REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] O 5

Poslovni broj: Us I-1705/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja: 1. OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. DB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po opunomoćeniku Vladanu Zečeviću, odvjetniku u Rijeci, Korzo 6, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine Baška, Baška, Palada 88, OIB: 24078212554, zastupane po opunomoćenicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d. o. o., sa sjedištem u [adresa], D [adresa], radi izdavanja građevinske dozvole, 6. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništavanja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-361-03/25- 02/252, URBROJ: 531-03-25-4 od 15. srpnja 2025. i rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Krku, KLASA: UP/I-361-03/23-01/000079, URBROJ: 2170-03-04/13-25- 0016 od 1. travnja 2025.

II. Nalaže se tužiteljima da zainteresiranoj osobi Općini Baška nadoknade trošak ovog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvije tisuće i petsto eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku spora.

r i j e š i o  j e

Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tuženik je ovdje osporavanim rješenjem KLASA: UP/II-361-03/25-02/252, URBROJ: 531-03-25-4 od 15. srpnja 2025., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava u Krku, KLASA: UP/I-361-03/23-01/000079, URBROJ: 2170- 03-04/13-25-0016 od 1. travnja 2025. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavan je građevinske dozvole za građenje stambene namjene 22.b. skupine – obiteljske kuće s jednom stambenom jedinicom i bazenom u okućnici na novoformiranoj građevinskoj čestici 2416 k. o. [katastarska općina] – nova, nastala od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – nova u naselju Baška.

2. Tužitelji su ovom Sudu pravodobno podnijeli tužbu kojom osporavaju zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navode da je potpuno nejasno zašto tuženik nakon citiranja žalbenih razloga navodi: „Žalba je osnovana iz razloga navedenog u obrazloženju ovog rješenja“, a što da je u suprotnosti s izrekom rješenja – da se žalba odbija??? Tužitelji smatraju nepotrebnim ponavljati sve svoje argumentirane navode iz žalbe, ali ističu da su već tijekom I. st. postupka upozoravali I. stupanjsko tijelo na potpuno nezakonito postupanje Općine Baška u pogledu izdavanja posebnih uvjeta priključenja, a koje postupanje je više puta osporeno i od strane nadležnog tijela Primorsko -goranske županije. Stoga da je jasno da ni I. stupanjsko tijelo, ni tuženik prilikom donošenja svojih odluka uopće nisu uzimali u obzir od strane tužitelja jasno isticani stav nadležnog tijela Primorsko-goranske županije oko izdavanja posebnih uvjeta priključenja. Tužitelji da su više puta pisanim i usmenim putem upozoravali I. st. tijelo da sukladno odredbama Zakona o općem upravom postupku ima pravo i mogućnost samostalno voditi postupak i donijeti odluku po zahtjevu za izdavanje predmetne građevinske dozvole, ima mogućnost, ovlaštenje i dovoljno stručnosti samo tumačiti odredbe važećeg prostornog plana (u ovom slučaju UPU 1, [adresa] (N1-1) u postupcima njihove provedbe, odnosno u postupcima izdavanja lokacijskih i građevinskih dozvola. Tako da su predložili da referent I. stupanjskog tijela kao službena osoba, koja rješava o njihovom zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole, može temeljem odredbe članka 47. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku samo utvrditi konkretnu činjenicu da postoje uvjeti za kolni priključak projektirane zgrade na prometnicu G1, neovisno o očito pogrešnom stavu Općine Baška, a obzirom da je I.st. tijelo raspolagalo i jasnim stavom iz odluka drugostupanjskog tijela PGŽ, upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjek za zaštitu okoliša i drugostupanjski upravni postupak. Razlozi i tumačenja koji se navode u obrazloženju II.st. rješenja da su u potpunoj suprotnosti s mišljenjem koje je dao sam tuženik - Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 1. lipnja 2023., koje mišljenje da je predato I.st. tijelu, a u kojem da se jasno navodi da voditelj prvostupanjskog postupka ima mogućnost već na temelju navedene zakonske odredbe samostalno utvrditi sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o predmetnoj upravnoj stvari te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja i okolnosti u prvostupanjskom postupku donijeti odluku o postavljenom zahtjevu. Međutim, iako tuženik ovaj žalbeni razlog u svom obrazloženju navodi, o njemu da se niti jednom riječju ne očituje, nego svoju odluku temelji SAMO na citiranju članka 110. Zakona o gradnji i potpuno pogrešnom utvrđenju činjeničnog stanja - da predmetna građevna čestica nema postojeći kolni i pješački priključak na javnu prometnicu – glavnu ulicu G1. Dakle, tuženik da je pogrešno primijenio materijalno pravo jer je citirao članak 110 Zakona o gradnji, ali nije uzeo u obzir faktičko stanje - da parcela graniči s javno prometnom površinom - cestom. Tužitelj želi naglasiti kako i Općina Baška i I. stupanjsko tijelo imaju spoznaju kako je tužitelj još 2.000. kada je kupovao predmetnu parcelu u samom ugovoru istaknuo zahtjev prodavatelju da se mora osigurati izlaz na prometnicu, a što da je vidljivo i na Kopiji katastarskog plana Klasa: 932-07/01-01/1907 URBROJ: 541-09051/3-01-03 izrađenoj po geodetu EB od 25. kolovoza2000. Iz Kopije da je jasno da je tadašnjoj parceli 4218 k. o. [katastarska općina], pridodan dio z. č. 4157/1 k. o. [katastarska općina] koji je toj parceli u širini od 6 metara omogućen izlaz na javno prometnu površinu, a taj put/priključak postoji i od ranije. Uvjerenjem od 4. svibnja 2006. KLASA: 350-05/06-01/128 URBROJ: 2170-83-01-06-2TD Ured državne uprave u PGŽ Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Krk da se kaže „Uvidom u prostorni plan nekadašnje općine Krk (SN 16/88, 4/93) utvrđeno je da se: z. č. 4218 k. o. [katastarska općina] nalazi u građevnom području naselja Baška te je ista rubna čestica u navedenom građevnom području.