REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1379/2017-86

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Aleksandri Gumzej, na prijedlog više sudske savjetnice Teodore Gregurić Šoštarić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, protiv tuženika HOK OSIGURANJE d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška 6, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri, Zagreb, Marulićev trg 2, radi isplate iznosa od 852,78 EUR, nakon javne glavne rasprave zaključene 24. ožujka 2026., održane u prisutnosti punomoćnika po zaposlenju tužitelja i punomoćnika tuženika, 5. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

„ Tuženik HOK OSIGURANJE d.d., OIB: 00432869176 Ivana Lučića 2/a, Zagreb, dužan je platiti tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, ukupan iznos od 6.425,27 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14.4.2015. pa do isplate, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.02.2015. za tri postotna poena kao i tužitelju nadokanditi parnične troškove (sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 600,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.007,54 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 5. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 1.078,12 EUR.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 477,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 12. lipnja 2017. navodi da je 7. prosinca 2009. došlo do prometne nesreće u kojoj su sudjelovali osiguranik tužitelja ĆR koji je upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka] i osiguranik tuženika ŠR koji je upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka]. Do štetnog događaja da je došlo iz razloga što je osiguranik tužitelja krečući se Vinogradskom ulicom vozilom hitne pomoći nepropisno ušao u kružni tok lijevom stranom kolnika , a s obzirom na to da je druga strana kolnika bila zakrčena drugim vozilima. U tom trenutku da je osiguranik tuženika ušao u kružni tok bez da se uvjerio da to može učiniti na siguran način odnosno bez da je propustio vozila koja imaju prvenstvo prolaza uz naznaku da je vozilo osiguranika tužitelja imalo uključenu zvučnu i svjetlosnu signalizaciju i na taj način bilo uočljivo drugim sudionicima u prometu, čime da je došlo do naleta prednjeg kraja vozila osiguranika na lijevi bočni dio vozila osiguranika tužitelja. S obzirom na navedeno, tužitelj smatra da su oba sudionika doprinijela nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%. Nadalje, da su presudom Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj P-1893/10 oba osiguranika su oglašena krivim za štetni događaj zbog nepropisnog postupanja. U prometnoj nesreći da je putnik iz vozila registarske oznake [registarska oznaka] IR zadobio tjelesne ozljede te da je na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3846/11 od 8. srpnja 2013., a koja je djelomično potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1994/14 od 17. veljače 2015. tužitelj na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplatio oštećenom IR iznos od 1.705,56 EUR (ranije: 12.850,55 kuna). Budući da tužitelj smatra da je osiguranik tuženika odgovoran u omjeru od 50%, tužitelj potražuje ovom tužbom 50% navedenog iznosa odnosno iznos od 852,78 EUR (ranije: 6.425,27 kuna). Tužitelj smatra da je navedenom isplatom na temelju odredbe članka 963. ZOO-a, a u vezi s člankom 1069. ZOO-a, stekao regresno pravo prema tuženiku budući da je osiguranik tuženika svojim vozilom prouzročio štetu te je odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja. S obzirom na to da je u mirnom postupku tuženik odbio podmiriti predmetno dugovanje, tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od 852,78 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. travnja 2015. pa do isplate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 14. srpnja 2017. priznao pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja od 7. prosinca 2009., ali je osporio uzročno -posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i ozljeda navedenih u medicinskoj dokumentaciji, slijedom čega osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik navodi da iz dostupne dokumentacije proizlazi da u predmetnoj prometnoj nesreći niti jedna osoba koja se nalazila u vozilu nije mogla zadobiti ozljede jer da je prometnim vještačenjem utvrđeno da je promjena brzine na vozilu u kojem se nalazio oštećeni IR iznosila svega 4 km/h, a pri kojoj da nije bilo moguće zadobiti trzajnu ozljedu vratne kralježnice. Stoga tuženik smatra da oštećeni nije mogao zadobiti ozljede koje se navode u medicinskoj dokumentaciji te da mu je tužitelj potpuno neosnovano isplatio naknadu imovinske i neimovinske štete. S obzirom na navedeno, tuženik sukladno odredbi članka 19., članka 1100. stavka 2. te članka 1046. ZOO -a osporava pravnu osnovu i visinu štete budući da je oštećeni u predmetnoj nezgodi mogao pretrpjeti tek neznatnu povredu prava osobnosti, a koja ne opravdava dosudu pravične novčane naknade. Tuženik osporava tijek i visinu stope zakonske zatezne kamate te predlaže da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja te da ga se obveže na naknadu troška parničnog postupka tuženiku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tužitelj je u podnescima od 11. listopada 2018. i dalje tijekom postupka istaknuo da je povodom predmetnog štetnog događaja između istih stranaka, a radi regresa u odnosu na naknadu koja je isplaćena drugim oštećenim osobama, već vođen parnični postupak kod drugog suda pod brojem P-1818/13, a koji postupak je okončan sklapanjem sudske nagodbe. Prema shvaćanju tužitelja, to znači da je tuženik na taj način priznao postojanje uzročno-posljedične veze između ozljeda koje su sudionici zadobili te štetnog događaja, a također i podijeljenu odgovornost sudionika jer nagođeni iznos u ovosudnom predmetu P-1818/13 predstavlja 50% isplaćene štete od strane tuženika. Stoga da su neosnovani i navodi tuženika u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata u odnosu na predmetno potraživanje jer je tuženik i ranije imao saznanja o predmetnom štetnom događaju te je dopisom tužitelja od 7. prosinca 2016. pozvan na plaćanje regresnog duga.

4. U podnesku od 18. veljače 2019. i dalje tijekom postupka tuženik je osporio da bi sklapanjem sudske nagodbe u predmetu poslovni broj P-1818/13 koji se vodio između istih stranaka, a radi regresa u odnosu na naknadu koja je isplaćena drugim oštećenim osobama, priznao postojanje uzročno-posljedične veze između ozljeda koje su sudionici zadobili i štetnog događaja, kao i podijeljenu odgovornost u ovome postupku. Naveo je i da prema dostavljenom nalazu i mišljenju prometnog vještaka u postupku koji se vodio pred ovim sudom poslovni broj P-4945/2012 proizlazi da nijedna osoba u vozilima koja su sudjelovala u nezgodi nije mogla zadobiti ozljede koje se navode u medicinskoj dokumentaciji. Također, uz podnesak od 31. srpnja 2020. tuženik je u spis predmeta dostavio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-595/2019 od 7. svibnja 2020. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4945/2012 od 14. prosinca 2018. povodom predmetne nesreće, a kojom je HZZO odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova liječenja jer je utvrđeno da IR nije mogao zadobiti nikakvu ozljedu u predmetnoj prometnoj nezgodi, kao i dio kombiniranog vještačenja dr. Davora Mayera.

