REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1692/2021-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Alen Čičak, odvjetnik iz OD Župić i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik iz OD Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 23. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Bojana Jovanovića i punomoćnika tuženika, 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ U cijelosti se odbija tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.417,61 eur, sa zateznim kamatama obračunatim do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na pojedine iznose u razdobljima kako slijedi:

- na iznos od 464,53 eur, počevši od 22. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 2.189,93 eur, počevši od 6. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 597,25 eur, počevši od 8. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 165,90 eur, počevši od 16. lipnja 2021. do isplate, te mu naknaditi parnične troškove za zateznim kamatama obračunatim počevši od donošenja presude do isplate, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.950,00 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 6. svibnja 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu, za iznos od 500,00 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 6. svibnja 2026. do isplate .

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 19. listopada 2021. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi, u bitnome, da se 20. rujna 2019. u Zagrebu, na križanju Ulice Bašćanske ploče i Ulice Šenoine Branke, dogodila prometna nezgoda na način da je VI, upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka], koje je u vrijeme nastanka ove nezgode kod tuženika bilo osigurano policom obveznog automobilskog osiguranja, koji se kretao sporednom cestom, prilikom uključivanja na kolnik glavne ceste , oduzeo prednost autobusu javnog gradskog prijevoza (na liniji 110) registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao BI, a koji je autobus u vrijeme nastanka ove nezgode kod tužitelja bio osiguran policom obveznog automobilskog osiguranja. Vozač autobusa da je, radi izbjegavanja sudara, naglo zakočio, uslijed čega da je u autobusu pao i u padu zadobio ozljede putnik UI. Radi naknade štete koju je na opisani način pretrpio putnik UI, da je tužitelj istom u mirnom postupku isplatio naknadu u iznosu od 25.750,00 kn, i to po osnovi naknade štete zbog tjelesnih ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju. Tužitelj smatra da je za nastanak štete isključivo odgovoran osiguranik tuženika pa, kao osiguratelj koji je nadoknadio štetu oštećenoj osobi, od tuženika kao odgovornog osiguratelja, potražuje naknadu sa zateznim kamatama obračunatim počevši od izvršenog plaćanja po stopi mjerodavnoj za odnose iz trgovačkih ugovora.

2./ U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost i visinu zahtjeva. Prije svega, tuženik osporava da bi u njegov osiguranik bio odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, jer da se radi o nedokazanoj prometnoj nezgodi. Stoga smatra da su u konkretnom slučaju mjerodavne odredbe o odgovornosti prijevoznika, a ne odredbe o odgovornosti vlasnika motornih vozila u pogonu. S obzirom da tužitelj nije osiguratelj po osnovi odgovornosti prijevoznika, osporava njegovu aktivnu legitimaciju. Ističe i da postoje razlozi za oslobođenje od odgovornosti jer da bi šteta bila izbjegnuta da se putnik UI vozio na pravilan način, sjedeći prilikom vožnje odnosno pridržavajući se za rukohvat. Konačno, osporava i visinu naknade koju je tužitelj putniku isplatio, jer daje iz priložene dokumentacije razvidno da je putnik uslijed pada zadobio samo natučenje ramena, dakle laku tjelesnu ozljedu, uslijed koje da nema pravo na pravičnu novčanu naknadu. Također, osporava osnovanost naknađenog iznosa koji se odnosi na troškove zastupanja oštećenog putnika u postupku mirnog rješavanja njegovog odštetnog zahtjeva kod tužitelja.

3./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: tužiteljeva polica obveznog automobilskog osiguranja i uvjeti osiguranja (list 5, 49-50 spisa), odštetni zahtjev upućen tužitelju (list 6 -7, 35 spisa), medicinska dokumentacija (list 8-31 spisa), nagodba od 8. lipnja 2021. (list 32-33 spisa), račun za usluge zastupanja (list 34 spisa), odštetni zahtjev upućen tuženiku i tuženikov odgovor (list 46-48 spisa), izvješće vozača o nezgodi (list 36-37 spisa), potvrde o plaćanju (list 38-45 spisa), podaci o osiguratelju (list 51-56 spisa), sudska praksa (list 69-70 spisa), policijski spis povodom predmetne prometne nezgode i fotografije na CDu (list 105-120 spisa). Nadalje, saslušani su svjedoci UI, BI, VI i ŠI (list 91-95 spisa) te je provedeno kombinirano prometno – sudskomedicinsko vještačenje po vještacima Nevenu Erešu i dr. ŽI koji su svoje nalaze i mišljenja dali u pisanom obliku (list 125-128 i 135-138 spisa) te su se usmeno očitovali na ročištu povodom prigovora (list 153-155 spisa). Službenim putem zatražen je spis nadležnog državnog odvjetništva (KR-DO-150/20) povodom predmetnog štetnog događaja, no, s obzirom da ovo tijelo na višekratne zahtjeve predmetni spis nije dostavilo, postupak je proveden bez izvođenja ovog dokaza (razlog iz odredbe 226. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP).

4./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljev zahtjev u cijelosti neosnovan.

5./ Predmet spora je zahtjev tužitelja, koji je kao osiguratelj jednog od motornih vozila u vezi s pogonom kojih u prometu je oštećena treća osoba (putnik), naknadio ovom oštećeniku štetu, radi naknade ispaćenog iznosa od tuženika, kao osiguratelja vlasnika drugog motornog vozila, za čijeg osiguranika smatra da je isključivo odgovoran za nastanak štete.

6./ Među strankama je sporna osnovanost i visina utuženog potraživanja. Prije svega, tuženik osporava da je njegov osiguranik odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja. Osim toga, tuženik smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o odgovornosti vlasnika motornih vozila u pogonu, već o odgovornosti prijevoznika za štetu nastalu putniku tijekom vožnje jer da nije nastala prometna nezgoda. Nadalje, sporna je i osnovanost odnosno visina odštete koju je tužitelj u mirnom postupku isplatio oštećenom putniku, jer tuženik tvrdi da je putnik zadobio samo laku tjelesnu ozljedu koja da ne opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade, kao i da nema mjesta naknađivanju putniku troškova zastupanja u mirnom postupku kod osiguratelja.

7./ Na temelju zapisnika o očevidu od 20. rujna 2019. i posebnog izvješća od 23. ožujka 2020. nadležne policijske postaje (list 105-110 spisa) utvrđeno je da se 20. rujna 2019. na križanju Ulica Bašćanske ploče i Šenoine Branke dogodila prometna nesreća na način da je VI upravljao vozilom registarske ozneke [registarska oznaka] (osiguranim u to vrijeme kod tuženika policom obveznog automobilskog osiguranja), dolaskom do raskrižja postupio protivno prometnom pravilu i nije prethodno propustio sva vozila koja se kreću cestom s prednošću prolaska čime je prisilo vozača autobusa registarske oznake [registarska oznaka] (osiguranog u to vrijeme kod tužitelja policom obveznog automobilskog osiguranja), BI na kočenje. Prilikom kočenja, u autobusu je pao putnik UI, kojem je liječnička pomoć pružena odmah nakon nezgode i putnik GI, kojem je liječnička pomoć pružena naknadno (23. rujna 2019.).

8./ Na temelju odštetnog zahtjeva UI (list 6-7 i 35 spisa), tužitelj je kao osiguratelj, i to po osnovi zaključene police obveznog automobilskog osiguranja za autobus, ovom putniku isplatio odštetu u mirnom postupku, na temelju sklopljene Nagodbe od 8. lipnja 2021., u ukupnom iznos od 25.750,00 kn (3.417,67 eur), i to radi naknade imovinske i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (24.500,00 kn) te nakande troškova zastupanja (1.250,00 kn). Na temelju priloženih potvrda o plaćanju (list 38-45 spisa), utvrđeno je da je odšteta isplaćena kako slijedi:

- 3.500,00 kn (464,53 eur) 22. listopada 2019.

- 16.500,00 kn (2.189,93 eur) 6. listopada 2019.

- 4.500,00 kn (597,25 eur) 8. lipnja 2021.

- 1.250,00 kn (165,90 eur) 14. lipnja 2021.

9./ Prije svega, valja reći da je pogrešno shvaćanje tuženika da u konkretnom slučaju ne bi bile mjerodavne materijalnopravne odredbe vezane uz odgovornost za štete izazvane motornim vozilom u pogonu, jer tužitelj tvrdi da je šteta nastala kao posljedica kočenja na koje da je njegovog osiguranika u vožnji motornim vozilima, zbog nepoštivanja prometnih pravila, prsilo tuženikov osiguranik. Naime, okolnost da je ozlijeđen putnik koji se vozio u sredstvu javnog prometa, ne isključuje i primjenu pravila o odgovornosti za štete izazvane motornim vozilima u pogonu, a vezano uz koje su vlasnici motornih vozila dužni zaključiti ugovore o obveznom automobilskom osiguranju (razlog iz odredbe čl. 20. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023). Neosnovano stoga tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja jer da on nije osiguratelj po osnovi obveznog osiguranja putnika u javnom prijevozu.

10./ S obzirom da je tužitelj, kao jedan od osiguratelja motornih vozila u vezi s pogonom kojih tvrdi da je došlo do ozljeđivanja putnika, naknadio ovom putniku štetu, isti je dužan u ovoj parnici dokazati istinitost činjenica na kojima osn iva subrogacijski zahtjev prema tuženiku, dakle da je za nastanak štete odgovoran tuženikov osiguranik kao jedan od vlasnika motornih vozila u vezi s pogonom kojih je šeta nastala (čl. 14. ZOOP-a). Pri tome, odgovornost vlasnika motornih vozila za štete izazvane u vezi s pogonom motornih vozila trećim osobama je objektivna i solidarna (čl. 1069. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO). Primjenom pravila o odgovornosti za štetu od opasne stvari, jer su motorna vozila u pogonu opasne stvari u vezi sa štetom koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom ovih vozila, vlasnik se oslobađa od odgovornosti ako dokaže postojanje kojeg od ekskulpacijskih razloga, odnosno da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći, ni otkloniti (čl. 1067. st. 2. ZOO- a).

11./ S obzirom na prigovore tuženika, da je za nastanak nezgode u vidu pada i ozljeđivanja UI isključivo odgovoran upravo ovaj putnik, jer da se prilikom vožnje u autobusu nije na odgovarajući i primjeren način pridržavao, proveden je dokaz kombiniranim prometnim i sudsko-medicinskim vještačenjem. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne i sudskomedicinske struke, zaključke kojih ovaj sud u cijelosti prihvaća, ocjenjujući da su logični i uvjerljivi te dani u skladu s pravilima struke kojoj ovi vještaci pripadaju, kao i da stranke svojim prigovorima pravilnost zaključaka vještaka nisu dovele u sumnju, utvrđeno je kako slijedi.

12./ Prema zaključcima prometnog vještaka, tužiteljev osiguranik, dakle vozač autobusa BI, reagirao je kočenjem radi izbjegavanja sudara s vozilom osiguranika tuženika VI, koje mu je u radnji uključivanja u promet u predmetnom raskrižju dolazilo s desne strane, a zbog čega je putnik u autobusu UI izgubio ravnotežu i pao na pod autobusa. Pri tome, autobus je radnjom kočenja mogao ostvariti usporenje do najviše 6 m/s2 kroz vrijeme od oko 0,4 sekunde pri čemu je kao posljedica inercije na putnika djelovala sila isključivo u smjeru kretanja autobusa koja odgovara promjeni brzine do 8,64 km/h ili približno do 1G.

13./ Prema zaključcima vještaka sudske medicine, UI stradao je kao stojeći putnik u autobusu koji je tijekom vožnje iznenada prikočio. Naime, i sam je UI kao svjedok iskazao u ovoj parnici da je on neposredno prije događaja (kočenja) ustao kako bi se pripremio za izlazak iz autobusa, ne sjeća se je li se i kako pridržavao nakon što je ustao, a autobus da je naglo zakočio pa je on pao i udario lijevom bočnom stranom glave, vrata i ramena. Prema pojašnjenju vještaka sudske medicine, u uvjetima naglog usporavanja autobusa, na tijela putnika djeluje sila usporenja (deceleracije) koja uzrokuje njihovo polijetanje prema naprijed, u smjeru dotadašnjeg kretanja autobusa. Stojeći putnici se refleksno nastoje oduprijeti takvom polijetanju hvatanjem za rukohvate ili pojačavanjem stiska hvatanja za rukohvate. Sama deceleracija izazvana kočenjem nije dostatna da izravno dovede do ozljeđivanja. Međutim, kod stojećih putnika ona može dovesti do gubitka ravnoteže i pada s posljedičnim ozljeđivanjem.

14./ Stoga, zaključke vještaka prometne i medicinske struke prihvaća i ovaj sud i utvrđuje da je u dinamici konkretnog događaja, UI uslijed prikočivanja autobusa izgubio ravnotežu, poletio prema naprijed i pao na pod putničkog prostora, pri čemu je zadobio ozljedu lijevog ramena u vidu natučenja s razdorom rotatorne manšete.

