REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5072/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ireni Mesiček, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice ČML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Božici Šegon, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice Irene Mesiček, odvjetnice, te punomoćnice tuženice Božice Šegon, odvjetnice, dana 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici ČML da tužiteljici JM plati iznos od 2.000,00 eur zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:

- 200,00 eur od 15. rujna 2019.,

- 200,00 eur od 15. listopada 2019.,

- 200,00 eur od 15. studenoga 2019.,

- 200,00 eur od 15. prosinca 2019.,

- 200,00 eur od 15. siječnja 2020.,

- 200,00 eur od 15. veljače 2020.,

- 200,00 eur od 15. ožujka 2020.,

- 200,00 eur od 15. travnja 2020.,

- 200,00 eur od 15. svibnja 2020. te na iznos od

- 200,00 eur od 15. lipnja 2020.,

sve do isplate te da joj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.630,09 eur zajedno sa zateznom kamatom od 6. svibnja 2026. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu daljnjih 400,00 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je do 9.11.2021. bila suvlasnica u 1/3 dijela četverosobnog stana u potkrovlju, ukupne površine 95,10 m2, u projektu etažiranja označeno horizontalnom šrafurom, koji stan se nalazi u [adresa] i upisan je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška]. Tvrdi da je tuženica dana 2.7.2019. sklopila Ugovor o najmu predmetnog stana na određeno vrijeme od 1.7.2019. do 1.7.2020. temeljem kojega je isti iznajmila najmoprimcima HM i DM s time da je mjesečna najamnina iznosila 600,00 eur i plaćana je gotovinom 15-og u mjesecu za tekući mjesec slijedom čega je tuženica primila ukupno 7.200,00 eur pa tužiteljica od nje potražuje da joj isplati njen dio najamnine koju je ista stekla bez osnove odnosno da joj nadoknadi korist od uporabe njene 1/3 toga stana u ukupnom iznosu od 2.400,00 eur zajedno sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos počev od 15.7.2019. do 15. 6.2020. Tužiteljica potražuje i naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu ističe da je iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige vidljivo da je tužiteljica još temeljem Ugovora o darovanju od 2.5.2012. svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine darovala svojoj kćeri FM radi čega osporava tužiteljici aktivnu legitimaciju u ovome postupku, a osporava i to da bi ona sklopila priloženi Ugovor o najmu za predmetni stan jer nije bila suvlasnica istoga kao što to proizlazi iz priloženog povijesnog izvatka iz zemljišne knjige. Naime, tuženica tvrdi da je tada, kao i sada, vlasnica drugog stana slične kvadrature koji se nalazi u istoj kući na prvom katu pri čemu tvrdi da se uopće ne sjeća najmoprimaca HM i NM pa opreza radi osporava da bi uopće potpisala priloženi Ugovor o najmu te da je isti ikada izvršen na način da bi navedeni najmoprimci u razdoblju od 1.7.2019. do 1.7.2020. bili u najmu stana te da bi ona ikada u gotovini primila najamnine u iznosima od po 600,00 eur mjesečno. Stoga osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva pri čemu ističe i prigovor zastare te predlaže tužbeni zahtjev odbiti i potražuje naknadu parničnog troška.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 6- 14) te u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (stranica 21-25), provedeno je grafološko vještačenje (stranica 45-49), a proveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (stranica 30-32), dok dokaz saslušanjem tuženice kao stranke nije proveden jer se je ista na ročištu 26.5.2025. (stranica 30) odrekla prava na svoje saslušanje.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužiteljica, ranijeg imena CM, bila upisana kao suvlasnica četverosobnog stana u potkrovlju kuće u [adresa] površine 95,10 m2 i to u 1/3 dijela pri čemu nije sporno da je tužiteljica taj suvlasnički dio ove nekretnine darovala svojoj kćeri FM temeljem Ugovora o darovanju od 2.5.2012. s time da se je ova daroprimateljica uknjižila kao suvlasnica ove nekretnine u 1/3 dijela tek 9.11.2021. Stoga je sporna aktivna legitimacija tužiteljice u ovome postupku, a sporno je i to je li tuženica neovlašteno raspolagala ovim suvlasničkim dijelom odnosno je li sklopila Ugovor o najmu od 2.7.2019. te je li temeljem istoga stekla bilo što na ime najamnine. Konačno, sporno je i je li nastupila zastara utuženog potraživanja s obzirom na to da je tuženica istakla prigovor zastare.

6. Kako je tuženica osporila da bi uopće potpisala predmetni Ugovor o najmu od 2.7.2019. (stranica 11-14), to je na prijedlog tužiteljice provedeno grafološko vještačenje na navedenu okolnost i to po stalnoj sudskoj vještakinji Ljerki Zdunić koja je u svom pisanom nalazu i mišljenju (stranica 45-49) nakon izvršene detaljne analize spornog potpisa, zatim nespornih potpisa (na zahtjevu za izdavanje putovnice od 19.11.2011., na zahtjevu za izdavanje vozačke dozvole od 17.2.2016. te na kartonu izdane osobne iskaznice od 17.2023.), kao i nakon međusobne komparacije utvrđenih relevantnih karakteristika, utvrdila da je skriptor spornog potpisa, koji se nalazi u rubrici "Najmodavac" na fotokopiji predmetnog Ugovora o najmu od 2.7.2019., vrlo vjerojatno gotovo sigurno upravo tuženica.

7. Navedeni nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je upravo tuženica gotovo sigurno potpisala predmetni Ugovor o najmu od 2.7.2019. (stranica 11-14), kao najmodavac, sud je prihvatio kao stručan i objektivan imajući u vidu da mu niti stranke nisu prigovorile jer je tužiteljica u podnesku od 11.9.2025. (stranica 60) izričito navela da na isti nema primjedbi, dok se tuženica na isti nije uopće očitovala u roku od 15 dana u kojem je rješenjem ovoga suda od 26.8.2025. (stranica 58) bila pozvana očitovati se na ovaj nalaz i mišljenje, već je samo općenito na ročištu 20.3.2026. (stranica 61) navela da smatra kako provedenim dokazima nisu dokazane sporne činjenice.

8. Uvidom u Ugovor o najmu od 2.7.2019. (stranica 11-14) utvrđeno je da je isti sklopljen između tuženice, kao najmodavca, te UM i NM, kao najmoprimaca stana u [adresa] koji se sastoji od 4 spavaće sobe, kuhinje, kupaone i dnevnog boravka, površine 100 m2 uz najamninu od 600,00 eur u kunskoj protuvrijednosti koja se plaća do 15-og u tekućem mjesecu s time da je taj ugovor sklopljen na određeno vrijeme od 1.7.2019. do 1.7.2020. pa kako je, dakle, u ovom Ugovoru o najmu jasno navedeno da je predmet najma stan u [adresa] koji se sastoji od 4 spavaće sobe, kuhinje, kupaone i dnevnog boravka i to površine 100 m2, te kako je iz Izvatka iz zemljišne knjige – povijesni prikaz (stranica 6-8) vidljivo da je u kući na navedenoj adresi to jedini četverosobni stan koji je površine skoro 100 m2, to sud nije prihvatio osnovanim navode tuženice iz kojih bi proizlazilo da se predmetni Ugovor o najmu eventualno odnosi na neki drugi stan u toj kući.

