REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
PR-1634/2022-66
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Maja Buhin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica ČIO, dipl. iur., po generalnoj punomoći br. Su- 501/2025, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 01. travnja 2026., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tuženika, dana 5. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
1. Nalaže se tuženiku, CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10 000 Zagrebu, OIB: 26187994862, da isplati tužiteljici, ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos naknade neimovinske štete od 10.900,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od podnošenja odštetnog zahtjeva (25.03.2021. godine) pa do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 30.12.2022. godine, a od 31.12.2022. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena do 31.12.2023., a od 01.01.2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječanja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku, CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10 000 Zagrebu, OIB: 26187994862, da isplati tužiteljici, ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos naknade imovinske štete od 450,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od podnošenja odštetnog zahtjeva (25.03.2021. godine) pa do isplate, a koje kamate se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 30.12.2022. godine, a od 31.12.2022. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena do 31.12.2023., a od 01.01.2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječanja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
3. Nalaže se tuženiku, CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10 000 Zagrebu, OIB: 26187994862, da isplati tužiteljici, ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike obveznih doprinosa iz plaće iznos od 3.774,83 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako slijedi:
- na iznos od 36,83 EUR od datuma 24.07.2019. godine pa do isplate
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.08.2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.09.2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.10.2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.12.2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.01.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.02.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.03.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.04.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.05.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.06.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.07.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.08.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.09.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.10.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.11.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.12.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.01.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.02.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.03.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.04.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.05.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.06.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.07.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.08.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.09.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.10.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.11.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 133,50 EUR od datuma 24.12.2021. godine pa do isplate, a koje kamate se do 31. prosinca 2007. godine određuju sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
4. Nalaže se tuženiku, CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10 000 Zagrebu, OIB: 26187994862, da isplati tužiteljici, ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike između plaća koje bi tužiteljici bile isplaćene da nije došlo do predmetnog štetnog događaja i primljenih naknada bolovanja u neto iznosu od 5.971,01 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose kako slijedi:
- na iznos od 25,36 EUR od datuma 24.07.2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 176,13 EUR od datuma 24.08.2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 200,13 EUR od datuma 24.09.2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 202,21 EUR od datuma 24.10.2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 190,13 EUR od datuma 24.11.2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 186,13 EUR od datuma 24.12.2019. godine pa do isplate,
- na iznos od 154,71 EUR od datuma 24.01.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 157,00 EUR od datuma 24.02.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 136,43 EUR od datuma 24.03.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 141,00 EUR od datuma 24.05.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 136,43 EUR od datuma 24.06.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 120,44 EUR od datuma 24.07.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 141,00 EUR od datuma 24.08.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 136,43 EUR od datuma 24.09.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 125,01 EUR od datuma 24.10.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 152,43 EUR od datuma 24.11.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 120,44 EUR od datuma 24.12.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 197,30 EUR od datuma 24.01.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 327,23 EUR od datuma 24.02.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 327,23 EUR od datuma 24.04.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 327,23 EUR od datuma 24.05.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 327,23 EUR od datuma 24.06.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 327,23 EUR od datuma 24.07.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 327,23 EUR od datuma 24.08.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 327,23 EUR od datuma 24.09.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 327,23 EUR od datuma 24.10.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 327,23 EUR od datuma 24.11.2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 327,23 EUR od datuma 24.12.2021. godine pa do isplate, a koje kamate se do 31. prosinca 2007. godine određuju sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
5. Nalaže se tuženiku, CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10 000 Zagrebu, OIB: 26187994862, da isplati tužiteljici, ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pripadajući parnični trošak, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od presuđenja pa do isplate, a koje kamate se određuju uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječanja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku na ime parničnih troškova iznos od 330,00 € u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 20. srpnja 2019. pretrpjela ozljedu tijekom rada kod poslodavca KONZUM PLUS d.d., na radnom mjestu blagajnik–prodavač. Ozljeda se dogodila tijekom radnog vremena, u radnom prostoru poslodavca, prilikom obavljanja redovitih radnih zadataka na odjelu voća, gdje je slagala i punila kašete robom. Prilikom podizanja vreće luka težine oko 15–20 kg osjetila je naglu i jaku bol u lumbalnom dijelu kralježnice, uslijed čega više nije mogla stajati te je potražila liječničku pomoć, nakon čega joj je u KBC Sestre milosrdnice dijagnosticirana protruzija diska L3–L4 i L4–L5. Navodi da je zbog zadobivene ozljede trpjela jake bolove, bila hospitalizirana te podvrgnuta višekratnim fizikalnim terapijama, dok tegobe i dalje traju, zbog čega svakodnevno uzima analgetike i obavlja daljnje pretrage. Ističe da je njezin poslodavac u vrijeme štetnog događaja imao kod tuženika sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu prema zaposlenicima, zbog čega smatra da je tuženik dužan naknaditi štetu.
Tužiteljica nadalje navodi da je poslodavac prijavio ozljedu na radu, ali da joj ista nije priznata rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 14. studenoga 2019., uz obrazloženje da se utvrđena dijagnoza ne može uzročno- posljedično povezati s predmetnim događajem, jer nije verificirana medicinskom dokumentacijom. Žalba tužiteljice odbijena je rješenjem od 20. siječnja 2020., kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje, uz obrazloženje da opisani mehanizam ozljeđivanja nije kompatibilan s navedenom dijagnozom te da se ne radi o ozljedi nastaloj djelovanjem nagle sile. Unatoč tome, tužiteljica smatra da nepriznavanje ozljede na radu ne predstavlja zapreku za ostvarivanje prava na naknadu štete, te odgovornost poslodavca, a time i tuženika kao osiguratelja, temelji na pravilima objektivne odgovornosti, pozivajući se na obvezu poslodavca da osigura sigurne uvjete rada i provodi mjere zaštite na radu. Ističe da prije štetnog događaja nije imala tegoba s kralježnicom, što potkrepljuje medicinskom dokumentacijom, te smatra da je do oštećenja zdravlja došlo upravo uslijed obavljanja radnih zadataka koji uključuju učestalo podizanje i manipuliranje teškim teretima. Ujedno navodi da je poslodavac propustio poduzeti odgovarajuće mjere zaštite na radu, kao i eventualno prilagoditi radne uvjete njezinom zdravstvenom stanju.
S obzirom na navedeno, tužiteljica potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete te razliku plaće zbog bolovanja, pa nakon preinake tužbe podneskom od 12. prosinca 2025. zahtijeva isplatu 10.900,00 eura na ime neimovinske štete, 450,00 eura za tuđu pomoć i njegu, 3.774,83 eura na ime razlike doprinosa te 5.971,01 eura na ime razlike plaće, uz pripadajuće kamate i troškove postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je s društvom KONZUM PLUS d.d. imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti prema zaposlenicima za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 1. siječnja 2020., ali osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare. U bitnome navodi da između štetnog događaja od 20. srpnja 2019. i zdravstvenih tegoba tužiteljice ne postoji uzročno-posljedična veza, već da su iste posljedica ranijih degenerativnih promjena kralježnice. Poziva se na nalaz i mišljenje liječničkog povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 14. siječnja 2020., prema kojem dijagnoza traumatske rupture intervertebralnog diska nije verificirana medicinskom dokumentacijom niti je utvrđena akutna ozljeda, već se radi o kroničnim vertebrogenim sindromima degenerativne etiologije koji se ne mogu povezati s navedenim događajem. Tuženik ističe da je pretpostavka odgovornosti za ozljedu na radu da ista potječe od rada, što u konkretnom slučaju nije dokazano, te da je dopušteno dokazivati suprotno. Nadalje navodi da je sud vezan pravomoćnim upravnim rješenjima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 14. studenoga 2019. i 20. siječnja 2020., kojima je utvrđeno da se ne radi o ozljedi na radu, već o bolesti. U tom smislu poziva se i na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prema kojoj sud u parničnom postupku ne može preispitivati pravilnost takvih upravnih odluka. Podredno osporava visinu tužbenog zahtjeva, navodeći da je isti paušalan i neosnovan te da ne proizlazi iz medicinske dokumentacije niti je u skladu sa sudskom praksom. Osporava i tvrdnju tužiteljice da prije štetnog događaja nije imala tegoba s kralježnicom, ukazujući na raniju ozljedu iz 2016. godine. Tuženik nadalje osporava zahtjev za naknadu izgubljene zarade, ističući da se radi o pravima koja se ostvaruju prema propisima o zdravstvenom osiguranju te da su, sukladno ugovoru o osiguranju, takva potraživanja isključena iz osigurateljnog pokrića. Dodatno navodi da razlika između bruto plaće i isplaćene naknade plaće ne predstavlja izgubljenu zaradu tužiteljice, budući da porezi, prirezi i doprinosi nisu njezin primitak, već davanja javnopravnim tijelima, pa eventualna šteta može obuhvatiti samo razliku u neto iznosima. Osporava i tijek zateznih kamata te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka.
3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priloženu u spis, proveo je medicinska vještačenja po vještaku medicine rada dr. Damiru Vodopivcu i vještaku kirurgu – ortopedu dr. EI, kao i financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću, te je saslušao tužiteljicu kao stranku.
Na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava stranke su izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, čime su odustale od izvođenja preostalih neizvedenih dokaza.
4. Ocjenom provedenih dokaza, svakog zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao radnice osiguranika tuženika, za naknadu neimovinske i imovinske štete za koju tvrdi da ju je pretrpjela u štetnom događaju od 20. srpnja 2019., kada je tijekom rada na odjelu voća i povrća, prilikom podizanja vreće luka težine oko 15–20 kg, osjetila naglu bol u lumbalnom dijelu kralježnice.
6. U ovom stadiju postupka među strankama nije sporno:
-
da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila zaposlena kod osiguranika tuženika Konzum Plus d.d.,
-
da je tuženik imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti prema zaposlenicima za relevantno razdoblje,
-
da je do predmetnog događaja došlo dana 20. srpnja 2019. tijekom obavljanja radnih zadataka tužiteljice,
-
da je tužiteljica nakon navedenog događaja zatražila liječničku pomoć te da su kod nje utvrđene tegobe u području lumbalne kralježnice,
-
da rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) Klasa: UP/I-502-03/19-02/3512, Urbroj: 338-21-02-02-19-5 od 14. studenog 2019. ozljeda nastala 20. srpnja 2019. pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S33.0 nije priznata kao ozljeda na radu te u vezi navedene ozljede na radu nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu,
-
da je po žalbi tužiteljice na navedeno rješenje HZZO-a drugostupanjsko tijelo HZZO-a Direkcija rješenjem Klasa: UP/II-502-03/19-01/1143, Urbroj: 338-01-06-05-20 od 20. siječnja 2020. potvrdilo rješenje HZZO-a od 14. studenog 2019.,
-
da je Liječničko povjerenstvo Direkcije HZZO-a donijelo nalaz, mišljenje i ocjenu Klasa: UP/II-502-03/19-01/1143, Urbroj: 338-01-10-04-20-02 od 14. siječnja 2020. iz koje proizlazi da se dijagnoza šifre S33.0 traumatske rupture intervertebralnog diska ne može uzročno posljedično povezati s događajem od 20. srpnja 2019. kao ozljeda na radu jer predmetna dijagnoza nije verificirana kliničkim pregledom i učinjenom neurološkom obradom,
-
da je tužiteljica protiv rješenja HZZO-a od 20. siječnja 2020. pokrenula upravni spor u kojem postupku je Upravni sud u Zagrebu donio presudu broj Usl-599/2020 od 29. srpnja 2021. kojom je odbio tužbeni zahtjev za poništenje rješenja HZZO-a koja je potom potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž- 3438/2021 od 30. studenog 2021.
-
da je po prijedlogu tužiteljice Upravni sud u Zagrebu proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku neurokirurgu dr. Krešimiru Rotimu koji je izradio nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je suglasan s ocjenom Liječničkog povjerenstva Direkcije prema kojem tužiteljica u predmetnom događaju nije zadobila dijagnozu S33.0 već je zadobila dijagnozu S33. (dislokacija i iščašenje, istegnutost zglobova i ligamenata slabinskog dijela kralježnice i zdjelice). Vještak navodi kako iz medicinske dokumentacije proizlazi da je kod tužiteljice od ranije evidentirana degenerativna bolest kralješnice (dg:M51) u kojoj su opisana iskliznuća međukralješničkih pločica u slabinskom dijelu u više segmenata, zbog čega je liječena i provodila fizikalnu terapiju i kontrole kod fizijatra i neurologa. Zaključno sudski vještak navodi da se kod tužiteljice radi o pogoršanju kroničnog bolnog sindroma slabinske kralježnice uzrokovanog degenerativnim promjenama.
7. Sporno je:
-
postoji li uzročno-posljedična veza između predmetnog događaja i zdravstvenih tegoba tužiteljice, odnosno radi li se o ozljedi na radu ili o posljedicama ranijih degenerativnih promjena,
-
odgovornost tuženika za nastalu štetu,
-
visina eventualno nastale neimovinske i imovinske štete, uključujući osnovanost zahtjeva za naknadu izgubljene zarade,
-
te osnovanost istaknutog prigovora zastare.
8. Odgovornost tuženika, kao osiguratelja poslodavca, temelji se na odredbi čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR) i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, dalje: ZZR), prema kojima poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti, osim ako dokaže postojanje zakonom propisanih razloga za oslobođenje ili umanjenje odgovornosti.
9. Prema čl. 12. st. 1. ZPP-a kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.
10. Uvidom u pravomoćnu presudu Upravnog suda u Zagrebu od 29. srpnja 2021., kao i presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 30. studenoga 2021., sud je utvrdio da je u upravnom postupku ocijenjeno kako kod tužiteljice u predmetnom događaju od 20. srpnja 2019. nije nastala ozljeda na radu. Iz navedenih odluka proizlazi da je vještačenjem po dr. Krešimiru Rotimu, neurokirurgu, utvrđeno da dijagnoza traumatske rupture intervertebralnog diska nije potvrđena odgovarajućom medicinskom dokumentacijom niti neuroradiološkom obradom, kao i da opisani mehanizam ozljeđivanja nije kompatibilan s takvom dijagnozom. Nadalje je utvrđeno da se kod tužiteljice radi o kroničnim degenerativnim promjenama lumbosakralne kralježnice, pri čemu je predmetni događaj ocijenjen kao pogoršanje već postojećeg zdravstvenog stanja, a ne kao uzrok nastanka nove ozljede.
Slijedom navedenog, u upravnom postupku pravomoćno je zaključeno da zdravstvene tegobe tužiteljice nisu posljedica ozljede na radu, već ranije postojećih degenerativnih promjena.
11. Sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u najnovijoj odluci broj Rev-1146/2025 od 24. veljače 2026., parnični sud u takvoj situaciji vezan je pravomoćnom odlukom upravnog tijela te nije ovlašten preispitivati pravilnost i zakonitost iste niti drugačije utvrđivati pravnu prirodu predmetnog događaja.
12. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-450/2021-2 od 22. veljače 2022. izraženo je sljedeće pravno shvaćanje:
"Načelno, sud je vezan za odluku upravnog tijela, ali ta ga odluka obvezuje samo u granicama njegove pravomoćnosti o tome postoji li neko pravo ili pravni odnos, a isto tako ono obvezuje samo ako postoji identitet stranaka u postupku, odnosno ako je stranka, barem kao zainteresirana osoba, sudjelovala u postupku. Utvrđivanje uzroka i omjera uzroka u nastanku invalidnosti, kao odlučnih okolnosti za pitanje naknade štete u smislu odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15 i 120/16 - dalje: ZMO) u nadležnosti je parničnog suda, pa stranka koja nije sudjelovala u upravnom postupku utvrđenjem iz upravnog rješenja nije vezana." "Ako je sudjelovao, tada tuženika upravno rješenje veže i u dijelu kojim je odlučno o postojanju uzročno posljedične veze između ozljeđivanja tužitelja na radu i nastale invalidnosti, dok u protivnom navedenim utvrđenjima nije vezan."
Jednako pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-749/2023- 2 od 25. listopada 2023.
13. Nadalje, prema istom pravnom shvaćanju, ozljeda na radu ne može se različito ocjenjivati s aspekta prava iz zdravstvenog osiguranja i s aspekta naknade štete, budući da je riječ o istom pravnom pitanju.
14. Sukladno navedenom, budući da je u ovom konkretnom slučaju donesena pravomoćna sudska odluka u upravnom postupku kojom je utvrđeno da sporna ozljeda tužiteljice ne predstavlja ozljedu na radu te da je taj postupak pokrenut upravo po tužbi ovdje tužiteljice kao i da je u tom postupku kao zainteresirana strana sudjelovao osiguranik ovdje tuženika poslodavac tužiteljice Konzum plus d.d., to je primjenom čl. 12. st. 1. ZPP-a sud u ovom parničnom postupku kojeg je tužiteljica pokrenula protiv osiguratelja tuženika radi naknade štete povodom ozljede na radu vezan navedenom pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku i to neovisno o tome je li se u upravnom postupku odlučivalo o pravu na naknadu štete i visini štete i neovisno o tome je li se odlučivalo o uzroku nastanka zadobivenih ozljeda. Tome u prilog govori i narav osiguranja od odgovornosti — budući da osiguratelj prema čl. 964. ZOO-a odgovara isključivo u granicama i na temelju odgovornosti svoga osiguranika, a poslodavac Konzum Plus d.d. sudjelovao je u upravnom sporu kao zainteresirana strana i time bio vezan pravomoćnom odlukom o pravnoj naravi štetnog događaja, osiguratelj Croatia osiguranje d.d. — čija obveza izvire iz iste osiguranikove odgovornosti — ne može biti u povoljnijem ili nepovoljnijem procesnom položaju od samog osiguranika, pa ga navedena vezanost pravomoćnom odlukom jednako obvezuje.
15. Prema tome, kako je pitanje pravne naravi predmetnog događaja već pravomoćno riješeno u upravnom postupku, sud u ovom postupku nije ovlašten drugačije ocjenjivati postojanje ozljede na radu, niti na temelju provedenih vještačenja utvrđivati suprotan zaključak, jer bi to značilo nedopušteno preispitivanje pravomoćne odluke nadležnog tijela.
16. Sud dodatno ističe da bi suprotno postupanje, odnosno drugačije utvrđivanje pravne naravi istog događaja u parničnom postupku, dovelo do pravne nesigurnosti i mogućnosti donošenja međusobno proturječnih odluka o istom pravnom pitanju.
17. U takvoj situaciji, nalaze i mišljenja sudskih vještaka, u dijelu u kojem upućuju na postojanje uzročne veze između predmetnog događaja i zdravstvenih tegoba tužiteljice, sud nije mogao prihvatiti kao pravno odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.
18. Stoga, kako je pravomoćno utvrđeno da kod tužiteljice nije nastala ozljeda na radu, nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za naknadu štete, zbog čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
19. Sud napominje da, s obzirom na vezanost pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku glede pravne naravi predmetnog događaja, daljnje utvrđivanje odlučnih činjenica putem provedenih dokaza nije bilo od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari, slijedom čega, kako već iz razloga nepostojanja pretpostavki odgovornosti tuženika tužbeni zahtjev nije osnovan, sud nije posebno ocjenjivao ni ostale prigovore tuženika, smatrajući ih neodlučnima za donošenje odluke.
20. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu, njezin zahtjev za naknadom troška je odbijen te je dužna tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka. Tuženiku je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 230,00 eura te trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 100,00 eura, odnosno ukupno 330,00 eura.
21. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.
U Zagrebu 5. svibnja 2026.
Sutkinja:
Petra Hertelendi Lovrić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku
