Republika Hrvatska

Županijski sud u Split,

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž -2205/2025-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Ivane Madunić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia Osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, zastupano po odvjetnicima iz odvjetničkog društva Vukić i partneri, iz Rijeke, protiv tuženika UA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun iz ZOU Gjergj Lekaj i Marko Rogić, odvjetnicima iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-566/2020 od 26. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 06. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-566/2020 od 26. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.363,16 EURA sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 28,60 eura teče od 5. ožujka 2018. godine do isplate, a na iznos od 6.334,56 eura teče od dana 6. ožujka 2018. godine do isplate ( točka I. izreke presude), kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 2.920,11 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude pa do isplate (točka II. izreke presude), dok je točkom III. izreke presude odbijen zahtjev tužitelja sa zatraženim iznosom troškova postupka preko dosuđenog iznosa u točki II. presude.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 353. stavak 1. točka 1., 2., i 3. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,146/25 dalje ZPP-a). Predlaže ukinuti pobijanu presudu i vratiti radi održavanja nove glavne rasprave, a podredno preinačiti na način da se odbije tužbu i tužbeni zahtjev, uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude kao i postupku koji je prethodio nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a.

5. Nije osnovan žalbeni navod tuženika kojim sadržajno ukazuje da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a. To stoga što je tuženik u dva navrata bio uredno pozvan, u smislu odredbe članka 268. stavak 2. ZPP-a, na glavnu raspravu i to za dan 13.veljače 2025. i za dan 11. travnja 2025., time da je za ovo potonje bio i upozoren da ukoliko ne pristupi na isto sud neće izvoditi dokaz njegovim saslušanjem (lista 148-149 spisa).Tuženik, međutim, nije pristupio sudu, niti opravdao svoj izostanak, pa tijekom prvostupanjskog postupka nije saslušan kao stranka upravo zbog toga što se nije odazvao pozivu suda, a ne zbog nezakonitog postupanja suda. To tim više što je odredbom članka 265. stavak 2. ZPP-a propisano da se neće saslušati stranka koja uskrati davanje iskaza ili se bez opravdanog razloga ne odazove pozivu suda.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja sa naslova regresa po osnovi naknade štete u iznosu od 6.363,16 eura koju je tužitelj isplatio oštećeniku ZA, a koja šteta je nastala oštećeniku u prometnoj nesreći koju je prouzročio tuženik uporabom vozila pod utjecajem alkohola.

7. Cijeneći utvrđene činjenice i izvedene dokaze ovaj sud u potpunosti dijeli ocjenu prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Ovaj sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje iz pobijane presude čije obrazloženje sadrži valjane razloge i ocjenu izvedenih dokaza, kao što prihvaća i pravilnu primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje. Zato se ovaj sud ujedno poziva i na pravilno i detaljno obrazloženje prvostupanjske presude.

8. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, a protivno navodima žalitelja , da tužba nije preuranjena. Da je tome tako jasno ukazuje činjenica djelomičnog vršenja uplata predmetnog iznosa (utužena je nepodmirena razlika), kao i sadržaj službene bilješke od dana 08. lipnja 2018. sadržana na dopisu tužitelja od 29. svibnja 2018.(list 70 spisa), čija vjerodostojnost nije sporna ( na istu ukazuje i sam tuženik u odgovor na tužbu), a iz čijeg sadržaja se jasno da zaključiti da je tuženik imao saznanja da će za štetu 14 MD 1843/17 cca 50.000,00 kuna, biti postavljen regresni zahtjev, budući iskazuje zabrinutost glede navedene, predmetne štete.

9. Pogrešno žalitelj tumači da je tužba podnesena i za plaćeni iznos od 862,00 kuna. Jasno tužitelj već u tužbi pojašnjava visinu utuženog iznosa (točka V. pasus drugi), gdje potvrđuje uplatu tog iznosa i visinu tražbine na ime nepodmirene razlike, a koja je predmetom ovog postupka.

