REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2171/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca :
Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika VK, zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. i članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), odlučujući o prigovoru okrivljenika VK, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave međimurske, Postaje prometne policije Čakovec, od 15. veljače 2026., Klasa:
211-07/26-1/2650, Ur.broj: 511-21-09-26-1, na sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Prigovor okrivljenika VK se prihvaća osnovanim, te se preinačava pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da se okrivljeniku, na temelju odredbe članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona, određuje obročna otplata izrečene novčane kazne od 1.980,00 eura (tisuću devetsto osamdeset eura), u 5 (pet) jednakih mjesečnih obroka u iznosu od po 396,00 eura (tristo devedeset šest eura), s tim da prvi obrok dospijeva u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a ostala 4 (četiri) obroka u razmacima od po 30 (trideset) dana, pa ukoliko okrivljenik na taj način uplati dvije trećine iznosa novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik VK obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik VK i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.980,00 eura (tisuću devetsto osamdeset eura), zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. i članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci prekršajnog naloga.
2. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
3. Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 76,98 eura (sedamdeset šest eura i devedeset osam centi).
4. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik VK je podnio prigovor zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni navodeći da je previsoka i nije je u mogućnosti platiti, pa moli da mu se odobri plaćanje na više mjesečnih rata.
5. Prigovor je osnovan.
6. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda iz prigovora, ovaj sud je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
7. Međutim, ovaj je sud primijetio da, iako se ne radi o povredi materijalnog prava na štetu okrivljenika, izdavatelj prekršajnog naloga u izreci nije utvrdio pojedinačne kazne za prekršaj i novčane kazne za svaki pojedini prekršaj u stjecaju. Naime, kod djela u stjecaju, kao u konkretnom slučaju, najprije je potrebno utvrditi pojedinačnu novčanu kaznu za svaki pojedini prekršaj, a zatim temeljem članka 39. Prekršajnog zakona izreći ukupnu novčanu kaznu, što izdavatelj prekršajnog naloga nije ispravno učinio.
8. Kako je iz ukupno izrečene novčane kazne ipak moguće zaključiti koje su pojedinačne novčane kazne utvrđene okrivljeniku, to nije došlo do povrede prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika. Naime, iz izrečene ukupne novčane kazne od 1.980,00 eura razvidno je da je izdavatelj prekršajnog naloga za prekršaj iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrdio novčanu kaznu okrivljeniku u iznosu od 1.320,00 eura, dok je za prekršaj iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljeniku utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 660,00 eura.
9. Slijedom iznesenog, ovaj sud izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje da je ubuduće u izreci prekršajnog naloga obvezan utvrditi iznose pojedinačnih novčanih kazni za svaki pojedini prekršaj u stjecaju, a potom, temeljem članka 39. Prekršajnog zakon, izreći ukupnu novčanu kaznu.
10. Razmatrajući odluku u pogledu navoda prigovora na odluku o kazni, ovaj sud smatra da su okrivljeniku odmjerene novčane kazne u zakonom propisanim granicama, razmjerno svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Naime, prvostupanjsko je tijelo okrivljeniku utvrdilo novčane kazne u najnižim zakonom propisanim iznosima za počinjene prekršaje. Navedene kazne su po mišljenju ovog suda primjerene stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
11. S obzirom da okrivljenik u prigovoru nije iznio razloge koje bi ovaj sud mogao razmotriti kao naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona, to je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne.
12. Cijeneći težinu počinjenog prekršaja te imajući u vidu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.
13. Međutim, cijeneći navode prigovora, ovaj sud nalazi, da u konkretnom slučaju ima opravdanja za primjenu članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona, koji propisuje da u opravdanim slučajevima (ovisno o visini novčane kazne i imovinskim prilikama okrivljenika) sud može odrediti obročnu otplatu novčanu kazne u vremenu do 6 mjeseci, te je preinačio prvostupanjsku presudu i odredio obročnu otplatu novčane kazne na način i u roku navedenom u izreci ove presude, smatrajući da u predmetnom slučaju visina izrečene novčane kazne opravdava takvu odluku, a ako okrivljenik na taj način uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti ( članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).
14. Prema uvjerenju ovog suda izrečenom novčanom kaznom i zaštitnom mjerom ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
16. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 6. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijska uprava međimurska, Postaja prometne policije Čakovec, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
