REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 15

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-461/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužitelja AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Laliću, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 31. ožujka 2026. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika i zamjenice punomoćnika tuženika Hrvoje Čolaković, odvjetnike iz Vinkovaca i rasprave održane 6. svibnja 2026. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, isplatiti tužitelju AČ iz [adresa], 108. Brigade ZNG 84A, iznos od 2.361,51 eura (slovima: dvije tisuće tristo šezdeset jedan euro i pedeset jedan cent ), uvećano za zatezne kamate, koje teku od:

- 01.02.2008. iznos od 1,53 eura

- 01.03.2008. iznos od 3,61 eura

- 01.04.2008. iznos od 7,17 eura

- 01.05.2008. iznos od 1,82 eura

- 01.07.2008. iznos od 2,34 eura

- 01.10.2008. iznos od 0,94 eura

- 01.11.2008. iznos od 18,13 eura

- 01.12.2008. iznos od 6,61 eura

- 01.01.2008. iznos od 21,25 eura

- 01.02.2009. iznos od 23,50 eura

- 01.03.2009. iznos od 24,52 eura

- 01.04.2009. iznos od 21,72 eura

- 01.05.2009. iznos od 22,25 eura

- 01.06.2009. iznos od 17,97 eura

- 01.07.2009. iznos od 14,81 eura

- 01.08.2009. iznos od 15,65 eura

- 01.09.2009. iznos od 17,32 eura

- 01.10.2009. iznos od 17,17 eura

- 01.11.2009. iznos od 15,49 eura

- 01.12.2009. iznos od 18,64 eura

- 01.01.2009. iznos od 21,17 eura

- 01.02.2010. iznos od 24,77 eura

- 01.03.2010. iznos od 23,95 eura

- 01.04.2010. iznos od 28,83 eura

- 01.05.2010. iznos od 27,90 eura

- 01.06.2010. iznos od 29,71 eura

- 01.07.2010. iznos od 45,34 eura

- 01.08.2010. iznos od 42,12 eura

- 01.09.2010. iznos od 51,95 eura

- 01.10.2010. iznos od 48,55 eura

- 01.11.2010. iznos od 43,09 eura

- 01.12.2010. iznos od 54,62 eura

- 01.01.2010. iznos od 69,28 eura

- 01.02.2011. iznos od 58,90 eura

- 01.03.2011. iznos od 62,54 eura

- 01.04.2011. iznos od 57,91 eura

- 01.05.2011. iznos od 58,74 eura

- 01.06.2011. iznos od 78,39 eura

- 01.07.2011. iznos od 80,31 eura

- 01.08.2011. iznos od 96,73 eura

- 01.09.2011. iznos od 88,29 eura

- 01.10.2011. iznos od 79,06 eura

- 01.11.2011. iznos od 78,07 eura

- 01.12.2011. iznos od 77,36 eura

- 01.01.2011. iznos od 81,76 eura

- 01.02.2012. iznos od 85,60 eura

- 29.03.2012. iznos od 86,12 eura

- 01.04.2012. iznos od 83,46 eura

- 01.05.2012. iznos od 85,25 eura

- 01.06.2012. iznos od 86,48 eura

- 01.07.2012. iznos od 84,42 eura

- 01.08.2012. iznos od 84,96 eura

- 01.09.2012. iznos od 83,44 eura

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, do 29. prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, tužitelju AČ iz [adresa], 108. Brigade ZNG 84A naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 1.874, 79 eura sa zateznim kamatama koje teku od 6. svibnja 2026. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, u roku od 15 dana.

III. Odbija se prigovor prijeboja tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb koji glasi:

"Nalaže se tužitelju AČ iz [adresa], 108. Brigade ZNG 84A da isplati tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb iznos od 13,69 eura, sa zateznim kamatama kako slijedi:

- 3,36 EUR od dana 01.10.2007. pa do isplate,

- 3,77 EUR od dana 01.11.2007. pa do isplate,

- 1,16 EUR od dana 01.12.2007. pa do isplate,

- 2,25 EUR od dana 01.01.2008. pa do isplate,

- 0,30 EUR od dana 01.06.2008. pa do isplate,

- 1,52 EUR od dana 01.08.2008. pa do isplate,

- 1,33 EUR od dana 01.09.2008. pa do isplate,

sve po kamatnoj stopi i to, za razdoblje od 01.10.2007. do 31.12.2007. po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 31.07. 2015. sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

kao neosnovan.

IV. Odbija se tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb sa zahtjevom za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj AČ iz [adresa], 108. Brigade ZNG 84A povukao tužbu u iznosu od 450,73 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate.

1.1.U tužbi navodi da je kao korisnik kredita, zaključio 3. kolovoza 2007. s tuženikom, kao davateljem kredita, Ugovor o namjenskom kreditu broj: 918 -50- 4289771 (u daljnjem tekstu: Ugovor). Temeljem navedenog Ugovora tužitelju je odobren i isplaćen namjenski kredit u iznosu od 18.392,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita. Presudom Visokog trgovačkog suda RH od 14. lipnja 2018. poslovni broj Pž - 6632/2017 utvrđuje se da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica – švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO). Tužitelj ističe da se temeljem odredbe članka 502.c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) u ovom sporu može pozivati na pravna utvrđenja iz gore navedene presude također odnose na predmetni Ugovor, budući da je isti zaključen u naznačenom vremenskom razdoblju iz presude (1. lipnja 2004. do 31.12.2008. godine) te je ugovoreno da se glavnica iz ugovora veže uz valutu švicarski franak. Prilikom zaključenja ugovora, niti u pregovorima koji su prethodili zaključenju ugovora, Tužitelj kao potrošač ni na koji način nije bio upozoren na rizike sklapanja ugovora s valutnom klauzulom u CHF. Tuženik nije informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, pa su stoga odredbe Ugovora kojima je ugovoreno da su glavnica i anuiteti vezani za švicarski franak, nepoštene, a samim time i ništetne. Budući da je odredba o ugovorenoj valutnoj klauzuli ništetna, tuženik je temeljem odredbe čl. 1111. ZOO dužan vratiti tužitelju sve preplaćene iznose, a što je u toč. 3. tužbe specificirano. Zaključno, tužitelj ističe da sukladno odredbi čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 41/2014), odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013), gore navedene presude su obvezujuće i u predmetnom postupku za naslovni sud, u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbe ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku. Slijedom svega navedenog, nesporno je da su odredbe predmetnog Ugovora o ugovorenoj valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF nepoštene, a samim time i ništetne. Stoga je tužitelj svoju ugovornu obvezu preplatio i predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev. Ističe da je pozivanje tužitelja na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod posl. brojem Pž-6632/2017, od 14. lipnja 2018., u cijelosti promašeno. Naime, navedena presuda donesena je u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Dakle, predmetnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske je priznato takvo pravo potrošačima, međutim, na svakom pojedinom potrošaču je da u zasebno pokrenutom postupku dokaže da je istome prilikom sklapanja konkretnog ugovora takvo pravo bilo uskraćeno, odnosno da dokaže da bi pojedine odredbe ugovora bile ništetne. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske nije u predmetnom postupku utvrđivao valjanost svakog pojedinog ugovora odnosno ugovorne odredbe, već je tek stvorio kriterije pomoću kojih će sudovi u pojedinim postupcima prosuđivati da li su pojedine odredbe ugovora ništetne ili ne. Tuženik ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF) tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Štoviše, potpisom predmetnog ugovora o kreditu, i to u članku 9., tužitelj je izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF). Kada se sve navedeno poveže s činjenicom da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran, i to od strane javnog bilježnika Ante Brekala, pod brojem OV-15517/2007, koji je temeljem članaka 57., 58. i 59. Zakona o javnom bilježništvu (N.N. 78/1993, 29/1994, 162/1998) objasnio strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerio da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka, potpuno je razvidno da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagao svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumio sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristao. Tuženik dodatno ističe i da je isti sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s valutnom klauzulom u CHF, u onoj mjeri u kojoj je to tuženiku u datom trenutku bilo poznato. Na navedene okolnosti, kao i na ostale okolnosti navedene pod ovom točkom, tuženik predlaže sudu saslušati zaposlenika tuženika (voditelja regije), gospodina DČ, a koji je upoznat s načinom rada i procedurama prilikom odobravanja namjenskih kredita za kupnju motornih vozila, a o kojem kreditu je ovdje riječ, te koji ima saznanja o konkretnom slučaju. Nadalje, iz svih okolnosti povezanih ne samo sa samim sklapanjem predmetnog ugovora o kreditu, nego i s postupkom koji je prethodio njegovom sklapanju, razvidno je da je tuženik poštivao sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko poslovanje, da je tužitelj donio promišljenu i informiranu odluku da želi sklopiti isti ugovor, i to sa svim njegovim odredbama, kao i da je tužitelj imao stvarnu mogućnost ne samo donijeti odluku o tome hoće li ili neće sklopiti predmetni ugovor, nego i pojedinačno pregovarati o njegovim odredbama koje se tiču valutne klauzule u CHF. Sklapajući takav ugovor, tužitelj je nedvojbeno bio dobro upoznat sa svim rizicima koji bi za njega mogli proizaći iz ugovaranja valutne klauzule u CHF, slijedom čega nema nikakve osnove da sud tužitelju pruži zaštitu na način kako isti zahtijeva u predmetnoj pravnoj stvari. U prilog navedenome govori i okolnost da je ugovor o kreditu koji je predmetom ovog postupka sklopljen na vremensko razdoblje od pet godina, to nije životno uvjerljivo da tužitelj ne bi bio svjestan da u tom periodu neće doći do promjene tečaja, a s obzirom da su u to vrijeme trendovi kretanja tečaja za franak bili vrlo slični onima za druge valute, a iz čega jasno proizlazi da tužitelj ugovaranjem valutne klauzule vezane uz CHF, samim time nije bio stavljen u nepovoljniji položaj od onoga u kojem su bili ostali potrošači koji su svoje glavnice vezali uz drugu valutu. Tuženik na kraju ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja te osporava u cijelosti visinu potraživanja tužitelja. Tuženik osporava sve navode iz tužbe, te se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu i zahtjevu za naknadu troškova postupka u cijelosti, i to iz razloga kako je navedeno te predlaže sudu iz gore navedenih razloga odbiti isti tužbeni zahtjev, a sve uz obvezu da tužitelj naknadi tuženiku troškove postupka u ovoj pravnoj stvari zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do isplate.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda. Ovaj sud je rješenjem broj P-461/2021-7 od 4.srpnja 2023. odbio prigovor tuženika u svezi mjesne nenadležnosti ovog suda i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2944/2023-3 od 6.veljače 2024. je potvrđeno rješenje ovog suda.

4. Tužitelj je bio podnio tužbu u kojoj je naveo da potražuje isplatu u svezi pretplate. Tužitelj je u podnesku od 20. listopada 2021. naveo da predlaže da se utvrdi i ništetnost čl. 7. Ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu. Zatim je tužitelj podnesku od 28.listopada 2025. ponovo postavio tužbeni zahtjev u kojem potražuje samo isplatu. Us vezi navedenog sud i nije posebno odlučivao o preinaci tužbe, jer nije bilo osnove za istim. Tužitelje podnio tužbu u kojom je tražio isplatu iznosa od 2.812,24 eura, a u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj potražuje isplatu iznosa od 2.361,51 eura, dakle tužitelj je povukao tužbu za iznos od 450,73 eura. Tuženik je u podnesku od 10. studeni 2025. naveo da se ne protivi povlačenju tužbe i sud je u svezi navedenog odlučio kao u izreci rješenja na temelju čl. 193.st.2. ZPP-a.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao prigovor prijeboja koji je specificirao podneskom od 9. rujna 2025. i naveo da potražuje iznos od 13,69 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od

- 3,36 EUR od dana 01.10.2007. pa do isplate,

- 3,77 EUR od dana 01.11.2007. pa do isplate,

- 1,16 EUR od dana 01.12.2007. pa do isplate,

- 2,25 EUR od dana 01.01.2008. pa do isplate,

- 0,30 EUR od dana 01.06.2008. pa do isplate,

- 1,52 EUR od dana 01.08.2008. pa do isplate,

- 1,33 EUR od dana 01.09.2008. pa do isplate,

sve po kamatnoj stopi i to, za razdoblje od 1.10.2007. do 31.12.2007. po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) po stopi od 15% godišnje, od 1.1.2008. do 31.07. 2015. sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

6. Sud je odlučio kao u izreci presude pod točk. III. izreke presude zato što iznos od 13,69 eura koji tuženik stavlja u prijeboj je tzv negativna razlika kada je tečaj bio manji od početnog, a to ne može biti potraživanje tuženika i tuženik ne može staviti u prijeboj potraživanje kojeg uopće nema niti je platio tužitelju da bi mogao natrag potraživati (čl.195 i 197 ZOO) i sud je u svezi navedenog i odbio prigovor prijeboja tuženika kao neosnovan.

U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu od 30. srpnja 2007. iz kojeg je vidljivo da je isti zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora za iznos od 18.392,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi kupnje motora (str. 11 do 14 spisa). Uvidom u zahtjev za kredit je vidljivo da ga je podnio tužitelj radi kupnje motocikla u iznosu od 18.392,00 CHF 25. srpnja 2007. (str. 42 spisa). Provjerom u poreznoj upravi je utvrđeno da tužitelj nije bio vlasnik obrta u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu. Saslušan je tužitelj kao strana u svrhu dokazivanja i provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Filipu Toliću.

7.1. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je zaključio Ugovor o kreditu s tuženikom na iznos od 18.392,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti za kupnju motocikla. Ugovor je zaključen 2007. Motor nikada nije koristio niti za kakve poslovne svrhe, to je bio motor marke Kawasaki, sam je uplaćivao sve rate kredita. Koliko se sjeća kredit je otplaćen 2012. nije bio u konverziji. Zaključio je Ugovor o kreditu u CHF jer su mu u banci rekli da je tako najpovoljnije. Kada su se počele povećavati rate kredita, nije išao u banku, nije ništa pokušavao riješiti s bankom, jednostavno je plaćao rate. Nije tijekom školovanja imao ekonomske predmete. Nije imao nikakvih posebnih pitanja u odnosu na djelatnike banke, bio je klijent tuženika, kada mu je trebao kredit otišao je kod tuženika. Vjerojatno je prije potpisivanja pročitao Ugovor, ali to je bilo zaista davno. Nije obilazio druge banke, kada je trebao kredit otišao je kod tuženika, tamo mu je isplaćivana plaća, jedino je tamo i bio. Kada je potpisao ugovor bio je zadovoljan, ra ta mu je bila koliko se sjeća 1.500,00 kn, a otišla je na 2.500,00 kn. Kada je potpisao taj Ugovor nije znao da se rata kredita može tako promijeniti. Ne zna što je valutna klauzula. Nije u vrijeme kada je potpisivao ugovor imao otvoren obrt i nije taj motor koristio za poreznu olakšicu. Da ga je itko upozorio na rizik sklapanja takvog ugovora, da mu se rata može povećati za 1000,00 kn, ne bi potpisao takav ugovor.

7.2. Vještak Filip Tolić je u nalazu i mišljenju naveo da je vještačenjem je utvrđena razlika u tečaju CHF. Navedena razlika se očituje u razlici zbog primjene tečaja CHF na dan otplate kredita u odnosu na tečaj CHF koji je bio na dan korištenja Ugovora o kreditu (prema Prijepisu knjigovodstvene kartice koja se nalazi u Spisu). Tužitelj je na dan 31.08.2012.. više platio iznos od 2.361,51 eura, kao razliku tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta u kunama, naspram tečaja za CHF na dan korištenja Ugovora o kreditu, sve prikazano u Tablici 3. (po mjesecima i ukupno). Do navedenog iznosa vještak je došao na način da je početno ugovoreni anuitet po tečaju na dan korištenja kredita (mjesečni anuitet 1.583,99 kn) oduzeo od početno ugovorenog anuiteta po tečaju na dan plaćanja kredita. Tužitelj je na dan 1.08.2013. manje platio iznos od 13,69 eura.

7.3. U svezi prigovora tuženika vještak se je podneskom od 9.studeni 2025. očitovao i naveo da je tuženik u podnesku nije suglasan sa njegovim nalazom i mišljenjem u dijelu koji se odnosi na izračun pretplaćenih iznosa odnosno razlike iznosa plaćenih temeljem Ugovora o kreditu te iznosa za slučaj da se tečaj nije mijenjao. Navodi da je ugovor o kreditu sklopljen s valutnom klauzulom te je razumno i logično očekivati određena kretanja tečaja. Iz samog sadržaja Ugovora o kreditu je nesporno da je isti ugovoren kao kredit s valutnom klauzulom. Navedeno je jasno – dakle nesporno je da se radi o kreditu s valutnom klauzulom. U predmetnom Nalazu i mišljenju on nije nigdje niti spomenuo da je radi o kunskom kreditu. Nalaz je izradio prema navedenom rješenju Suda, kako mu je i naloženo, koristeći dokumentaciju koja se nalazi u Spisu, a koju sam i naveo na str. 2. Nalaza i mišljenja od 01.07.2025. god. U konkretnom slučaju, zadatak vještaka je određen sukladno Rješenju Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj P-461/2021-12 od 6. lipnja 2025. godine. Nadalje tuženik je naveo da vještak propustio prikazati datum plaćanja mjesečnog anuiteta a od kojeg bi datuma eventualno tužitelj mogao potraživati zakonske zatezne kamate. Stoga, u nastavku, u Tablici 1. prikazuje razlike sa naznačenim datumima plaćanja. Tužitelj je na dan 27.08.2012. god. više platio iznos od 17.867,82 kuna ili 2.371,44 eura, kao razliku tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta u kunama, naspram tečaja za CHF na dan korištenja Ugovora o kreditu, sve prikazano u Tablici 1. (po mjesecima i ukupno). Do navedenog iznosa je vještak došao na način da sam početno ugovoreni anuitet po tečaju na dan korištenja kredita (mjesečni anuitet 1.583,99 kn) oduzeo od početno ugovorenog anuiteta po tečaju na dan plaćanja kredita. U Tablici 2. vještak je napravio specifikacija ukupne pretplate po primijenjenom tečaju CHF (po mjesecima i ukupno) i ista iznosi 2.371,44 eura. U tablica 3.: je vještak naveo specifikacija potplaćenog iznosa po tečaju CHF (manje plaćeno) Tužitelj je na dan 01.08.2013. god manje platio iznos od 87,83 kuna ili 11,66 eura (iskazani „minusi“ u Tablici 1.). Navedeni iznosi nisu uračunati u pretplatu iskazanu u Tablici 2. (specifikacija preplate).

7.4. Na navedeno očitovanje stanke se nisu očitovale, a sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka od 1. srpnja 2025. jer je novi izračun neznatno nepovoljniji za tuženika (prema prvom izračunu je tzv. negativna razlika 13,69 eura, a prema novom obračunu ista iznosi 11,66 eura), a za tužitelja je novi izračun povoljniji, jer prema prvom izračunu iznos pretplate je 2.361,51 eura, a po drugom izračunu je 2.371,44 eura, a tužitelj je ostao kod potraživanja po prvom izračunu.

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

9. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- su Ugovor o kreditu od 30. srpnja 2007. zaključ ili tužitelj kao korisnika kredita i tuženik kao kreditora na iznos od 18.392,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti radi kupnje motora,

- je kredit otplaćen,

- kredit nije bio u konverziji,

- je po vještaku utvrđena ukupno pretplata radi valutne klauzule u iznosu od 2.361,51 eura

- je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P -1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

- je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik iz predmetne parnice, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, i promjenjiva kamatna stopa, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,

- da su odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, odlukom prednika tuženika kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane prednika tuženika kao kreditora,

- na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13.; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za tužitelja u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri , unaprijed su unesene u predmetni ugovor po tuženiku i o njima stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik objasnio tužitelju niti ga upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule, što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

10.U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužitelju pripada pravo na povrat pretplaćenih iznosa, pa prigovori tuženika nisu osnovani.

11. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, je neosnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnova stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. ZOO, a ZOO kod instituta stjecanja bez osnove ZOO ne predviđa posebni zastarni rok, pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

11.1. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

11.2. Nesporno je da zastarni rok teče od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred Visokim Trgovačkim sudom Republike Hrvatske odnosno donošenja presude tog suda Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule) kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi. U svezi navedenog nesporno je da utužena tražbina tužitelja nesporno nije zastarjela u pogledu valutne klauzule, jer je zastarni rok je 14. lipnja 2023., dakle tužba je podnesena prije isteka zastarnog roka 17. kolovoza 2021.

12. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je stav da citirane odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove kada donose odluke u posebnim postupcima radi ostvarenja prava pojedinih potrošača, te se stoga sudovi mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. ZPP.

13. U svezi navedenog i u skladu s odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te odredbe članka 4., članak 322., članak 323. i članak 324. ZOO/05 i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jesu jasno sročene i lako uočljive, nisu razumljive iz razloga što u njima nisu precizno i jasno određeni uvjeti i mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Osim toga tužitelju kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora nije na jasan i razumljiv način objašnjeno, kako bi on na temelju preciznih, jasnih i razumljivih kriterija mogao, predvidjeti financijske posljedice koje bi za njega kao korisnika kredita mogle proizaći, a to je imalo za posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama s jedne strane tužitelja kao korisnika kredita i potrošača i prednika tuženika kao davatelja kredita i trgovca s druge strane, slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne temeljem naprijed navedenih zakonskih odredbi. Radi se o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru tuženika i o odredbama ugovora koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih znanja iz područja ekonomije, nisu i ne mogu biti jasne na način da bi on već prilikom sklapanja ugovora znao ili mogao pretpostaviti pod kojim uvjetima će dolaziti do promjene (povećanja) rata kredita, te da bi mu bili jasni i svi povećani rizici kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF.

14. Tuženik je kao banka kreditor, bio je dužan svakog svog potrošača ozbiljno i u cijelosti informirati o smislu i sadržaju odredbi o valutnoj klauzule i promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe - dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a koje odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 78/12 - dalje: ZID ZZP/12) te se sada primjenjuju i kao nacionalni propis. U odnosu na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.

15. S obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao pokojnom tužitelju dospjele anuitete temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05. Taj preplaćeni iznos, utvrđen je temeljem nalaza i mišljenja vještaka.

16. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je sam tuženik unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužiteljici zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate. Tužitelj je nesporno potrošač jer je motor kupio za osobne potrebe što je utvrđeno kao nesporno iz iskaza tužitelja kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru.

17. Podređenost tužitelja koji je sklopio Ugovor o kreditu proizlazi iz njegove (ne)informiranosti i nemogućnosti pregovaranja o uvjetima koje je prethodno sastavio tuženik, a na čiji sadržaj tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati. Upravo taj podređeni položaj dovodi do toga da potrošač pristane na uvjete koje je trgovac prethodno sastavio bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

18. Na temelju čl. 154. st.1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/2025; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka.

18.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (tbr. 7.t.1OT), trošak sastava podneska od 20. listopada 2021. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1. OT), 28. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.T.1. OT), trošak sastava podneska od 23. lipnja 2025. u iznos od 50,00 eura (tbr. 8.t.3.OT). Priznat je i trošak zastupanja na ročištu 7. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), 31. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT) trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznos od 100,00 eura (tbr. 9.t.3.OT), pripadajući porez iznosi 287,50 eura. Pristojbu na tužbu je tužitelj platio u iznosu od 37,29 eura, trošak vještačenja je iznosio 400,00 eura i ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 1.874, 79 eura .

19. Na troškove postupka teče zatezna kamata od 14.travnja 2026. kao dana presuđenja do isplate na temelju čl. 29.st.2. i 8. Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje - ZOO-a).

20. Nesporno je da je tužitelj povukao tužbu u iznosu od 450,73 eura, ali zbog toga nisu nastali posebni troškovi postupka. Tuženiku nije priznat trošak u dijelu u kojem je tužitelj povukao tužbu jer prema pravnom shvaćanju Suda Europske unije u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., između ostaloga, je rečeno da se obvezivanje potrošača (tužitelja), koji je u cijelosti uspio u pogledu nepoštenosti spornih odredbi ugovora o kreditu, da naknadi parnični trošak tuženiku (trgovcu), protivi načelu djelotvornosti, jer ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže, može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava. Stoga, budući da je tužitelj u ovoj pravnoj stvari uspio sa zahtjevima za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ( skladu sa odredbom iz čl. 502. a stavak 1. ZPP) i djelomično sa zahtjevom na isplatu, tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška, a tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova u cijelosti jer isti nije osnovan, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku , prema zadnje postavljenom zahtjevu.

21. Zakonom o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23), čije su izmjene stupile na snagu 20. svibnja 2023. propisano je u čl. 11. st. 1. toč. 20. da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a kako je u konkretnom predmetu parnica pokrenuta temeljem pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, sukladno odredbama ZOSP, tužitelj nije dužan platiti pristojbu na presudu i daljnji tijek postupka.

22. Sud je odbio prijedlog za saslušanje javnog bilježnika Ante Brekalo iz Požege jer u skladu sa odlukom Ustavnog suda broj U-III-4372/21 više nema osnove izvoditi taj dokaz.

Slavonski Brod, 6. svibnja 2026.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

O tom obavijest:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.