15./ No, da se UI u trenutku kočenja autobusa, stojeći , držao čvrsto za rukohvat, ne popuštajući stisak držanja tijekom usporavanja autobusa nastalog kočenjem, ne bi došlo do pada niti, posljedično, do ozljeđivanja ovog putnika. Prema pojašnjenju vještaka sudske medicine, vjerojatnost popuštanja stiska držanja i pada ovisi o brojnim činiteljima koji su individualne naravi (primjerice, praćenje prometne situacije i pripremljenost na kočenje, konstitucija, dob, stav u kojem se stoji, fizička spremnost, nošenje tereta u rukama, vrsta obuće itd.).

16./ Za dodati je, imajući u vidu utvrđenja policije iz posebnog izvješća i navode BI iz službene bilješke policije, da se u konkretnom slučaju radilo o naglom njegovom kočenju autobusom, da je BI, iskazujući tijekom ove parnice kao svjedok iskazao da se kretao brzino oko oko 40 km/h, jer da je prethodno, zbog uspornika na cesti, brzinu kretanja smanjio na oko 20 km/h. Da je, kada je vidio da vozilo osiguranika tuženika izlazi ispred njega s desne strane, piknuo kočnicu i da je tada vidio jednog putnika (UI) da je pao. Intenzitet kočenja je opisao kao uobičajen u svakodnevnom prometu prilikom vožnje autobusa. S obzirom na dugogodišnje iskustvo kao vozača autobusa od 24 godine, da zna da prilikom kočenja mora voditi računa o putnicima. Stoga da nije snažno zakočio, jer da bi se tada autobus ukopao, već da je nastojao kočiti na primjeren način, odnosno na način da se, nakon što je piknuo kočnicu, autobus još neko vrijeme kretao, nakon čega da se zaustavio na raskrižju. Na isti način, kočenje je opisao i svjedok ŠI, koji se predmetne zgode također nalazio u autobusu kao putnik. Na uvjerljivost iskaza svjedoka ŠI upućuje činjenica da je isti također vozač autobusa, dakle da ima i osobno iskustvo u upravljanju autobusom. Ovaj je svjedok također iskazao da se nije radilo o osobito naglom i snažnom kočenju, jer da je i ona sam stajao na vratima bez da se pridržavao i da nije izgubio ravnotežu i pao.

17./ I iskazi ovih svjedoka logično potkrjepljuju zaključak vještaka sudske medicine da u konkretnom slučaju, sama deceleracija izazvana kočenjem nije dostatna da izravno dovede do ozljeđivanja, no da kod stojećih putnika ona može dovesti do gubitka ravnoteže i pada s posljedičnim ozljeđivanjem. Međutim, intenzitet kočenja da je u konkretnom slučaju bio takav da bi pad, da se UI držao za rukohvat, bio izbjegnut. Naime, prema iskazima svjedoka BI koji je kao vozač upravljao autobusom i JI, koji se također vozio kao putnik, no inače je vozač autobusa, nije se radilo o osobito naglom i snažnom kočenju već o kočenju intenziteta uobičajenog u svakodnevnom prometu prilikom vožnje autobusa.

18./ Okolnosti konkretnog slučaja upućuju na zaključak da se UI nije pridržavao za rukohvat prilikom konkretnog kočenja autobusa. Naime, i sam UI iskazujući tijekom ove parnice, naveo je da se ustao u pripremi za izlazak iz autobusa, no da se ne sjeća da li se i na koji način pridržavao. Svjedoci BI i ŠI iskazali su da pretpostavljaju da je UI pao jer da se nije držao, da je na leđima imao ruksak, a u rukama štaku uz pomoć koje se kretao i vrećice. I sam UI naveo je, dajući iskaz policiji u službenoj zabilješci, da je u rukama imao vrećicu. S obzirom da se, iako je u službenoj bilješci policiji naveo da se držao za rukohvat, UI u ovoj parnici iskazao sa se ne sjeća da li se pridržavao i kako, te imajući u vidu navode svjedoka BI i JI da pretpostavljaju da se nije pridržavao jer da inače ne bi pao, koju pretpostavku potvrđuje i vještak sudske medicine, jer zaključuje da se putnik UI pridržavao da bi pad bio izbjegnut, zaključak je ovog suda da se UI, nakon što je ustao sa sjedišta u autobusu, nije pridržavao. Konačno, da se isti nije pridržavao ukazuje, po ocjeno ovog suda, i okolnost da mu ruke nisu bile slobodne. Naime, i sam UI iskazao je, u bilješci danoj policiji, da je u rukama držao vrećicu, što potvrđuju i svjedoci BI i ŠI. Nadalje, ovi svjedoci iskazali su i da je u rukama imao štaku uz pomoću koje se kretao. Stoga su neistinitima ocjenjeni navodi UI dani tijekom iskazivanja u ovoj parnici da je prilikom pada imao samo ruksak na leđima, a drugih stvari u rukama da nije imao, a da u vrijeme predmetne nezgode još nije koristio štaku za pomoć u kretanju, već da je to počeo činiti tek kasnije.

