REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-5/2022-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužitelja BŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Orović, odvjetnik u Puli, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 36162371878, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 18. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ivana Orovića, odvjetnika u Puli te državnoodvjetničke savjetnice BŽF, **.**.2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA OIB 36162371878 da tužitelju BŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] isplati bruto iznos od 9.809,37 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja na iznos od:

- 654,59 EUR-a teče od 15. studenog 2019.

- 623,19 EUR-a teče od 15. prosinca 2019.

- 1.542,76 EUR-a teče od 15. siječnja 2020.

- 762,65 EUR-a teče od 15. veljače 2020.

- 1.212,23 EUR-a teče od 15. ožujka 2020.

- 975,25 EUR-a teče od 15. travnja 2020

- 68,73 EUR-a teče od 15. svibnja 2020.

- 112,81 EUR-a teče od 15. lipnja 2020.,

- 238,66 EUR-a teče od 15. srpnja 2020.,

- 616,39 EUR-a teče od 15. kolovoza 2020.

- 462,92 EUR-a teče od 15. rujna 2020.

- 470,94 EUR-a teče od 15. listopada 2020.

- 470,94 EUR-a teče od 15. studenog 2020.

- 550,48 EUR-a teče od 15. prosinca 2020.

- 498,83 EUR-a teče od 15. siječnja 2021.

- 548,00 EUR-a teče od 15. ožujka 2021.

do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje:

- isplatu daljnjeg iznosa glavnice od 4,90 eura zajedno sa zateznim kamatama te

- isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u iznosima bruto plaće iz točke I izreke presude.

III. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 36162371878, da tužitelju BŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak isplatom iznosa od 2.525,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 6. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se u preostalom dijelu za iznos od 750,00 eura zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Policijska uprava Istarska, Postaja pomorske i aerodromske policije Pula tijekom 2019., 2020. i 2021. ostvarivao kod tuženika plaću. Tužitelj je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika. Priroda posla tužitelja iziskivala je prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, blagdanima. Prema odredbama čl. 94. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19), čl. 33. Zakona o policiji (Narodne novine broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 66/19) i čl. 44. (novi čl. 38.) Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj: 89/12, 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16, 112/17, 12/18,), određeno je da se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%. Tijekom 2019., 2020. i 2021. tuženik nije tužitelju pravilno obračunao i isplatio razliku uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, niti je to do danas učinio kako je taj rad evidentiran u evidenciji o prisustvu na radu, kao i radnim nalozima i nalozima za pripravnost za rad. Tužitelj je sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora 20. listopada 2021. na koji tuženik nije odgovorio. Tužitelj ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom i podacima kojima bi mogao utvrditi visinu iznosa koje mu tuženik duguje, ali tuženik je u posjedu te dokumentacije koju će na zahtjev suda dostaviti u sudski spis. Stoga tužitelj ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što dođe do podataka i dokumentacije kojom raspolaže tuženik i prije nego se provede financijsko vještačenje, nakon čega će tužitelj odrediti visinu novčane tražbine čiju isplatu traži ovom tužbom. Tužitelja uz glavnice pripadaju i zakonske zatezne kamate koje će se također odrediti naknadno nakon provedenog vještačenja i uroku koji odredi sud. Tužitelj će određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to tijekom postupka odredi sud, u kojem je slučaju, sukladno odredbama članka 186. b stavak 4. i 5. ZPP-a, ovlašten iznova naznačiti vrijednost predmeta spora.

1.1. Dodatno tijekom postupka navodi da je tužitelj cijelo vrijeme službe na raspolaganju tužitelju i mora biti psihofizički spreman za intervenciju koja može biti u bilo koje doba stoga tužitelj nema na raspolaganju slobodnog vremena. Tužitelj zbog specifičnosti obavljanja posla u Pomorskoj policiji (dužnost da se 24 sata bude na policijskoj radio vezi i javlja šefu smjene, nadzire državnu granicu i radar, javlja na pomorsku radio-vezu itd.) te zbog nedostatka djelatnika i nepostojanja "duple posade" koja bi zamijenila onu koja bi se trebala odmarati 12 sati neprekidno (zapovjednik plovila, strojar i mornar) je bio dužan biti na raspolaganju i na radnom mjestu cijelo vrijeme boravka na brodu (tako nije imao mogućnost ostvariti pravo na dnevni i tjedni odmor zagarantiran Kolektivnim ugovorom). Zato se ova odredba i pojam pasivnog dežurstva ne može na njega odnositi. Kako Zakon o radu u čl. 42. odnosno čl. 60. definira radno vrijeme kao vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, to je razvidno da je tužitelj stalno na raspolaganju poslodavcu te da mu je tužena strana uskratila pravo na novčanu naknadu za ostvareno radno vrijeme. I tuženik priznaje da je služba pa time i rad tužitelja, organizirana na način da se isti upućuje na višednevne službe na moru odnosno da je rad organiziran na drugačiji način, da složeni poslovi djelatnika pomorske policije nisu privremenog karaktera već se služba izvršava kontinuirano i neprekidno, to je jasno da tužitelju nije omogućeno korištenje dnevnog odmora. Tako u evidencijama o prisustvu na radu tužiteljev rad nije evidentiran na ispravan način već proizvoljno, iako je tužitelj u službi i na brodu proveo svo vrijeme. Zato se evidencija tuženika ne može prihvatiti kao valjana pa posljedično tome niti obračuni plaća vršeni po takvoj (nepotpunoj i netočnoj) evidenciji. Dakle, u vrijeme odmora radnik ne smije biti na raspolaganju poslodavcu niti dežurati. Iz radnih naloga koje je tuženik dostavio u drugim identičnim predmetima, tužitelj primjećuje da je iz istih razvidno trajanje radnog vremena tužitelja tijekom višednevnih službi, a koje tužena nije pravilno evidentirala (u registru službenih poslova). Naime, na prvoj stranici svakog radnog naloga kod podatka "DATUM" navedeno je trajanje službe a time i trajanje radnog vremena. Tužitelj je bio na raspolaganju poslodavcu cijelo vrijeme trajanja službe odnosno cijelo vrijeme boravka na terenu. Usporedbom trajanja službe iz radnih naloga s obračunima plaća (sačinjenim na temelju pogrešne i netočne evidencije tužene), pojavljuje se razlika sati koji nisu plaćeni tužitelju. Tijekom višednevne službe tužitelj nije smio napustiti službu te je morao biti u stalnom kontaktu s operativnim dežurstvom u postaji na kopnu te redovito javljati trenutne pozicije službenog policijskog plovila, a posada obavljati službu kontinuiranog dežurstva na plovilu (ovo su navodi iz radnog naloga!), s time da je tužitelj bio dužan obavljati opće i posebne zadatke koji su uključivali niz neprekidnih aktivnosti: opći policijski poslovi te posebni zadaci: nadzor državne granice, kontrola domaćih i stranih plovila, poduzimanje operativnih mjera i radnji, sprječavanje i procesuiranje stranih ribarica, suradnja s radarskim postajama, provjera putnika i članova posade kroz potražne evidencije, održavanje i čuvanje plovila, uz obaveznu nazočnost tužitelja na radnom mjestu. Međutim, ovo vrijeme tuženik nije evidentirao tužitelju kao radno vrijeme, već je tuženik tužitelju evidentirao kao radno vrijeme samo vrijeme kada brod plovi što nije logično. Iz gore navedenog proizlazi da evidencija tuženika o prisustvu tužitelja na radu (ona iz službenog registra) nije točna i u suprotnosti je s radnim nalozima u kojima se navodi da radno vrijeme tužitelja traje od prvog do zadnjeg dana višednevne službe. Dakle, odlučna je činjenica da je tužitelj bio na radnom mjestu i izvršavao zadatke po nalogu tuženika ili ih je bio spreman izvršavati te da to vrijeme tužitelju treba platiti, a kako Kolektivni ugovor u čl. 44. st. 11. predviđa način plaćanja i dodatke, to se onda to vrijeme koje tužitelj provodi na radnom mjestu izvršavajući zadatke ili dežurajući izvan redovnog radnog vremena treba naknaditi u visini naknade za prekovremeni rad, uključujući i ostale dodatke. Služba tužitelja se sastoji od redovnog rada i pasivnog dežurstva neprekidno u trajanju od 7 radnih dana (npr. služba je predviđena od 09.00- 17.00 sati nakon koje slijedi do narednog radnog dana odnosno do 09.00 sati pasivno dežurstvo i trajanju od 16 sati). Sukladno odredbama Zakona o radu, sve vrijeme između dvije smjene koje je naznačeno kao pasivno dežurstvo trebalo bi biti prikazano kao aktivno dežurstvo te se smatra radnim vremenom. Obzirom da je svaki mjesec kroz redovan rad ispunjena mjesečna satnica radnih sati, svi sati prikazani kao pasivno dežurstvo na platnoj listi tužitelja bi trebali biti prikazani kao prekovremeni rad što je tuženik namjerno propustio tako označiti.

1.2. Tužitelj je podneskom od 27. lipnja 2024., nakon provođenja financijskog vještačenja i sukladno istom, preinačio tužbu povećavši tužbeni zahtjev kojim konačno zahtijeva isplatu ukupnog iznosa od 9.814,27 EUR-a bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate. Tuženik se preinaci nije usprotivio, stoga je sud istu, ocijenivši da je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, na temelju odredaba članka 190. stavka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) dopustio.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da je tužitelj rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, broj: 511-08-14-00063/180-2018 od 27. prosinca 2018. s danom 1. siječnja 2019. privremeno premješten na radno mjesto upravitelja stroja ophodnog broda tipa A u Postaji pomorske policije Pula te je s danom 1. svibnja 2019. Rješenjem Ministarstva unutarnjih oslova broj: 511-1-157-6/113-19 od 1. svibnja 2019. raspoređen na isto radno mjesto u Postaji pomorske i aerodromske policije Pula koje poslove i danas obavlja. Prema Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova u opisu poslova radnog mjesta upravitelja stroja ophodnog broda tipa A koje imenovani obavlja navedeno je da je odgovoran za pouzdan i siguran rad i održavanje brodskih sustava, strojeva i uređaja, da poduzima mjere za ispravnost ophodnog broda, obavlja dnevni pregled plovila i brodskih sustava, preventivno obavlja redovno održavanje ophodnog broda, vodi brigu o urednom servisiranju, podmazivanju i održavanju motora, podnosi izvješće o stanju plovila i njegovoj ispravnosti zapovjedniku ophodnog broda, obavlja i druge poslove po nalogu zapovjednika ophodnog broda, te obavlja policijske poslove i primjenjuje policijske ovlasti sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima i posebnim propisima. Odredbama članka 38. stavak 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN broj 112/17, 12/18, 2/19, 119/19. i 66/20) taksativno su propisana uvećanja osnovne plaće državnog službenika i namještenika za rad noću, prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanima, rad u drugoj smjeni, rad u turnusu i dr., dok je stavkom 11. propisano da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno. Zajednička Komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike tumačenjem članka 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike broj 10/38 od 7. studenog 2018. istaknula je da se u prekovremeni rad uračunava samo rad duži od propisanog radnog vremena koji se obavlja na zahtjev poslodavca s time da se ukupno vrijeme prekovremenog rada (sati i minute) zbraja na mjesečnoj osnovi i zaokružuje na ostvareni puni sat prekovremenog rada, pri čemu se rad od 30 min i duži od 30 min u ukupnom zbroju prekovremenog rada računa kao puni sat. Slijedom iznijetog prvenstveno ukazujemo da su navodi iz tužbe preopćeniti i paušalni obzirom iz priložene evidencije radnog vremena i platnih lista za utuženo razdoblje nesporno proizlazi da su ostvareni sati prekovremenog rada, rad noću, rad vikendima i blagdanima uredno prikazani, obračunati i isplaćeni od strane Ministarstva unutarnjih poslova. Uzimajući u obzir postojeće sudske sporove pokrenute od strane policijskih službenika pomorske policije i na području drugih policijskih uprava čiji predmet spora je isplata razlike plaće s osnove prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, a koji se odnose na višednevnu službu na brodu te stav tužitelja da im cjelokupno vrijeme provedeno na brodu pa i slobodno vrijeme koje provedu na brodu odnosno vrijeme duže od 40 sati tjedno treba obračunati kao prekovremeni rad, predmnijevamo da se predmetna tužba odnosi na isto pravno pitanje te ukazujemo da je Vrhovni sud Republike Hrvatske br. Revr-1419/15 od 21. rujna 2016. prihvatio reviziju tuženice Republike Hrvatske i ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu Gž R-251/14 od 22. siječnja 2015. i Općinskog suda u Splitu Pr-378/13 od 30. rujna 2014. godine te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U citiranoj odluci VSRH Revr-1419/15 od 21. rujna 2016. stoji da prema shvaćanju tog suda, nije životno i logično da bi efektivni (stvarni i faktični) rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno ( u tom smislu i Vrhovni sud u Revr-753/09- 2 od 17. studenog 2009.). Naime životno i logično je da službenik koji zbog narav posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima i slobodno vrijeme). Tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može se smatrati prekovremenim radom. U odluci VSRH br. Revr-908/16 od 29. lipnja 2016. prema odluci Vrhovni sud u Revr-753/09-2 od 17. studenog 2009., prekovremeni rad od 24 sata dnevno tijekom rada na terenu je neprihvatljiv. Nije životno i logično da bi efektivni (stvarni i faktični) rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno. Naime životno i logično je da službenik koji zbog narav posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima i slobodno vrijeme. Tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada ne može se smatrati prekovremenim radom. Slijedom rečenoga predlaže se odbiti tužitelj s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženoj.

2.1. Dodatno tijekom postupka tuženik objašnjava da su višednevne službe bile organizirane na način da je ista trajala do 8 dana s time da posada ima radno vrijeme koje se sastoji od 8, 10 ili 12 radnih sati. Svim službenicima koji su bili raspoređeni u višednevne ophodne službe na moru isplaćen je terenski dodatak za svaki dan proveden na terenu, kao i dodaci za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom, za prekovremeni rad na terenu kao i za pasivno dežurstvo. Stvarno odrađeni sati navedeni su u Posebnom rasporedu rada, Radnim nalozima, izvješćima zapovjednika plovila, Nalozima za prekovremeni rad, Nalozima za terenski rad i Nalozima za pasivno dežurstvo, a koji podaci su upisani i u Registar službenih poslova MUP RH R-27. Navedeni podaci se na kraju mjeseca upisuju u Nalog za obračun plaće i COP, poštujući mjesečni fond radnih sati uključujući i sva materijalna prava sukladno članku 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. To što su policijski službenici više dana boravili na plovilu tijekom obnašanja službe, istima je kompenzirano na način da im se plaćao svaki sat prekovremenog rada izvan smjene od 8, 10 ili 12 sati, plaćen im je terenski dodatak i dodatak za pasivno dežurstvo, kao i svi drugi pripadajući dodaci na plaću sukladno relevantnim propisima. Nužno je naglasiti da vrijeme koje je tužitelj proveo na službenom plovilu spavajući li odmarajući se, jednostavno nema karakter prekovremenog rada pa mu se isto niti ne može honorirati kao prekovremeni rad. Ako tužitelj tvrdi suprotno, na njemu je da i dokaže stvarno odrađene sate rada, a tužena je dokaze za iste priložila. Vještak financijske struke trebao bi uzeti u obzir stvarno odrađene sate rada kako su isti navedeni u dnevnom rasporedu odnosno izvješćima o izvršenim zadaćama tužitelja, kao i sve dodatke koji su tužitelju isplaćeni u utuženom razdoblju. Sukladno odredbama Zakona o policiji, policijska služba se organizira na način da se policijski poslovi obavljaju 24 sata dnevno. Policijski službenik dužan je u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj i koji uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotom, nedjeljom, blagdanima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad i rad na drugačiji način. Rad tužitelja zbog specifičnosti poslova pomorske policije, nije bio niti po logici stvari može biti organiziran kao redovan rad, od ponedjeljka do petka po 8 sati dnevno, tj. 40 sati tjedno. Konkretno, poslovi pomorske policije uključuju redovito, tijekom cijele kalendarske godine, nadzor državne granice i poslove na moru na području morskog akvatorija Istarske županije, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućem graničnom prijelazu i zaštitu dijela državne granice na moru. Stoga, navedeni poslovi zbog svoje naravi i okolnosti obavljanja nisu privremenog karaktera, već se ujednačeno obavljaju tijekom cijele kalendarske godine pa je tako organiziran i sustav rada. U odnosu na navode tužitelja da mu cijelo vrijeme boravka na bodu treba honorirati kao redovni i prekovremeni rad upućuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznijeto u rješenju broj Revr 1424/13-2 od 7. lipnja 2016. iz kojeg proizlazi da nije životno i logično da efektivni rad službenika taje neprekidno 24 sata dnevno.

3. U dokaznom postupku pročitani su rješenje MUP-a od 1. svibnja 2019. o plaći za tužitelja, nalozi za pripravnost za rad (pasivno dežurstvo za tužitelja list 79 do 96 spisa), radni nalozi i izvješća (list 97 do 1016 spisa - dio I. svežnja, cijeli II. svežanj i dio III. svežnja), evidencija radnog vremena (list 1017 do 1067 spisa), nalaz i mišljenje financijskog vještaka Tomislava Prpića te dopuna istog, iskazi svjedoka ZŽ, TŽ i tužitelja kao parnične stranke te sva druga dokumentacija priležeća spisu.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja većim je dijelom osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu dijela plaće za koju tužitelj tvrdi da mu tuženik nije obračunao i isplatio u razdoblju od listopada 2019. do veljače 2021. i to kao posljedicu nepravilnog vrednovanja rada tijekom 7-odnevnih službi u svojstvu člana posade broda.

6. Pri tom među strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

- da je tužitelj od 1. svibnja 2019. radio kao policijski službenik na radnom mjestu upravitelja stroja ophodnog broda tip A za koju je službu dobivao višednevne radne naloge uslijed kojih je na brodu provodio uzastopno više dana bez izlaska s broda,

- da se tužitelj prije pokretanja parničnog postupka obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje ovoga spora, na što tužena nije odgovorila,

- da je tužena na temelju izvještaja sastavljenih na temelju tih radnih naloga vodila evidenciju rada tužitelja na temelju koje evidencije je tužitelju za to utuženo razdoblje isplatila plaću.

6.1. Osim što predmetne činjenice nisu sporne, proizlaze iz materijalnih dokaza u spisu i to osobito rješenja MUP-a, Policijske uprave Istarske od 1. svibnja 2019. kojim se utvrđuje plaća tužitelja, evidencija rada tužitelja te radnih naloga upućenih tužitelju.

7. Između stranaka je, dakle, sporno je li tužena tužitelju ispravno "vrednovala" rad obavljen u višednevnim turnusima te pripada li tužitelju pravo na isplatu dodataka na plaću s naslova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom, blagdanima kroz utuženo razdoblje. Sporno je je li tužitelj za vrijeme tih višednevnih naloga radio u turnusu, je li obavljao pasivno dežurstvo te je li tužena tužitelju omogućila korištenje dnevnog i tjednog odmora tijekom višednevnih radnih naloga, je li tužitelj s iskorištenim slobodnim danima u cijelosti nadomjestio ostvareni prekovremeni rad te poglavito, što bi u konkretnom slučaju kraj organizacije rada tužitelja temeljem radnih naloga tužene, predstavljalo prekovremeni rad. Sporno je koliko je tužitelj pri izvršavanju navedenih radnih zadataka stvarno radio tijekom dana, je li radio prekovremeno pa ako je, u kojem obimu (koliko sati), je li tužena istom obračunala i isplatila sve stvarno odrađene prekovremene sate rada te je li mu je isplatila i ostale dodatke na plaću na koje ima pravo temeljem Kolektivnog ugovora koji se u konkretnom slučaju primjenjuje, a koji je važio u utuženom vremenskom razdoblju.

8. Prema odredbi čl. 35. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, br. 112/17., 12/18., 2/19., 119/19., 66/20., 56/22., dalje KU) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Dakle, u konkretnom slučaju Zakon o radu predstavlja opći propis dok Zakon o državnim službenicima i namještenicima i Zakon o policiji, Uredba o plaćama policijskih službenika te u utuženom razdoblju važeći KU predstavljaju lex specialis u odnosu na opći propis. 7.1. Obzirom, da je člankom 194. stavkom 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.) propisano da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, te je člankom 9. stavkom 3. istog zakona određeno da ako je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim zakonom nije drugačije određeno, dok je člankom 90. stavkom 1. propisano da je plaća, u smislu toga Zakona, primitak radnika koji poslodavac isplaćuje radniku za obavljeni rad u određenom mjesecu. Stavkom 2. propisana je dužnost poslodavca da radniku obračuna i isplatiti plaću iz stavka 1. toga članka, koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Stavkom 3. propisano je da se plaća iz stavka 1. toga članka može sastojati od: 1. osnovne odnosno ugovorene plaće 2. dodataka 3. ostalih primitaka. Dodaci iz stavka 3. točke 2. toga članka, u smislu tog Zakona, su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnoga staža i sl.), odnosno koje u skladu s propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima i visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima poslovanja i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.). (5) Poslodavac je dužan dodatke iz stavka 3. točke 2. ovoga članka obračunati u iznosu i na način koji je utvrđen posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje plaće iz članka 94. stavka 1. ovoga Zakona ne smije obračunati na iznos manji od iznosa minimalne plaće u skladu s posebnim propisima.

9. Odredbom čl. 38. KU, koji je vrijedio za utuženo razdoblje u stavku 1. ugovoreno je da će osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada između ostalog za prekovremeni rad 50%, stavkom 2. je ugovoreno da dodaci stavka 1. se međusobno ne isključuju osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, stavkom 9. je ugovoreno da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenike organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka ima smatrati svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, stavkom 11. je ugovoreno da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno, stavkom 12. je ugovoreno da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa 8 te stavkom 14. istoga članka je ugovoreno da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5, tj. jedan sat prekovremenog rada jednako je 1 sat i 30 minuta redovnog sata rada, te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kada je taj prekovremeni rad ostvaren.

10. Odredbom članka 33. st. 2. i 3. Zakona o policiji (Narodne novine, br. 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19.) propisano je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati duže od punog radnog vremena, time da policijskom službeniku za taj rad pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane sukladno općim propisima o radu i kolektivnog ugovoru.

11. Odredbom čl. 41. st. 1. do 4. Zakona o policiji propisano je da je policijska služba organizirana na način da se policijski poslovi obavljaju 24 sata dnevno, tjedno radno vrijeme policijskog službenika u pravilu se raspoređuje na 5 radnih dana i traje 40 sati, time da dnevno radno vrijeme u pravilu traje od 8 do 16 sati, iznimno ministar može, ovisno o potrebama određene službe, mjesnim prilikama odnosno za pojedine policijske službenike odrediti početak radnog vremena i na drugi način.

12. Odredbom čl. 42. Zakona o policiji propisano je da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj, a poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotom, nedjeljom, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad, rad organiziran na drukčiji način. Prilikom organizacije noćnog rada i rada u smjena, policijskim službenicima osigurat će se dnevni odmor od najmanje 12 sati neprekidno, kada je policijske poslove potrebno obavljati u neprekidnom trajanju redovito radno vrijeme policijskih službenika koji obavljaju takve poslove može trajati duže od 8 sati u razdoblju od 24 sata, ali ne duže od 12 sati.

12.1. U konkretnom slučaju se radi o situaciji iz odredbe članka 42. stavka 1. Zakona o policiji. Pri tom, valja reći da ovaj sud prihvaća shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske (izraženo u rješenju poslovni broj Revr-1318/16-2 od 26. listopada 2016.) o tome da nije životno logično da bi efektivni rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno u radnoj situaciji na brodu.

13. Svjedoci ZŽ i TŽ suglasno su iskazivali o činjenicama da su zajedno s tužiteljem službu obavljali na brodu tipa A Ivan Kamber, na nadzoru državne granice sa Slovenijom i potrebi zaštite granice u Savudrijskoj vali. Prilikom rada na brodu Kamber nisu radili u smjenama niti u turnusima već je njihov rad bio organiziran na drugačiji način. Iz njihovih je iskaza utvrđeno da su službu obavljali na način da su osam dana u kontinuitetu boravili na brodu (primjerice od četvrtka do četvrtka), a prema rasporedu rada službu su obavljali 8, 10 ili 12 sati, ovisno o tome kako ih je rukovoditelj rasporedio. Za taj rad bili su plaćeni, a za preostale sate koje su proveli na brodu plaćeni su kao za pasivno dežurstvo. Utvrđeno je da su vrijeme koje im je tretirano kao pasivno dežurstvo provodili isključivo na brodu jer posada nije napuštala brod, odnosno posada je napuštala brod samo u slučaju potrebe za medicinskom pomoći, u slučaju popravka broda ili odlaska po namirnice. Utvrđeno je da brod nisu napuštali jer su za slučaj izbijanja bilo kakvog incidenta na granici morali biti spremni istog trena isploviti. Utvrđeno je da je na tom brodu bilo pet članova posade iako je ministar propisao da na takvom brodu treba biti najmanje sedam članova posade, što je utjecalo na režim njihova rada. Utvrđeno je da tužitelj nije imao zamjenu jer ih je bilo manje od propisanog broja posade. Utvrđeno je da su u tzv. slobodno vrijeme boravili na brodu i obavljali razne poslove poput pripreme obroka, čišćenja broda, servisiranje, popravljanje, obavezno je jedan morao biti na straži, paziti na priključak, paziti na privez i drugo. Straža je trajala 24h pa su se mornari mijenjali, ali to tuženik nije plaćao kao radno vrijeme nego kao pasivno dežurstvo. Iz njihovih je iskaza utvrđeno da je uputa poslodavca bila da se ništa ne prikazuje što se radi jer bi to bio prekovremeni rad, a to poslodavac nije dozvoljavao. U tom smislu svjedok ZŽ vrlo slikovito objašnjava da se kao zapovjednik samo u jednom slučaju izborio za priznanje prekovremenog rada svojim članovima posada i to prilikom velikog olujnog nevremena kada su cijelu noć spašavali pet brodova, a čak i tada priznata su im samo 3 sata prekovremenog rada. Iskazuju da takav rad ne predstavlja pasivno dežurstvo jer nisu slobodni, nisu smjeli napustiti brod, bili su odvojeni od obitelji, društva, a pasivno dežurstvo podrazumijeva da kod kuće radnik čeka poziv. Pauzu za vrijeme radnog vremena nisu mogli koristili jer naprosto nadzor granice ne podrazumijeva korištenje pauze. U radne naloge pisali su da su pauzu koristili, a ustvari su ju koristili tek po povratku u luku Umag kad su njihove zadaće nadzora granice prestale, sve po uputi poslodavca. Osim plaće bio im je isplaćen terenski dodatak, a on podrazumijeva isplatu radi plaćanja prehrane i higijenskih potreba na terenu.

13.1. Sud pridaje vjeru i prihvaća istinitim iskaze svjedoka jer su životno i uvjerljivo opisali na koji način su obavljali radne zadatke tijekom neprekidnog boravka na brodu Ivan Kamber. Svjedoci su iskazivali okolonosno i slikovito prikazali kako je izgledalo vrijeme koje im je tuženik kao poslodavac vrednovao kroz naknadu za pasivno dežurstvo. Iskaz tužitelja sukladan je iskazu svjedoka, također uvjerljiv i vjerodostojan. Iz njegovog je iskaza dodatno utvrđeno da je tužitelj obavljao posao strojara na brodu, da je bio zadužen za održavanje strojarnice kao i da je za vrijeme pasivnog dežurstva po nalogu zapovjednika obavljao razne poslove i to poslove čišćenje, održavanja sustava, nabave i slično.

14. Iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja sud u bitnome zaključuje da tužitelj ipak nije radio svih 24 sata dnevno u jednom radnom danu, već da je imao vremena za odmor i spavanje, a iz priloženih radnih naloga je vidljivo koji su bili opći i posebni zadaci tužitelja te je u vezi obavljenog rada napisano izvješće za svaki dan rada i ono treba biti temelj za utvrđenje onih sati tijekom kojih se tužitelj odmarao (jer nije obavljao nikakve aktivnosti).

14.1. Ipak, ovaj je sud stava da se vrijeme vrednovano kroz naknadu za pasivno dežurstvo u potpunosti ne može tako tretirati. Na takav zaključak suda upućuje više činjenica i to osobito da je tužitelj na brodu bio dužan boraviti u kontinuitetu (od četvrtka do četvrtka) i da pri tom nije smio napustiti brod, a da je u to vrijeme obavljao niz popratnih poslova i aktivnosti po nalogu zapovjednika o čemu je vodio dnevnik pa tako čišćenje, spremanje, održavanje sustava, popravljanje i stražu.

