REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-756/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao izvjestiteljice i članice vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika 1. AB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Marku Kuvaču, odvjetniku iz Rijeke, protiv tužene-protutužiteljice OB, iz [adresa], zastupane po punomoćniku Hrvoju Stašeku, odvjetniku iz Crikvenice, radi prava služnosti, rješavajući žalbu tužitelja- protutuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici Poslovni broj P-568/2020 od 05. lipnja 2025. u sjednici vijeća održanoj 6. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

i r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja – protutuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Crikvenici Poslovni broj P-568/2020 od 05. lipnja 2025.

Obrazloženje

1.Presudom i rješenjem prvostupanjskog suda suđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na točku II. koji glasi:

"Tužena je dužna trpjeti tužitelje u izvršavanju služnosti prava parkiranja jednog osobnog vozila koje je u zemljišnim knjigama upisana na djelu k. č. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvršavanju služnosti prava provoza jednog osobnog vozila preko spomenute nekretnine i susjedne k.č 3189/1 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] do spomenutog parkirnog mjesta, pa joj se nalaže da tužiteljima omogući pristup osobnim vozilom preko spomenutih nekretnina do spomenutog parkirnog mjesta na način da sa sjevernog djela k. č. [katastarska čestica] ukloni željeznu prepreku, kao i da s južnog dijela iste nekretnine ukloni vaze sa cvijećem, kamene blokove i popločenu terasu s montažnom nadstrešnicom, što je prikazano na skici lica mjesta vještaka geodetske struke Tihomira Šubata iz studenog 2023. koja predstavlja sastavni dio ove presude, što su u suprotnom ovlašteni učiniti tužitelji o njenom trošku te joj se zabranjuje svako takvo ili slično postupanje kojem tužitelje onemogućava ili uznemirava u izvršavanju spomenutog prava."

II. Prihvaća se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Ukida se pravo služnosti parkiranja jednog osobnog vozila na k. č. br. [katastarska čestica], dvorište, pov. 29 čhv., upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina], kao poslužne nekretnine, za korist k. č. br. [katastarska čestica], kuća br. 33 i dvorište u selu Barci, pov. 30 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine, te se tužena – protutužiteljica ovlašćuje da temeljem ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnom odjelu Crikvenica, izvrši brisanje, uknjiženog prva stvarne služnosti parkiranja jednog osobnog vozila na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina], kao poslužne nekretnine, za korist k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine, koja služnost je uknjižena temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici, posl. br. P-1428/2015, od 17. 3. 2017., te presude Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž-1308/2017, od 18. 11. 2019., u listu C – teretovnici, zk. ul. [broj ZK uloška], u k. o. [katastarska općina], pod rednim brojem 2, točka 2.1, zaprimljeno 3. 4. 2020., pod brojem Z – 4024/2020, po pravomoćnosti ove presude."

III. Nalaže se tužiteljima-protutuženicima nadoknaditi tuženoj-protutužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.479,63 EUR-a, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu zatraženih troškova postupka preko iznosa dosuđenog u točki III. izreke ove presude.

r i j e š i o j e:

I. Odbacuje se tužba u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva koji glasi:

" Utvrđuje se da na teret: - k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] - k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao poslužnih nekretnina, a u korist k. č. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine, postoji služnost provoza osobnog vozila preko poslužnih nekretnina do parkirnog mjesta označenog na skici lica mjesta ureda ovlaštenog inženjera geodezije Zdravka Pavelića od 14. ožujka 2016. u predmetu P-1428/2015 Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici, koje parkirno mjesto se nalazi na spomenutoj k. č. [katastarska čestica], pa se tužitelji ovlašćuju temeljem ove presude ishoditi upis uknjižbe spomenute služnosti u zemljišnim knjigama."

II. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva učinjena na ročištu od dana 23. travnja 2025. godine.

3. Protiv navedene presude i rješenja pravodobno su žalbu izjavili tužitelji- protutuženici zbog bitne povrede parničnog postupka pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava

3.1.U sadržaju žalbe tužitelji- protutuženici u bitnome navode da se pobijanom presudom na pogrešan način tumače pravni učinci presude P-1428/15 Općinskog suda u Crikvenici i Gž-1308/2017 Županijskog suda u Varaždinu, odnosno ovlaštenja koja tužiteljima pripadaju na temelju utvrđenog prava služnosti parkiranja osobnog vozila na poslužnoj nekretnini tužene, da se tužena mora pokoriti pravomoćnoj presudi Gž-1308/2017 odnosno da tužiteljima – protutuženicima na temelju utvrđenog prava služnosti parkiranja osobnog vozila na poslužnoj nekretnini logično pripada i pravo kolnog pristupa do spomenutog parkirnog mjesta, odnosno da ne postoji prostor za drugačije tumačenje pravnih učinaka presude, da na to upućuje narav i svrha spomenutog prava parkiranja, a tužena kao vlasnica poslužne stvari u smislu odredbe čl. 177 st.3. ZV nakon donošenja spomenute drugostupanjske odluke ne bi smjela činiti ništa što bi tužitelje onemogućilo ili bitno otežalo u izvršavanju ove služnosti, da narav i svrha spomenutog prava parkiranja svakako uključuje i pravo ovlaštenika takve služnosti da se osobnim vozilom proveze do spomenutog parkirnog mjesta, za razliku od prava služnosti parkiranja osobnog vozila, pravo služnosti kolnog prolaza bi u konkretnom slučaju pdrazumijevalo neograničeno pravo kolnog prolaza preko poslužne nekretnine do povlasne, u svako doba i neovisno o namjeni pa se s obzirom na njihovu narav i svrhu spomenute služnosti ne mogu izjednačavati, budući da se u predmetnom slučaju radi o bitno ograničenom pravu kolnog prolaza koje služi isključivo pristupu parkirnom mjestu odnosno ostvarivanju prava služnosti parkiranja osobnog vozila, da je sud neosnovano usvojio protutužbeni zahtjev kojim je ukinuo predmetno pravo služnosti parkiranja koje je utvrđeno spomenutog drugostupanjskom presudom Gž-1308/2017, uz neprihvatljivo obrazloženje prema kojem je takvo parkiranje “izgubilo razumnu svrhu”, u smislu odredbe čl. 242. Zakona o vlasništvu. Osporavaju i odluku o parničnom trošku, navode da su snosili tužitelji predujmili trošak za vještačenje, koji trošak je priznat tuženoj.

4. U odgovoru na žalbu tužena protutužiteljica se protivi navodima žalbe i predlaže istu kao neosnovanu odbiti . Smatra da je prvostupanjski sud iscrpno, utemeljeno i logično obrazložio svoju odluku kojom prihvaća protutužbeni zahtjev, uostalom uviđajem na licu mjesta utvrdio kako izgleda prijepor i neposredno se uvjerio u osnovanost protutužbenog zahtjeva, a što je vještak geodetske struke svojim nalazom i potvrdio, da se prvostupanjski sud izravnim opažanjem uvjerio da je tvrdnja tužene – protutužiteljice o nepostojanju razumne svrhe služnost parkiranja jednog osobnog vozila na njezinoj nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], u k. o. [katastarska općina] i to na mjestu kako je to određeno, ranije navedenom odlukom Županijskog suda u Varaždinu, odnosno, njoj neposredno ispred kuhinje, nije moguće izvršavati, jer do tog parkirnog mjesta ovlaštenici služnosti ne mogu pristupiti sa svojim vozilom budući im je sud pravomoćno odbio tužbeni zahtjev za utvrđenjem da imaju pravo služnosti provoza sa javne površine (ceste) preko nekretnine u vlasništvu tužene – protutužiteljice do parkirnog mjesta, pa stoga to pravo služnosti nema razumne svrhe, a u tom slučaju odredba članka 242. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, daje tuženoj – protutužiteljici pravo da pokrene postupak kojim traži ukidanje tog prava služnosti. Tužena – protutužiteljica posebno naglašava da je osnovno načelo bilo koje služnosti svrsishodnost služnosti, a tužena – protutužiteljica smatra da predmetno pravo služnosti parkiranja jednog vozila nije svrsishodno jer se ne može izvršavati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 dalje: ZPP), te nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio bitnu povredu postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti, niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud je za svoju odluku i svoj pravni stav dao jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, tako da nije počinjena bitna povreda iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.

6. Navodima žalbe odluka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnji iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Nije sporno da su tužitelji protiv tužene, presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici, posl. br. P-1428/2015 (sada spis posl.br. Pu P-211/2019) od 17. ožujka 2017. u točci I. tužitelji odbijeni sa tuženim zahtjevom na utvrđenje prava suvlasništva svakog u ¼ dijela na k. č. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] i k. č. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], da je u točci II. prihvaćen tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da na teret kč. br. [katastarska čestica] dvorište od 16 čhv iz zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč br [katastarska čestica] dvorište od 29 čhv iz zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao poslužnih nekretnina, a u korist kč. br. [katastarska čestica] iz zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine, postoji služnost prolaza, te da je u točci III. odbijen zahtjev tužitelja radi služnosti provoza kao i služnosti parkiranja jednog osobnog automobila na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji je prikazan na skici stalnog sudskog vještaka Zdravka Pavelića od 14. ožujka 2016. godine.

8. Nadalje nije sporno da je presudom Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž- 1308/2017-2 od 18. studenoga 2019. presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici, posl. br. P-1428/15 od 17. ožujka 2017. potvrđena u točki I. izreke, te u odbijajućem dijelu točke III. izreke u odnosu na pravo služnosti provoza, i u odluci o troškovima postupka, a preinačena u točki III izreke na način da se usvaja dio tužbenog zahtjeva radi utvrđenja da na teret nekretnine tužene k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji je prikazan na skici stalnog sudskog vještaka Zdravka Pavelića od 14. ožujka 2016. kao poslužne nekretnine, a u korist nekretnine tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine, postoji služnost parkiranja jednog osobnog automobila.

9. Suprotno navodima žalbe činjenično utvrđene prvostupanjskog suda i materijalnopravni pristup u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

10. Prema odredbi članka 186. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u daljnjem tekstu: ZV) stvarna služnost je stvarno pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine, da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti.

10.1. Prema odredbi članka 233. st. 1. ZV-a ovlaštenik prava služnosti ima pravo zahtijevati od vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo služnosti kao teret na poslužnoj stvari, te da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava na njoj, odnosno da propušta činiti na njoj ono što je zbog ovlaštenikova prava dužan propuštati; isto ima pravo zahtijevati i od svake druge osoba koja svojim činima niječe njegovo pravo služnosti ili ga samovlasno onemogućuje ili uznemirava u izvršavanju toga prava.

10.2. Prema čl. 234. ZV-a da bi ovlaštenik prava služnosti mogao u postupku pred sudom ostvariti svoje pravo iz čl. 233. istoga zakona, mora dokazati svoje pravo služnosti i tuženikov čin onemogućavanja ili uznemiravanja izvršavanja toga prava.

10.3. Prema čl. 242. st. 1. ZV-a izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se ono ukine. Ako nije što posebno određeno, odluku o ukinuću donijet će sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost osnovana.

11. Budući je presudama Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici, posl. br. P-1428/2015 i Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž-1308/2017, pravomoćno odbijen zahtjev tužitelja – protutuženika radi utvrđenja da na teret nekretnina tužene – protutužiteljice k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], obje u k. o. [katastarska općina], kao poslužnih nekretnina, a u korist nekretnine tužitelja -protutuženih k. č. br. [katastarska čestica], iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine, postoji služnost provoza (kolnika), tužbeni zahtjev tužitelja kojim ponovo traže da se na teret istih nekretnina tužene, u korist iste nekretnine tužitelja, utvrdi postojanje služnosti provoza osobnog vozila preko poslužnih nekretnina do parkirnog mjesta, po stavu ovog suda osnovano je prvostupanjski sud odbacio, jer se radi o tužbenom zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno odbijanjem tužbenog zahtjeva radi utvrđenja služnosti provoza.

12. Stoga obzirom da je pravomoćnom presudom utvrđeno da tužitelji- protutuženi uopće nemaju služnost provoza preko nekretnine tužene – protutužiteljice , isti nisu ovlašteni automobilom prolaziti preko nekretnina u vlasništvu tužene, odnosno tužena- protutužiteljica nije dužna trpjeti da tužitelji - protutuženici voze auto preko njezinih nekretnina, neovisno o tome u koju svrhu to čine, pa stoga tužena- protutužiteljica nije dužna preko te svoje nekretnine omogućiti tužiteljima pristup do parkirnog mjesta, te ukloniti pomičnu metalnu prepreku na ulazu na svoje nekretnine i cvijeće u teglama koje je smjestila na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i sagrađenu i popločenu terasu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tako da je suprotno navodima žalbe, prvostupnjski sud osnovano odbio takav tužbeni zahtjev tužitelja.

13. Prema odredbi članka 175. st. 1 ZV-a svaka služnost mora imati razumnu svrhu, pa kako uvidom u ranije navedene presude i izvođenjem ostalih dokaza u ovom postupku, utvrđeno da ne postoji služnost provoza preko nekretnine tužene u korist nekretnine tužitelja, to se pravo služnosti parkiranja jednog vozila na nekretnini tužene ne može izvršavati bez da tužitelji- protutuženici ne prolaze automobilom po nekretninama u vlasništvu tužene-protutužiteljice na kojoj nemaju služnost provoza ( kolnika) nego samo služnost prolaska ( pješice), takvom služnosti parkiranja vozila koje je izgubilo razumnu svrhu je tužena ograničena u izvršavanju svojih vlasničkih prava na toj nekretnini u punom opsegu, pa je suprotno navodima žalbe, kod takvog utvrđenja iz kojeg ne proizlazi da bi pravo služnosti parkiranja vozila bilo moguće izvršavati neovisno o tome što ne postoji pravo služnosti provoza preko nekretnine tužene, osnovano prvostupanjski sud usvojio protutužbeni zahtjev radi ukidanja služnosti parkiranja jednog vozila na teret nekretnine tužene, a u korist nekretnine tužitelja.

14. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je temeljem članka 154. stavak 1. u vezi sa člankom 155. ZPP-a te primjenom tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/ 24), pravilno obvezao tužitelja na naknadu troškova postupka u okviru kojih je osnovano priznao i trošak predujma za vještačenje u iznosu od 600,00 eura koji predujam je uplatila tužena kao sto je vidljivo iz priloženog naloga o uplati (str. lista 49 spisa).

15. Radi svega iznesenog je žalbu tužitelja-protutuženih kao neosnovanu valjalo odbiti i temeljem članka 368. stavak1. ZPP-a, potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Požegi, 6. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević