je 17. studenog 1999. stavio van snage stavak 4. članka 388. ZVDSP kao neustavan, pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. ("Narodne novine" br. 114/01) koji je stupio na snagu 20 prosinca 2001., pa novi tekst tog stavka (4) članka 388. glasi:

"U rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 08.listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana."

Članak 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u nastavku: EKLJP) potvrđenih Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori br. 18/97) glasi:

Članak 1.

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

17. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

18. Temeljem čl. 141. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 85/2010 – pročišćeni tekst, 05/14) sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona. S obzirom da je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom Saboru i objavljena u Narodnim novinama njezine odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela, te sva tijela koja imaju javne ovlasti.

19. U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-273/2024-2 od 19. veljače 2025. godine dan je odgovor na postavljeno pravno pitanje za koje je tužitelju dopušteno podnošenje revizije, te isti glasi: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, u vrijeme dosjedanja treba uračunavati cjelokupno vrijeme posjedovanja nekretnina, od dana stupanja u posjed poštenog posjednika i njegovih pravnih prednika (dakle i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona) do najkasnije 17. studenoga 1999. do kada je odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP/06 (u izvodnom sadržaju) bila na snazi, a ne do podnošenja tužbe u svakom pojedinom predmetu."

20. Dakle, kada se uzme u obzir nalaz i mišljenje građevinskog vještaka AV koji je u svom nalazu i mišljenju izričito naveo da je teško iznaći dokaz glede činjenice izgradnje stambenih objekata prije 15.02.1968. godine. Osim predmetnih stambenih građevina na terenu su vidljivi pomoćni objekt i ogradni zidovi čiji dijelovi, sklopovi i elementi nosivih zidova i armirano betonske konstrukcije dijelom ukazuju na činjenicu da se u ovom slučaju vjerojatno radi o objektima koji su građeni u intervalu od 1965. – 1975. godine.

21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka AV jer je izrađen stručno, nakon neposrednog uvida u stanje spornih nekretnina, te nalaz i mišljenje nisu proturječni.

22. Ujedno iz pregledanih aerofotogrametrijskih snimaka je vidljivo da se na snimci iz 1960. godine ne vide nikakvi objekti niti izgrađeni zidovi na spornim parcelama, dok se na snimci iz 1977. godine vide na spornim parcelama obrisi objekata što bi upravo upućivalo na zaključak građevinskog vještaka da se u ovom slučaju vjerojatno radi o objektima koji su građeni u intervalu od 1965. – 1975. godine.

23. Stoga je za ovaj sud iskaz svjedoka ZV rođenog 1936. godine koji je iskazao da se sjeća još dok je imao nekih 17 godina, dakle, 1953. godine, da je ovo što je danas pokazano bilo ograđeno, da je to držao i tu imao blago pok. DV, kojeg su zvali " C", a i njegov otac ČV, te njegova majka NV, da su tu bile barake koje su bile dijelom ozidane, a dijelom od daske, greda, bile su nekakve tarace i tu su držali stoku, te da je 1956. godine C koji je bio meštar, započeo graditi ove kuće, neodrživ jer ga ne podupiru ostali dokazi, odnosno suprotan je aerofotogrametrijskim snimkama i nalazu i mišljenju građevinskog vještaka.

24. Također, iskaz svjedokinje VV rođene 1941. godine niej vjerodostojan u mjeri da bi se iz tog iskaza utvrdilo u kojem točno vremenskom periodu bi prednici tužitelja uopće stupili u posjed spornih nekretnina. Naime, svjedokinja je govorila da je otac tužitelja DV kojeg su zvali C, gradio zidove i ograđivao ove parcele, te da su on i njegova djeca ovdje počeli graditi kuće, ali nije ništa rekla o vremenu izgradnje niti o vremenu kada bi tužitelji i njihovi prednici stupili u posjed spornih nekretnina.

25. Tužitelji niti jednim dokazom nisu dokazali da su pravni sljednici DV te NV koji je prema iskazima svjedoka prije tužitelja posjedovao sporne nekretnine.