“ Obzirom da čestica ne može biti građevinska parcela ako nema pristup javno-prometnoj površini, da je jasno da se prostorni planovi ne smiju tumačiti protivno svrsi. Dakle, predmetna čestica kojoj se sada brani izlaz na običnu cestu / prometnicu da je imala taj isti pristup najmanje od 2000., a što da je potvrdilo i tijelo PGŽ 2006. Prijenosom državnih cesta temeljem odluke o razvrstavanju javnih cesta KLASA: 400-01/2018-04/06 URBROJ: 345-710/295-2018-07 od 9. travnja 2018. državna cesta D102 u svom dijelu od raskrižja Zvonimirova do raskrižja Palada u dužini od 2,63 kilometra da je postala - obična nerazvrstana cesta NC-158 – dakle cesta nižeg ranga, kod koje se cestovni priključci odobravaju bez strogih uvjeta za razliku od državnih cesta. U sto (100) metara općina [adresa] da daje tri (3) različita rješenja za priključak na NC-158: o susjed na parceli 2423/1 k. o. [katastarska općina] ima pješački pristup NC-158 o neposredni prvi susjed na parceli 2421/1 k. o. [katastarska općina] ima i kolni i pješački izlaz na NC-158 o tužitelju se na parceli 2417/3 k. o. [katastarska općina] NE dozvoljava niti pješački niti kolni izlaz na NC-158. Navode da je nejasan i potpuno kontradiktoran stav općine [adresa] iz Posebnih uvjeta i uvjeta priključenja KLASA: 361-02/24-01/1, URBROJ: 2170-1503-03/2-24-2 od 13. ožujka 2024. u kojem određuje cit.: „priključenje na javno prometnu površinu planirati pomoću privatnog pristupnog puta preko k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (op. tužitelja – to je čestica u vlasništvu pravne osobe dakle tuđem vlasništvu) koji se preko postojećeg puta (javnog dobra u općoj uporabi) smještenog na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] spaja na nerazvrstanu cestu NC-29 (planske oznake S-3). Tužitelj da ovdje mora navesti kako ne samo da je ovakav stav potpuna neistina, jer navodni „postojeći put na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]“ u naravi da uopće ne postoji, a što da je utvrdilo i drugostupanjsko tijelo PGŽ u svojim rješenjima od 29. siječnja 2024. KLASA: UP/II-363-04/23-01/60 URBROJ: 2170-03-08/6-24-4 i od 8. srpnja 2024. KLASA: UP/II- 363-04/24-01/40 URBROJ: 2170-03-08/6-24-2., kao što da ne postoji niti neka buduća cesta K-1 na koju bi se tužitelji navodno trebali priključiti (preko tuđe parcele). Nadalje, da je nejasan i potpuno kontradiktoran stav općine [adresa], jer ako se novi pristupni putevi ne smiju izvoditi kako onda u svojim posebnim uvjetima uvjetuju izgradnju novog „privatnog pristupnog puta“ (koji naravno ne postoji i koji bi tužitelji trebali sami izgraditi) i to još preko tuđe čestice!!!! Tuženiku da očito nije bitan stav nadležnog tijela PGŽ i očito je nebitno što će, ukoliko ostane ovakva odluka, buduća čestica 2416 k. o. [katastarska općina] (nastala od čestica 2416 i 2417/3 k. o. [katastarska općina]) ostati u građevnoj zoni bez ikakve mogućnosti priključenja na javno prometnu površinu iako u naravi ima neposredan pristup na javno - prometnu površinu i neposredno s njom graniči! Dakle u ovom slučaju postoji očiti primjer oduzimanja već stečenih prava tužitelja. Iako su tužitelji više oputa tijekom I.st.postupka, a i u samoj žalbi jasno isticali da njihova nekretnina neposredno graniči s tom javnom prometnicom – glavnom ulicom G1, ni I. stupanjsko tijelo ni tuženik tu činjenicu da uopće ne vrednuju, nego stalno ponavljaju potrebu postojanja već izgrađenog kolnog i pješačkog puta, a koji uvjet nije predviđen niti jednim propisom. Tuženik da potpuno pogrešno tumači ne samo odredbe Zakona o gradnji nego i odredbe važećeg UPU 1, [adresa] (N1 -1) kada zaključuje da se u konkretnom slučaju ne radi o postojećem privatnom pristupnom putu kako to navode tužitelji, već o izvođenju novog privatnog pristupnog puta, a koji da se ne smije izvoditi. Tužitelji da su također više puta jasno isticali lako dokazivu činjenicu da njihova građevna čestica u dovoljnoj širini graniči s javnom cestom pa izrada nekakvog novog privatnog puta da je potpuno nepotrebna. Tako se i u izjavi projektanta IB jasno navodi: cit. „Uvidom stanja na terenu i sukladno Izvodu iz Katastarskog plana 04.09.2024. utvrđuje se da parcela 2417/3 k. o. [katastarska općina] ima neposredan pristup na NC 158. Također, uvidom u Katastarski plan te sukladno urbanističkom planu uređenja Baška N1-1 ima neposredan pristup na postojeću prometnicu NC 158, ...“ Pa i laiku da je jasno da najveći dio postojećih građevnih čestica u Općini Baška, na kojima su sagrađene privatne/obiteljske kuće, nemaju nekakav zaseban privatni put do javne prometnice, nego tek kolno/pješački ulaz (portun) u dvorište, ukoliko to dvorište naravno neposredno graniči s javnom prometnicom. Upravo iz ovog razloga i I. st. tijelo i sam tuženik da su se očito potpuno izgubili u tumačenju odredbu UPU-a koji vrijede za neke potpuno druge situacije

– kad neka građevinska čestica nema neposredan priključak na javnu prometnicu, nego postoji potreba izgradnje pristupnog puta. Da je ova činjenica ranije nesporno utvrđena da se dokazuje i utvrđenjem iz Zapisnika s očevida koji je održan u prisustvu ovlaštenih osoba Općine Baška cit.: „Dana 4.9.2024. utvrđeno je da nakon krčenja terena i uređenja terena postoji mogućnost pristupa čestici.“ Iz svega da proizlazi kako su Tužitelji pretrpjeli višegodišnje odugovlačenje i proturječne odluke, iako je činjenično stanje jasno, pa se može zaključiti kako je povrijeđeno načelo ekonomičnosti i svrhovitosti postupka kroz sve do sada provedene postupke od 2020. do danas. Uz navedeno, u bitnome da se može zaključiti kako Tuženi nema razloge, Rješenje da je proturječno samo sebi i suprotno je ranijim stajalištima nadležnog Ministarstva a i proizvoljno se tumači prostorni plan. Smatraju da su tužitelji u ovoj tužbi iznijeli pravno relevantne prigovore koji dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešnu primjenu materijalnih propisa u pobijanim rješenjima pa predlažu da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

4. Zainteresirana osoba Općina Baška u odgovoru na tužbu navodi da suprotno navodima tužitelja, a kako je to jasno vidljivo iz samih pobijanih rješenja i sadržaja predmeta, ista da su u cijelosti pravilna i zakonita te donesena iz razloga jer nisu ispunjeni (pred)uvjeti propisani kogentnom odredbom članka 110. Zakona o gradnji (a koji svakako trebaju biti ispunjeni za zakonito izdavanje građevinske dozvole), odnosno jer za građevnu česticu tužitelja ne postoji mogućnost priključenja na prometnu površinu, dok glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta nije izrađen u skladu s uvjetima za provedu zahvata u prostoru propisanim urbanističkim planom uređenja UPU 1 [adresa] po pitanju priključenja građevne čestice na prometnu površinu. Prije svega zainteresirana osoba ističe da se u cijelosti priklanja detaljnim i obrazloženim navodima tuženika iz obrazloženja pobijanog rješenja posebice imajući u vidu da se radi o ponovljenim navodima tužitelja iznesenim tijekom upravnog postupka i koji su navodi (kako to pravilno potvrđuje i tuženik) neosnovani te protivni jasno utvrđenim činjenicama i materijalnoj dokumentaciji, kao i primjenjivim odredbama materijalnog prava. Imajući u vidu stav Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izražen u recentnoj presudi posl. br. Usž-4023/2022, od 22. studenog 2023. prema kojem javnopravno tijelo prilikom izdavanja posebnih uvjeta i uvjeta priključenja na javnu prometnicu utvrđuje isključivo tehničke uvjete tog priključenja bez zadiranja u druga pitanja, pa tako između ostalog i neovisno o prostorno-planskoj dokumentaciji (a koja su pitanja usklađenosti s prostorno-planskom dokumentacijom u nadležnosti tijela graditeljstva), da je jasno da postupanje Općine Baška (koja je kao javnopravno tijelo koje utvrđuje tehničke uvjete priključenja iste nesporno utvrdila - odnosno da razlog odbijanja zahtjeva tužitelja za izdavanje građevinske dozvole nisu ni na koji način vezani za tehnički aspekt izdanih uvjeta) nije od utjecaja na zakonitost pobijanih akta (odnosno da su svi navodi tužitelja u tom smislu za ovaj upravni spor irelevantni). Isto tako, za ovaj su upravni spor pravno irelevantni i navodi tužitelja u svezi zakonitosti/nezakonitosti i tehničkoj ispravnosti/neispravnosti priključenja drugih nekretnina (a koji su navodi pritom i paušalni te između ostalog i zbog različitog činjeničnog stanja u odnosu na ovaj predmet i neprimjenjivi u postupku donošenja pobijanih rješenja) budući da isti nisu predmetom niti ovog upravnog spora niti prethodno upravnog postupka. Sukladno kogentnoj odredbi članka 110. Zakona o gradnji, Primorsko-goranska županija Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Krk GŽ kao tijelo nadležno za izdavanje građevinske dozvole prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja da je dužno voditi računa o tome da li su ispunjeni nužni (pred)uvjeti za izdavanje tražene građevinske dozvole, pa tako između ostalog i da li postoji mogućnost priključenja građevne čestice, odnosno zgrade na prometnu površinu ili da je izdana građevinska dozvola za građenje prometne površine te da je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom. Posebno se pritom ističe da: postojanje zajedničke međe između dviju nekretnine (od kojih je jedna prometnica) s jedne strane te postojanje odnosno nepostojanje kolnog ili pješačkog ili kolno-pješačkog priključka između tih nekretnina i mogućnosti priključenja kako sa tehničkog (primjerice zbog zavoja prometnice, visinske razlike ili sl.) tako i sa pravnog aspekta (primjerice zbog neusklađenosti sa prostorno-planskom dokumentacijom) po samoj naravi stvari svakako nisu istoznačnice (kako to dakle tužitelji pokušavaju pogrešno prikazati) odnosno činjenica postojanja zajedničkih međa između dviju nekretnina ne znači automatski postojanje valjanog i dopuštenog kolnog ili pješačkog ili kolno-pješačkog priključka. (istovjetni stav je zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u naprijed navedenoj presudi posl. br. Usž-4023/2022, od 22. studenog 2023.). Također niti činjenica da se nekretnina tužitelja nalazi unutar građevinskog područja (na koju je okolnost izdano uvjerenje Primorsko- goranske županije, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i imovinskopravne poslove, Ispostava Krk, KLASA: 350-05/06-01/128, URBROJ: 2170-83-01-062-TD od svibnja 2006. godine, dostavljeno uz tužbu) suprotno navodima tužitelja ne znači niti može značiti i da ta nekretnina ima postojeći pristupni kolno-pješački put na javnu prometnicu na način kako je to predviđeno projektom tužitelja niti je štoviše u tom uvjerenju uopće išta navedeno glede bilo kakvog priključenja na javnu prometnicu (niti je ono izdano na okolnost postojanja/nepostojanja pristupnog puta). Nije sporno da je glavnim projektom tužitelja predviđen kolni i pješački priključak na plansku glavnu ulicu (G 1). Točno je da je predmetna prometnica bila kategorizirana te da je i danas u zemljišnim knjigama upisana kao državna cesta. Isto da je tako točno da je u međuvremenu donesena odluka o prekategorizaciji te ceste (koja nije provedena u zemljišnim knjigama). Međutim, prostornim planom su jasno definirani uvjeti priključenja na tu prometnicu, a koja nesporno i dalje ima status glavne ulice G 1 (neovisno o njezinoj kategorizaciji kao državne ili nerazvrstane ceste). Ti uvjeti, u konkretnom slučaju, a kako je to jasno utvrđeno u upravnom postupku, nisu ispunjeni. Naime, između ostalog i očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje tužitelja da je jasno utvrđeno i potkrijepljeno fotografijama da nekretnina tužitelja graniči s nekretninom ceste (zbog čega je fizički moguće pristupiti s jedne na drugu), međutim i da ne postoji kolno-pješački put – da se radi se pašnjaku obraslom niskim raslinjem i dr. te da je ta površina obuhvaćena i planiranim dijelom građevne čestice, odnosno da je predmetno priključenje previđeno protivno odredbi članka 133. stavak 5. i 121. točka 5. Urbanističkog plana uređenja UPU-1 [adresa] (N1-1). Štoviše, navedeno da je potvrđeno i u postupku izdavanja lokacijske i građevinske dozvole (od 18. travnja 2024. godine, KLASA: UP/I-361-03/24-01/000113) Općini Baška za rekonstrukciju te ceste (zaobilaznice) a koja je izdana upravno temeljem odredbi prostorno-planske dokumentacije koji se odnose na plansku glavnu ulicu G 1. Dodatno da se pritom skreće pozornost, a kako to proizlazi iz tužbe, da tužitelji sada i sami više ne tvrde da već imaju postojeći kolno-pješački put do javne prometnice (jer ga niti nemaju) već tvrde da graniče sa javnim putem te da je to dovoljno za mogućnost priključenja u smislu odredbe članka 110. Zakona o gradnji (str. 2. tužbe, peti odlomak), a što, imajući u vidu naprijed navedene jasne i kogentne odredbe zakona i prostornog plana te upravnosudsku praksu, svakako nije. Točno da je da je u pravilu jednostavnije utvrditi posebne uvjete i uvjete priključenja kada nekretnina neposredno graniči s javnom prometnicom, međutim niti ta činjenica ne znači beziznimno pravo na priključenje prema vlastitom nahođenju vlasnika nekretnine koji se želi priključiti niti isto predstavlja beziznimnu obvezu javnopravnog tijela da vlasniku takve nekretnine omogući priključenje na svaki način na koji to takav vlasnik zamisli. Dakle, a kako je to sve prethodno navedeno, neovisno o činjenici da li k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] - cesta u jednom manjem dijelu neposredno graniče ili ne, isto da nije ni od kakvog utjecaja na zakonitost pobijanih odluka budući da ta činjenica nije odlučna činjenica za priključenje. Navedeno da je štoviše potvrđeno i u sudskoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pa tako i presuda Usž-1785/2016 od 22. ožujka 2017. u kojoj da se izričito navodi da bi se neka nekretnina mogla smatrati pristupnim putem odnosno prometnom površ inom potrebno je da ona u naravi to doista i jest, a ne samo da po svojim pravnim i položajnim karakteristikama ima mogućnosti to postati. Odlučno da je da li je način priključenja na javnu prometnu površinu kako je to predviđeno glavnim projektom sukladan (između ostalog) prostorno-planskoj dokumentaciji, a što u konkretnom predmetu da svakako nije. Opreza radi, ističe se (suprotno navodima tužitelja) da navedeno svakako ne znači da uopće nije moguće priključenje ili da uopće nije moguće graditi nove pristupne puteve, već je takve puteve i takvo priključenje potrebno predvidjeti sukladno zakonskim i prostorno-planskim odredbama (a što međutim u konkretnom slučaju nije učinjeno). Konačno, odredbe zakona kojima su propisane ovlasti (ali ne i obveze) tijela koje vode upravni postupak da nisu sporne. Međutim, činjenica da se upravno tijelo nije koristilo nekim od svojih ovlasti svakako da ne znači da bi odluka u upravnoj stvari bila nezakonita. Kojim će se ovlastima tijelo koristiti, odlučuje samo to tijelo ovisno o konkretnoj stvari, prethodno provedenim dokazima i radnjama te utvrđenom stanju, a kojim su se sve ovlastima tijela u prethodnom upravnom postupku pravilno koristila. Slijedom iznad iznesenog da je jasno da su i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo (tuženik) donijeli jasne, obrazložene i na zakonu utemeljene odluke slijedom čega se predlaže da naslovni sud održi glavnu raspravu u ovom upravnom sporu te po provedenom postupku odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže istog na naknadu prouzročenog troška postupka.

