REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-13696/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika [obrt], obrt za prijevoz i usluge, vl. ZV, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Špeharu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar & Rukavina, odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. ožujka 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.040 EUR na ime naknade štete, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 14. srpnja 2020. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 01.01.2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni trošak postupka zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“ II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.862,49 eura sa zateznim kamatama tekućim od 6. svibnja 2026. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 9. svibnja 2018. prilikom obavljanja redovnog zanimanja za poslodavca došlo do nesreće na radu na način da je tužitelja metalni dio visokotlačnog crijeva udario u čelo. U predmetnom štetnom događaju tužitelj je zadobio tjelesne ozljede. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje od tuženika naknadu štete: za tuđu pomoć i njegu 3.500,00 kn, zbog povrede prava osobnosti: za pretrpljene fizičke boli 10.175,00 kn, za pretrpljeni strah 8.025,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti 4.500,00 kn, ukupno 25.200,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na zatraženi iznos od dana nakon nastanka štetnog događaja, odnosno od 10. svibnja 2018. pa do isplate.

2. Tužbenim zahtjevom konačno specificiranim podneskom od 5. prosinca 2025. tužitelj potražuje kao u izreci.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu, navodeći da poriče nastanak štetnog događaja, jer se radi o izmišljenom događaju. Podredno, osporava se da bi se štetni događaj dogodio na način kako to opisuje tužitelj u tužbi i da bi tužitelj zadobio tjelesne povrede koje opisuje u tužbi, poriče se da bi tužitelj uopće mogao zadobiti tjelesne ozljede na način kako je to opisano u tužbi, dakle, poriče se uzročno-posljedična veza. Osporava se visina štete, te tijek zatražene kamate koju tužitelj potražuje od dana nastanka štetnog događaja. Osporava se vjerodostojnost dokumentacije dostavljene uz tužbu, a posebno „Prijave o ozljedi na radu“ koju je očito popunio i potpisao sam tužitelj na mjestu potpisa odgovorne osobe poslodavca, te ista ne sadrži niti potvrdu primitka od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

4. Tužitelj je od strane HZZO-a odbijen sa zahtjevom da mu se ozljeda nastala 9. svibnja 2018. prizna ozljedom na radu i nisu mu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Tužitelj je odbijen u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku. Tužitelj je radi poništenja ovoga rješenja pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu, koji se vodi pod posl. br. UsI-2950/20, te je isti u tijeku.

5. Čak i da se utvrdi da je nastao štetni događaj, i da je u tom događaju tužitelj zadobio ozljede na koje se poziva u tužbi, tuženik nije odgovoran tužitelju za pretrpljenu štetu jer je šteta nastala zbog namjere ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koga poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

6. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u: Preglednik/izvadak obrtnog registra (strana 4-5 spisa), Prijavu o ozljedi na radu (strana 6-10, 60-64 spisa), medicinsku dokumentaciju (strana 11-25, 29-49 spisa), Rješenja HZZO-a (strana 68-70, 81-85, 92-96, 107-112, 123-129, 130-134 spisa), Uvjerenje o osposobljenosti (strana 72, 73 spisa), Potvrdi o provedenom teoretskom osposobljavanju (strana 74 spisa), Zapisnik o provjeri osposobljenosti za rad na siguran način (strana 75 spisa), Zapisnik o ispitivanju (strana 76 spisa), fotografije (strana 118-122 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku zaštite na radu Perici Frkoviću (strana 268-274 spisa), očitovanje vještaka (strana 305-306 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Srećku Vuletiću (strana 323 -326 spisa), očitovanje vještaka dr. Srećka Vuletića (strana 338-339 spisa), saslušani su svjedoci GV, BV (strana 183-185 spisa), TV (strana 186-187 spisa), VV, OV (strana 195-197 spisa), DV (strana 301 spisa), zz tuženika ZV (strana 306- 307 spisa), saslušan je tužitelj (strana 315-316 spisa).

7. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a. Na osnovi rezultata provedenog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

8. Među strankama je sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost za štetu i visina neimovinske i imovinske štete.

9. Uvidom u prijavu o ozljedi na radu ispunjenu po poslodavcu od 31. kolovoza 2018. razvidno je da je tužitelj ozlijeđen tijekom redovnog radnog vremena, na gradilištu brze ceste, na poslovima istovara betona iz miksera u pumpu Kamenolom Gorjaka d.o.o., da je nesavjesno rukovao radnim strojem koji nije u vlasništvu poslodavca, za koja radnik nije imao nalog, niti je bio u radnom krugu radnikovog radnog mjesta, i u vlasništvu je drugog društva, iz kojih razloga je došlo do ozljeđivanja, izvan radnog naloga i radnog mjesta, a na način da je gumeno crijevo od stroja udarilo radnika u glavu. Procjenom rizika nije predviđeno korištenje osobnih zaštitnih sredstava, niti su ista korištena, radnik je osposobljen za rad na siguran način i prim ijenjena su osnovna pravila zaštite na radu, nije provedena istraga, nije obavljen očevid od strane police, kao niti nadzor od strane inspektora zaštite na radu.

10. U svom iskazu saslušani svjedok GV, direktor firme Kamenolom, iskazuje da budući je prošlo puno godina ne zna je li s tuženikom imao sklopljen kakav ugovor, jer radi s puno kupaca i dobavljača, povremeno iznajmljuju mješalice i pumpe, a od drugih povremeno iznajme autobeton mješalicu ili pumpu koje ne iznajmljuju drugima; uvidom u fotografije u spisu svjedok je izjavio da je to njegova autobeton pumpa, vlasništvo firme, za nju su zaduženi isključivo vozači Kamenolom Gorjaka, odnosno strojar betonpumpe i nitko drugi, i mora biti odgovarajuće osposobljen. Pojašnjava da ako je u pumpi beton može stajati misli 15-20 min do pola sata, nakon čega se počinje beton vezati.

11. Saslušani svjedok BV, poslovni suradnik tuženika, iskazuje da je čuo od tuženika o nezgodi tužitelja, davno, ne zna ni kada se desila nezgoda; kao zastupnik jedne njemačke firme koja ima autobetonske pumpe surađivao je s tuženikom koji ima 2-3 takve pumpe i nabavlja mu dijelove, i nije se žalio da su autopumpe neispravne. U odnosu na autopumpu navodi da ista ima određene sigurnosne ventile i za svaki početak rada, pa i uključivanje vode, trebaju se napraviti tri koraka, odnosno tri sigurnosne provjere da bi stroj mogao početi raditi i to radnik treba potvrditi; na slikama na str. 118 spisa, drugoj, vidi se predzadnji ventil koji se otvara kad se prvo upali motor za vodu, koji se nalazi u zatvorenoj kućici kod kabine vozila, potom se otvore vodeni ventili - kuglasti ventil koji se otvori da počne protok vode, potom se otvori ventil koji je prvi spomenuo i tek na kraju se otvori zadnji ventil i počne se koristiti voda, ima 3 ili 4 koraka da bi počelo korištenje vode, neke autopumpe imaju i 2-3 ventila ili koraka, zavisi od modela, ova koja se tu nalazi ima opisano, crijevo za vodu ima nosač na koji se mora namotati i pričvrstiti prilikom transporta, crijevo je dugačko 15 m i promjera oko 3 cm; prije korištenja prvo se treba uhvatiti prije otvaranja ventila, u suprotnom ono počne skakati, odnosno prvi mlaz vode će trznuti crijevo, na pumpi su dva sigurnosna ventila - gljiva sa zvučnim signalom - trubom, jedan kraj drugoga, i to se upotrebljava kada je betonaža gotova kao obavijest da je sve gotovo, što radi vozač kada je mješalica prazna, u slučaju neke havarije crvena gljiva isključuje cijelu autopumpu osim motora kamiona. Postoje 4 različita proizvođača pumpi i 90% pumpi bi trebalo biti istih (razlika o smještaju prekidača npr.), ali je princip rada isti. Ventil za vodu dok autopumpa obavlja svoj posao vjerojatno može biti otvoren, to je do strojara-vozača, a da pritisak vode potrga nosač za crijevo ovisi o tome kakav je nosač, tijekom rada pumpe ventili moraju biti zatvoreni jer autopumpa ima kapacitet 300-400 litara vode, za pranje je potrebno 150-200 litara i u slučaju da su oni otvoreni za zadnje betoniranje pumpa će ostati bez vode i doći će problem s dijelovima, skorit će se beton u autopumpi i doći će do štete , da voda curi i da pumpa radi kad ne treba vidjelo bi se ispod crijeva.

