Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ivana Gundulića 27

21000 Split

P-1762/2022-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice FJ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Dijani Vulić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženih pod 1 ŠJ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2 VJ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćnici Andrei Čečuk, odvjetnici u Splitu, zbog utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. travnja 2026. u nazočnosti stranaka, a pozivom na odredbu čl.335 st.6-12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 06. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da Oporuka ostaviteljice TJ od 23. svibnja 2016. godine nije istinita i pravno valjana.

2. Utvrđuje se da u ostavinsku masu ne ulaze nekretnine kojima je raspolagala pok. TJ i to kat. čest. zem. [katastarska čestica] posjedovni list 480 k. o. [katastarska općina] udio za cijelo kao izvanknjižno vlasništvo.

3. Nalaže se tuženicima da u roku od 8 dana od dana presuđenja naknade tužiteljici troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate prema stopi određenoj člankom 29. ZOO-a."

r i j e š i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan prijedlog za privremenu mjeru koju je predložila tužiteljica, a koja glasi:

"1. Zabranjuje se tuženiku pod 1. svako raspolaganje stanom položenim u prizemlju obiteljske kuće u [adresa], anagrafske oznake [adresa] – [adresa], sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u vidu korištenja, opterećenja, otuđenja i davanja na najam.

2. Nalaže se tuženiku pod. 1. da preda tužiteljici ključeve stana položenog u položenog u prizemlju obiteljske kuće u [adresa], anagrafske oznake [adresa]

– [adresa] u roku 3 dana do dana donošenja ove privremene mjere u protivnom je tužiteljica ovlaštena promijeniti bravu na predmetnoj nekretnini te ući u posjed predmetne nekretnine.

3. Ova privremena mjera stupa na snagu odmah.

4. Ova privremena mjera će trajati do pravomoćnog okončanja ovog postupka."

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženima trošak ove parnice u iznosu od 8.491,98 € sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Splitu je dana 05. svibnja 2022. zaprimio tužbu u kojoj je tužiteljica navela da je rješenjem suda, u ostavinskom postupku iza pok. TJ upućena na pokretanje parnice da oporuka ostaviteljice TJ od 23. svibnja 2016. nije istinita i pravno valjanja te radi utvrđenja da u ostavinsku masu ne ulaze nekretnine kojima je ona raspolagala i to kat. čest. zem. [katastarska čestica], posjedovni list 480 KO [katastarska općina], udio za cijelo, kao izvanknjižno vlasništvo. Tužiteljica je dalje ustvrdila da je upravo ona naslijedila suvlasnički udio iza pok. EJ i to čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] upisane u ZU 866 te ostale nekretnine upisane u ZU 30, 325, 329, 336, 337, 338, 335, 339, 346, 347, 697, 833, 1284, 1285, 1232, 1479 i 1865 sve KO [katastarska općina] kao i one upisane u ZU 549 i 553 KO [katastarska općina]. TJ nije bila nasljednica EJ, a tuženici su se odrekli nasljedstva u korist strica ZJ. Uz tužiteljicu suvlasnici su bili još i KJ, LJ i MJ, svi pok. DJ. Pok. TJ raspolagala je nekretninom u korist tuženika pod 1 premda nije bila vlasnica kat. čest. zem. [katastarska čestica] upisane u posjedovnom listu 480 KO [katastarska općina] jer je ta nekretnina bila vlasništvo pok. EJ. Tuženik pod 1 je promijenio i bravu na obiteljskoj kući koja je položena na čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] i upisana je u ZU 866 (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) zbog čega je tužiteljica onemogućena u korištenju iste. Tužiteljica je predložila da sud provede postupak i donese presudu kojom će utvrditi da oporuku ostaviteljice TJ od 23. svibnja 2016. nije istinita i nije pravno valjana te da u ostavinsku masu ne ulaze nekretnine i to baš kat. čest. zem. [katastarska čestica], posjedovni list 480 KO [katastarska općina], a i da se tuženike obveže na snašanje parničnog troška. Tužiteljica je predložila i donošenje privremene mjere navodeći da će joj nastati nenadoknadiva šteta jer ona isti stan ne može za vrijeme turističke sezone koristiti i raspolagati.

2. Tuženi su u svom odgovoru na tužbu ponajprije istakli da razlog koji navodi tužiteljica kada traži da se vlastoručna oporuka TJ utvrdi neistinitom i pravno nevaljanom nije razlog zbog kojeg bi oporuka bila pravno nevaljana. U ostavinskom postupku koji je prethodio ovoj parnici tužiteljica je tvrdila da ostaviteljica nije bila sposobna za rasuđivanje, odnosno da je istu sastavila kada nije bila sposobna slobodno i samostalno odlučivati, dakle, da je bila neubrojiva. Sada to više ne navodi. U odnosu na preostali dio zahtjeva tuženici su istakli da je čest. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], a koja odgovara kat. čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], isključivo vlasnitšvo ostaviteljice TJ. Ona je kao takva bila upisana u katastarskom operatu za KO [katastarska općina], u posjedovnom listu broj 480 i to za cijelo. U konkretnom slučaju riječ je o obiteljskoj kući visine prizemlje i kat sa pripadajućom okućnicom, a u kojoj kući je TJ živjela posljednjih 60 godina, do svoje smrti. Tu kuću sagradili su IJ i TJ, s tim da je IJ preminuo još 1976. kada su ga naslijedili njegova supruga TJ za 2/4 suvlasničkog dijela te tuženici, njegova djeca, svaki za po ¼ suvlasničkog dijela. Upravo u tom postupku O-153/76 tužiteljica se odrekla nasljednog dijela iza smrti oca IJ u korist majke, ostaviteljice TJ. TJ je nakon smrti supruga izgradila i samostalno dovršila prvi kat, a predmetna nekretnina nikako nije mogla predstavljati ostavinsku imovinu pok. EJ, koja je pak preminula nakon oca stranaka, BJ, jer u trenutku njene smrti ona nije bilo njezino vlasništvo. Nikada se TJ nije odrekla svoje vlastite obiteljske kuće i svog vlastitog doma kojeg je do smrti držala u svom vlasništvu i posjedu. Ovakav potez ne bi bio niti zakonit jer se bez odobrenja Centra za socijalnu skrb ni tada nije mogla otuđiti imovina maloljetnika već je ona to napravila samo radi dobivanja dječjeg doplatka. Nasljednici pok. strica ZJ, Ugovor o darovanju, su svoj suvlasnički udio prenijeli baš na tuženika pod 1 koji u predmetnoj kući živi sa vlastitom obitelji, a ranije sa ostaviteljicom. Tuženici su osporili i zatraženu privremenu mjeru jer ona nema nikakvog smisla. Uostalom u tom dijelu postojala bi i litispendencija jer je isto to u odnosu na tuženika pod 1 tužiteljica zatražila i u predmetu ovog suda Psp- 125/18.

3. U dokazne svrhe pregledan je zk izvadak za KO [katastarska općina] ZU 1232, za ZU 1284, za ZU 1285, za ZU 1866, za ZU 1865, za ZU 339, za ZU 346, ZU 347, za ZU 697, za ZU 833, za ZU 329, za ZU 336, za ZU 337, za ZU 338, za ZU 335, za 549 za ZU 553, za ZU 301, za ZU 325, rješenje od 05. travnja 2022. Općinskog suda u Splitu pod oznakom i brojem O-3097/2016, prijepis posjedovnog lista KO [katastarska općina] 463, rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Omišu od 21. travnja 1978. O-78-4, oporuku pok. TJ od 23. svibnja 2016., rješenje Općinskog suda u Splitu od 05. travnja 2022. pod poslovnom oznakom i brojem O-3097/2016, rješenje Općinskog suda u Splitu od 24. kolovoza 2022. pod poslovnom oznakom i brojem Psp-125/2018- 29. Rješenje Županijskog suda u Osijeku od 05. prosinca 2023. pod poslovnom oznakom i brojem Gž-1932/2022 -2, očitovanje Porezne uprave Ispostava Omiš od 3. travnja 2024., potvrda PP Omiša od 08. siječnja 2019., skica premjeravanja "Suhi potok" iz 1965., a koja je sastavni dio kat. operata, povijest promjena na kat čest. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], posjedovni list 322 KO [katastarska općina], prijepis posjedovnog lista broj 48 KO [katastarska općina], rješenje o nasljeđivanju iza pok. BJ, spis ovog suda O-3097/2016, spis Općinskog suda u Omišu O-88/78 i rješenje Županijskog suda u Osijeku od 17. listopada 2025. poslovne oznake i broja Gž-1319/2024-3. Također su tijekom postupka saslušani svjedoci i to: ČJ, CJ, DJ, SJ, ĆJ, UJ, AJ i ŽJ te stranke FJ, tužiteljica, ŠJ i VJ, tuženici.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Prijedlog za određivanje privremene mjere nije osnovan.