5. U ovom upravnom sporu održana je rasprava 27. travnja 2026. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, tužitelja OB osobno i opunomoćenika zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24,39/26, u nastavku teksta: ZUS) dana mogućnost očitovanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva i podneska od 24. travnja 2026., predlaže saslušanje tužitelja. Iz svega iznesenog do sada da je razvidno u potpunosti da postoje uvjeti za kolni priključak projektirane zgrade tužitelja na prometnici G1, odnosno čestica tužitelja označena kao 2417/3 k. o. [katastarska općina], svojim oblikom nedvojbeno ukazuje da ista predstavlja dio čestice koji se može prikazati kao pristupni put, odnosno da su apsurdna upućivanja upravnih tijela na priključenje na neizgrađene i nepostojeće putove posebice na nepostojeću cestu K1 , te dalje izlaže kao u tužbi.

7. Prvotužitelj se priključio navodima opunomoćenice kao i navodima iskazanim u tužbi i podnesku i smatra da se prema njemu postupa diskriminacijski od strane Općine Baška jer da se od njega traži da napravi novi prilazni put, a što da je prostornim planom zabranjeno.

8. Opunomoćenik zainteresirane osobe ostao je pri svim navodima iz odgovora na tužbu, a u odnosu na navode tužitelja u svezi izdavanja posebnih uvjeta i uvjeta priključenja ukazuje da je između istih stranaka pred ovim sudom vođen upravni spor u kojem je donesena nepravomoćna presuda Us I-1093/24 u kojoj da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen, odnosno kojim da je potvrđena pravilnost postupanja ovdje zainteresirane osobe. U tom smislu ukazuje i na presudu VUS-a RH Usž: 3785/23, a u odnosu na danas predani podnesak tužitelja od 24. travnja 2025. navodi kako se istim uglavnom ponavljaju navodi iz tužbe, a u odnosu na opetovane navode glede uvjeta priključenja iz tog podneska, ističe kako se očituje kako je to već prethodno izneseno, pri tom zainteresirana osoba da svakako ne postupa diskriminatorno niti prema bilo kome pa tako niti prema tužitelju već upravo sukladno Zakonu i podzakonskim aktima koji su mjerodavni za konkretni slučaj te u tom smislu nekakvi drugi predmeti i uvjeti priključenja za neke druge objekte svakako nisu relevantni u ovoj upravnoj stvari. Predlaže odbijanje dokaznih prijedloga i zaključenje rasprave. Na navod prvotužitelja ističe se kako je zabranjeno izvođenje novih puteva na postojeću glavnu cestu, a ne općenito njihova izgradnja.

9. Zamjenica opunomoćenika tužitelja navodi kako tužitelji opetovano navode kako je parcela tužitelja dovoljne širine za uspostavu kolnog pristupnog puta preko glavne ceste G1 .

10. Opunomoćenik zainteresirane osobe ističe da ne postoji apsolutno nikakav kolni put na glavnu cestu GI, a sve kako je to utvrđeno u prethodnom postupku.

11. Zamjenica opunomoćenika tužitelja navodi kako je u zapisniku s očevida komunalnog redara Općine Baška koji se održao dana 4. rujna 2024., koji zapisnik je u spisu predan, utvrđeno da nakon košnje terena postoji mogućnost pristupa čestici tužitelja.

12. Opunomoćenik zainteresirane osobe u odnosu na iznesene navode ističe da je činjenica da dvije nekretnine međusobno graniče te da je fizički moguće s jedne preči na drugu svakako ne znači i postojanje odgovarajućeg kolnog pješačkog puta, a o čemu da je također i VUS RH u svojoj presudi Usž: 1785/2016 također zauzeo svoj stav. 13. Zamjenica opunomoćenika tužitelja navodi kako tužitelji nikada nisu pokušali predstaviti ta dva pojma o kojima govori zainteresirana osoba kao istoznačnice budući da je stvarno stanje oblika čestice 2417/3 u vlasništvu tužitelja takvo da svojim oblikom ukazuje da se ista može prikazati kao pristupni put. Opunomoćenica tužitelja predlaže saslušanje tužitelja kao stranke i svjedoka supruge tužitelja IB.