5. S obzirom na odredbu članka 315. stavku 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. dalje u tekstu: ZPP) glavna rasprava morala je početi iznova budući da je ročište održano pred sudom u izmijenjenom sastavu, a što je sud i utvrdio raspravnim rješenjem od 28. ožujka 2024.

6.1. Sud je izveo dokaze čitanjem sljedećih isprava: presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1994/14-2 od 17. veljače 2015. (listovi 4-6 spisa), presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3846/11-57 od 8. srpnja 2013. (listovi 7-9 spisa), bankovnog izvatka od 13. travnja 2015. s podacima za isplatu za NR (list 10 spisa), poziva tužitelja na plaćanje regresnog duga od 28. listopada 2016. i 7. prosinca 2016. (listovi 11-12, 35-36 i 63 spisa), zapisnika o očevidu II. Postaje prometne policije Zagreb broj: 511-19-45/3-P-3972/2009 od 28. prosinca 2009. (listovi 13-15 spisa), medicinske dokumentacije za NR (listovi 16-34 spisa), nalaza i mišljenja te dopunskog nalaza i mišljenja vještaka Gorana Husinca u predmetu ovoga suda poslovni broj P-4945/2012 (listovi 52-59 spisa), zapisnika o sudskoj nagodbi sklopljenoj pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1818/2013 od 20. studenog 2014. (listovi 62 i 258 spisa), podnesaka ovdje tužitelja dostavljenih u spis predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3846/11 (listovi 64-68 spisa) i dopisa uz fotografije na CD mediju II. Postaje prometne policije Zagreb broj: 511-19-45/3-P-3972/2009 od 1. travnja 2019. (listovi 80-81 spisa).

Ovome sudu je dostavljen na uvid spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3846/11 te je u isti izvršen uvid (list 83 spisa).

6.2. Također, sud je tijekom glavne rasprave izveo dokaz saslušanjem svjedokinje CR (listovi 116-117 spisa) i svjedoka SR (list 130 spisa), a zapisnike o saslušanju navedenih svjedoka ovaj je sud pročitao sukladno odredbi članka 315. stavka 3. ZPP-a.

6.3. Sud je izveo dokaz kombiniranim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet mr.sc. Robertu Spudiću, dipl.ing. te je pročitao nalaz i mišljenje od 9. prosinca 2022.i podnesak od 29. kolovoza 2023. (listovi 137-140 i 153-154 spisa) i stalnoj sudskoj vještakinji za sudsku medicinu doc.dr.sc. Mariji Baković, dr.med. te je pročitao nalaz i mišljenje od 9. siječnja 2023. (listovi 143-145 spisa), a navedeni vještaci usmeno su iznijeli izrađene nalaze i mišljenja na ročištu za glavnu raspravu 28. ožujka 2024. (listovi 166-167 spisa). U ponovljenom vještačenju s drugim vještacima sud je pročitao nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za prometne nezgode i procjenu motornih vozila GR od 30. prosinca 2024. (listovi 182- 186 spisa) te stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu vještaka OR od 14. ožujka 2025. (listovi 192-200 spisa) te su navedeni vještaci usmeno iznijeli izrađene nalaze i mišljenja na ročištu za glavnu raspravu 2. srpnja 2025. (listovi 214- 216 spisa). Osim toga, sud je pročitao dopunu nalaza i mišljenja vještaka GR od 20. rujna 2025. (listovi 231-238 spisa) te je isti saslušan na ročištu za glavnu raspravu 9. prosinca 2025. (list 246 spisa).

7.1. S obzirom na vrijednost predmeta spora od 852,78 EUR, odnosno da se radi sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a , sud je prilikom donošenja odluke o dokazima koji će se izvesti, a osobito vodeći računa o načelu ekonomičnosti postupka i provođenju postupka u razumnom roku, odlučivao primjenom odredbe članka 464.a ZPP-a (navedena odredba primjenjuje se u ovopredmetnom postupku sukladno članku 107. stavka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku /"Narodne novine", broj 80/2022./) kojom je određeno da u sporovima male vrijednosti sud može, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka.

7.2. Sud nije uzeo u obzir presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-595/2019-2 od 14. prosinca 2018. (listovi 91-96 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Davora Mayera od 19. veljače 2018. (listovi 97-99 spisa) i e-mail od 14. srpnja 2014. (list 256 spisa) budući da su stranke navedene isprave predale u spis nakon zaključenja prethodnog postupka, sve sukladno odredbi članka 461.a ZPP-a. Osim toga, sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem saslušanjem svjedoka IR budući da je na okolnosti o kojima je bilo predviđeno saslušanje svjedoka IR sud izveo dokaz kombiniranim prometno-sudskomedicinskim vještačenjem te je na temelju nalaza i mišljenja vještaka odlučio o predmetu spora. Također, odbio je tužiteljev prijedlog za određivanjem vještačenja po drugom vještaku, a podredno da se dodatno saslušaju vještak GR i vještak Spudić iz razloga navedenih u točkama 30. i 31. obrazloženja.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 852,78 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Iznos koji tužitelj potražuje u ovome postupku predstavlja 50% iznosa koji je tužitelj isplatio IR po osnovi naknade imovinske i neimovinske štete nastale u prometnoj nesreći od 7. prosinca 2009. u kojoj je sudjelovao u svojstvu putnika u vozilu hitne pomoći koje se sudarilo s vozilom registarske oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika, a na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3846/11 od 8. srpnja 2013., koja je djelomično potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1994/14 od 17. veljače 2015. Dakle, riječ je o zahtjevu s osnove subrogacije u smislu odredbe članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023., dalje u tekstu: ZOO).

10. Među strankama nije sporno da se 7. prosinca 2009. na kružnom toku kod KBC Sestre milosrdnice dogodila prometna nesreća koju su prouzročili ŠR upravljajući vozilom hitne pomoći registarske oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika i ĆR koji je upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tužitelja. Također, nije sporno da je kao putnik u vozilu hitne pomoći bio IR. Nije sporna ni aktivna ni pasivna legitimacija stranaka, odnosno da su vozila koja su sudjelovala u prometnoj nesreći osigurana kod parničnih stranaka u predmetnom postupku. Konačno, nije sporno ni da je tužitelj IR na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplatio iznos od 1.705,56 EUR (ranije: 12.850,55 kuna).

11. Među strankama je sporna uzročno-posljedična veza između štetnog događaja od 7. prosinca 2009. i ozljeda koje je u tom štetnom događaju pretrpio IR. S obzirom na to da tuženik smatra da je tužitelj neosnovano isplatio IR naknadu neimovinske i imovinske štete, a polovicu kojeg iznosa potražuje od tuženika u predmetnoj postupku, tuženik osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

12. Odredbom članka 1045. stavka 1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Da bi postojala odgovornost za štetu, moraju se ispuniti opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a to su: subjekti odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost štetne radnje.

Sukladno odredbi članka 1096. stavka 1. ZOO-a, za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik.

13. S obzirom na to da je tuženik osporio postojanje uzročne veze između ozljeda IR i po toj osnovi isplaćene naknade neimovinske i imovinske štete i predmetne prometne nesreće, sud je tijekom dokaznog postupka pročitao isprave u spisu, saslušao svjedoke i izveo dokaz vještačenjem po vještacima prometne i medicinske struke.

14.1. Svjedok ĆR (list 130 spisa) je naveo da se zbog gužve nije mogao uključiti u promet ulaskom u kružni tok desno , a s obzirom na to da se radilo o intervenciji prvog stupnja, da je upalio plava svjetla i sirenu, te krenuo u kružni tok u suprotnom smjeru u lijevo. Nadalje, da se iz Andrićeve ulice u kružni tok uključivao terenac tamnije boje te da su oba vozila stala, a potom u istom trenutku krenula zbog čega je došlo do sudara. Svjedok je procijenio da su u trenutku kada su oba vozila stajala bila udaljena otprilike 10 metara, odnosno za dužinu vozila. S obzirom na to da su oba vozača prije sudara zaustavila svoja vozila, svjedok je naveo da su se kretala malom brzinom, otprilike 20 do 30 km/h. Također, da se prilikom sudara njegovo vozilo zatreslo odnosno da se pomaknulo, da to nije bilo nešto strašno, ali da se osjetio udarac.

14.2. Sud je iz iskaza iz iskaza svjedoka ĆR utvrdio da su prije sudara oba vozila stala, nakon čega su u istom trenutku krenula te da su se prije sudara kretala malom brzinom, zbog čega se radilo u udarcu manjeg intenziteta uslijed kojeg se vozilo hitne pomoći samo zatreslo, odnosno pomaknulo se.

15. Svjedokinja CR je navela da se jako malo sjeća predmetnog štetnog događaja, stoga sud na temelju njezina iskaza nije mogao utvrditi relevantne činjenice te ga nije posebno cijenio.

16. Radi utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja, brzine kretanja vozila osiguranika tužitelja te postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i zadobivene ozljede, sud je rješenjem poslovni broj P-1379/2017 od 7. rujna 2022. odredio izvođenje dokaza kombiniranim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet Robertu Spudiću iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 226d i stalno j sudskoj vještakinji za sudsku medicinu dr.sc. Marija Baković, dr.med. iz Zagreba, Šalata 11 (Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku).

17.1. Vještak Robert Spudić je u svome nalazu i mišljenju od 9. prosinca 2022. (listovi 138-140 spisa) naveo da se međusobnom usporedbom oštećenja na vozilima i njihovim smjerovima kretanja može zaključiti da je osobni automobil osiguranika tuženika prednjim dijelom vozila naletio na lijevu bočnu stranu vozila hitne pomoći. Analiza dinamike nastanka prometne nesreće je pokazala da je naletom osobnog automobila Land Rover, vozilo hitne pomoći VW Transporter je u sudaru ostvario promjenu brzine vozila od oko 14,4 km/h, ili 3,6 gravitacije. U tom trenutku vozač vozila hitne pomoći i putnici u vozilu su se kretali u lijevo, odnosno prema lijevom bočnom dijelu vozila.

17.2. Vještakinja Marija Baković je u nalazu i mišljenju od 9. siječnja 2023. (listovi 144-146 spisa) navela da je pri promjeni brzine od 14,4 km/h, a koja je utvrđena po vještaku Spudiću, ostvaren trzajni pokret tijela te da pri ovakvoj promjeni brzine može nastati trzajna ozljeda vratne kralježnice kod osobe koja ima od ranije patološki promijenjenu kralježnicu. Iz toga da proizlazi da postoji uzročno-posljedična veza između istegnuća mišića vratne kralježnice opisanog u medicinskoj dokumentaciji na ime IR i predmetnog štetnog događaja.

18.1. Tuženik je podnesku od 24. siječnja 2023. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka Spudića koji se podneskom od 28. kolovoza 2023. očitovao na iznesene prigovore i naveo da je naletna brzina osobnog automobila osiguranika tuženika od 15 -20 km/h utvrđena na temelju nastalih oštećenja na osobnom automobilu Land Rover u vidu oštećenja prednjeg branika, prednjeg veznog lima i prednjeg lijevog svjetla za maglu. Nadalje, da je metodom usporedbe oštećenja sličnih vozila prema katalogu EES, vidljivo da su slična oštećenja nastala na vozilu Toyota pri naletnoj brzini od oko 15-20 km/h te je priložio oštećenja sličnog vozila iz kataloga EES gdje su nastala oštećenja prilikom naletne brzine od oko15-20 km/h. Stoga je u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja.

18.2. U podnesku od 2. siječnja 2024. tuženik je prigovorio i nalazu i mišljenju vještakinje Baković, a s obzirom na to da se predmetni nalaz i mišljenje temelji isključivo na promjeni brzine utvrđene po vještaku mr.sc. Robertu Spudiću od oko 14,4 km/h, koji je tuženik također osporio.

19.1. Uzimajući u obzir iznesene prigovore tuženika, sud je na ročištu za glavnu raspravu 28. ožujka 2024. pozvao vještake Spudića i Baković da usmeno iznesu nalaze i mišljenja.

19.2. Vještak Spudić je u cijelosti ostao kod nalaza i mišljenja od 9. prosinca 2022. te dopune od 28. kolovoza 2023. Odgovarajući na pitanja tuženika, vještak je objasnio da u izračunima nije uzeo vozilo iste mase kao i oštećeno vozilo jer u EES katalogu nije našao vozilo godine proizvodnje 2008. Također, da nije moguće pronaći vozila koja po svim karakteristikama u potpunosti odgovaraju vozilima koja su sudjelovala u predmetnom štetnom događaju i da se zato i rade tzv. crash testovi kojima se uspoređuju slična vozila.

19.3. Vještakinja Baković je također u cijelosti ostala kod svog nalaza i mišljenja od 9. siječnja 2023., a sve s obzirom na to da je vještak prometne struke ostao kod promjene brzine od 14,4 km/h.

20. Sud će se ovdje ukratko osvrnuti na očitovanje tužitelja da se protivi čitanju i korištenju u ovom postupku nalaza i mišljenja iz prosinca 2016. te dopunskog nalaza i mišljenja iz svibnja 2017. vještaka Gorana Husinca. Naime, činjenica je da vještačenje obavljaju vještaci koje određuje parnični sud sukladno odredbi članka 251. ZPP -a, ali to sud ne oslobađa obveze da po slobodnoj ocjeni ispita i ocijeni dokaznu snagu isprave koju je stranka priložila u spis, u konkretnom slučaju nalaz i mišljenje vještaka Gorana Husinca koje je izrađeno po nalogu ovog suda u postupku u kojem su ovdje parnične stranke bile tužene od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje . S obzirom na to da je vještak Husinec u dopunskom nalazu i mišljenju iz svibnja 2017. promjenu brzine vozila sudionika sudara, dakle vozila hitne moći i vozila Land Rover, izračunao na bitno drugačiji način od vještaka Spudića, da je prvostupanjski sud prihvatio taj nalaz i mišljenje i na temelju istog izradio svoju odluku kojom je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i utvrđeno da nijedna osoba u vozilu koja su sudjelovala u nezgodi nije mogla zadobiti ozljede koje se navode u medicinskoj dokumentaciji, ovaj sud je na temelju odredbe članka 261. stavka 3. ZPP-a zatražio mišljenje drugih vještaka.

21. Vještak GR je u nalazu i mišljenju od 30. prosinca 2024. (listovi 182- 186 spisa) na temelju analize nastalih oštećenja na vozilima osiguranika tužitelja i osiguranika tuženika i položaja vozila odnosno kuta koji su zatvarala vozila nakon kontakta utvrdio da je primarni kontakt u sudaru uspostavljen između prednje više desne strane vozila osiguranika tuženika i stražnjeg dijela lijevog boka vozila osiguranika tužitelja, da je vozilo osiguranika tužitelja je u sudaru bilo izloženo promjeni (padu) brzine od 6 km/h, a da je oštećenik IR u fazi sudara imao tendenciju pomaka tijelom prema natrag i u desnu stranu.

22. Iz nalaza i mišljenja vještaka OR od 14. ožujka 2025. (listovi 192-200 spisa) proizlazi da je istegnuće mišića vratne kralježnice (tzv. trzajna ozljeda vrata) utvrđena i opisana tek 30. prosinca 2009. (dakle, 23 dana po predmetnom događaju), dok se tegobe s desnim ramenom prvi puta spominju dana 21.siječnja 2010., odnosno mjesec i pol nakon predmetnog događaja. S obzirom na protek vremena dulji od 21 dana od prometne nesreće do objektivnog utvrđenja oštećenja zdravlja koja bi mogla biti posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, vještak smatra da navedeno nije moguće sa sigurnošću dovesti u uzročno-posljedičnu vezu sa stradavanjem oštećenog u predmetnom štetnom događaju. Također, da u predmetnoj prometnoj nesreći nije zadovoljen uvjet dinamike prometne nesreće, odnosno ostvarene promjene brzine vozila, budući da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je prigodom sudara došlo do naleta prednje više desne strane vozila osiguranika tuženika na stražnji dio lijevog boka vozila osiguranika tužitelja u kojemu se na suvozačkom mjestu nalazio oštećeni te je pritom uslijed sudara vozilo osiguranika tužitelja bilo izloženo promjeni (padu) brzine od 6 km/h, pri čemu je oštećenik imao tendenciju pomaka tijelom prema natrag i u desnu stranu. Prema tome, zaključno proizlazi da u predmetnoj prometnoj nesreći, dinamike utvrđene po prometnom vještaku, nije za očekivati nastanak ozljeda u vidu postavljenih dijagnoza oštećenog, te se iste ne mogu, sa sudskomedicinskog stajališta, dovesti u vezu s predmetnom prometnom nesrećom, već su tegobe oštećenog, po svemu sudeći, posljedica utvrđenih, od ranije postojećih, patoloških / degenerativnih stanja vratne kralježnice i desnog ramena.

23. Dok je tuženik u podnesku od 19. lipnja 2025. naveo da nema primjedbi ni prigovora na nalaz i mišljenje GR i OR, tužitelj je u podnesku od 20. ožujka 2025. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka GR , a u podnesku od 10. travnja 2025. je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka OR. S obzirom na navedeno, sud je usmeno saslušao vještake GR i OR.