12. U svom iskazu svjedok TV, radnik tuženika, iskazao je da je od kolega čuo da je tužitelj imao nezgodu, ne obavlja iste poslove kao tužitelj, poslove strojar na autopumpi.

13. Svjedok VV iskazao je da je bio na gradilištu na betonaži kada se tužitelju dogodila nezgoda, ali ju nije vidio, bio je na visini od 15 m, skupilo se ljudi nakon što je tužitelja lupilo crijevo. Obavljao je poslove na beton-pumpi gdje beton izlazi iz pumpe, a pumpa se nalazila ispod mosta, kad je završena betonaža pumpa pere, a da je proces završen ili da u pumpi nema betona daje se zvučni signal koji je na pumpi i narančasti je, koji je tužitelj trebao stisnuti, a on je stisnuo, signal za pranje pumpe za vodu je signal crni.

14. Saslušani svjedok OV (nije radnik tuženika) iskazao je da zna da je tužitelj vozio miksere i pumpe za Tehnobeton i da je vozio za tuženika, da je bio na gradilištu kad se tužitelj ozlijedio, nije bio očevidac, nalazio se na mostu, a tužitelj s ostalim vozačima miksera dolje i istovarivao beton, da se spustio nakon nezgode, vidio da je tužitelju pukla arkada i ozlijeđen je po nosu.

15. U svom iskazu tužitelj izjavljuje da je kod tuženika prije ozljeđivanja radio 15-ak godina na poslovima strojara, vozio je miksere i autobeton pumpu, kritične zgode mikser, istovario je beton i htio obavijestiti drugog radnika da je beton istovaren, koji je trebao zastaviti stroj odnosno pumpu i koji se nalazio daleko i vjerojatno nije čuo, nije mogao niti vidjeti, i pritisnuo je gumb od pumpe misleći da je gumb za trubu, međutim radilo se o gumbu za vodu, i tada se uključila pumpa, počelo se odmotavati crijevo za vodu koje ga je lupilo u čelo, odbacilo ga je na pod i raskrvarilo glavu; u pomoć su mu pritekli radnici koji su bili tamo, poslovođa, tehničar i neki serviser, zaustavili su krvarenje i zamotali mu glavu, oprali su i njegov mikser i nakon jedno pola sata je otišao kod tuženika i obavijestio ga o ozljedi, nakon toga je otišao kod doktora. Prijavu o ozljedi na radu dobio je od doktora da ju ispuni poslodavac, koju je donio kad i doznake za bolovanje, poslodavac nije ispunio prijavu nego ju je vratio praznu i ispunio ju je odvjetnički ured nakon 10-ak dana. Navodi da je sam odlučio pritisnuti gumb na pumpi prema vlastitom iskustvu, 28 godina je radio taj posao i naučili su ga kako na pumpi signalizirati ako ne možeš imati kontakt sa strojarom ; prije se nije susretao s ovakvim mehanizmom na pumpi, sve pumpe imaju isti mehanizam za zvučni signal - crni gumb; poslodavca nije pitao smije li postupati na drugom radnom stroju, bilo je uobičajeno da se obavijesti kada nema betona.

16. Zakonski zastupnik tuženika ZV iskazao je da je tužitelj kod tuženika radio oko 15 godina, da je kritične zgode trebao dovesti autobeton mikserom beton na gradilište i istovariti ga, i nije imao nikakav doticaj s pumpom od drugih i imao je njegovu zabranu diranja tuđih strojeva; osim poslova vozača tužitelj je obavljao i poslove upravljanja betonskim pumpama, taj dan na gradilištu su se nalazili samo mikseri za beton tuženika, ne zna tko je ispunio prijavu o ozljedi na radu (možda supruga).

17. Iskaze tužitelja, zz tuženika i svjedoka sud je prihvatio kao vjerodostojan i istinit jer su iskazi davani sigurno, uvjerljivo i životno logično i međusobno su sukladni ostalim dokazima u spisu.

18. Povodom prijave poslodavca ozljede na radu HZZO-u 31. kolovoza 2018., prava po osnovi ozljede na radu nisu priznata tužitelju, rješenjem od 24. listopada 2018. temeljem čl. 67. t.1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, rješenjem od 8. kolovoza 2019. i u konačnici rješenjem od 12. lipnja 2020., koje je rješenjem od 2. listopada 2020. povodom žalbe tužitelja potvrđeno.

19. U ovom postupku, zahtjev tužitelja za naknadu štete pretrpljene na radu razmatran je temeljem odredbe čl. 111. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, u daljnjem tekstu ZR) kojom je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, a prema odredbi čl. 10. st. 2. ZR-a propisano je da ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno i odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14, 118/14, 154/14, 102/15, 94/18, 96/18, u daljnjem tekstu ZZR) kojom je propisano da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (st. 1.), poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (st. 2.).

20. Prema stavu ovoga suda, u situaciji kada je od strane HZZO rješenjem utvrđeno da se ne radi o ozljedi na radu, sud je vezan za pitanje odgovornosti tuženika za ozljedu i u ovom postupku. Naime, odredbom članka 67. Zakona o obveznim zdravstvenom osiguranju (Narodne novine 80/13, 137/13, 98/19, 33/23 i 105/25) propisano je da ozljedom na radu, u smislu ovoga Zakona, ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.); 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.); 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno -pravne aktivnosti; 4. atake kronične bolesti, i 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

21. Nadalje, radi utvrđivanja postojanja i opsega štete koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku zaštite na radu Perici Frkoviću, kojem je sud poklonio vjeru u cijelosti, kao i očitovanju povodom prigovora na nalaz i mišljenje, jer je isti dan na logičan i uvjerljiv način u skladu s pravilima struke, na osnovi medicinske dokumentacije priležeće u spisu te na osnovi pregleda tužitelja od strane vještaka.

22. U svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak Perica Frković utvrdio je: da tužitelj kod tuženika obavljao poslove vozača i rukovatelja auto miješalicom za koje poslove je bio stručno osposobljen; bio je osposobljen za rad na siguran način; da je kritične zgode tužitelj obavljao poslove pretovara betona iz auto miješalice tuženika u auto pumpu za beton u vlasništvu društva Kamenolom Gorjak d.o.o.; da je na auto pumpi za beton (uvidom u fotodokumentaciju) istaknuto upozorenje “zabranjeno se zadržavati u radnom djelokrugu stroja" te su postavljena i Opća pravila za rad na siguran način na oruđima za rad", te je između ostalog propisano da strojem smije rukovati samo osposobljeni radnik; da ne postoji pravni akt o povezanosti i međusobne suradnje između tuženika i društva Kamenolom Gorjak d.o.o. temeljem kojeg bi tužitelj mogao rukovati radnom opremom u vlasništvu društva Kamenolom Gorjak d.o.o.; da tužitelj nije znao koji je gumb stisnuo, odnosno koja će se funkcija na beton pumpi uključiti. Vještak je mišljenja da tužitelj nije smio rukovati predmetnom beton pumpom već je morao dati vizualni signal strojaru koji je od njega bio udaljen oko 30 metara, a do vezanja betona i nastanka eventualne štete na beton pumpi dolazi tek za oko 30 minuta te ima dovoljno vremena za izvijestiti strojara o završetku istovara betona i početku ispiranja vodom beton pumpe, dakle, tužitelj je postupio u suprotnosti s odredbama čl. 68. ZZNR-a, odnosno radnik je obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome vodi ti računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu.

23. Povodom prigovora tužitelja na nalaz i mišljenje vještak se očitovao na ročištu održanom 1. srpnja 2025., navodeći da je tužitelj stručno osposobljen za rukovanje autopumpom, međutim razlikuju se komande na pojedinim autopumpama što je razvidno iz izjave rukovatelja VV, te postoji obveza poslodavca da radnika bez obzira što je stručno osposobljen mora sukladno čl. 27. Zakona o zaštiti na radu osposobiti za rad na siguran način na mjestu rada, odnosno istoga upoznati s karakteristikama i rizicima pri rukovanju određenom radnom opremom, a u konkretnom slučaju s predmetnom autopumpom. Drugim riječima tužitelj nije bio svjestan koji gumb pritišče u kritičnom momentu te je došlo do ozljede. Nadalje, tužitelj nije imao potrebu signalizira rukovatelju autobeton pumpom da je sav beton iz miješalice istovaren, jer sam rukovoditelj pumpom vidi da više beton ne dolazi iz grane pumpe, znači da je pumpa prazna i mikser i u tom trenutku ide ili priključak novog miksera ili je dužan prići autopumpi i započeti ispiranje autopumpe kako ne bi došlo do stvrdnjavanja betona.

24. Slijedom svega navedenog, nesporno je da se u konkretnom slučaju ne radi o šteti nastaloj zbog ozljede na radu vezano za tehnološki proces rada, već o šteti proizašloj iz neodgovornog ponašanja tužitelja na radnome mjestu, odnosno, nakon obavljenog naloga poslodavca, istovara betona iz miksera u vlasništvu tuženika u pumpu vlasnika drugog društva, tužitelj je obavljao posao za koji nije dobio nalog svog poslodavca niti drugog poslodavcanje, niti je bio osposobljen i ovlašten za rukovanje spornom pumpom, što je i sam tužitelj naveo u svom iskazu „ da je sam odlučio i pritisnuo gumb od pumpe misleći da je gumb za trubu ali se radilo o gumbu za vodu, iako se prije nije susretao s ovakvim mehanizmom na pumpi, da poslodavca nije pitao smije li postupati na drugom radnom stroju. Dakle, tužitelj je svojim ponašanjem i vlastitom radnjom izazvao ozljedu na radu, a za koju, temeljem gore navedenih zakonskih odredbi, nema odgovornosti tuženika, iz razloga jer do ozljeđivanja tužitelja nije došlo zbog propusta poslodavca vezanih za zaštitu na radu na konkretnom radnom mjestu.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP -a, a odnosi se na zastupanje stranke po punomoćniku i uspjeha stanaka u parnici sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023). Tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, pristupa na ročište 29.9.2021., 30.11.2021., 1.12.2012., 23.2.2022., 13.10.2022., 7.5.2025., 1.7.2025., 7.10.2025. i 24.3.2026. svako po 100 bodova, četiri obrazložena podneska svaki po 100 bodova, podnesaka od 12.10.2021., 14.10.2024. svaki po 25 bodova, ukupno 1450 bodova odnosno 2.900,00 eura, uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 725,00 eura, tuženiku su priznati troškovi vještačenja i pristupa vještaka u ukupnom iznosu od 237,49 eura, ukupno priznat trošak tuženika iznosi 3.862,49 eura.

27. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

28. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih, te je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sudskih pristojbi.

U Zagrebu 6. svibnja 2026.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika