REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3291/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog RM zbog prekršaja iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne Novine“ 85/08., 112/12.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Belišće podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: 72. Pp-3175/2022-3 od 30. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Belišće i pobijana presuda potvrđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, broj: 72. 72. Pp-3175/2022-3 od 30. rujna 2022., prvostupanjski sud je prilikom ispitivanja optužnog prijedloga na temelju članka 161. stavaka 6. Prekršajnog zakona okrivljenog GM oslobodio optužbe zbog prekršaja iz članka 25. stavaka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije s obrazloženjem da iz činjeničnog opisa prekršaja navedenom u optužnom prijedlogu ne proizlaze konstitutivni elementi prekršaja iz Zakona o suzbijanju diskriminacije pa je prvostupanjski sud odlučio kao u izreci.
2 Nadalje, na temelju članka 140. Prekršajnog zakona određeno je da troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavaka 2. točaka 5., 6. i 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava osječko-baranjske, Policijska postaja Belišće je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kako to proizlazi iz sadašnje žalbe. Žalitelj ističe u bitnom da je okrivljeni postupao isključio s ciljem prouzročenja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja te da je sud propustio ispitati svjedoka LM koji je ispitan u svojstvu svjedoka u Policijskoj postaji Belišće i koji je potvrdio uvredljivi sadržaj upućen ŠM.
3.1. Predlažu da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
4. Žalba nije osnovana.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavaka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz razloga koje tužitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu a nisu utvrđene niti povrede na koje ovaj sud pazi sukladno gore navedenom zakonskom propisu po službenoj dužnosti.
6. Naime, prvostupanjski sud je pravilno u smislu odredbe članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona ispitujući optužni prijedlog utvrdio da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj te je odmah donio presudu kojom je okrivljenik oslobođen od optužbi.
7. Nije prihvaćen navod žalbe da je prvostupanjski sud trebao provesti dokazni postupak i ispitati svjedoke navedene u žalbi, jer u činjeničnom opisu djela za koji se okrivljenik optužuje ne proizlazi zakonsko obilježje prekršaja iz članka 25. stavaka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije pa dakle iz takvog optužnog prijedloga ne proizlazi da bi okrivljenik počinio prekršaj iz citiranog zakona.
7.1. Članak 25. točka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisuje, da će se kazniti za prekršaj tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovinskom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom nasljeđu, rodnom identitetu ili izražavanju u spolnoj orijentaciji povredi njegovo dostojanstvo.
7.2. Dakle, prvostupanjski sud je prilikom ispitivanje optužnog prijedloga utvrdio da u optužnom prijedlogu nije naveden konstitutivni element prekršaja da je počinitelj postupao s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlika etničke pripadnosti, te je upravo „u cilju“ zakonodavac propisom o prekršaju iz članka 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisao prekršajno odgovornost za namjeru kao teži oblik krivnje. Sadržaj namjere određuje svijest i volju koji su dijelovi jedne cjeline te namjera kao oblik krivnje mora bit jasno navedena u činjeničnom opisu prekršaja tako da ne ostavlja nikakvu dvojbu o tome da je počinitelj imao svijest, odnosno jasnu predodžbu o svom postupanju i htio posljedicu prekršaja, što iz činjeničnog opisa inkriminiranog prekršaja nasuprot navodima žalbe ne proizlazi.
8. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud prilikom ispitivanja optužnog prijedloga na temelju članak 161. stavaka 6. Prekršajnog zakona okrivljenika oslobodio od optužbe a navode žalbe nisu dovele u sumnju pravilnosti i zakonitost prvostupanjske odluke.
9. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 6. svibnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt , v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu Osijeku, u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
