Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Međimurska 26D, Varaždin
Poslovni broj: Kž-224/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Zdravka Pintarića i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆS, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u svezi sa čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog ĆS protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-461/2025-217 od 1. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog ĆS odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi sa čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08), protiv optuženog ĆS produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08 i to nakon što je dana 1. travnja 2026. donijeta i objavljena nepravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u svezi sa čl. 34. KZ/11, te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i na sporednu novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 eura, u koju kaznu zatvora mu je temeljem čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počev od 5. kolovoza 2025., pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žali se optuženi SS osobno, bez navođenja žalbenih osnova i po branitelju odvjetniku Daliboru Gradinščaku, zbog „pogrešne primjene materijalnog prava“ i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi podnijetoj po branitelju predlaže se da se pobijano rješenje ukine, a u osobnoj žalbi optuženika „zahtijeva se“ da se „u cijelosti izmijeni pobijano rješenje sukladno obrazloženju iz točke E žalbe, odnosno da se pobijano rješenje u cijelosti proglasi apsolutno ništavnim zbog apsolutno bitnih povreda odredaba kaznenog postupka ili relativno ništavnim zbog relativno bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, sve utemeljeno na pojedinim odredbama ZKP/08, direktiva Europske unije i Europske konvencije o ljudskim pravima“. Zbog komplementarnosti i podudarnosti žalbi podnesenih od strane optuženika i branitelja obje žalbe biti će razmotrene kao jedna, jedinstvena žalba.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
4. S obzirom da je optuženik u osobnoj žalbi zatražio da bude izviješten o sjednici vijeća na kojoj je sud odlučivao o predmetnim žalbama, valja navesti da tom traženju optuženika sud nije udovoljio. Naime, prema čl. 495. ZKP/08 na postupak o žalbi protiv rješenja ne primjenjuje se odredba iz čl. 475. st. 1. ZKP/08, koja se primjenjuje na postupak o žalbi protiv presude, a kojom odredbom je propisano da će se o sjednici vijeća izvijestiti stranke ako je neka od stranaka u roku predviđenom za žalbu ili u odgovoru na žalbu zahtijevala da bude izviještena o sjednici. Stoga je sukladno čl. 495. ZKP/08 sjednica vijeća na kojoj je odlučivano o žalbama i donijeto predmetno rješenje održana bez izvještavanja stranaka o sjednici vijeća.
5. Žalba optuženika nije osnovana.
6. Optuženik u opsežnoj osobnoj žalbi pobija rješenje, između ostalog, s tvrdnjom da je ona protivno nizu konvencijskih prava koja proizlaze iz Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija), zatim Direktivama Europske unije, Ustavu Republike Hrvatske i ZKP/08, pa tako navodi pravo na suđenje pred neovisnim nepristranim sudom, pravo na prevođenje i uporabu pisma i jezika koji razumije, pravo na osobno zastupanje u postupku, pravo na uvid u spis i pristup svim dokazima, pravo na potvrdu primitka podnesaka koje je podnio sudu, pravo na predlaganje da se iz spisa izuzmu nezakoniti dokazi, pravo da se njegova obrana vjerodostojno unese u zapisnik, pravo na obranu i pravo na žalbu, pravo da ispituje svjedoke optužbe, pravo na zakonski rok za proučavanje dokaza, pravo da zatraži provjeru kompromitiranosti dokaza, pravo da se u sudskim odlukama ne koristi bilo kakav oblik diskriminacije.
7. Prije svega valja navesti da je pobijano rješenje donijeto na raspravi dana 1. travnja 2026. nakon što je donijeta i objavljena nepravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela za koje se tereti u optužnici, te osuđen na kaznu zatvora i na sporednu novčanu kaznu i to sukladno čl. 131. st. 3. ZKP/08, kojim je propisano, između ostalog, da ako se okrivljenik u trenutku donošenja nepravomoćne presude nalazi u istražnom zatvoru, da će vijeće prilikom donošenja presude ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora, te će ga rješenjem ukinuti ili produljiti. Kao što proizlazi iz zapisnika s rasprave od 1. travnja 2026. te pobijanog rješenja, prvostupanjski sud je dao mogućnost strankama sukladno čl. 129. st. 2. i 3. ZKP/08 da izlože svoja stajališta o istražnom zatvoru, koje stajalište je iznijela zastupnica optužbe, dok se optuženik i branitelj nisu očitovali u svezi daljnje primjene istražnog zatvora. Kod toga optuženiku valja ukazati da mu je na raspravi dana mogućnost iznošenja obrane, da je obranu iznio, iz čega proizlazi da mu nije uskraćeno pravo na obranu. Što se tiče ostalih žalbenih navoda o povredi niza konvencijskih prava, žalitelju valja navesti da se ti žalbeni navodi odnose na kazneni postupak u cjelini i na donesenu i objavljenu presudu, a ne na pobijano rješenje, zbog čega isti nisu predmet razmatranja ovog žalbenog postupka koji je usredotočen samo na pobijano rješenje kojem je optuženiku produljen istražni zatvor iz istražno-zatvorske osnove propisane čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, te postojanje zakonskih uvjeta za donošenje pobijanog rješenja. Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima optuženika, pobijano rješenje donijeto je sukladno relevantnim odredbama ZKP/08 i njegovim donošenjem nije povrijeđeno optuženikovo pravo na pravično suđenje pred neovisnim i nepristranim sudom zajamčeno Ustavom i Konvencijom. Također, oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 je utvrđeno da nisu počinjene niti ostale povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Što se tiče postojanja zakonskih uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a to je postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti, te postojanje istražno-zatvorske osnove i čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, zbog koje je istražni zatvor produljen, prije svega valja navesti da se žalbom osporava utvrđenje postojanja istražno-zatvorske osnove kao i potreba za daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora, dok se žalbom izrijekom ne osporava utvrđenje postojanja osnovane sumnje. Kod toga valja navesti da u ovoj fazi postupka pravno nije niti moguće s uspjehom osporavati osnovanu sumnju, s obzirom da je donesena i objavljena nepravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela čime je ispunjen i osnovni uvjet za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a to je osnovana sumnja, kao niža razina utvrđenja da je optuženik počinio kazneno djelo.
9. Nije u pravu optuženik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja opasnosti od bijega, tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, zbog koje je istražni zatvor produljen, s tvrdnjom da je državljanin Rumunjske, s prebivalištem u [adresa], državama članicama Europske unije, zbog čega se njegova nazočnost u postupku u slučaju potrebe može osigurati primjenom europskog uhidbenog naloga, zatim da je tijekom cijelog postupka iskazivao spremnost na suradnju s hrvatskim tijelima kaznenog postupka, zbog čega ne postoji opasnost od bijega, odnosno nedostupnosti pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Naime, suprotno žalbenim navodima, imajući u vidu da je optuženik državljanin Rumunjske, s prebivalištem u [adresa], s time da za teritorij Republike Hrvatske nije vezan niti obiteljski niti poslovno, već se na teritoriju Hrvatske zatekao isključivo radi počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da postoji realna i konkretna bojazan da bi optuženik puštanjem na slobodu mogao napustiti teritorij Hrvatske i na taj način postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske motiviran, između ostalog, izbjegavanjem kaznene odgovornosti za kazneno djelo je koje je nepravomoćnom presudom proglašen krivim tim više što je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i na sporednu novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 eura. Što se tiče mogućnosti izdavanja europskog uhidbenog naloga u slučaju optuženikovog napuštanja teritorija Republike Hrvatske, žalitelju valja navesti da je uvjet za izdavanje europskog uhidbenog naloga postojanje rješenja o određivanju istražnog zatvora zbog bijega, zbog čega mogućnosti izdavanja europskog uhidbenog naloga ničim ne utječe na pravilnost utvrđenja postojanja opasnosti od bijega u slučaju puštanja optuženika na slobodu.
10. Također nije u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da bi se sa blažim mjerama mogla prevenirati opasnosti od bijega, te da će daljnjim ostankom u istražnom zatvoru biti povrijeđeno načelo razmjernosti. Naime, uzimajući u obzir navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da je protiv optuženika potrebno produljiti istražni zatvor, jer nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići blažim mjerama, tj. mjerama opreza i jamstvom, na koje se ukazuje žalbom bez konkretizacije i argumentacije, pri čemu valja imati u vidu i prirodu kaznenog djela za koje je optuženik nepravomoćno proglašen krivim, koje u sebi sadrži okolnost prebacivanja migranata preko državne granice mimo granične kontrole. Daljnjim ostankom u istražnom zatvoru neće biti povrijeđeno načelo razmjernosti, uzimajući u obzir optuženikov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru (devet mjeseci) i kaznu zatvora u trajanju od dvije godine na koju je osuđen nepravomoćnom presudom.
11. Zbog navedenih razloga žalba optuženika nije osnovana, zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Varaždinu 6. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mirna Mavriček