6. Stranke su popisale parnični trošak.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da oporuka ostaviteljice TJ od 23. svibnja 2016. nije istinita i pravno valjana te uzročno posljedično da u ostavinsku masu, kojima je raspolagala pok. TJ, i baš kat. čest. zem. [katastarska čestica], posjedovni list 480 KO [katastarska općina] ne ulaze. Također je dio zahtjeva i zahtjev za naknadom troška.

8. Oporuka ne bi bila istinita i pravno valjana ako je ona rezultat mane oporučiteljeve volje, ako ona ima nedostatak propisanog oblika i ako se njome raspolagalo suprotno pravu na nužni dio. Zakonski okvir za valjanost i osporavanje oporuke uređen je kroz Zakon o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, nadalje u tekstu: ZN), ali uz primjenu općih pravila iz Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) i procesnim pravilima iz ZPP-a. Tako zakonodavac priznaje oblik vlastoručne oporuke kakva je u konkretnom slučaju ona TJ jer je u cijelosti napisana i potpisana rukom oporučiteljice. Osim toga, ona je pisana na način da ju je potpisala oporučiteljica kao i dva svjedoka SJ i ĆJ. Odredbom čl.26 ZN-a određeno je tko može oporučiti dok je odredbama članaka 30-37 ZN-a propisan oblik oporuke. Odredbom čl.39 ZN-a propisano je u kojim je slučajevima oporuka ništetna, a odredbama čl.40-42 ZN-a pobojnost oporuke, odnosno, kada je ista sastavljena pod prisilom, prijetnjom, prijevarom ili/i zabludom. Konačno je odredbama čl.69-78 ZN-a propisana zaštita zakonskih nasljednika.

9. Tužiteljica kao razlog da oporuka ne bi bila istinita i pravno valjana navodi da je oporukom pok. TJ raspolagala i nekretninom koja nije bila njezino vlasništvo već vlasništvo pok. EJ. Prvenstveno valja istaći da to ne bi bio razlog pobojnosti oporuke koja se može pobijati zbog mana oporučiteljeve volje (eventualno tužiteljica svoje razloge podvodi pod ovaj razlog, mada sud smatra da je zakonodavac mislio na druge mane volje, odnosno u kontekstu oporuke to bi značilo da volja oporučitelja nije bila slobodna i stvarna, odnosno da je ona data pod prijetnjom, prijevarom i zabludom). Već samo iz tog razloga valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, no sud je proveo i ostale predložene dokaze iz kojih se jasno moglo utvrditi da je predmetna nekretnina bila isključivo vlasništvo ostaviteljice, TJ, koja je tu nekretninu zajedno sa svojim pok. suprugom IJ započela graditi, a ona i dovršila. Navedeno su i potvrdili saslušani svjedoci ali i ostavinsko rješenje Općinskog suda u Omišu O-153/76. Isto se vidi i iz skice premjeravanja "Suhi potok" iz 1965. gdje se kao posjednici navode KJ, pok. DJ, BJ, pok. DJ, GJ pok. GJ te F i NJ pok. Š, s tim da je IJ, pok. DJ, kao posjednik naznačen na čest. zgr. [katastarska čestica]. Upravo ta čestica identična je čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], a što je i vidljivo iz povijesti promjena na kat.čest. i to u rubrici NOVI OPERAT 15.4.1980. i rubrici EOP 1911. Nadalje se iz posjedovnog lista 322 KO [katastarska općina], povijesnog prikaza jasno vidi da je za cijelo upisani posjednik bila TJ ud. V. To isto vidi se i u posjedovnom listu 480 KO [katastarska općina].

10. Saslušani svjedoci DJ SJ, ĆJ, JJ i ŽJ potvrdili su i ispričali da su predmetnu nekretninu, obiteljsku kuću koja se sastoji od prizemlja i kata sagradili zajednički pok. IJ i njegova supruga pok. TJ. Osim toga, svi svjedoci potvrdili su da je pok. TJ bila mudra i sposobna žena koja je lako prepoznavala probleme i ljude. DJ kazao je, čak štoviše, da je ne jednom, nego mnogo puta, pok. TJ otvoreno i javno govorila, da je nekretnina T (tuženika pod 1). Svjedok SJ potvrdio je također kao svjedok oporuke da je pok. TJ bila potpuno svjesna i pribrana osoba i da je u više navrata istaknula da će kuća biti Mariova. Izrazio je sumnju da bi tužiteljica na bilo koji način sudjelovala u izgradnji ovog objekta, obzirom na svoje godine života. Slično je potvrdio i svjedok ĆJ koji je kazao da je tužiteljica bila mala kada je kuća građena i dovršena u postojećim gabaritima. Potvrdio je ovaj svjedok da je u donjem stanu živjela pok. TJ, dok je na katu živio tuženik pod 1. Svjedok JJ također je potvrdio da je u više navrata pok. TJ govorila da će kuću ostaviti svome sinu, a po čuvenju da zna da su kuću gradili pok. TJ i njen pok. suprug. Prabaka EJ, gotovo da se i nije spominjala u kontekstu gradnje. I on je potvrdio da je pok. TJ bila u dobrom zdravstvenom stanju. Svjedok ŽJ bio je decidiran u tvrdnji da su obiteljsku kuću, koja se sastoji od prizemlja i kata, sagradili pok. IJ i pok. TJ, svojim sredstvima. Kuću su narečeni počeli graditi dočim su dobili zemlju i to krajem 50-ih ili početkom 60-ih godina prošlog stoljeća. Ovaj svjedok znao je za stav pok. TJ da kuća treba pripasti tuženiku pod 1. Nitko od ovih saslušanih svjedoka nije ustvrdio ili potvrdio tvrdnju tužiteljice da bi predmetna nekretnina bila vlasništvo pok. EJ. Svjedok UJ kazao je da ne zna ništa o oporuci pok. TJ, a što se tiče nekretnine nju da su radili pok. djed i baka i znalo se od samog starta da će kat kuće biti za ŠJ. Svi svjedoci potvrdili su da ne znaju sa stopostotnom sigurnošću čija bi sredstva bila korištena za izgradnju obiteljske kuće, ali su pretpostavili i zaključili da bi to bilo iz sredstava pok. IJ i pok. TJ. Jedino je svjedok UJ kazao da je čuo da bi pok. prabaka EJ sudjelovala u gradnji predmetne kuće. Međutim, za istaći je da iskaz ovog svjedoka sudu nije djelovao uvjerljivo jer je svjedočio suprotno svjedočenju ostalih svjedoka što je djelomično i razumljivo jer je tužiteljica njegova majka.

11. Saslušane su i parnične stranke u ovom postupku pa je tako tužiteljica istakla da je oporuka sastavljena njoj iza leđa. Navela je da se udala 1976. kada je otišla iz obiteljske kuće u koju je dolazila, ali u njoj nije živjela. Sa majkom da nikada nije pričala o nasljedstvu iza pok. bake. Istakla je da nema pretenzije prema katu kuće gdje živi brat ŠJ, ali u prizemlju želi svoj dio u obliku apartmana. Također je ustvrdila da je u gradnji kuće sudjelovala i baka EJ na način da je pomagala, ali ne zna kako. Tuženici su pak u svome iskazu naveli da pok. TJ nikada nije krila svoju namjeru da obiteljsku kuću, koja je predmet ovog postupka, ostavi sinu, tuženiku pod 1. Tuženik pod 1 ustvrdio je da je kuća izgrađena trudom njegovih roditelja, odnosno njihovih zajedničkih roditelja i sredstvima koja je otac namicao radom, a majka baveći se turizmom. Ustvrdio je da baka EJ nije imala sredstava da bi pomagala njegovim roditeljima. Zemljište na kojem je kuća sagrađena roditelji, odnosno otac, da su dobili nakon što su se braća međusobno podijelila. Tužena pod 2 potvrdila je u bitnome iskaz svoga brata, tuženika pod 1 te je navela da se riječi svoje majke da bratu sestre ne uzmu kuću, uvijek pridržavala. Obiteljska kuća, to se oduvijek znalo, trebala je pripasti bratu. Kada je tužiteljica počela pokazivati pretenzije za dio kuće tuženici da su pokazali dobru volju i probali se s njome dogovoriti. I ona i sestra, tj. tužiteljica, da su dugi niz godina bile podstanari i nikada im nije palo na pamet da se vraćaju u obiteljsku kuću. Tužena pod 2 kazala je kako je obiteljska kuća sagrađena na Nazorovoj zemlji, na način da su se braća međusobno podijelila, a nije ih dijelila pok. EJ.

12. Pregledan je ostavinski spis O-3097/16 Općinskog suda u Splitu te je tako utvrđeno da je u tom postupku tužiteljica upućena u ovu parnicu.

13. Pregledan je i spis Općinskog suda u Splitu Psp-175/2023, a riječ je o posjedovnoj parnici u kojoj su sudionici ovdje tužiteljica FJ, te ovdje tuženik ŠJ. Ovaj spis posebno je pregledan zbog prigovora o litispendenciji glede zatražene privremene mjere, međutim, kao što je upravo rečeno, taj prigovor nije osnovan iz razloga što ne postoji subjektivni identitet stranaka jer u predmetu Psp- 175/2023 nije tužena VJ. Govoreći o zatraženoj privremenoj mjeri, ona nije ni osnovana jer tužiteljica nije ničim dokazala osnovanost svog zahtjeva, a ni činjenicu nastupa nekakve nenadoknadive štete zbog nemogućnosti da neki dio te kuće ne može iznajmljivati u turističkoj sezoni.

Tvrdnje tužiteljice nisu ničim potvrđene čak ni potvrdom PP Omiš jer se povodom smetanja posjeda vodi parnični postupak navedenog broja. Ta potvrda uostalom govori tek o prijavi UJ da bi netko provalio i zamijenio bravu na ulaznim vratima.

14. Analizom provedenog dokaznog postupka ovaj sud je zaključio da je u postupku na nedvojben način utvrđeno kako je predmetna nekretnina, koja je predmetom oporuke bila isključivo vlasništvo pok. TJ i njezinog pok. supruga, IJ. Bez obzira što je ta nekretnina ušla u ostavinsku masu iza smrti pok. EJ, ona nije bila njezino vlasništvo jer je u ovom postupku utvrđeno da su obiteljsku zgradu svojim sredstvima i trudom izgradili TJ i IJ. Očito je prilikom prepisivanja imovine pok. EJ došlo do greške na način da su kao njezina ostavina ušle i one nekretnine koje su ona i njen suprug dali djeci, svojim sinovima, da na njima grade svoj dom. Kao što je više puta naglašeno, predmetna nekretnina vlasništvo je pok. TJ sa svim manifestacijama vlasničke volje erga omnes od trenutka kada je obiteljska kuća građena pa do njezine smrti. Čak i tužiteljica potvrđuje da je obiteljska kuća građena kada je ona bila jako mala i da su je gradili roditelji i tužiteljice i tuženih, njihovi zajednički. Kada nemušto tvrdi da je baka pomagala, ali ne zna kako, čini to isključivo iz razloga da ojača svoju procesno pravnu poziciju u ovom postupku.

15. Slijedom svega naprijed navedenog i kako nema govora o tome da bi oporuka ostaviteljice TJ bila pravo nevaljana u smislu odredbe čl.31 ZN-a to je u cijelosti valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice jer svjedoci oporuke ne moraju niti biti upoznati sa sadržajem već su oni zakonom predviđeni da bi istodobno nazočili kada je tužiteljica pred njima istu potpisala.

16. Opreza radi tužiteljica nije dokazala kako bi oporučnim raspolaganjem bio povrijeđen njezin nužni dio, a uostalom nije ni bila upućena u parnicu iz ostavinskog postupka radi povrede nužnog dijela.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 ZPP-a a tuženima koje je zastupao pred sudom zastupala odvjetnik, trošak postupka priznat je pozivom na Tbr.7.toč.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23) i to kod utvrđene vrijednosti predmeta spora od 30.000,00 €, a za: sastav odgovora na tužbu, sastav obrazloženih podnesaka od 10. travnja 2025. te 16. travnja 2016 kao i za pristupe i zastupanja na ročištima za glavnu raspravu 18. ožujka 2024., 10. travnja, 16. rujna, 27. listopada 2025. te 16. siječnja, 11. ožujka te 17. travnja 2026.– svaka radnja po 250 bodova te za sastav tzv. ostalog postupka – 50 bodova, i pristup i zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima svako po 125 bodova. Ukupan zbroj bodova pomnožen je sa iznosom od 2,00€ koliko iznosi vrijednost 1 boda, te je tako dobiven iznos uvećan pozivom na Tbr. 40.1 spomenut Tarife, (zastupanje više osoba) u visini od 10% te trošak od 25% PDV-a od 1663,75 € kao i trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u visini od 173,23 €. Zbrajanjem naprijed navedenih iznosa dobiven je iznos od 8.491,98 € što će ga tužiteljica platiti tuženima jer je u postupku cijeli postupak izgubila.

17.1. Kamate na priznati trošak parnice tuženicima su priznate temeljem odredbe čl.30.st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) na način da su dosuđene od presuđenja do isplate.

18. Radi svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke, i presude i rješenja.

U Splitu, 06. svibnja 2026.

SUDAC

Dunja Ljubičić

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke dopuštena je žalba višem, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove odluke.

DNA: - pun. tužiteljice

- pun. tuženih

- u spis