14. Prvotužitelj ističe Uvjeti broj 1: o prostornim planovima da ne mogu biti specifični već identični za sve čestice u zahvaćenom prostoru. To drugim riječima znači da prvi susjed ne može imati jedne kriterije priključenja, a on druge, 2. čestica 2419/1 u vlasništvu svojim oblikom da ukazuje na trajnost kolno pješačkog pristupa za prvog susjeda, da je čestica u vlasništvu Općine Baška, 3. da se radilo po Zakonu kao što tvrdi zainteresirana osoba, navodna cesta K1 da ne bi bila smještena na predmetnoj lokaciji niti bi obuhvat iste bio neprimjereno širok niti bi cesta bila dužine 72 m, za dva automobila jer je tako prikazano u situaciji glavnog projekta susjeda, da se ne može prići parceli s te strane, obzirom na visinu zidova od preko 2,5 m. Na koridoru te prometnice da je izvedena i septička jama što ukazuje na tolerantnost i nejednakost tretiranja stranaka u postupku od strane Općine Baška, budući se septičke jame ne mogu izvoditi na koridorima prometnica. Da su zakonito pristupili prometnim rješenjima pristup toj parceli bi bio izveden sa suprotne strane preko parcele 2423/1 budući bi porezne obveznike takvo rješenje koštalo duplo manje. Što se tiče uvjeta priključenja na javnu površinu u internim komunikacijama njegov ovlašteni projektant da nikada nije čuo niti itko tko ga je pitao da se prometno rješenje traži preko privatnog pristupnog puta preko tuđe parcele uz napomenu da se prema UPU [adresa] nove pristupne prometnice ne mogu izvoditi. Tu se referira i na izjavu opunomoćenika zainteresirane osobe koji da je izjavio na ovom ročištu da se radi samo o pristupnim putovima na glavnu prometnicu koju međutim da nije znao definirati.

15. Opunomoćenik zainteresirane osobe u odnosu na iznesene navode prvotužitelja ističe kako predmet ovog postupka nije nekretnina susjeda niti buduća prometnica K1 niti su posebni uvjeti, odnosno uvjeti priključenja već isključivo zakonitost akta tuženika.

16. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. Sud je odbio u sporu provesti dokaz saslušanjem tužitelja, ocijenivši taj dokazni prijedlog suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

17. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

18. Što se tiče navoda tužitelja kako u obrazloženju rješenja tuženika stoji da je žalba osnovana, dok iz izreke proizlazi suprotno, Sud je mišljenja da se u konkretnom slučaju radi o očitoj omašci u pisanju, obzirom da iz izreke rješenja i samog obrazloženja nedvojbeno proizlazi da je odbije zahtjev za izdavanje građevinske dozvole.

19. Odredbom članka 110. stavak 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj: 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: ZOG), propisano je da je tijelo graditeljstva dužno izdati građevinsku dozvolu za građevinu za koju se prema posebnom zakonu ne izdaje lokacijska dozvola nakon što u provedenom postupku utvrdi da: 1. su uz zahtjev priloženi svi propisani dokumenti, 2. su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti i uvjeti priključenja, 3. su izdane sve propisane potvrde glavnog projekta, 4. je glavni projekt u pogledu lokacijskih uvjeta izrađen u skladu s uvjetima za provedbu zahvata u prostoru propisanim prostornim planom, 5. je glavni projekt izradila ovlaštena osoba, 6. je glavni projekt propisno označen i da je izrađen tako da je onemogućena neovlaštena promjena njegova sadržaja, odnosno zamjena njegovih dijelova, 7. je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je posebnim zakonom propisana obveza njegova donošenja.

20. Predmetni upravni postupak se vodi po zahtjevu tužitelja koji su podneskom od 20. ožujka 2023. zatražili izdavanje građevinske dozvole za građenje stambene namjene

22.b. skupine – obiteljske kuće s jednom stambenom jedinicom i bazenom u okućnici na novoformiranoj građevinskoj čestici 2416 k. o. [katastarska općina] – nova, nastala od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – nova u naselju Baška.

21. Odredbom članka 133. Urbanističkog plana uređenja ("Službene novine Primorsko-goranske županije" broj: 24/12, 2/18, 6/15, dalje: UPU), propisano je da osim Planom predviđene prometne mreže omogućuje se i uređenje "privatnih pristupnih putova" koji nisu označeni u kartografskim prikazima Plana. Stavkom 4. je propisano da su "privatni pristupni putovi" kolno-pješački pristupi do jedne građevne čestice najmanje širine 3,0 m i maksimalne dužine 30,0 m, dok je stavkom 5. propisano da se postojeći "privatni pristupni putovi" s priključkom na državnu cestu (D 102) – plansku glavnu ulicu (G1) mogu koristiti, ali novi se ne smiju izvoditi. Stavkom 6. je propisano da sva infrastruktura u "privatnom pristupnom putu" je dio komunalne opreme građevinske čestice, a ne javna komunalna infrastrukturna mreža, osim ako nekim drugim aktom nije drugačije uređeno.

22. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je Glavnim projektom predviđen kolni i pješački priključak na plansku glavnu ulicu (G 1) koji nije dopušten člankom 133. stavak 5. urbanističkog plana, dok je člankom 121. točka 5. istog plana propisano da se predmetna čestica mora priključiti na prometnu i komunalnu infrastrukturu sukladno kartografskom prikazu br. 2.1 “Prometna, ulična i komunalna infrastrukturna mreža – prometna i ulična mreža i br. 4. "Način i uvjeti gradnje", na prometnu površinu - kolno - pješačku ulicu oznake K1.

23. Na tu okolnost podnositelji zahtjeva su zaključkom od 20. veljače 2025. pozvani na usmenu raspravu kako bi ih upoznalo sa navedenim nedostacima, koja je održana 26. ožujka 2025. na kojoj je službena osoba investitore upoznala sa činjenicom da je zaprimljeno rješenje Općine Baška o obustavi postupka izdavanja potvrde glavnog projekta, KLASA: UP/I-361-07/23-01/1, URBROJ: 2170-15-03-03/2-23-1 od 22. rujna 2023., da je Urbanističkim planom uređenja propisana obveza priključenja predmetnih čestica na kolno-pješačku ulicu oznake K1, te da je člankom 133. stavak 5. istog plana propisano da se novi priključci na plansku glavnu ulicu (G1) ne smiju izvoditi. Sa navedenim se investitori nisu složili iz razloga navedenih i u ovoj tužbi.

24. U konkretnom slučaju se ne radi o postojećem pristupnom putu već o izvođenju novog pristupnog puta, a koji se ne smije izvoditi sukladno gore citiranoj odredbi UPU-a. Predmetni pristupni put predstavlja dio građevinske čestice, a ne privatni pristupni put, niti predstavlja kolni ni pješački put.

25. Dakle, sukladno članku 110. ZOG-a, građevinska dozvola izdaje se ako su ispunjeni svi propisani uvjeti, uključujući uvjet da je građevnoj čestici osiguran pristup na prometnu površinu. Pristup mora biti pravno valjan, tehnički moguć i dopušten važećim prostornim planom. Međutim, projektirani pristup u ovom slučaju nije dopušten sukladno članku 133. stavak 5. UPU-a, te stoga ovaj Sud ocjenjuje da je odredba stavka 5. jasna i nedvosmislena te predstavlja posebno ograničenje u odnosu na opću mogućnost uređenja privatnih pristupnih putova iz stavka 4. Budući da Glavni projekt predviđa novi kolni i pješački priključak na plansku glavnu ulicu (G1), takvo rješenje protivno je izričitoj zabrani iz stavka 5.

26. Slijedom navedenoga, predmetna građevna čestica nema osiguran pristup na prometnu površinu na način dopušten važećim prostornim planom, pa time nisu ispunjeni uvjeti iz članka 110. ZOG-a za izdavanje građevinske dozvole.

27. Imajući u vidu, prethodno izloženo stanja spisa upravnog postupka koji je prethodio ovomu sporu, te prethodno izložene prigovore tužitelja, ovaj Sud ocjenjuje da je taj postupak proveden zakonito, pri čemu su pravilno utvrđene sve činjenice koje su pravno relevantne, te je osporeno rješenje doneseno pravilnom primjenom prethodno izloženih odredaba materijalnog propisa, dok tužbeni prigovori nisu osnovani.

28. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika kojim je potvrđena navedena građevinska dozvola ocjenjeno je zakonitim pa je stoga sud na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, kako je to navedeno u izreci ove presude.

29. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS- a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa, Tbr. 27.). Zainteresiranoj osobi su priznati troškovi zastupanja po odvjetniku i to za odgovor na tužbu i pristup na ročište za svaku radnju u iznosu od 1.000,00 eura, što uvećano za propadajući PDV ukupno iznosi 2.500,00 eura.

30. Sukladno članku 147. stavak 1. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, tužitelji su odbijeni sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

U Rijeci 6. svibnja 2026.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Vladanu Zečeviću, odvjetniku u Rijeci, Korzo 6

- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine,

Zagreb, Ulica Republike Austrije 20

- opunomoćenicima zainteresirane osobe iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d. o. o., sa sjedištem u [adresa]