14.2. Naime, sukladno Zakonu o radu radno vrijeme je vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca na mjestu gdje se poslovi obavljaju ili na drugom mjestu koje odredi poslodavac. Tužitelj je u kontinuitetu zbog specifičnosti potreba povjerenih mu radnih zadataka boravio na brodu svih sedam dana, od četvrtka do četvrtka. Zbog toga se ne može prihvatiti stav tužene da se u konkretnom slučaju radilo o pasivnom dežurstvu. Isto tako, nije sporno da ne postoji zamjenska posada, koja bi tužitelja (i ostale policijske službenike koji se u isto vrijeme nalaze na brodu za vrijeme trajanja takve službe) mogla zamijeniti u tom razdoblju nego upravo tužitelj cijelo vrijeme trajanja službe (sedam dana) mora biti na plovilu i sve potrebne poslove samo on (i kolege) obavljati. Tužitelj kao policijski službenik nije samoinicijativno ostajao na plovilu za vrijeme trajanja višednevne službe (izvan radnog vremena od 8, 10 ili 12 sati) već nije imao mogućnost niti je bio ovlašten (za vrijeme trajanja te službe) napuštati plovilo. Logično je, životno i pravno, da se rad policijskog službenika za vrijeme trajanja takve službe ne može vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata što u konačnici među strankama i nije bilo sporno.

15. S obzirom na navedeno, valjalo je utvrditi koliko je sati tužitelj stvarno radio unutar utuženog razdoblja obzirom na njegovo radno mjesto i radne naloge (zapovijedi za obavljanje poslova), radi čega je određeno i provedeno financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću koji je postupio po nalogu suda i dostavio nalaz i mišljenje.

15.1. Zadaća vještaka je bila da obračuna razliku između isplaćenih iznosa i iznosa koje bi eventualno trebali biti plaćeni po osnovi rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenim satima, sve umanjeno za dnevni odmor u trajanju od 8 sati dnevno te isplaćene naknade za pasivno dežurstvo.

15.2. Odredbama čl. 94. Zakona o radu, čl. 33. Zakona o policiji i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike određeno je da se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava kako slijedi za rad noću 40%; za prekovremeni rad 50%; za rad subotom 25%; za rad nedjeljom 35% za rad u dane blagdana, 150%. Dodaci se međusobno ne isključuju, a svaki se obračunava na osnovnu bruto plaću za odrađene sate te se tako dobiveni iznosi zbrajaju. Vještak je izračun bazirao na način da je sate pasivnog dežurstva umanjio za 8 sati dnevnog odmora te ih klasificirao po gore navedenom rasporedu uz primjenu odgovarajućih uvećanja. Nakon toga izvršeno je umanjenje isplaćene naknade za pasivno dežurstvo za iste sate.

15.3. Vještak je u tablici br. 1. prikazao strukturu pasivnog dežurstva koja se prema gore opisanoj klasifikaciji raspoređuje na prekovremeni rad, a sve sukladno nalozima za pasivno dežurstvo i evidentiranom radu prema evidencijama u dokumentaciji koja prileži spisu. Slijedeća tablica broj 2 prikazuje vrijednosti krivo obračunatih naknada za prekovremeni rad, a koje su do sada obračunavate kao naknade za pasivno dežurstvo, kojom je obračunato da je tužitelju trebalo biti isplaćeno 78.977,02 kn na ime prekovremenih sati, a koji su isplaćeni kao naknada za pasivno dežurstvo. U tablici 3 prikazana je isplata naknada za pasivno dežurstvo (stupac 25), nova vrijednost naknade za pasivno dežurstvo nakon što se dio sati prebacio na prekovremene sate (stupac 26), te razlika navedenoga, odnosno umanjenje isplaćenog pasivnog dežurstva (stupac 27), za koje valja umanjiti i kunsku razliku prekovremenih sati iz prethodne tablice, kako bi dobili konačno potraživanje tužitelja. Iz navedenoga je vidljivo da je za tuženi period naknada za pasivno dežurstvo bila isplaćena u visini od 10.146,30 kn, a nova naknada za pasivno dežurstvo za isti period, nakon umanjenja, iznosi 5.114,91 kn, što predstavlja umanjenje od 5.031,39 kn. U tablici 4 prikazano je konačno potraživanje tužitelja, odnosno ukupna razlika iznosa sati koji su se trebali bilježiti kao prekovremeni sati, a evidentirani su kao pasivno dežurstvo, umanjena za vrijednost plaćene naknade istih tih sati.

15.4. Ukupno potraživanje tužitelja (BRUTO 1) na osnovu razlike između isplaćenih iznosa i iznosa koje bi eventualno trebali biti plaćeni po osnovi rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenim satima, sve umanjeno za dnevni odmor u trajanju od 8 sati dnevno te prava na naknadu za pasivno dežurstvo iznosi 73.945,63 kuna odnosno 9.814,27 eura.

15.5. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje te je u skladu s istim specificirao tužbeni zahtjev. Međutim tuženik je iznio konkretnu primjedbu koja se odnosi na primjenu Sporazuma o visini dodatka i dinamici isplate dodatka u osnovnoj plaći za policijske službenike koji je zaključila Vlada Republike Hrvatske i sindikat kojim su dodaci uvećani i konačno tužitelju isplaćeni za 3%. Iako je vještak naveo da je riječ o pravnom pitanju, potvrdio je da su isti tužitelju isplaćeni i vidljivi u platnim listama stoga je dostavio nove obračune iz kojih proizlazi da cjelokupna tražbina tužitelja, uzimajući primjedbu tuženika u obzir, iznosi 9.809,37 eura.

