Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6353/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog BO, zbog prekršaja iz članka 10. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi okrivljenog BO, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, broj Pp-676/2025-7 od 20. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog BO i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c u svezi s člankom 139. stavak 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni BO oslobađa se dužnosti naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sesvetama, broj Pp-676/2025-7 od 20. svibnja 2025., okrivljeni BO proglašen je krivim zbog počinjenog prekršaja iz članka 10. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, za koje djelo mu je uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 200,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne, dok je na ime paušalnih troškova prekršajnog postupka okrivljenik dužan platiti iznos od 27,00 eura.
2. Protiv te presude okrivljeni BO podnio je pravodobnu žalbu. U žalbi ne osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda i okolnosno priznaje počinjenje prekršaja za koji ga se tereti, u bitnom ponavljajući navode iznesene u obrani tijekom dokaznog postupka. Okrivljenik smatra da njegovim postupanjem nije počinjen prekršaj za koji ga se tereti jer je svojim postupkom zaustavio vozača teretnog vozila koji je prema njegovom mišljenju predstavljao opasnost za druge sudionike u prometu. U žalbi ukazuje na loše socioekonomske prilike i moli sud da ga oslobodi krivnje i plaćanja izrečene novčane kazne.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. U odnosu na žalbene navode kojima okrivljenik ističe da svojim postupanjem nije počinio prekršaj za koji ga se tereti, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica te je valjano obrazložio odluku o krivnji žalitelja.
6. Činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio analizom i ocjenom obrane okrivljenog BO, pregledom videozapisa sa DVD-a dostavljenog od strane ovlaštenog tužitelja i uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu. U svojoj obrani okrivljenik je priznao počinjenje prekršaja za koji ga se tereti i izjavio da se smatra krivim. Iscrpnom analizom svih provedenih dokaza i njihovim dovođenjem u međusobnu vezu, prvostupanjski sud je došao do zaključka da je okrivljenik kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret uz obrazloženje da je predmetne zgode nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik neovlašteno sa dječjom tablicom „Stop policija“ zaustavio teretno vozilo marke i tipa „Mercedes-benz Actros“, registracijskih [registarska oznaka] kojim je upravljao LO, na način da je okrivljenik kroz prozor vrata vozača svog vozila mašući tablicom „Stop policija“ obmanuo vozača teretnog vozila te zaustavio navedeno teretno vozilo, a vozač teretnog vozila je smatrao da se radi o policijskom službeniku.
7. Ponašanje okrivljenika u navedenoj situaciji je bilo krajnje opasno i društveno neprihvatljivo jer je navedenim postupkom doveo u opasnost sebe i druge sudionike u prometu s obzirom da okrivljenik nije policijski službenik koji ima potrebno stručno znanje i ne poznaje standardne policijske postupke zaustavljanja vozila, osobito teretnih vozila, za koje je općepoznato da im je potrebno znatno duže vrijeme i udaljenost kako bi se zaustavila na siguran način.
8. Stoga ovaj sud ne dovodi u pitanje ispravnost zaključka prvostupanjskog suda, koji je potpuno i točno utvrdio činjenično stanje na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne razloge, koji su po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji žalitelja. Svoju odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, nalazeći da postupanje okrivljenika na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela prekršaja iz članka 10. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
9. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Pritom treba navesti da je okrivljeniku izrečena novčana kazna, kao blaža vrsta propisane kazne, i to u iznosu znatno ispod zakonom propisanog minimuma. Cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti te cijeneći da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
10. Također, u smislu odredbe okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
11. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c, u svezi s člankom 139. stavak 6. Prekršajnog zakona, okrivljeni BO oslobođen je dužnosti naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka s obzirom da je riječ o osobi starije životne dobi i loših imovinskih prilika.
12. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 205. Prekršajnog zakona kao u izreci ove presude.
Zagreb, 6. svibnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