24. Vještak GR je usmeno iznio nalaz i mišljenje na ročištu za glavnu raspravu 2. srpnja 2025. Naveo je da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 7. siječnja 2025. te se očitovao na primjedbe tužitelja iznesene u podnesku od 20. ožujka 2025. Tako je objasnio da je zaključak o tendenciji pomaka IR izveden na temelju analize samog sudara u spisu, a s obzirom na to da tijela u vozilu imaju tendenciju pomaka u smjeru pravca impulsa sudarne sile. Nadalje, kod izračuna veličine promjene brzine jednog i drugog vozila, vještak objašnjava da su korištene ekvivalentne brzine stupnju oštećenja na vozilima, pri čemu se ove brzine procjenjuju usporedbom sa sličnim oštećenjima na vozilima čije se slike nalaze u EES katalozima. Odgovarajući na pitanja punomoćnika tužitelja, vještak je naveo da u konkretnom slučaju nije bilo moguće utvrditi brzine vozila neposredno pred i u trenutku sudara jer iz stanja spisa nije vidljivo gdje su se konačno zaustavila predmetna vozila, ali da za izračun promjene brzine kretanja vozila nije ni nužno da se utvrdi brzina kojom su se vozila kretala neposredno prije sudara. Također, vještak je pojasnio da je metoda koja je korištena za izračun sudarne brzine podobna za izračun promjene brzine kod bočnog sudara jer je kod izračuna izvršio redukciju masa jednog i drugog vozila u odnosu na pravac impulsa. Nadalje, odgovarajući na pitanje odakle je preuzeo podatke o masama vozila iz predmetnog štetnog događaja, vještak je odgovorio da je za vozilo osiguranika tuženika podatke uzeo iz PC Crash programa u kojem se navode tehnički podaci za predmetno vozilo, a da je iz istog izvora dobiven podatak za prazno vozilo osiguranika tužitelja te da je masa tog vozila uvećana za masu dvije osobe koje su se nalazile u vozilu uz vozača i medicinsku opremu čija je masa iskustveno procijenjena. Vještak je objasnio da kod izračuna polumjera inercije u odnosu na vertikalnu težišnu os za vozilo osiguranika tužitelja nije uzeo u obzir međuosovinski razmak kao što je to učinio za vozilo osiguranika tuženika jer je koristio formulu koja se primjenjuje na kombi vozila i teretna vozila kod utvrđivanja polumjera inercije te da se ta formula razlikuje od one koja vrijedi za osobna vozila u kojoj se onda koristi osovinski razmak kod tih vozila. Nadalje, vještak je naveo da udarac vozila osiguranika tuženika nije direktno uslijedio u stražnji lijevi kotač vozila osiguranika tužitelja, ali da tehničkim putem nije moguće isključiti mogućnost da je vozilo osiguranika tuženika kontaktiralo prednjom stranom i s gumom stražnjeg lijevog kotača vozila osiguranika tužitelja. Međutim, upravo iz razloga što se ovakav oblik kontakta ne može isključiti, vještak je objasnio da je u nalazu i mišljenju računao s koerficijentom restitucije 0,15 umjesto da se računalo s koeficijentom restitucije koji u ovakvom primjeru kada je kontakt ostvaren isključivo s limom vozila osiguranika tužitelja iznosi 0,1.

25. Budući da je tužitelj prigovorio nalazu i mišljenju vještaka GR iz razloga što kod izračuna mase vozila osiguranika tužitelja nije uzeo u obzir medicinsku i drugu opremu kojom su takva vozila opremljena, a što znatno uvećava masu istih, sud je , nakon što je tužitelj dostavio podatak o masi vozila hitne medicinske pomoći koje je sudjelovalo u predmetnoj prometnoj nesreći, rješenjem poslovni broj P-1379/20147-73 od 21. srpnja 2025. odredio izvođenje dopunskog prometnog vještačenja sa zadatkom da vještak kod utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja, a osobito kod izračuna promjene brzine vozila osiguranika tužitelja uzme u obzir podnesak tužitelja od 17. srpnja 2025. u privitku kojeg je dostavljen podatak Centra za vozila Hrvatske d.d. o dimenzijama i masi vozila hitne medicinske pomoći koje je sudjelovalo u predmetnom štetnom događaju, kao i sve fotografije koje prileže spisu i iskaze svjedoka. Osim toga, vještak je pozvan da dostavi podatke o vozilima te slike s oštećenjima sadržanim u EES katalogu s kojima je uspoređivao oštećenja nastala na vozilima koja su sudjelovala u predmetnom štetnom događaju.

26. Vještak GR je u dopuni nalaza i mišljenja od 20. rujna 2025. izradio izračun korigirane veličine promjene brzine vozila osiguranika tužitelja prema tehničkim podacima koje je za sanitetsko vozilo (osigurano kod tužitelja) dostavio Centar za vozila Hrvatske, pri čemu je analiza sudara provedena s tehničkim podacima ovog vozila prema katalogu računalnog programa PC Crash. Sukladno Direktivi 95/45/EZ prosječna masa vozača i putnika u vozilu iznosi 75 kg te je to podatak koji je vještak koristio u izračunima. Računajući s korigiranim gabaritima i masom vozila osiguranika tužitelja (sanitetsko vozilo), vještak je naveo da je isto u sudaru bilo izloženo promjeni brzine od 5,9 km/h.

27. Dok je tuženik u podnesku od 29. rujna 2025. naveo da nema primjedbi ni prigovora na dopunu nalaza i mišljenja vještaka GR, tužitelj je podneskom od 3. listopada 2025. naveo da dopuna nalaza i mišljenja nije prihvatljiva jer da nije sačinjena sukladno pravilima struke. Tako se prigovara da vještak nije naveo iz kojeg je kataloga procjenjivao vrijednosti EES te da niti jedno usporedno vozilo nije niti približne mase kao vozilo osiguranika tuženika odnosno vozilo osiguranika tužite lja. Stoga tužitelj smatra da su pogrešno utvrđeni ulazni parametri doveli do pogrešno izračunate srednje vrijednosti EES. Nadalje, da je vještak u nalazu utvrdio da su se u vozilu osiguranika tužitelja nalazile dvije osobe, što nije točno jer su se u predmetnom vozilu nalazile tri osobe. Tužitelj prigovara i da vještak nije pribavio podatak o točnoj masi osobnog vozila Range Rover, a da pri naletnoj brzini od 8 km/h koju je vještak naveo za predmetno vozilo, ne bi došlo do oštećenja prednjeg veznog lima vozila.

28. Vještak je na ročištu za glavnu raspravu 2. prosinca 2025. otklonio prigovore tužitelja objašnjavajući da se kod utvrđivanja EES vrijednosti u publiciranim stručnim tekstovima ne uzima u obzir masa vozila koja je slična masi predmetnog vozila, već se daje samo formula navedena u dopuni nalaza i mišljenja gdje se usporedbom masa, dakle mase konkretnog vozila i mase usporednog vozila, određuje vrijednost EES za predmetno vozilo. Pri tome se u publiciranoj literaturi nigdje ne navodi da bi masa usporednog vozila trebala biti manja ili veća od 30% mase konkretnog vozila koje se razmatra. S tim u vezi, vještak je naveo da nema licencu za korištenje EES kataloga, već da u svome radu koristi računalni program PC Crash, koji u svom sastavu ima i EES katalog. U pogledu osoba u sanitetskom vozilu, vještak navodi da mu je poznato da su u tom vozilu bile 3 muške osobe. Međutim, budući da se radi o vozilu koje je deklarirano kao osobno vozilo, vještak pojašnjava da se kod osobnih vozila u masu praznog vozila uračunava i masa vozača od 75 kg prema direktivi 95/48/EZ koja direktiva je već navedena u točki 2. dopune nalaza i mišljenja. Zbog toga se računalo s masom sanitetskog vozila od 2.600 kg uvećanom za masu preostale dvije osobe u tom vozilu. U prilog navedenom vještak je predao ispravu na kojoj se navodi masa praznog vozila M1 za BMW X1 iz koje je razvidno da masa praznog vozila uključuje 90% napunjen spremnik i masu vozača od 75 kg. Naime, u navedenoj direktivi pod točkom 1.1. definicije se navodi "Masa vozila u voznom stanju je masa vozila s nadogradnjom u voznom stanju (uključujući rashladne tekućine, maziva, gorivo, zamjenske kotače, alat i vozača)". U pogledu prigovora da u nalazu i mišljenju nije točno utvrđena masa osobnog vozila Range Rovera, vještak je naveo da je masu tog vozila preuzeo iz kataloga koji se nalazi u programu PC-CRASH. Također, da nije točan navod iz podneska tužitelja da je naletna brzina Range Rovera iznosila 8 km/h. Radi se o EES vrijednosti koja je toliko iznosila, a naletna brzina može biti i u pravilu jeste veća od ove vrijednosti.

29. U predmetnoj pravnoj stvari sud je izveo dokaz vještačenjem po vještacima prometne struke sa zadatkom utvrđivanja dinamike štetnog događaja, pri čemu je ključan dio nalaza i mišljenja bio izračun promjene brzine vozila osiguranika tužitelja jer je na temelju izračuna ove veličine izrađen nalaz i mišljenje vještaka sudskomedicinske struke. Vještak Spudić je u svome nalazu i mišljenju izračunao da je vozilo hitne pomoći (osiguranik tužitelja) u sudaru ostvarilo promjenu brzine od oko 14,4 km/h, dok je vještak GR izračunao da promjena brzine navedenog vozila iznosi 5,9 km/h. Dakle, radi se o razlici u izračunu koja je od utjecaja na sudskomedicinski nalaz i mišljenje budući da je vještak OR naveo da iz sudskomedicinske literature i prakse proizlazi da pri ostvarenim promjena brzine vozila od 15 km/h pa na više u svih, pa i onih sa zdravom vratnom kralježnicom, može doći do nastanka tzv. trzajne ozljede vrata; pri ostvarenim promjenama brzine vozila od oko 10 do 15 km/h može doći do nastanka trzajne ozljede vrata samo kod osoba s već od ranije oštećenom vratnom kralježnicom (npr. degenerativne promjene vratne kralježnice); dok pri ostvarenim promjenama brzine vozila nižim od oko 10 km/h ne nastaje trzajna ozljeda vrata budući da pri djelovanjima takvih sila ne dolazi do trzaja glave u odnosu na vrat, a što predstavlja mehanizam nastanka trzajne ozljede vrata, već eventualno do blagog pomaka, „ljuljanja“ glave pri čemu ne nastaju navedena ozljeda. Slijedom navedenoga, vještakinja Baković je navela da je pri promjeni brzine od 14,4 km/h, a koja je utvrđena po vještaku Spudiću, ostvaren trzajni pokret tijela te da pri ovakvoj promjeni brzine može nastati trzajna ozljeda vratne kralježnice kod osobe koja ima od ranije patološki promijenjenu kralježnicu, stoga da proizlazi da postoji uzročno-posljedična veza između istegnuća mišića vratne kralježnice opisanog u medicinskoj dokumenataciji na ime IR i predmetnog štetnog događaja. Naprotiv, vještak OR je naveo da u predmetnoj prometnoj nesreći nije zadovoljen uvjet dinamike prometne nesreće, odnosno ostvarene promjene brzine vozila, budući da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je uslijed sudara vozilo osiguranika tužitelja bilo izloženo promjeni (padu) brzine od 6 km/h te da pri takvoj promjeni brzine nije za očekivati nastanak ozljeda u vidu postavljenih dijagnoza oštećenog te se iste ne mogu, sa sudskomedicinskog stajališta, dovesti u vezu sa predmetnim štetnim događajem.

30. Imajući u vidu različita utvrđenja stalnih sudskih vještaka, sud je stav o tome koji nalaz i mišljenje će prihvatiti kao pravilan izveo kako na temelju dobivenih nalaza i mišljenja te u njima navedenih razloga, tako i na temelju usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na glavnoj raspravi u kojima su se vještaci očitovali na primjedbe i prigovore stranaka. Vještak GR je detaljno te na razumljiv i jasan način objasnio sve elemente koje je uzeo u obzir kod izračuna promjene brzine vozila osiguranika tužitelja, prije svega način na koji je utvrdio tendenciju pomaka osiguranika tužitelja, veličinu EES vrijednosti za vozilo osiguranika tužitelja i za vozilo osiguranika tuženika i metodu koja je korištena za izračun sudarne brzine. Također, vještak je argumentirano otklonio sve prigovore koji su bili izneseni od strane tužitelja, a iz izrađene dopune nalaza i mišljenja, u kojoj je uzeo u obzir tehničke podatke koje je od strane Centra za vozila Hrvatske dostavio tužitelj, je razvidno da je dobiven praktički isti rezultat s razlikom od svega 0,1 km/h. Osim toga, sud je uzeo u obzir i nalaz i mišljenje vještaka Husinca kojeg je odredio ovaj sud u predmetu poslovni broj P-4945/2012 o istoj dokaznoj temi, vrednujući taj nalaz i mišljenje u ovome postupku kao ispravu čiju dokaznu snagu sud prosuđuje po slobodnoj ocjeni. Vještak Husinec je izradio dopunski nalaz i mišljenje sa zadatkom da izračuna promjenu brzine vozila sudionika sudara te je utvrdio da je rezultirajuća /skupna/ promjena brzine kombija iznosila najviše 2,2 km/h, bočna promjena brzine na razini prednja dva sjedala je iznosila najviše 1,9 km/h, a bočna promjena brzine na razini zadnjeg dijela saniteta je iznosila najviše 4km /h.

31. Stoga, s obzirom na to da izračun promjene brzine vozila osiguranika tužitelja izrađen po vještaku Spudiću s 14,4 km/h znatno odudara od izračuna vještaka Husinca i vještaka GR, kao i svih ostalih iznesenih razloga, ovaj je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka GR kao jasan, uvjerljiv i objektivan, izrađen savjesno i u skladu s pravilima znanosti i struke. Sud ne nalazi proturječnosti ili nedostatke niti se (unatoč kritičkoj analizi tužitelja) pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja. Slijedom svega navedenoga, sud je odbio prijedlog tužitelja da se odredi vještačenja po drugom vještaku, a podredno da se dodatno saslušaju vještak GR i vještak Spudić te je ocijenio kao pravilan izračun promjene brzine vještaka GR.

32. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka OR, važno je navesti da iako je tužitelj u podnesku od 10. travnja 2025. naveo da istome u cijelosti prigovara, iz prigovora je razvidno da je taj prigovor zasnovan na osporavanju od strane vještaka GR utvrđene dinamike prometne nesreće. Ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka OR i utvrđuje da između predmetne prometne nesreće i dijagnoze – trzajne ozljede postavljene kod putnika IR ne postoji uzročno- posljedična veza jer intenzitet sila kojima je bio izložen u štetnom događaju nisu podesne za ovakvu ozljedu, već uzrok zdravstvenim tegobama putnika IR treba tražiti izvan štetnog događaja. Osim toga, vještak OR je naveo i da je od prometne nesreće do objektivnog utvrđenja oštećenja zdravlja koja bi mogla biti posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju protekao 21 dan, zbog čega vještak ne bi mogao predmetnu trzajnu ozljedu sa sigurnošću dovesti u uzročno-posljedičnu vezu sa stradavanjem oštećenog u predmetnom štetnom događaju čak i da je utvrđena drugačija dinamika prometne nesreće.

33. S obzirom na iznesena utvrđenja, sud je ocijenio da tužitelj nije dokazao postojanje uzročno-posljedične veze između oštećenja vratne kralježnice IR i predmetnog štetnog događaja te da stoga nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu iz članka 1045. ZOO-a. Stoga je sud ocijenio da je tužbeni zahtjev u tom dijelu neosnovan.

34. Odredbom članka 1100. stavka 1. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. (stavak 2.).

35.1. U predmetnoj pravnoj stvari tužitelj potražuje iznos od 852,78 EUR, odnosno 50% iznosa koji je na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3846/11 od 8. srpnja 2013., a koja je djelomično potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1994/14 od 17. veljače 2015., isplatio na ime naknade neimovinske i imovinske štete oštećenom IR. Podneskom od 27. veljače 2026. tužitelj je precizirao na što se odnosi iznos od 852,78 EUR te naveo da po osnovi neimovinske štete potražuje iznos od 447,94 EUR (ranije: 3.375,00 kn), i to za fizičku bol 66,36 EUR (ranije: 500,00 kn), za strah 116,13 EUR (ranije: 875,00 kn) i za smanjenu opću životnu i radnu sposobnost 265,45 EUR (ranije: 2.000,00 kn), po osnovi dospjelih kamata iznos od 211,08 EUR (ranije: 1.590,41 kn), a po osnovi troška parničnog postupka 159,90 EUR (ranije: 1.204,78 kn) te kamata na navedeni trošak iznos od 33,85 EUR (ranije: 255,08 kn).

35.2. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3846/11 od 8. srpnja 2013., a koja je u tom dijelu postala pravomoćna, naloženo je tuženiku (ovdje tužitelju) da IR po osnovi dužine trajanja i intenziteta bolova pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 5.500,00 kuna, a s obzirom na to da je ovdje tužitelj već isplatio IR iznos od 3.500,00 kuna, to je trebalo dosuditi preostali iznos u visini od 2.000,00 kuna. Nadalje, po kriteriju pretrpljenog straha, sud je ocijenio da IR pripada pravična novčana naknada u iznosu od 5.500,00 kuna, a s obzirom na to da je ovdje tužitelj već isplatio IR iznos od 2.000,00 kuna, to je trebalo dosuditi preostali iznos u visini od 3.500,00 kuna. Također, po kriteriju duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti, sud je ocijenio da IR pripada pravična novčana naknada u iznosu od 12.000,00 kuna, a s obzirom na to da je ovdje tužitelj već isplatio IR iznos od 4.000,00 kuna, to je trebalo dosuditi preostali iznos u visini od 8.000,00 kuna. Konačno, ovdje tužitelju je naloženo da po osnovi naknade imovinske štete za tuđu pomoć isplati iznos od 580,00 kuna.

35.3. S obzirom na to da je ovaj sud na temelju rezultata vještačenja izvedenih u ovome postupku po vještacima prometne i sudsko-medicinske struke utvrdio da ne postoji uzročno-posljedična veza između predmetne prometne nesreće i dijagnoze – trzajne ozljede postavljene kod putnika IR, razvidno je da oštećenik ne bi imao pravo na naknadu imovinske štete, kao ni neimovinske štete po osnovi pretrpljene fizičke boli i duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti. Stoga bi u obzir dolazilo samo pravo na naknadu po kriteriju pretrpljenog primarnog straha odnosno straha od neposredne opasnosti po život.

35.4. Tužitelj je u podnesku od 27. veljače 2026. naveo da po osnovi straha potražuje u ovome postupku iznos od 116,13 EUR (ranije: 875,00 kn), pri čemu navedeni iznos uključuje i primarni i sekundarni strah. S tim u vezi, ističe se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 29. studenog 2002. zauzet stav da se pravičnu novčanu naknadu za pretrpljeni strah dosuđuje ako okolnosti slučaja, a osobito trajanje i jačina straha to opravdavaju (Su- 1331-VI/02, isto tako i Su- IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.).

35.5. U predmetnoj pravnoj stvari tužitelj je u tužbi i na pripremnom ročištu predložio medicinsko vještačenje na okolnost zadobivenih ozljeda IR, a koje vještačenje je i izvedeno, dok nije predložio vještačenje po vještacima medicinske struke na okolnost visine štete. Međutim, uzimajući u obzir visinu iznosa koji tužitelj potražuje po osnovi pretrpljenog straha, određivanje medicinskog vještačenja na navedenu okolnost bilo bi povezano s nerazmjernim troškovima, stoga ovaj sud na temelju činjeničnih utvrđenja o intenzitetu udara u vozilo hitne pomoći u predmetnoj prometnoj nesreći, sukladno odredbi članka 464.a ZPP-a zaključuje da trajanje i jačina straha u konkretnom slučaju ne bi opravdali dosudu pravične novčane naknade.

35.6. Čak i kada bi se zauzeo drugačiji stav, odnosno da je oštećenik IR ostvario pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljeni strah, važno je istaknuti sljedeće. Iz obrazloženja presude poslovni broj Pn-3846/11 od 8. srpnja 2013. razvidno je i to da je ovdje tužitelj oštećeniku u mirnom postupku isplatio za pretrpljeni strah iznos od 2.000,00 kuna, te je stoga sud po kriteriju straha dosudio oštećeniku naknadu u preostalom iznosu od 3.500,00 kuna. Međutim, u predmetnoj pravnoj stvari ovdje tužitelj potražuje samo 50% iznosa koji je na temelju pravomoćne presude poslovni broj Pn-3846/11 od 8. srpnja 2013. isplatio oštećenom, a ne i naknadu koju mu je isplatio u mirnom postupku. Uzimajući u obzir iznesena utvrđenja ovoga suda o promjeni brzine kojoj je bilo izloženo vozilo u kojem je bio oštećenik, stav je ovoga suda da bi, kad bi se utvrđivala pravična novčana naknada po osnovi primarnog straha, oštećeniku IR pripao iznos jednak ili manji od onoga koji mu je tužitelj isplatio u mirnom postupku. S obzirom na to tužitelj u ovome sudskom postupku potražuje samo iznos koji je isplatio na temelju pravomoćne sudske presude, a ne i iznos koji je isplatio u mirnom postupku, stav je ovoga suda da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

36. Slijedom svega navedenog, sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim budući da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu iz članka 1045., 1096. i 1100. stavka 1. i 2. ZOO-a te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

37. Odluku o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023. i 107/2025., dalje u tekstu: Tarife) i zahtjeva tuženika (list 264 spisa).

38. Sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka te je tuženiku sukladno citiranim zakonskim odredbama dosuđena naknada troškova parničnog postupka prema vrijednosti spora, i to za sastav odgovora na tužbu od 14. srpnja 2017., podnesaka od 24. siječnja 2023., 2. siječnja 2024. i 19. lipnja 2025. svaki u vrijednosti od po 75 bodova (Tbr. 8./1. u vezi s Tbr. 7./1. Tarife), dakle ukupno u vrijednosti od 300 bodova, za pristup na ročište 15. ožujka 2019., 17. prosinca 2021., 28. ožujka 2024., 2. srpnja 2025., 9. prosinca 2025., 25. veljače 2026. i 24. ožujka 2026., svaki u vrijednosti od po 75 bodova (Tbr. 9./1. u vezi s Tbr. 7./1. Tarife) te za pristup na ročište 26. svibnja 2022. u vrijednosti od 18,75 bodova (Tbr. 9./5. u vezi s Tbr. 7./1.), dakle ukupno u vrijednosti od 543,75 bodova. Slijedom navedenoga, ukupno tuženiku pripada nagrada u vrijednosti od 843,75 bodova, a što sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 1.687,50 EUR. Na naprijed navedene troškove sud je tuženiku priznao i PDV u skladu s odredbom Tbr. 46. Tarife, a što ukupno iznosi 2.109,37 EUR.

Također, tuženiku je priznat trošak izvedenih kombiniranih prometno- sudskomedicinskih vještačenja u ukupnom iznosu od 898,17 EUR.

Slijedom navedenoga, tuženiku je na ime troška parničnog postupka ukupno priznat iznos od 3.007,54 EUR.

39. Na tako utvrđen iznos troška postupka tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje se obračunavaju počevši od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a za ostale odnose, a u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u t. II. Izreke.

40. S druge strane, tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 18. veljače 2019., 31. srpnja 2020., 19. rujna 2023., 29. rujna 2025. i 10. ožujka 2026. jer je stav suda da navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu članka 155. ZPP-a iz niže navedenih razloga. Naime, navodi iz podneska od 18. veljače 2019. odnose se na dokaznu snagu sudske nagodbe koja je između parničnih stranaka sklopljena u predmetu poslovni broj P-1818/2013 glede naknade koja je isplaćena drugim oštećenim osobama u predmetnom štetnom događaju te se osporava da je tuženik sudjelovao kao umješač u predmetu poslovni broj Pn-3846/11 koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom, a u preostalom dijelu se ponavljaju navodi iz odgovora na tužbu. S obzirom na sadržaj podneska, stav je suda da se tuženik mogao očitovati i na pripremnom ročištu. Jednako tako, tuženiku nije priznat ni trošak sastava podneska od 31. srpnja 2020. kojim je tuženik dostavio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-595/2019 od 7. svibnja 2020. te nalaz i mišljenje vještaka Davora Mayera od 19. veljače 2018., a koji je propustio priložiti uz odgovor na tužbu te je naveo da je iz spisa predmeta Pn -3846/11 razvidno da nije sudjelovao kao umješač u postupku koji je vođen pod navedenim brojem. Osim toga, ponovio je da ostaje kod dokaznog prijedloga za izvođenjem kombiniranog vještačenja, a stav je ovog suda da su navedena očitovanja mogla biti dana na ročištu, dok je tuženik prekludiran u predlaganju novih dokaza budući da je prethodni postupak već bio zaključen. Također, ne priznaje se ni trošak sastava podneska od 19. rujna 2023. kojim se tuženik očitovao na dopunu nalaza i mišljenja vještaka Spudića budući da se u tom podnesku ponavljaju navodi iz očitovanja na nalaz i mišljenje navedenoga vještaka bez iznošenja novih primjedbi odnosno prigovora. Tuženik je odbijen za razliku od priznatog iznosa od 46,88 EUR do zatraženog iznosa od 150,00 EUR (bez PDV-a) za trošak zastupanja na ročištu 26. svibnja 2022. budući da je navedeno ročište odgođeno prije početka raspravljanja jer na ročište nisu pristupili pozvani svjedoci. Nadalje, tužitelj je na temelju članka 155. ZPP-a odbijen i za trošak sastava podneska od 29. rujna 2025. kojim se očitovao na dopunu nalaza i mišljenja vještaka GR, a u kojoj je u cijelosti ponovio navode iz podneska od 19. lipnja 2025. Konačno, tužitelj je odbijen i za trošak sastava podneska od 10. ožujka 2026. budući da je navode iz tog podneska iznio ranije tijekom postupka.

41. Slijedom navedenoga, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosi od 1.078,12 EUR te je odlučeno kao u točki III. izreke.

42. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor sud je na temelju odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a odlučio kao u točki IV. presude i odbio u cijelosti tužiteljev zahtjev za naknadom troška parničnog postupka 477,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

U Zagrebu 5. svibnja 2026.

Sutkinja:

Aleksandra Gumzej

Nacrt odluke izradila:

Teodora Gregurić Šoštarić, viša sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju izravno uz rješenje za naplatu sudske pristojbe za presudu

- tuženiku po pun.

- spis u kal. 30 dana