Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž R-55/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora člana vijeća i suca izvjestitelja i Adele Turkalj, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Goranu Gložiniću, odvjetniku u Ludbregu, protiv tuženika Autobusni prijevoz d.o.o. za prijevoz, usluge, trgovinu i putničku agenciju, OIB: 15263066301, Gospodarska 56, Varaždin, zastupanog po punomoćniku HŠ, dipl.iur., zaposleniku tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-104/2024-14 od 9. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika Autobusni prijevoz d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pr-104/2024-14 od 9. siječnja 2026. u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 13.117,84 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća mjesečnih iznosa do isplate i pod točkom II. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku Autobusni prijevoz d.o.o. za prijevoz, usluge, trgovinu i putničku agenciju, OIB: 15263066301, [adresa] da tužiteljici FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sa osnova razlike plaće isplati ukupan bruto iznos od 13.117,84 EUR (trinaest tisuća sto sedamnaest eura i osamdeset četiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče;
- na iznos od 180,33 EUR sa kamatom tekućom od 16.03.2020. pa do isplate,
- na iznos od 941,45 EUR sa kamatom tekućom od 16.04.2020. pa do isplate,
- na iznos od 817,02 EUR sa kamatom tekućom od 16.05.2020. pa do isplate,
- na iznos od 817,02 EUR sa kamatom tekućom od 16.06.2020. pa do isplate,
- na iznos od 817,02 EUR sa kamatom tekućom od 16.07.2020. pa do isplate,
- na iznos od 817,02 EUR sa kamatom tekućom od 16.08.2020. pa do isplate,
- na iznos od 817,02 EUR sa kamatom tekućom od 16.09.2020. pa do isplate,
- na iznos od 591,60 EUR sa kamatom tekućom od 16.10.2020. pa do isplate,
- na iznos od 714,55 EUR sa kamatom tekućom od 16.11.2020. pa do isplate,
- na iznos od 591,60 EUR sa kamatom tekućom od 16.12.2020. pa do isplate,
- na iznos od 455,44 EUR sa kamatom tekućom od 16.01.2021. pa do isplate,
- na iznos od 455,44 EUR sa kamatom tekućom od 16.02.2021. pa do isplate,
- na iznos od 455,44 EUR sa kamatom tekućom od 16.03.2021. pa do isplate,
- na iznos od 455,44 EUR sa kamatom tekućom od 16.04.2021. pa do isplate,
- na iznos od 455,44 EUR sa kamatom tekućom od 16.05.2021. pa do isplate,
- na iznos od 504,69 EUR sa kamatom tekućom od 16.06.2021. pa do isplate,
- na iznos od 455,44 EUR sa kamatom tekućom od 16.07.2021. pa do isplate,
- na iznos od 455,44 EUR sa kamatom tekućom od 16.08.2021. pa do isplate,
- na iznos od 455,44 EUR sa kamatom tekućom od 16.09.2021. pa do isplate,
- na iznos od 264,01 EUR sa kamatom tekućom od 16.10.2021. pa do isplate,
- na iznos od 264,01 EUR sa kamatom tekućom od 16.11.2021. pa do isplate,
- na iznos od 264,01 EUR sa kamatom tekućom od 16.12.2021. pa do isplate,
- na iznos od 280,94 EUR sa kamatom tekućom od 16.01.2022. pa do isplate,
- na iznos od 264,01 EUR sa kamatom tekućom od 16.02.2022. pa do isplate,
- na iznos od 264,01 EUR sa kamatom tekućom od 16.03.2022. pa do isplate,
- na iznos od 264,01 EUR sa kamatom tekućom od 16.04.2022. pa do isplate,
izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana,
II. Nalaže se tuženiku da Autobusni prijevoz d.o.o. za prijevoz, usluge, trgovinu i putničku agenciju, OIB: 15263066301, Gospodarska 56, 42000 [adresa] da tužiteljici FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknadi prouzročeni joj parnični trošak u iznosu od 700,00 EUR (sedamsto EUR), zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, 9. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."
2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu sadržajno u dijelu u kojem nije uspio u sporu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sud na ponovno odlučivanje pred drugim sucem.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće koji temelji na činjeničnim navodima da joj je tuženik u utuženom razdoblju za svaki pojedini mjesec isplatio manji iznos od ugovorenog iznosa bruto mjesečne plaće od 11.156,86 kn/1.480,68 eura, odnosno ukupno 13.117,84 eura manje za cijelo utuženo razdoblje. Tuženik ne osporava činjenicu umanjenja plaće tužiteljici u iznosu koji potražuje tužbom ali tvrdi da postoji pravna osnova za takvo umanjenje plaće kao i da postoje zapreke za vođenje ovog spora, budući da tužiteljica nije podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke direktora tuženika od 24. travnja 2020. o umanjenju plaća radnika za vrijeme trajanja covid pandemije.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tuženik. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.
6. Neosnovano tuženik pobija pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica u ovome postupku. Žalbeni navodi koje iznosi s navedenog osnova predstavljaju njegovu ocjenu izvedenih dokaza i njegovo viđenje primjene materijalnog prava na iste te kao takvi ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica u ovome postupku.
7. Prvostupanjski sud u postupku pravilno utvrđuje:
- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme;
- da je u tom razdoblju bila ugovorena mjesečna plaća u bruto iznosu od 11.155,86 kuna, odnosno 1.480,64 eura;
- da je tuženik 14. travnja 2020., po direktoru, donio Odluku o isplati umanjene plaće kojom je odlučeno da će se radnicima isplaćivati umanjena plaća u visini potpora koje je tuženik dobio od Republike Hrvatske radi očuvanja radnih mjesta u sektorima pogođenim corona virusom, te da će se takva umanjena plaća isplaćivati radnicima počev od plaće za ožujak 2020.;
- da je tužiteljici u utuženom razdoblju na temelju Odluke direktora od 14. travnja 2020. u vremenu od ožujka 2020. do mjeseca travnja 2022. isplaćena plaća manja od ugovorene i da razlika između isplaćene i ugovorene plaće iznosi bruto 98.836,65 kuna/13.117,84 eura ( koja među strankama nije sporna);
- da tužiteljica nije prihvatila aneks ugovora kojim bi prihvatila takvo smanjenje plaće te se nije odrekla potraživanja s osnova neisplaćene razlike plaće u razdoblju kada je ista bila isplaćivana u umanjenom iznosu;
- da tužiteljica prije podnošenja tužbe nije podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava.
8. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud pravilno je utvrdio kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena radi isplate plaće koju tuženik nije isplatio tužiteljici, slijedom čega temeljem odredbe čl. 133. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj, 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR) tužiteljica nije bila obvezna podnositi zahtjev za zaštitu prava.
9. Neosnovano tuženik žalbom tvrdi da je tužiteljica „konkludentnim radnjama“ obavljajući poslove svog radnog mjesta pristala na smanjenje plaće u spornom razdoblju s obzirom da je u postupku jasno utvrđeno kako tužiteljica nije prihvatila aneks ugovora ili prijedlog tuženika za odricanjem od spornog potraživanja.
10. Budući da se prema čl. 14. st. 1. ZR ugovor o radu sklapa u pisanom obliku i sve njegove kasnije izmjene i dopune trebaju biti sklopljene u tom obliku. S obzirom da je u postupku utvrđeno da je ugovor o radu sklopljen na navedeni način te je i plaća određena tim ugovorom o radu (suglasnošću volja obiju ugovornih strana), onda se plaća jedino može i mijenjati na isti način. Dakle, poslodavac nema pravo jednostrano smanjiti ugovorenu plaću radnika. Plaća se može sniziti samo sklapanjem novog odnosno izmijenjenog ugovora o radu, a što nesporno tužiteljica u konkretnom slučaju nije prihvatila.
11. Pri tome na žalbene navode tuženika kojim se ukazuje na probleme u poslovanju zbog proglašenja covid pandemije, valja odgovoriti kako isti ne predstavljaju zakonsku osnovu za zakonitost jednostranog smanjenja plaće tužiteljici kako to on neosnovno tvrdi te je tuženik kao poslodavac zbog nastupa takvih okolnosti radniku koji ne pristaje na izmjenu ugovora o radu jedino mogao dati poslovno uvjetovani otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu uz napomenu da je i takav otkaz morao biti opravdan u smislu odredaba ZR (kao i svaki drugi otkaz).
12. Kako je prema odredbi čl. 90. st. 2. ZR tuženik kao poslodavac dužan tužiteljici kao radnici isplatiti plaću koja je ugovorena ugovorom o radu (a čija visina među strankama nije sporna), a ugovor o radu u navedenom dijelu među strankama nije izmijenjen suglasnošću volja obje stranke (već jednostranom odlukom tuženika) , a tužiteljica je tijekom trajanja covid pandemije obavljala poslove svog radnog mjesta, prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo utvrđujući kako je tuženik tijekom utuženog razdoblja kao poslodavac trebao isplatiti ugovorenu plaću koju nije isplatio u ugovorenom iznosu, te slijedom navedenog pravilno tuženiku naložio isplatu neisplaćenog dijela plaće u spornom razdoblju s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate.
13. Tuženik žalbu u pogledu odluke o trošku posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka dosuđen tužiteljici uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja.
14. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).
15. Slijedom izloženog, pravilno je prvostupanjski sud primjenom navedenih odredbi materijalnog prava naložio tuženiku da tužiteljici isplati razliku neisplaćene plaće u spornom razdoblju, pa je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.
16. U ne pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinačnom bruto iznosu, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 6. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Vesna Gašparuš-Horvat