10. Ovaj sud drži da je prvostupanjski sud pravilno prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Srećka Hlišića, dipl. ing. u odnosu na visinu štete u iznosu od 5.557,88 eura. Ta visina štete u skladu je s cijenama iz računa za popravak broj 17169-2017 od 05. prosinca 2017. (list 46-47spisa). U taj iznos ne ulaze troškovi obrade u iznosu od 833,68 eura, već su isti zasebna kategorija u odnosu na samu štetu na stvari -predmetnom vozilu, a kako je to uostalom i prikazano u regresnom zahtjevu inozemnog osiguratelja prema ovdje tužitelju (list 45 spisa), pa isti nisu ni bili predmetom vještačenja, a niti ih je vještak treba uzimati u obzir kod izračuna visine štete. Troškovi obrade predstavljaju štetu koju je tuženik dužan refundirati , jer predstavlja nužne troškove radi utvrđivanja visine i opsega štete, a odredba članka 1090. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO-a), koja regulira „potpunu naknadu“ podrazumijeva isplatu novčane naknade koja uključuje i druge potrebne troškove povezane sa štetnim događajem, a što isti i predstavljaju. Suprotno žalbenim navodima tuženika, ne bi se dalo zaključiti iz stanja spisa da je tuženik refundirao troškove obrade, pa tužitelj osnovano potražuje isplatu istih. Od tuda neosnovanost svih tuženikovih žalbenih razloga u tom pogledu.

11. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na odredbu članka 3. stavak 1. točka 4. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti ( dalje: Uvjeti) i članka 24. stavak 1. točka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ( NN br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje :ZOOP-a).Te odredbe reguliraju gubitak prava iz osiguranja.

12. Naime, člankom 3. stavak 1. točka 4. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti propisano je da ako u vrijeme prometne nesreće vozač osiguranog vozila bio pod utjecajem alkohola ili pod utjecajem droga, te psiho aktivnih lijekova ili drugih psiho aktivnih tvari iz članka 24. stavak 1. točka 4. ZOOP -a, osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u krvi vozača utvrdi da dio alkohola u krvi iznosi 0,5g/kg i više, odnosno ako se vozač nakon prometne nesreće odbije podvrgnuti ispitivanju alkoholiziranosti ili utjecaja droga te drugih opojnih sredstava.

13. Nadalje, člankom 24. stavak 1. točka 4. ZOOP-a je propisano da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja između ostalog ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari. Nadalje, društvo za osiguranje koje je temeljem članka 24. stavak 1. točka 4. ZOOP-a oštećenoj osobi isplatilo štetu ima pravo od osobe koja je odgovorna za štetu na naknadu cjelokupno isplaćenog iznosa štete, ali najviše do 12 prosječnih neto plaća prema zadnjem službenom izvješću Zavoda za statistiku (članak 24. stavak 4. ZOOP-a).

14. Budući da tijekom postupka nije sporno da je tuženik prouzročio štetu ZA, te s obzirom na to da nije dokazao da je podmirio utuženi iznos u ovom postupku, a kako je tužitelj naknadio štetu oštećeniku ZA, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik dužan tužitelju platiti iznos od 6.363,16 eura sa zateznim kamatama a sukladno članku 24. stavak 1. točka 4. i stavka 4. ZOOP-a u vezi s člankom 3. stavak 1. točka 4. Uvjeta.

15. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a na dosuđeni iznos od 6.363,16 dosudio zatezne kamate i to na iznos od s 28,60 eura od 05. ožujka 2018., te na iznos od 6.33456 eura od 06. ožujka 2018 odnosno od dana kada su navedeni iznosi štete isplaćeni oštećenim osobama.

16. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

17. Slijedom navedenoga a kako nisu ostvareni navodi žalbe, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu prvostupanjskog suda potvrditi sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a, te odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 06. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Andrea Boras-Ivanišević