Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-570/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji pojedinki Ivani Čačić, u pravnoj stvari tužitelja LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Gabrieli Banić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Tošu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2973/2024-40 od 5. studenog 2025., 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2973/2024-40 od 5. studenog 2025.:

- u točci II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 99,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 12. listopada 2017. do isplate

- u točkama III. i IV. izreke.

II. Točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P - 2973/2024-40 od 5. studenog 2025. i točka II. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata koje su na iznos od 31,65 EUR tekle od 12. listopada 2017. do 15. studenog 2020. nisu ispitivane u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u, točci I. izreke, naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 31,65 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 16. studenoga 2020. do isplate. Točkom II. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 99,54 EUR sa zateznim kamatama od 12. listopada 2017. do isplate kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata koje su na dosuđeni iznos glavnice od 31,65 EUR tekle od 12. listopada 2017. do 15. studenoga 2020. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 97,01 EUR dok je njegov (tužiteljev) zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen točkom IV. izreke.

2. Navedenu presudu, u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 99,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 12. listopada 2017. do isplate, kao i u odlukama o troškovima postupka iz točkama III. i IV. izreke, pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. tog Zakona), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se prvostupanjska presuda ukine i tužbeni zahtjev usvoji (?) uz naknadu troškova postupka tužitelju odnosno da se vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora u žalbenoj fazi ponovljenog postupka je osnovanost zahtjeva za isplatu iznosa od 99,54 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koji se temelji na tvrdnji tužitelja da je isti dug platio dva puta, jednom na temelju ovršne isprave – pravomoćnog rješenja o ovrsi. Imajući na umu da je vrijednost predmeta spora u prvostupanjskom postupku bila 131,19 EUR, riječ je o postupku na koju se u skladu s odredbom članka 458. stavkom 1. ZPP-a primjenjuju odredbe o sporu male vrijednosti.

6. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 457. ZPP- a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, vodeći računa o tome da se u skladu s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona, pritom pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu na taj način ocjena je drugostupanjskog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Suprotno tvrdnjama tužitelja, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi članka 338. stavka 4. ZPP-a) i razloge koji je pravno odlučno opravdavaju i iz kojih se može ispitati. Ti razlozi nisu ni nejasni ni proturječni pa ta prvostupanjska presuda koja sadrži dostatne i odlučne razloge o činjeničnoj i pravnoj argumentaciji tužitelja nema nedostataka na koje se tužitelj poziva (ona je jasna, određena u svome sadržaju - i iz nje se može utvrditi o čemu je njome odlučeno i zbog čega). Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354.stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi poziva tužitelj.

9. Na temelju isprava koje su u spisu sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj svoje obveze prema računima za isporučene telekomunikacijske usluge broj 278156012015 i 89612022015, u ukupnom iznosu od 31,65 EUR, platio dva puta. Najprije nalogom za plaćanje 18. ožujka 2015. (za račun broj 278156012015) i 5. lipnja 2015. (za račun broj 89612022015), a drugi puta u postupku izvansudske ovrhe na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, poslovni broj Ovr-5817/2017 od 12. listopada 2017. Zbog toga je uz primjenu članka 1113. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., dalje: ZOO), točkom I. izreke presude koja se žalbom ne pobija, uz primjenu pravila stjecanja bez osnove naložio tuženiku isplatiti (vratiti) tužitelju 31,65 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 16. studenog 2020. do isplate.

9.1. Na temelju činjenice da je pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba, poslovni broj Ovr- 5817/2017 od 12. listopada 2017., naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove ovršnog postupka od 99,54 EUR[1] (750,00 kn) te da je riječ o troškovima koji su naplaćeni u postupku izvansudske ovrhe na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenje o ovrsi i nisu plaćeni dva puta, zahtjev za vraćanje tih troškova je odbijen.

10. S obzirom na to da se presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti ne može u skladu s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, neodlučni su žalbeni razlozi istaknuti u pravcu tog žalbenog razloga.

11. U skladu s člankom 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (stavak 1.). Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto pr imi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (stavak 3.)

11.1. Tko je isti dug platio dva puta, pa makar jednom i po osnovi ovršne isprave, ima pravo zahtijevati povrat po pravilima stjecanja bez osnove (članak 1113. ZOO-a).

12. Imajući na umu citirane primjenjive propise, pravilno je sud prvog stupnja primijenio članak 1113. ZOO-a kada je odbio zahtjev tužitelja na povrat iznosa od 99,54 EUR jer je riječ o iznosu koji tužitelj nije platio dva puta, nego samo jednom i to po osnovi pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. S obzirom na to da je riječ o tražbini tuženika kao ovrhovoditelja na ime troškova ovršnog postupka koji su određeni pravomoćnim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je u skladu s tadašnjim propisima o ovrsi donio javni bilježnik, a koje je rješenje „odluka druge nadležne vlasti“ u smislu članka 1111. stavka 1. ZOO -a, pravilno je sud prvog stupnja primijenio i taj propis kad je odbio zahtjev tužitelja za vraćanje iznosa od 99,54 EUR koji je platio jednom i to na temelju valjane pravne osnove – pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Pravilnost i zakonitost tog rješenja, uključivo i sporne odluke o troškovima ovršnog postupka, mogla se ispitivati u postupku u povodu pravnih lijekova protiv te odluke koje je tužitelj propustio iskoristiti. To znači da pravomoćno i ovršno rješenje predstavlja osnovu za prijelaz 99,54 EUR iz imovine tužitelja u imovnu tuženika pa tužitelj vlastiti propust da pravovremeno pobija rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ne može s uspjehom nadoknaditi kondikcijskim zahtjevom utemeljenim na članku 1111. ZOO-a.

13. Tuženik nije izgubio parnicu pa sud prvog stupnja nije pogriješio kada nije primijenio odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a na koju se tužitelj sadržajno poziva u žalbi kada tvrdi da je odluka o troškovima postupka trebala biti donesena kao da je njegov uspjeh u sporu u cijelosti. U odluci o troškovima postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a.

14. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom (a zbog kojih se ta presuda može pobijati), kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP -a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu točke II. izreke kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 99,54 EUR sa zateznim kamatama od 12. listopada 2017. do isplate.

15. Točka I. izreke prvostupanjske presude i točka II. izreke te presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamatama koje su na iznos od 31,65 EUR tekle od 12. listopada 2017. do 15. studenog 2020. nisu pobijane žalbom pa nisu ispitivane u žalbenom postupku (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

U Varaždinu 6. svibnja 2026.

Sutkinja

Ivana Čačić