REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-379/2026-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukadin i Partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Hrvoja Vukadina, odvjetnika, te zamjenice punomoćnika tuženika ON, odvjetničke vježbenice, dana 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužiteljici IN isplati iznos od 75,20 eur zajedno sa zateznim kamatama i to na iznos od:

- 5,38 eur od 1. siječnja 2012.,

- 7,16 eur od 1. siječnja 2013.,

- 5,38 eur od 1. siječnja 2014.,

- 7,16 eur od 1. siječnja 2015.,

- 7,16 eur od 1. siječnja 2016.,

- 7,16 eur od 1. siječnja 2017.,

- 7,16 eur od 1. siječnja 2018.,

- 7,16 eur od 1. siječnja 2019.,

- 7,16 eur od 1. siječnja 2020.,

- 7,16 eur od 1. siječnja 2021. te na iznos od

- 7,16 eur od 1. siječnja 2022., sve do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužiteljici IN nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.226,16 eur zajedno sa zateznom kamatom od 6. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 5.4.2011. s prednikom tuženika Raiffeisenbank stambena štedionica d.d. sklopila Ugovor o kreditu za međufinanciranje i stambenom kreditu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine broj 1013331508 kojim joj je isti odobrio kredit u iznosu od 525.000,00 kn koji je u cijelosti otplaćen, a da je odredbom čl. 5. ugovoreno da naknada za odobrenje i korištenje kredita iznosi 1% koja je jednokratna te koja se obračunava od odobrenog iznosa i dospijeva i naplaćuje se prije prve isplate kredita. Nadalje, u istom članku je ugovoreno da se ona obvezuje platiti kreditoru i druge naknade i troškove koji proizlaze iz ovog Ugovora sukladno Odluci o naknadama za usluge stambenih kredita Kreditora, a da se visina naknada i troškova može za vrijeme trajanja ovog ugovora mijenjati ovisno o promjenama tržišnih uvjeta na domaćem i/ili stranom tržištu, promjeni poslovne politike Kreditora, promjenama u kreditno monetarnoj politici RH, promjeni propisa i usklađenja sa pozitivnim propisima te promjenama visine stvarnih troškova i zbog drugih razloga koji mogu utjecati na visinu naknada i troškova. Ističe da joj je predmetna naknada za obradu kredita u iznosu od 696,79 eur naplaćena 1.4.2011. te smatra da je ova ugovorna odredba nepoštena i ništetna jer joj prednik tuženika u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije objasnio parametre koji utječu na visinu troška za predmetnu naknadu i što konkretno ulazi u predmetni trošak, već se ista temelji na nekoj neodređenoj odluci odnosno jednostranom aktu Banke. Pri tome tužiteljica smatra da kreditor nije imao nikakve troškove prilikom obrade njenog kredita pa si je time omogućio naplatu nepostojećih troškova, a bez da se je o tome pojedinačno pregovaralo jer se radi o unaprijed formuliranom, tipskom ugovoru. Stoga je time došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice pa je ovakva ugovorna odredba ništetna temeljem odredbi čl. 102. i čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača. Nadalje, prednik tuženika je prilikom sastavljanja predmetnog Ugovora o kreditu dodao i odredbu o naknadi za vođenje računa koju također određuje samoinicijativno te ga je naplaćivao na kraju svake godine od samog početka otplate kredita u redovnom godišnjem iznosu koje je potpuno proizvoljno mijenjao pa kako se niti o tome nije pregovaralo te je nametnuto od strane kreditora, a opisano odredbom čl. 5. predmetnog Ugovora o kreditu kao druge naknade i troškovi sukladno Odluci o naknadama za usluge stambenih kredita Kreditora, to tužiteljica predlaže utvrditi ništenom i taj dio odredbe čl. 5. predmetnog Ugovora o kreditu te naložiti tuženiku, kao pravnom slijedniku ovoga kreditora, da joj temeljem odredbe čl. 323. Zakona o obveznim odnosima vrati iznos od 696,79 eur zajedno sa zateznom kamatom od 2.4.2011. jer joj je taj iznos naplaćen 1.4.2011., te da joj vrati ukupan iznos od 75,02 eur koji joj je naplaćen kao trošak vođenja računa, i to zajedno sa zateznim kamatama od dana naplate svakog pojedinog troška kao u izreci pod točkom I. Tužiteljica potražuje i naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da je iznos sporne naknade za korištenje kredita točno i jasno određen u čl. 5. predmetnog Ugovora o kreditu odnosno da je navedena odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva zbog čega nije dopušteno ispitivati njezinu poštenost sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača s time da je plaćanje ove naknade propisano općim aktima prednika tuženika čija je primjena ugovorena u čl. 9. predmetnog Ugovora o kreditu, a tužiteljica je potpisom ugovora izjavila da je s istima upoznata te je pristala na njihovu primjenu. Osim toga, tužiteljica ni sa čime ne dokazuje da je predmetna odredba prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a koje pretpostavke moraju biti ispunjene da bi se odredba mogla smatrati nepoštenom. Nadalje, tuženik ukazuje i na odredbu čl. 326. Zakona o obveznim odnosima sukladno kojoj se ništetnost ne može isticati ako je uzrok ništenosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor je ispunjen u cijelosti. Vezano uz naknadu za vođenje računa, tuženik smatra da tužiteljica ne obrazlaže zašto bi predmetna odredba bila ništetna odnosno zašto bi imala pravo na isplatu utuženog iznosa koji obuhvaća osporavani trošak vođenja računa jer je odredbom čl. 5. predmetnog Ugovora o kreditu jasno definirano da su druge naknade i troškovi uređene posebnom odlukom koju donosi kreditor pa je tako predmetna naknada propisana Odlukom o naknadama za usluge stambenih kredita Raiffeisenbank stambene štedionice d.d. te Okvirnim uvjetima za odobravanje namjenskih kredita za stambene potrebe građanima Republike Hrvatske, čija zakonitost nije dovedena u pitanje s time da je Odluka o naknadama javno dostupna te je tužiteljica bila prilikom sklapanja ugovora upoznata s njenim sadržajem čime su ispunjeni zahtjevi za transparentnost i informiranost korisnika. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare te slijedom svega navedenoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti te potražuje naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate s time da je na ročištu 20.3.2025. (stranica 76) naveo da ne osporava tvrdnju tužiteljice da joj je ulazna naknada naplaćena u iznosu od 696,79 eur 2.4.2011. te da su joj naplaćeni troškovi vođenja računa u ukupnom iznosu od 75,02 eur i to prema datumima od kojih se na svaki pojedini naplaćeni iznos potražuju zatezne kamate.

3. Kako je ovosudnom presudom poslovni broj P-6024/2024-10 od 2.7.2025. (stranica 88-95) pod točkom I. već utvrđeno da je odredba čl. 5. Ugovora o kreditu za međufinanciranje i stambenom kreditu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine broj 1013331508 od 5.4.2011. (stranica 17-21, u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), ništetna u cijelosti tj. kako u pogledu jednokratne naknade za odobrenje i korištenje kredita u iznosu od 1% od odobrenog iznosa kredita, tako i u pogledu drugih naknada i troškova koji proizlaze iz toga ugovora sukladno Odluci o naknadama za usluge stambenih kredita Kreditora te kako je navedenom presudom od 2.7.2025. pod točkom II. tuženiku već naloženo da tužiteljici isplati iznos od 696,79 eur zajedno sa zateznom kamatom od 2.4.2011. jer tijekom prijašnjeg postupka nije bilo sporno da joj je tuženik upravo taj iznos naplatio s osnova tzv. ulazne naknade dana 2.4.2011., a navedena presuda od 2.7.2025. je u tom dijelu tj. pod točkama I. i II. postala pravomoćna jer je ista presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1050/2025-3 od 16.12.2025. (stranica 118- 123) u tom dijelu potvrđena u cijelosti, to je predmet ovog ponovljenog postupka samo:

- zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 75,20 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate, a s osnova vođenja računa koji su tužiteljici naplaćeni temeljem odredbe čl. 5. predmetnog Ugovora o kreditu kao "druge naknade i troškovi" te

- zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom, a sve imajući u vidu da je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1050/2025-3 od 16.12.2025. (stranica 118-123) ovosudna presuda od 2.7.2025. samo u tom dijelu ukinuta i vraćena na ponovno suđenje.

4. Pri tome se napominje da je tužiteljica u podnesku od 27.1.2026. (stranica 124 i 125) ispravila tužbeni zahtjev na način da umjesto ukupnog iznosa od 75,02 eur potražuje ukupan iznos od 75,20 eur jer je upravo to točan zbroj pojedinačnih iznosa zatraženih već u tužbi pa kako ovim ispravnim zbrajanjem tužiteljica nije povisila tužbeni zahtjev po tom osnovu jer i nadalje potražuje isplatu pojedinačnih iznosa u istoj visini, to sud suprotno navodu tuženika, ne smatra da je tužba time preinačena.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

6. Naime, kako je već pravomoćno utvrđeno da je odredba čl. 5. predmetnog Ugovora o kreditu ništetna i u dijelu kojim je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti kreditoru i druge naknade i troškove koji proizlaze iz toga ugovora sukladno Odluci o naknadama za usluge stambenih kredita kreditora, a u koje spadaju i predmetni troškovi za vođenje računa koji su tužiteljici nesporno naplaćeni u zatraženim iznosima i to na dane od kojih tužiteljica potražuje zatezne kamate na svaki pojedini naplaćeni iznos, to je tuženiku pod točkom I. izreke naloženo da tužiteljici vrati ono što je od nje primio na temelju takve ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) odnosno naloženo mu je da joj vrati iznos od 75,20 eur s time da su tužiteljici priznate zatezne kamate na svaki pojedini naplaćeni iznos temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, imajući pri tome u vidu da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj.

7. Sud je odbio tuženikov prigovor zastare imajući u vidu da prema zauzetom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-47/2020-2 od 30.1.2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa kako je ništetnost navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u konkretnom slučaju utvrđena tek ovosudnom presudom od 2.7.2025. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 16.12.2025., to opći zastarni rok od pet godina, koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 225. ZOO-a, nije niti počeo teći u trenutku podnošenja predmetne tužbe.

8. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), a isti se odnosi na zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podneska od 19.12.2024. u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), a za sastav podneska od 27.1.2026. u iznosu od 50,00 eur (25 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 20.3.2025. i 9.5.2025. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), a na ročištu 23.3.2026. u iznosu od 50,00 eur (25 bodova x 2,00 eur) što ukupno iznosi 900,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 225,00 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi plaćenih 33,72 eur, a trošak sudske pristojbe na presudu od 2.7.2025. iznosi plaćenih 67,44 eur pa to onda sveukupno iznosi 1.226,16 eur koliko je tuženiku pod točkom II. izreke i naloženo da joj nadoknadi na ime parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od 6.5.2026. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate i to temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a. Pri tome tužiteljici nije dosuđen zatraženi trošak sudske pristojbe na ovu presudu iz razloga što se prema napomeni br. 3. uz Tar.br. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23) ne plaća pristojba na novu odluku ako viši sud ukine odluku nižeg suda i predmet vrati na ponovno raspravljanje nižem sudu.

9. Tužiteljici su sve zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 6. svibnja 2026.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- punomoćnicima tužiteljice

- punomoćnicima tuženika