29. Dakle, tužitelji nisu u ovom postupku dokazali da su na spornim nekretninama tužitelji ili njihovi prednici u bona fide posjedu predmetne nekretnine najmanje 40 godina do najkasnije 17. studenoga 1999. dakle, od 1959. godine, pa do 17. studenoga 1999. godine do kada je odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP/06 (u izvornom sadržaju) bila na snazi.

26. Ujedno, tuženik je u ovom postupku uspio osporiti pošten posjed tužitelja.

27. Naime, već u tužbi tužitelji navode da je njihovoj majci NV dodijeljena nekretnina radi izgradnje kuće iz čega proizlazi da je već njihova prednica NV znala da sporna nekretnina nije njezina.

28. Iz navedenih razloga i činjeničnih utvrđenja, te na utvrđeno činjenično stanje primjenom materijalnog prava ovaj sud ocjenjuje da tužitelji nisu kao pošteni posjednici posjedovanjem predmetnih nekretnina u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, a svakako do 17. studenog 1999. kojeg dana je Ustavni sud Replike Hrvatske ukinuo odredu članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96) ex lege stekli pravo vlasništva na tim nekretninama (članak 129. stavaka 1. ZV).

29. Što se tiče pravnog osnova stjecanja prava vlasništva građenjem na koju pravnu osnovu se tužitelji također pozivaju a sukladno odredbi članka 388. stavak 2. ZV imaju promijeniti odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 53/91 - dalje: ZOVO-a).

30. Sukladno članku 388. stavak 2. ZV imaju se promijeniti odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 53/91 - dalje: ZOVO-a).

31. Odredbom članka 12. stavak 1. ZOVO-a, propisano je: "Kad je zgrada na kojoj postoji pravo vlasništva izgrađena, u skladu sa zakonom, na zemljištu u društvenom vlasništvu, vlasnik zgrade ima pravo korištenja zemljišta na kojem je zgrada izgrađena i zemljišta što služi za redovnu upotrebu te zgrade dok ona postoji."

32. Odredbom članka 24. ZOVO-a, propisano je: (stavak 1.) "Osoba koja može biti nosilac prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva (graditelj), stječe pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljište koje je neophodno za redovnu upotrebu tog građevinskog objekta, ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio."

33. Članka 25. ZOVO-a propisano je: (stavak 1.) "Ako je graditelj znao da gradi na tuđem zemljištu ili ako to nije znao a vlasnik se tome odmah usprotivio, vlasnik zemljišta može tražiti da mu pripadne pravo vlasništva na građevinski objekt ili da graditelj poruši građevinski objekt i vrati mu zemljište u prvobitno stanje ili da mu graditelj isplati prometnu cijenu zemljišta.", (stavak 2.) "Iznimno od odredbe stava 1. ovog člana, sud može odlučiti da se izgrađeni građevinski objekt ne poruši ako rušenje građevinskog objekta, s obzirom na okolnosti slučaja a posebno na vrijednost objekta, imovinske prilike vlasnika zemljišta i graditelja, a i njihovo ponašanje u toku izgradnje, ne bi bilo u javnom interesu.", (stavak 4.) "Ako vlasnik zemljišta zahtjeva da mu pripadne pravo vlasništva na građevinski objekt, dužan je nadoknaditi graditelju vrijednost objekta u visini prosječne građevinske cijene objekta u mjestu u kojem se nalazi u vrijeme donošenja sudske odluke.", (stavak 5.) "Pravo izbora iz stava 1. ovog člana vlasnik zemljišta može ostvariti najkasnije u roku od tri godine od dana završetka izgradnje građevinskog objekta. Nakon proteka tog roka vlasnik može zahtijevati isplatu prometne cijene zemljišta.