15.6. Stranke nisu imale daljnje primjedbe na dopunu nalaza i mišljenja vještaka financijske struke. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Prpića cijeneći da je sačinjen sukladno pravilima struke i objektivno.

16. Slijedom svega navedenog, prema utvrđenju ovog suda pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad sukladno KU službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke pa kako tužena u utuženom razdoblju nije tužitelju platila sve stvarno odrađene prekovremene sate rada, kao ni ostale dodatke na koje je isti imao pravo, to je stoga iz svega naprijed navedenog, valjalo presuditi kao u točki I. izreke ove presude, pri tome istaknute prigovore tužene otkloniti kao neosnovane.

16.1. Sud je utvrdio činjenice bitne za definiranje rada tužitelja u utuženom razdoblju te je vodeći računa o naravi njegovog radnog mjesta i o posebnostima te vrste službe, zaključio da bez obzira što se radilo o plovidbama u kontinuitetu u trajanju od sedam dana, tužitelj nije radio 24 sata dnevno jer to po prirodi stvari nije niti moguće, već je 8 sati proveo odmarajući kada nije izvršavao svoje radne zadatke, dok je preostalih 16 sati odrađivao i 8 sati u redovnom, a ostatak u prekovremenom radu.

16.2. Sukladno utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka tužitelj ima pravo na razliku između isplaćenih iznosa i iznosa koji bi mu trebali biti plaćeni po osnovi rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i u prekovremenom radu, sve umanjeno za dnevni odmor u trajanju od 8 sati dnevno te naknadu za pasivno dežurstvo u ukupnom iznosu od 9.809,37 eura.

16.3. Sud je u tom smislu prihvatio primjedbu tuženika vezano za visinu obračuna, koju uostalom niti tužitelj nije osporio, s obzirom da je tužitelju zaista isplaćen veći postotak na dodatke. Posljedično tome, odbijen je ostatak tužbenog zahtjeva u iznosu od 4,90 eura tužitelja kao neosnovan. Uz to, odbijen je i zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijeva isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosima u stavku I izreke ove presude. Naime dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće odnosno razlike plaće (tako i županijski sudovi u odlukama posl.br. Gž R-624/14 od 16. travnja 2015., Gž R-376/15 od 2. lipnja 2015., Gž R-440/15 od 24. veljače 2015., Gž R-508/14 od 14. travnja 2015.). Slijedom navedeno, u tom je dijelu u točki II izreke presude zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

17. Odluka o zateznim kamatama temelji se na članku 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22.).

18. Budući da je tužitelj uspio u sporu u pretežitom dijelu, a u odnosu na odbijeni razmjerno neznatni dio zahtjeva nisu nastali posebni troškovi, tuženik mu je dužan naknaditi parnične troškove na temelju članka 154. stavak 5. ZPP-a prema vrijednosti predmeta spora konačnog tužbenog zahtjeva. Visina troškova odmjerena je prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje: Tarifa).

18.1. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to nagrada u visini od 100 bodova za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, tužbe i podnesaka od 11. ožujka 2022., 1. rujna 2022. i 27. lipnja 2024. (Tbr.32., Tbr.7.t.1. i Tbr.8.t.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 1. ožujka 2024., 16. srpnja 2024. i 18. ožujka 2026. (Tbr.9.t.1. Tarife). Tužitelju je priznat i trošak sastava podnesaka od 27. studenog 2023. i 4. lipnja 2025. za svaki po 25 bodova (Tbr.8.t.4. Tarife), jer nije riječ o obrazloženim podnescima. Time je tužitelju priznato ukupno 850 bodova, što s obzirom na vrijednost boda (Tbr.54. Tarife) i dodajući PDV (Tbr.46. Tarife) ukupno iznosi 2.125,00 eura. Dodatno je na ime predujma za vještačenje tužitelju je priznat uplaćen i utrošen iznos od 400,00 eura.

18.2. Stoga je konačno naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 2.525,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude prema članku 151. stavku 3. ZPP-a.

19. Odbijen je u preostalom dijelu za 750,00 eura zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova kao neosnovan. Trošak sastava podnesaka od 12. listopada 2023., 12. studenog 2024. i 15. svibnja 2024. tužitelju nije priznat jer isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice. Naime, predmetni podnesci predstavljaju požurnice sudu, a u prilog jednom dostavlja se punomoć za zastupanje. U odnosu na podneske za sastav kojih je priznato 25% nagrade već je u točki 18.1. obrazloženo da nije riječ o obrazloženim podnescima, već se iz sadržaja istih ocjenjuje da je riječ o kategoriji "ostalih" podnesaka.

20. Posljedično navedenoj odluci o troškovima postupka, zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka odbijen je kao neosnovan u cijelosti.

U Puli 6. svibnja 2026.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po ODO Pula, GUO

3. Porezna uprava, Ispostava Pula – po pravomoćnosti (čl.433.a st.2. ZPP-a)