9. Tužiteljica u svom iskazu (stranica 30-32) navodi da se radi o obiteljskoj kući sa 4 stana, dva u prizemlju, jedan na katu i jedan u potkrovlju, te da se je njena obitelj u ovu kuću, koju je tuženica tj. njena majka naslijedila od svojih roditelja, uselila kada je ona imala 6 godina s time da je majka ovaj stan u potkrovlju darovala njoj i njenim sestrama MM i ĐM još dok je bila dijete tako da su one bile u zemljišnoj knjizi upisane kao suvlasnice toga stana svaka u 1/3 dijela. Navodi da su u tom stanu jedno vrijeme zajedno živjeli kao obitelj, a da se je ona iselila 1995. te potom ponovno tamo došla 1999. i živjela u tom stanu do studenoga 2005. zajedno sa svojim sestrama i kćeri s time da nakon toga više nije dolazila u taj stan jer nije bila u dobrim odnosima s majkom, dok se je njena sestra MM iz toga stana 2006. preselila u stan na prvom katu, a sestra ĐM se je preselila 2009. u stan u prizemlju. Znala je da majka ovaj stan iznajmljuje bez sklapanja pisanog ugovora, ali joj vezano uz to nije ništa govorila jer bi to morala rješavati preko suda s obzirom na njihove loše odnose, dok je predmetnu tužbu podnijela kada je saznala da je tuženica sklopila predmetni Ugovor o najmu za razdoblje od 1.7.2019. do 1.7.2020. i to tako što je, kao suvlasnica toga stana, od porezne uprave dobila rješenje za plaćanje poreza zbog toga najma s time da ne zna jesu li i drugi suvlasnici dobili takva rješenja, a kada je svojoj kćeri rekla za takvo rješenje, ista joj je potvrdila da je tuženica takav ugovor o najmu doista sklopila jer joj je ista navedeni ugovor pokazala i dala joj ga da ga fotokopira. Nadalje, tužiteljica navodi da je predmetni stan u svom suvlasničkom dijelu darovala svojoj kćeri 2010. te da se je ista upisala kao suvlasnica istoga tek u studenome 2021. s time da joj je kćer potvrdila da su ovi najmoprimci doista bili u tom stanu u razdoblju od 1.7.2019. do 1.7.2020., ali joj nije poznato jesu li oni platili ugovorenu najamninu. Međutim, zna da tuženica taj stan iznajmljuje raznim podstanarima i nakon 1.7.2020. što dogovara bilo usmeno bilo preko agencije te isti najamninu plaćaju upravo tuženici s time da je njena kćer tužila za isplatu dijela najamnine njenu sestru MM za razdoblje nakon 2021., a ne tuženicu zato što tuženica nije upisana kao suvlasnica toga stana te zato što je u tom razdoblju ovaj stan iznajmila sestra MM, a ne tuženica, iako je moguće da je u samom ugovoru i tada bila navedena tuženica kao najmodavac, a na pitanje punomoćnice tuženice kako zna da je za utuženo razdoblje najamnina plaćena baš tuženici, a ne njenoj sestri MM, tužiteljica navodi da to jednostavno zna iz razloga što je nekada živjela sa svojom obitelji pa zna da to tako funkcionira.

10. Iskaz tužiteljice u kojem ista tvrdi:

- da u predmetnoj obiteljskoj kući postoje 4 stana,

- da je tuženica stan u potkrovlju darovala njoj i njenim sestrama MM i ĐM pa su one i bile upisane kao suvlasnice istoga u zemljišnoj knjizi, svaka u 1/3 dijela,

- da ona u taj stan nije dolazila nakon 2005. zbog loših odnosa s majkom,

- da je tuženica ovaj stan iznajmljivala i prije i nakon utuženog razdoblja,

- da je ona svoj suvlasnički dio toga stana darovala svojoj kćeri 2010. s time da se je ista upisala kao suvlasnica toga stana tek u studenome 2021. te

- da joj je kćer potvrdila da su ovi najmoprimci doista bili u tom stanu u razdoblju od 1.7.2019. do 1.7.2020., ali da joj nije poznato jesu li platili ugovorenu najamninu, ovaj sud je prihvatio kao istinit jer je isti iznesen uvjerljivo i logično te sukladno priloženoj dokumentaciji.

11. Naime, iz Izvatka iz zemljišne knjige – povijesni prikaz (stranica 6-8), kojeg je tuženica dostavila uz odgovor na tužbu, doista proizlazi da su u predmetnoj obiteljskoj kući ukupno 4 stana od kojih je jedan, i to četverosobni stan, u potkrovlju čija je neto površina 95,10 m2 s time da je vidljivo i to da su kao suvlasnice istoga, svaka u 1/3 dijela, bile uknjižene ĐM, MM i CM, a što je pak ranije ime i prezime tužiteljice, kao što je to vidljivo iz Elektroničkog zapisa iz matice rođenih (stranica 9 i 10), što tuženica niti ne osporava, dok je nadalje vidljivo da je svoje suvlasništvo na predmetnom stanu u 1/3 dijela uknjižila FM i to tek 9.11.2021., a na temelju Ugovora o darovanju od 2.5.2012. za koju tužiteljica tvrdi da joj je kćer te potvrđuje da je upravo njoj darovala svoj suvlasnički dio toga stana.

12. Kako je iz navedenoga jasno vidljivo da je tuženica predmetni stan koristila bez osnove jer je navedeni Ugovor o najmu 2.7.2019. (stranica 11-14) sklopila kao najmodavac, iako u predmetnom razdoblju od 1.7.2019. do 1.7.2020. nije bila niti vlasnik niti suvlasnik toga stana, dok je naprotiv za tužiteljicu utvrđeno da je u tom razdoblju bila suvlasnica predmetnog stana u 1/3 dijela jer je sve do studenoga 2021. bila uknjižena kao suvlasnica toga stana u tom dijelu, te kako je odredbom čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da vlasnik može zahtijevati, kada je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe, dok je uvidom u predmetni Ugovor o najmu 2.7.2019. (stranica 11-14) utvrđeno da je istim ugovorena najamnina u visini od 600,00 eur plativo u kunama koja se plaća do 15-og u tekućem mjesecu, to je utvrđena obveza tuženice da tužiteljici isplati jednu trećinu ugovorene najamnine za predmetno razdoblje tj. iznose od po 200,00 eur mjesečno jer navedeno predstavlja korist koju je tuženica imala od upotrebe ovoga stana.

13. Međutim, kako je tuženica istakla prigovor zastare, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a, to je utvrđeno da je za potraživanje tužiteljice u iznosu od 200,00 eur koje dospijeva 15.7.2019. te za potraživanje tužiteljice u iznosu od 200,00 eur koje dospijeva 15.8.2019., nastupila zastara jer je od 15.7.2019. odnosno od 15.8.2019. pa do podnošenja predmetne tužbe, koja je podnesena tek 26.8.2024., ovaj zastarni rok od pet godina protekao.

14. Stoga je tužiteljici pod točkom I. izreke ukupno dosuđen iznos od 2.000,00 eur zajedno sa zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos od 15-og u mjesecu za tekući mjesec počev od 15.9.2019. do 15.6.2020., a koje zatezne kamate su tužiteljici priznate temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a u konkretnom slučaju se radi o nepoštenom stjecanju bez osnove. Slijedom navedenoga, valjalo je pod točkom II. izreke odbiti preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu daljnjih 400,00 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

15. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) tako što je najprije utvrđeno da je tužiteljica uspjela u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 83,33%, a u dokazivanju pravne osnove sa 100%, a što onda ukupno iznosi 183,33%, dok je tuženica uspjela u samo pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 16,67% pa je valjalo od postotka tužiteljice tj. od 183,33% oduzeti postotak tuženice tj. 16,67% jer je tužiteljica stranka koja je u većoj mjeri uspjela. Na taj način utvrđen je uspjeh tužiteljice od 166,66%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobiva se njezin konačni uspjeh u sporu od 83,33%.

16. Trošak tužiteljice odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podnesaka od 7.11.2024. i 11.9.2025. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 6.3.2025., 26.5.2025. i 20.3.2026. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) što daje iznos od 1.200,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 300,00 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi plaćenih 35,23 eur, a trošak sudske pristojbe na presudu iznosi 66,45 eur pa to ukupno iznosi 1.601,68 eur. S obzirom na postignut uspjeh u parnici tužiteljici je priznato samo 83,33% toga iznosa tj. iznos od 1.334,68 eur čemu je pribrojen trošak grafološkog vještačenja u iznosu od 295,41 eur, na koji iznos je vještakinja Ljerka Zdunić ispostavila račun, a koji je tužiteljici priznat u cijelosti jer je isti bio neophodan radi utvrđivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga sveukupni trošak tužiteljice iznosi 1.630,09 eur koliko je tuženici pod točkom I. izreke i naloženo da joj nadoknadi zajedno sa zateznom kamatom od 6.5.2026. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate i to temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a. Pri tome tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 10.6.2025. jer isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka imajući u vidu da je tužiteljica uz isti samo dostavila dokaz o uplaćenom predujmu za vještačenje, iako sud takvim podatkom sam raspolaže.

17. Tužiteljici su sve zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 6. svibnja 2026.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- punomoćnici tužiteljice

- punomoćnici tuženice