Poslovni broj: Us I-268/2026-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice SG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Vjekoslavu Bobanu, odvjetniku u Splitu, Tršćanska 41, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, OIB: 59951999361, Zagreb, Radnička cesta 80, zastupanog po generalnoj opunomoćenici ZG, mag. iur. i zaposlenici tuženika (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem Su-335/2025), radi obustave postupka utvrđivanja posebnih uvjeta, nakon javne i usmene rasprave zaključene 15. travnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i generalne opunomoćenice tuženika, objavljene 5. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, Klasa: UP/II-352-01/25-16/11, Urbroj: 517- 09-1-25-5 od 27. studenog 2025. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, Klasa: UP/I-351-01/25- 0001/0001, Urbroj: 2181/1-10/14-25-0001 od 3. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.
II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora na ime naknade troškova upravnog spora isplati tuženiku iznos od 60,00 (šezdeset) eura.
Obrazloženje
1.U pravovremenoj tužbi tužiteljice podnesenoj ovom sudu 4. veljače 2026. protiv rješenja tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, Klasa: UP/II-352-01/25-16/11, Urbroj: 517-09-1-25-5 od 27. studenog 2025., tužiteljica u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako je rješenje nerazumljivo i ne sadržava ocjenu žalbenih navoda niti isprava priloženih u spisu, štoviše, osim paušalnih navoda i općenitih pozivanja na propise, u obrazloženju istog nema jasnih i valjanih razloga za obustavu postupka posebnih uvjeta glede planiranog zahvata rekonstrukcije stambene zgrade i dvije pomoćne zgrade, 2.b skupine, na kat. čest. zem [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (Split, Šetalište Ivana Meštrovića 47), unutar zaštićenog područja Park- šume Marjan. Radi toga, sadržaj rješenja nije u skladu sa odredbom članka 120. stavka 2., u vezi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine” br. 47/09, 110/21 – dalje ZUP). Prvostupanjskim rješenjem obustavljen je postupak utvrđivanja posebnih uvjeta po pozivu Upravnog odjela za urbanizam, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje Grada Splita, KLASA: 350-05/24- 28/000253, URBROJ: 2181-1-10-3/11-25-0004, od 16. siječnja 2025. za zahvat rekonstrukcije stambene zgrade i dvije pomoćne zgrade, 2.b skupine na kat. čest. zem [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (Split, Šetalište Ivana Meštrovića 47), unutar zaštićenog područja Park- šume Marjan. U žalbi tužiteljice navedeno je da zaključci prvostupanjskog tijela, pored toga što nemaju osnovu u pravilnom tumačenju ZG-a i Zakona o zaštiti prirode („Narodne novine“ br. 80/13, 15/18, 14/19, 127/19 i 155/23-dalje u tekstu: ZZP-a), odnosno važećeg Generalnog urbanističkog plana Split („Službeni glasnik Grada Splita“ br. 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14, 55/14 – dalje GUP-a), nisu jasni i razumljivi, a uz to su i međusobno su proturječni. Prvostupanjsko tijelo prekoračilo je zakonom definirane ovlasti jer se obustavom postupka utvrđivanja posebnih uvjeta upustilo u tumačenje odredaba prostorno-planske dokumentacije, što je u isključivoj nadležnosti tijela graditeljstva. Prvostupanjskim rješenjem, jednako kao i samim rješenjem, problematizirana je legalnost već izvedenih građevina koje se planiraju rekonstruirati u postojećim gabaritima i u skladu sa važećom prostorno-planskom dokumentacijom. Suprotno granicama i svrsi radi koje je prvostupanjskom tijelu dana ovlast da utvrđuje, odnosno obustavi postupak utvrđivanja posebnih uvjeta, očito je prvostupanjsko tijelo za zahvat rekonstrukcije postojećih građevina (nesporno sagrađenih prije 15. veljače 1968.), ispitivalo njihovu usklađenost sa propisima koji su stupili na snagu desetljećima nakon njihove gradnje, premda ni po tom pitanju rješenje ne sadržava obrazloženje. Tužiteljica drži da su ovakvim postupanjem izravno povrijeđena stečena prava stranke, ali i temeljna načela postupanja javnopravnih tijela, prije svega, načelo zakonitosti, pravne sigurnosti, prava na pravično suđenje i zaštite privatnog vlasništva. Iz rješenja je ostalo nejasno na koji način su kod utvrđivanja posebnih uvjeta za planirani zahvat rekonstrukcije protumačene i primijenjene odredbe važećeg GUP-a i ZZP, posebno u odnosu na mjere zaštite prirode za koje se navodi da ih je tužiteljica propustila primijeniti. Općenito, rješenja ne sadržavaju nikakve konkretne primjedbe na projektno rješenje planiranog zahvata rekonstrukcije, već se samo paušalno osvrću da je zahvat u suprotnosti sa člankom 119. ZZP-a, ciljevima i zadaćama zaštite prirode. S tim u vezi, dio obrazloženja prvostupanjskog rješenja prema kojem je “iz dostavljene dokumentacije razvidno da na predmetnoj čestici već izvedeno nekoliko zahvata za koje nisu priloženi akti iz kojih bi bilo razvidno da su za iste bili utvrđivani uvjeti zaštite prirode, a da za zahvate planirane citiranim Idejnim projektom nisu primijenjeni gore navedene mjere zaštite prirode propisane odredbama važećeg GUP-a koje se odnose na Park-šumu Marjan, nedovoljno je jasan i određen po pitanju mjera zaštite prirode koje je tužiteljica, odnosno investitor dužan primijeniti, kao i u tome je li te mjere potrebno implementirati kroz projektno rješenje planiranog zahvata rekonstrukcije ili na već postojeće stanje nekretnine prije samog utvrđivanja posebnih uvjeta. U suprotnom, rješenje se može tumačiti jedino na način da bi svaki zahvat u predmetnoj nekretnini protivan ciljevima i zadaćama prirode, što samo po sebi predstavlja pretjerano i protuustavno ograničavanje prava vlasništva. Treba naglasiti da je cilj i smisao postupka utvrđivanja posebnih uvjeta upravo taj da nadležno upravno tijelo, odnosno ministarstvo, propiše uvjete i mjere zaštite prirode vezano za planirani zahvat u prostoru, a koje projektant potom implementira kroz glavni projekt te ga dostavlja na potvrdu, pri čemu nadležno upravno tijelo ili ministarstvo imaju ovlast obustaviti postupak izdavanja potvrde glavnog projekta, ako isti nije izrađen u skladu sa posebnim uvjetima. Nije zahtjev prisilnog propisa da se idejnim projektom koji je zapravo prikaz planiranog zahvata unaprijed definiraju i planiraju tada još neutvrđene mjere zaštite prirode, posebno jer je za to, u konkretnom slučaju, nadležno upravno tijelo jedinice područne samouprave nadležno za zaštitu prirode. Tužiteljica je u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja istaknula da se idejnim projektom planira zahvat rekonstrukcije u postojećim gabaritima građevina sagrađenih prije 15. veljače 1968., a koje se smatraju građevinama izgrađenim na temelju pravomoćne građevinske dozvole (čl. 184. st.1. ZG-a), što podrazumijeva da tijelo graditeljstva, uključujući i javnopravno tijelo, ne može preispitivati i za njih utvrđivati posebne uvjete retroaktivno. Nadalje, svojim navodima ukazala je da je odredbom članka 108. stavka 3. GUP-a propisano da građevine iz točke 1. ovog članka ne obuhvaćaju: građevine u Park-šumi Marjan, građevine na područjima predloženim za zaštitu prirodnih vrijednosti (značajni krajobraz) i građevine na područjima prirodnih vrijednosti što se štite mjerama Generalnog plana (obalni pojas Duilovo – Stobreč), građevine koje se nalaze na području za koje je donesen urbanistički plan uređenja ili detaljni plan uređenja, a koje se mogu rekonstruirati bez izmjene gabarita. Idejnim projektom opisan je i prikazan zahvat rekonstrukcije postojeće građevine stambene namjene i pomoćnih građevina, u okviru kojeg je nužno izvesti konstruktivnu sanaciju (ojačanje) postojećih nosivih zidova, podzida za stabilizaciju parcele, vanjskih stepenica i hortikulture. Tužiteljica je smatrala da planirani zahvat kako je prikazan u idejnom projektu neće umanjiti vrijednost zaštićenog područja Park-šume Marjan, jer se ne radi o invazivnom zahvatu budući se u najvećoj mogućoj mjeri zadržavaju postojeća stabla i suhozidi, a ako bude trebalo, sukladno uvjetima, izgradit će se i novi suhozidi i posaditi nova stabla. Također, kod izrade glavnog projekta, a kasnije i kod izvođenje zahvata ispoštovale bi se sve smjernice i uvjeti, odnosno primijenili mjere zaštite prirode koje utvrde nadležna javnopravna tijela. Sukladno odredbama članka 4. podstavka 2. i 7. ZZP-a ciljevi i zadaće zaštite prirode su očuvati krajobraznu raznolikost i georaznolikost u stanju prirodne ravnoteže i usklađenih odnosa s ljudskim djelovanjem, te spriječiti ili ublažiti štetne zahvate ljudi i poremećaje u prirodi kao posljedice tehnološkog razvoja i obavljanja djelatnosti. Člankom 143. ZZP-a propisano je da za zahvate na zaštićenom području za koje je sukladno posebnim propisima iz područja prostornog uređenja i posebnim propisima iz područja gradnje potrebno ishoditi akt za građenje, osim za zahvate iz članka 23. ovoga Zakona, uvjete zaštite prirode utvrđuje i potvrdu izdaje: – Ministarstvo za zahvate na području posebnog rezervata i za zahvate na području nacionalnog parka ili parka prirode kojima je nositelj javna ustanova za upravljanje nacionalnim parkom ili parkom prirode, – javna ustanova za upravljanje nacionalnim parkom ili parkom prirode za zahvate koji se izvode na području nacionalnog parka ili parka prirode, a kojima nije nositelj javna ustanova, – upravno tijelo za zahvate koji se izvode na području regionalnog parka, spomenika prirode, značajnog krajobraza, park- šume i spomenika parkovne arhitekture. Nesporno je da je Park šuma Marjan proglašena zaštićenim područjem rješenjem o utvrđivanju poluotoka Marjana sa Sustipanom u Splitu zaštićenim objektom prirode rezervatom prirodnog predjela (park - šuma) (Zavod za zaštitu prirode - Zagreb, broj: 200-3, 1964 od 16. prosinca 1964.), te da je 29. prosinca 1988. tadašnja Skupština Općine Split donijela je rješenje o izmjeni rješenja o utvrđivanju poluotoka Marjan sa Sustipanom u Splitu zaštićenim objektom prirode - rezervatom prirodnog predjela (park - šuma). Prijelaznim i završnim odredbama Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine, broj 30/94), kao i svim kasnijim zakonima koji ureduju to područje, propisano je da se dijelovi prirode utvrđeni ili proglašeni zaštićenima na temelju Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine. br. 54/76.) smatraju zaštićenim dijelovima prirode prema tom Zakonu. Od donošenja citiranih rješenja iz 1964. i 1988., nadležna tijela vezano za zaštićeno područje Park-šumu Marjan nisu donijela opće akte kojim bi se uskladili s pozitivnom legislativom Republike Hrvatske. Međutim, iz rješenja iz 1964. proizlazi da je u predmetnom zaštićenom području dozvoljeno uobičajeno korištenje poljoprivrednih površina i održavanje građevinskih objekta, a zabranjena je bez prethodne suglasnosti Zavoda za zaštitu prirode SR Hrvatske svaka djelatnost koja može bitno izmijeniti sadašnje stanje i izgled zaštićenog područja, te da je predmetno područje zaštićeno zbog svog šumarskog, odnosno prirodoznanstvenog značenja. Rješenjem iz 1988. godine rezervat prirodnog predjela preinačen je u park-šumu, te je određeno da će se način zaštite, uređenja, unaprjeđenja i korištenja park-šume utvrditi prostornim planom područja posebne namjene, za koji proizlazi da nije donesen. Relevantnim odredbama ZZP-a u smislu Zakona o općem upravnom postupku uređeno je pitanje upravnog postupanja u području zaštite prirode, temeljem kojeg je stranka dužna dobiti utvrđene uvjete zaštite prirode i potvrdu od nadležnog tijela za namjeravani zahvat u zaštićenom području, a za koji je potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje prema posebnom propisu. Postupak utvrđivanja posebnih uvjeta za zahvat u zaštićenom području za koji je potrebno ishoditi akt kojim se odobrava građenje sukladno posebnom propisu, upućuje na ovlast, ali i dužnost nadležnog tijela da usmjeri stranku, konkretno projektanta kako bi u namjeravani zahvat bio planiran, odnosno projektiran te u konačnici i izveden na način koji neće narušiti integritet i autentičnost zaštićenog područja tj. neće degradirati i izazvati nepopravljive štetne posljedice za prirodu i obilježja zaštićenog područja. Utoliko se u ovakvim stvarima kroz postupak izdavanja potvrde glavnog projekta osigurava da će namjeravani zahvat bit izveden u skladu sa izdanim posebnim uvjetima, koje javnopravno tijelo utvrđuje u skladu sa važećim i primjenjivim propisima. Za razliku od postupka iz članka 144. ZZP-a, u kojem javnopravno tijelo kad utvrdi da namjeravani zahvat neće promijeniti obilježja zbog kojih je područje zaštićeno, izdaje dopuštenje uz uvjet primjene uvjeta zaštite prirode koje pri tome odredi odnosno zahtjev odbija uz opis na koji način namjeravani zahvat konkretno mijenja obilježja zaštićenog područja, u postupku utvrđivanja posebnih uvjeta javnopravno tijelo nema tu mogućnost budući je slobodno u skladu sa odredbama ZZP-a i načelima zaštite prirode utvrditi posebne uvjete na način kojim će se očuvati integritet i autentičnost zaštićenog područja Park-šume Marjan. Prvostupanjsko tijelo ocijenilo je karakteristike predmetnog zahvata suprotnim ciljevima zaštite prirode iz članka 4. ZZP-a smatrajući da će predmetni zahvat narušiti i promijeniti obilježja zaštićenog područja, pri čemu nije iznijelo nikakve konkretne razloge za takav zaključak. Bez ikakvog obrazloženja glede učinaka predviđenog zahvata u smislu kako će isti narušiti integritet i autentičnost zaštićenog područja tj. degradirati i izazvati nepopravljive štetne posljedice za prirodu i obilježja zaštićenog područja, rekonstrukcija postojećih građevina sagrađenih na nekretnini u privatnom vlasništvu je de facto i de iure odbijena, a da za tužiteljica niti investitor nisu imali mogućnost odgovarajućeg izjašnjavanja i sudjelovanja kod odlučivanja o spornim pitanjima. Tuženik je vrednovao očitovanje Javne ustanove za upravljanje park-šumom Marjan od 4. veljače 2025., time što je taj dokument uzeo kao jedini mjerodavan za utvrđivanje činjeničnog stanja u predmetnoj upravnoj stvari, čime je isto ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Očitovanju Javne ustanove za upravljanje park-šumom Marjan u kojem se navodi da je spoj sjeverne građevine s rubnim dijelom ceste, čime se dobila dodatna prostorija na koju se proteže još jedna prostorija na geodetskoj podlozi označena kao “potok”, izgrađen nezakonito, što cijelu građevinu čini nezakonitom, priloženo je uvjerenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Klasa: 938-08/24- 02/601, Urbroj: 541-28-05/3-24-3, od 13. rujna 2024. Međutim, s obzirom na uvjerenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Klasa: 938-08/24- 02/601, Urbroj: 541-28-05/3-24-3, od 13. rujna 2024., tužiteljica je u upravnom postupku koji je prethodio donošenju rješenja priložila geodetsko vještačenje Geodetskog zavoda d.d. Split, Pr-73/23, iz kojeg su na nekretnini kat. čest. zem [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (Split, Šetalište Ivana Meštrovića 47), unutar zaštićenog područja Park-šume Marjan, vidljivi objekti i to glavna zgrada stambene namjene označena kao objekt P1
– tlocrtne površine cca 86 m2 i pomoćni objekt označen kao P2 – tlocrtne površine cca 36 m2. U naravi pomoćni objekt P2 predstavlja pomoćne zgrade koje su izvorno i prema stanju na terenu konstruktivno povezane zajedničkim zidom te zbrojno svojim površinama odgovaraju tlocrtnoj površini objekta P2 (36 m2), koje su kao cjelina zabilježene na snimkama iz 1944., 1949 i 1952. godine. Stoga, premda legalnost građevina za koje je planirana rekonstrukcija nije u domeni odlučivanja tuženika niti prvostupanjskog tijela, tužiteljica ističe da se očitovanje Javne ustanove za upravljanje park-šumom Marjan od 4. veljače 2025., sa prilogom uvjerenjem Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Klasa: 938-08/24-02/601, Urbroj: 541-28- 05/3-24-3, od 13. rujna 2024., nije moglo bezrezervno uzeti kao jedino relevantno za utvrđivanje činjeničnog stanja, uključujući i ocjenu legalnosti građevina za koje je planiran zahvat rekonstrukcije sukladno opisu iz idejnog rješenja. Na koncu, kao dokaz da su predmetne građevine legalne tužiteljica je priložila i rješenje o izvršenju rješenja Državnog inspektorata, Službe građevinske inspekcije, klasa: UP/I-362-02/21-02/66, Urbroj: 443-02-03-12-01-25-40, od 7. veljače 2025. iz kojeg se vidi da nadležno inspekcijsko tijelo nije dvojilo o tome da su sporne građevine legalne. Državni inspektorat, Područni ured Split, Služba građevinske inspekcije, naložilo je suvlasnicima kat. čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (Split, Šetalište Ivana Meštrovića 47), unutar zaštićenog područja Park-šume Marjan, izraditi glavni projekt radi sanacije i otklanjanja oštećenja betonske ploče i armirano betonske terase, sve uz zapadno pročelje postojeće stambene građevine. Time je inspekcijskim nadzorom kao jedinim mjerodavnim predmetna stambena građevina kvalificirana kao postojeća, pri čemu je mjera građevinskog inspektora (izrada glavnog projekta i sanacija/otklanjanja oštećenja) sadržana u rješenju od 12. veljače 2021. određena prema članku 111. i članku 113. stavka 4. Zakona o državnom inspektoratu (“Narodne novine” br. 115/18 i 117/21 – dalje ZDI). Izreka ovog rješenja nesporno upućuje da građevinski inspektor nije utvrdio nelegalnost u gradnji ili rekonstrukciji predmetnih građevina ili njihovih dijelova, već je naložio sanaciju isključivo onih dijelova građevine koji su bili bitni u kontekstu otklanjanja opasnosti za život ljudi, postojeće stambene zgrade i okoliš. U suprotnom, imajući u vidu da se radi o kulturnom dobru (nesporno je da je nekretnina kao kulturni krajolik Marjana zaštićena rješenjem o zaštiti Kulturnog krajolika poluotoka Marjan u Splitu, Ministarstva kulture, KLASA: UP/I-612-08/14-06/0244, URBROJ: 532- 04-01-03-02/3-14-1 od 22. listopada 2014.), građevinski inspektor izrekao bi mjeru iz članka 117. ZDI-a, na način da bi naložio uklanjanje spornog spoja predmetne stambene građevine sa rubnim zidom ceste, kao i uklanjanje prostorije, koje Javna ustanova za upravljanje park-šumom Marjan vidi kao nelegalno sagrađene dijelove. U