Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-2093/2025

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Nade Horvatović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. CA i dr., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" broj: 5/90, 47/90, 29/94 i 114/22), odlučujući o žalbi okr. EA i okr. IA, podnijetoj po braniteljici Antoniji Bošnjak Duk, odvjetnici iz Kutine, protiv presude Općinskog suda u Kutini, broj: 8. Pp-848/2023-70 od 10. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se kao osnovana žalba okr. EA i mljt. IA, ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, u odnosu na žalitelje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. CA, okr. JA, okr. ZA, okr. EA, okr. ŠA i okr. MA su proglašeni krivima, zbog djela prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te im je izrečena je novčana kazna u iznosu od 90,00 (devedeset) eura, svakom okrivljeniku. Okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura, svaki okrivljenik.

1.1. Temeljem čl. 227. st. 3. Prekršajnog zakona mljt. IA primijenjen je sudski ukor, i oslobođen je obveze plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv te presude okr. EA i okr. IA su pravodobno podnijeli zajedničku žalbu po svojoj braniteljici zbog bitne povrede postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

3. Žalba je osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22 ), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno, u odnosu na pitanje je li na strani okrivljenih EA i IA postojala nužna obrana kao razlog isključenja protupravnosti, na što se opravdano ukazuje sadržajno žalbom.

5. Naime, žaliteljima se stavlja na teret da su se fizički sukobili u kafiću sa ostalim okrivljenicima. Žalitelji su osporavali počinjenje prekršaja navodeći u svojim obranama kako je okr. EA je bio verbalno a kasnije i fizički napadnut od strane 1-3 okr., te da su sva njegova postupanja bila usmjerena isključivo u cilju otklanjanja protupravnog napada. Okr. IA u svojoj obrani je iskazao kao su njegovog oca najprije verbalno a kasnije i fizički napali 1-3 okr. Iskazao je kako je kako je okr. CA vrijeđao njegovog oca, udario ga desnom šakom u lice. Okr. GA primio je njegovog oca s leđa rukom preko vrata, radi čega se otac nije mogao pomicati, a CA i JA su ga tukli rukama i nogama po tijelu. On je pokušao pomoći ocu i odgurniti ga, ali je JA fizički napao i njega. Sva njegova postupanja bila su usmjerena isključivo u cilju otklanjanja protupravnog napada na njegovog oca i njega.

6. Prvostupanjski sud na osnovu ovako provedenog postupka, donosi odluku o krivnji, obrazlažući kako su obrane žalitelja usmjerene na izbjegavanje prekršajne odgovornosti, ne osvrćući se na navode obrane u kojima oni tvrde da su njihova postupanja bila usmjerena isključivo u cilju otklanjanja protupravnog napada na njih.

7. Mišljenje je ovog suda da je prvostupanjski sud preuranjeno donio presudu kojom se žalitelji proglašavaju krivima, ne utvrdivši u potpunosti i pravilno činjenično stanje. Naime, žalitelji se terete da su se fizički sukobili sa ostalim sudionicima događaja. Oni otklanjaju krivnju tvrdeći da su postupali u nužnoj obrani. Sud ne utvrđuje mogućnost nužne obrane, odnosno ne utvrđuje činjenice na osnovu kojih bi se moglo zaključiti postoji li nužna obrana na strani žalitelja ili to nije istina.

8. Pri ocjeni ostvarenja prava na nužnu obranu treba utvrditi je li počinitelj bio napadnut i je li taj napad bio protupravan i istodoban, a uzimajući u obzir načelo da nitko nije dužan trpjeti povrede svojih pravnih dobara (konkretno u ovom slučaju tjelesnog integriteta) pa je ovlašten silom odbiti napad na njih, odnosno praktično pravilo da napadnuti nije dužan trpjeti da ga tuku i da se nikada ne smije tražiti od njega da se spašava bijegom, jer bi se u tom slučaju nepravo stavljalo iznad prava i time negirao pravni poredak, te dopustila vladavina nasilja u kojem se drugi moraju pokoravati.

9. Dakle, ukoliko se cijeni i analizira verzija događaja žalitelja, bilo je s obzirom na sve očite okolnosti, nužno utvrditi jesu li žalitelji u fizičkom sukobu kao napadnuti ostvarili obilježja prekršaja u nužnoj obrani.

10. Činjenica da su žalitelji sudionici sukoba nije dovoljna sama po sebi da bude ispunjeno zakonsko biće djela, već je nužno sa sigurnošću isključiti postojanje nužne obrane, te utvrditi je li postupao u položaju napadnutog, pri kojoj ocjeni treba cijeniti jačinu napada, opasnost napadača i obrambena sredstva koja napadnutom stoje na raspolaganju, uzimajući u obzir da napadnuti ima pravo i na ofenzivnu obranu, te završno ocijeniti je li došlo do prekoračenja nužne obrane.

11. Prvostupanjski sud će u ponovnom postupku, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, provesti novi postupak u kojem će ponovno okolnosno ispitati okrivljenike, svjedoke, te provesti i druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim i nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

12. Iz navedenih razloga odlučeno je, na temelju članka 206. Prekršajnog zakona, kao u izreci.

U Zagrebu, 6. svibnja 2026.

Zapisničar

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt , v.r.

Anđa Ćorluka, v.r

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 6 (šest) otpravka za: spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.