19./ Slijedom navedenog, zaključak je ovog suda da je UI, nakon što se ustao sa sjedećeg mjesta u autobusu, u pripremi za izlazak jer se autobus približavao stajalištu, nije pridržavao, a da jest, da bi njegov pad, unatoč usporavanju autobusa nastalog kočenjem zbog načina vožnje tuženikovog osiguranika bio izbjegnut, a osobito imajući u vidu da se konkretno nije radilo o osobito naglom i snažnom kočenju, već o kočenju intenziteta uobičajenog u svakodnevnom prometu prilikom vožnje autobusa. Time je, po ocjeni ovog suda, tuženik dokazao da se ostvario ekskulpacijski razlog iz odredbe čl. 1067. st. 2. ZOO-a, jer je dakle šteta nastala isključivo zbog neopreznog postupanja putnika UI, koji se kao stojeći putnik u autobusu nije pridržavao. Da se UI kao stojeći putnik držao na odgovarajući način, dakle dovoljno čvrsto da se odupre usporenju, da bi njegov pad, unatoč kočenju autobusa, bio izbjegnut.

20./ Ovaj je ekskulpacijski razlog oštećenom putniku mogao istaknuti i tužitelj, s obzirom da je, a kako proizlazi iz Nagodbe od **.**.2021., UI štetu naknadio kao osiguratelj na temelju zaključenog ugovora o obveznom automobilskom osiguranju autobusa. Stoga tužitelj, na temelju činjenica na kojima osn iva tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari, nema pravo na naknadu isplaćenog iznosa odštete od tuženika.

21./ S obzirom da je utvrđeno da nije osnovana osnova tužiteljevog zahtjeva prema tuženiku, jer je tuženik dokazao razlog za oslobođenje od odgovornosti vezanog uz štetu nastalu u vezi s pogonom motornih vozila, to nisu od utjecaja na donošenje odluke daljnji prigovori tuženika vezani uz visinu isplaćene odštete odnosno pravične novčane naknade i naknade troškova zastupanja. Stoga ove prigovore sud nije posebno razmatrao te je kao nepotreban odbijen dokazni prijedlog stranaka (tužitelja i tuženika) radi provođenja medicinskog vještačenja i utvrđenja kvalifikatornih okolnosti odlučnih za utvrđenje visine pravične novčane naknade koja oštećeniku zbog povrede prava osobnosti pripada s obzirom na ozljede koje je UI prilikom pada zadobio.

22./ Tužitelju, jer je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, a tuženiku je dužan naknaditi troškove koje mu je izazvao vođenjem postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

23./ O tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa) odlučeno je primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a te je tuženiku priznat trošak za:

- sastav odgovora na tužbu i obrazloženog podnesaka od 5. veljače 2026. kojima se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka (T.br. 8/1 Tarife),

- zastupanja na ročištima 8. ožujka 2022., 20. ožujka 2024. i 23. ožujka 2026., dakle za pet radnji, u iznosu od po 200,00 eur po radnji, odnosno ukupno 1.000,00 eur, što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% ( (T.br. 46 Tarife), iznosi 1.250,00 eur.

24./ Troškovi za sastav podneska od 25. ožujka 2022., kojim tuženik dostavlja pravilan broj državno-odvjetničkog spisa koji je predložio pribaviti službenim putem nije priznat na teret tužitelja (razlog iz odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a), dok trošak za sastav podneska od 4. srpnja 2025., kojim tuženik predlaže proslijediti spis na daljnje vještačenje, nije priznat jer nije bio potreban za vođenje parnice (razlog iz odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a). Nadalje, priznat je trošak kombiniranog prometnog i sudsko- medicinskog vještačenja u iznosu od 700,00 eur.

25./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka u iznosu od 1.950,00 eur, osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

26./ Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 6. svibnja 2026.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.

U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.