34. Nadalje, odredbom članka 26. ZOVO-a, propisano je: (stavak 1.) "Ako je graditelj nesavjestan a vlasnik zemljišta nije znao za izgradnju, u slučaju kad građevinski objekt vrijedi znatno više od zemljišta, građevinski objekt zajedno sa zemljištem pripada graditelju, a on za zemljište duguje vlasniku naknadu po 5 Poslovni broj: Gž-1447/2022-3 prometnoj cijeni zemljišta.", (stavak 2.) "Ako je vrijednost zemljišta znatno veća, sud će na zahtjev vlasnika zemljišta građevinski objekt dosuditi njemu i obavezati ga da graditelju nadoknadi građevinsku vrijednost objekta u visini prosječne građevinske cijene objekta u mjestu u kojem se nalazi. Ovaj zahtjev vlasnik može podnijeti u roku od tri godine od dana završetka izgradnje građevinskog objekta.", (stavak 3.) "Ako je graditelj savjestan a vlasnik zemljišta nije znao za izgradnju, u slučaju kada su vrijednost građevinskog objekta i vrijednost zemljišta približno jednake, sud će građevinski objekt odnosno građevinski objekt i zemljište dosuditi vlasniku zemljišta ili graditelju, vodeći računa o njihovim potrebama, a osobito o njihovim stambenim prilikama.".

35. Dakle, niti jedna od tih odredaba ZOVO-a (kojima je bilo uređeno stjecanje vlasništva zemljišta i sagrađenog objekta građenjem na tuđem zemljištu u tri različite situacije: kada je graditelj bio pošten a vlasnik zemljišta nepošten; kada je graditelj bio nepošten a vlasnik zemljišta pošten; kad su pošteni bili i graditelj i vlasnik zemljišta) nije predviđala (dopuštala) mogućnost stjecanja vlasništva nekretnine građenjem (kao ovdje) na društvenom zemljištu (sa čime u svezi je irelevantno bilo je li graditelj bio pošten ili nepošten, odnosno je li znao da gradi na tuđem zemljištu ili ako to nije znao

- je li se vlasnik zemljišta tome odmah usprotivio: objekt građenja u smislu tih odredaba mogao je biti samo onaj na "zemljištu na kojem drugi ima pravo vlasništva", odnosno "na zemljištu koje je u građanskom vlasništvu" - što je isključivalo zemljišta, kakvo je i prijeporno - u društvenom vlasništvu).

36. Stoga građenje (kakvo je bilo ovdje) na tuđem zemljištu - u društvenom vlasništvu, je bez valjane osnove u razdoblju važenja ZOVO-a i njegovih odredaba članka 24. do 26. te odredbe članka 12. stavak 1., jer fizička osoba nije mogla steći vlasništvo niti suvlasništvo objekta i tog tuđeg zemljišta (u društvenom vlasništvu) u dijelu na kojemu je objekt sagrađen.

37. Tužitelji u konkretnim okolnostima nisu mogli gradnjom steći pravo vlasništvo, jer je odredbom članka 24. tada važećeg ZOVO-a bilo propisano da građenjem steći vlasništvo može osoba koja može biti nosilac prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva. Dakle, bila je propisana mogućnost stjecanja vlasništva građenjem na zemljištu u nečijem građanskom vlasništvu, ali ne i građenjem na zemljištu u društvenom vlasništvu. Navedena se zakonska odredba ima primijeniti na temelju odredbe članka 388. stavak 2. ZV kojom je propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, dakle u ovom slučaju u vrijeme građenja – 80-ih godina prošlog stoljeća, svakako nakon 1981., kada je na snazi bio ZOVO, pa samo rješenje o ozakonjenju bespravne gradnje od strane tuženika nema učinka na vlasništvo jer se ozakonjenjem bespravnog objekta ne može steći pravo vlasništva na zemljištu, a kako to i proizlazi iz odredbe članak 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12).

38. Imajući u vidu sve navedeno, prema shvaćanju ovog suda, tužitelji nisu dokazali da bi stekli pravo vlasništva spornih nekretnina.

39. Stoga je s obzirom na rezultate provedenog postupka tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

40. Tuženiku su priznati troškovi odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora, odgovora na tužbu, ročišta 10. 11. 2022., 17. 02. 2023., 04. 03. 2023., 04. 05. 2023., 26. 02. 2024., 25. 02. 2024., 16. 03. 2024, sve pšo 100 bodova što ukupno iznosi 900 bodova, odnosno 1.800,00 eura.

U Sinju, 06. svibnja 2026. godine

Sudac:

Željko Gusić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. zz tuženika