svakom slučaju, okolnost da je prvostupanjsko tijelo glede predmetne nekretnine i njezinog stanja koje se naknadno nije mijenjalo izdalo Dopuštenje, klasa: UP/I-325- 01/24-0003/0100, Urbroj: 2181/1-10/07-24-0005, od 1. kolovoza 2024. kojim je odredilo uvjete za zaštitu prirode za provedbu zahvata sanacije potpornih zidova na kat. čest. zem [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (Split, Šetalište Ivana Meštrovića 47), govori u prilog tome da nije bilo zakonito i pravilno obustaviti postupak utvrđivanja posebnih uvjeta iz razloga što je “na predmetnoj čestici već izvedeno nekoliko zahvata za koje nisu priloženi akti iz koji bi bilo vidljivo da su utvrđivani uvjeti zaštite prirode”, i što za zahvate planirane Idejnim projektom nisu primijenjene mjere zaštite prirode, a bez da se decidirano opiše u dijelu je zahvat protivan članku 119. ZZP-a, ciljevima i zadaćama zaštite prirode, i koje mjere zaštite prirode je bilo nužno primijeniti za zahvate planirane idejnim projektom kat. čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (Split, Šetalište Ivana Meštrovića 47), s ciljem ishođenja posebnih uvjeta nadležnog upravnog tijela. Indikativno je da je idejnim projektom u okviru rekonstrukcije stambene zgrade planirano uklanjanje spornog spoja sa rubnim zidom ceste, kao i uklanjanje prostorije, za koje Javna ustanova za upravljanje park-šumom Marjan vidi kao nelegalno sagrađene dijelove, pa su samim time postale bespredmetne tvrdnje iz očitovanja Javne ustanove za upravljanje park-šumom Marjan o navodnom nezakonitom dijelu postojeće stambene zgrade. Donošenjem ovakvog rješenja tužiteljici, a time i investitoru onemogućeno je provesti bilo kakve zahvate na predmetnoj nekretnini pa tako i postupiti po rješenju Državnog inspektorata kojim mu je naređeno izraditi glavni projekt i na temelju istog otkloniti opisana oštećenja dijelova ovih građevina. Točno je da je idejnim projektom opisan i prikazan zahvat rekonstrukcije stambene zgrade i dvije pomoćne zgrade, 2.b skupine, a ne uklanjanje dijelova postojeće građevine, pri čemu otklanjanje oštećenja nije istoznačno uklanjanju dijelova građevina prema odredbama ZDI-u. Svakako, tuženik kao i prvostupanjsko tijelo propuštaju utvrditi da rekonstrukcija u konkretnom slučaju obuhvaća sanaciju, dakle, uklanjanje uz ponovnu izgradnju oštećenih dijelova zgrade u postojećim gabaritima, sve u skladu sa važećim propisima, prostorno- planskoj dokumentaciji i posebnim uvjetima, čime se s jedne strane postiže otklanjanje opasnosti za život ljudi, postojeće stambene zgrade i okoliš, dok se s druge strane poboljšavaju obilježja i kvaliteta te stvara mogućnost održivog korištenja predmetne nekretnine. Tužiteljici i investitoru se sada bez jasno artikuliranih razloga koji bi upućivali na eventualne nedostatke idejnog projekta ili planiranog zahvata, značajno ograničava pravo vlasništva na nekretnini, time što se u potpunosti onemogućava rekonstrukcija, a time i korištenje postojećih objekata, unatoč tome što investitoru to pravo pripada na temelju svih važećih propisa i prostorno-planske dokumentacije. Uslijed ovakvog obrazloženja iz rješenja tužiteljici je povrijeđeno njezino ustavno i konvencijsko pravo na pristup sudu, što uključuje i pristup državnim tijelima, sa aspektom prava na obrazloženu odluku koja je lišena bitnih činjenica i utvrđenja prema kojem planirani zahvat na nekretnini u privatnom vlasništvu nije u skladu sa člankom 119. ZZP-a, ciljevima i zadaćama zaštite prirode. Slijedom izloženog, tužiteljica tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu na način kako je to precizirano u izreci ove presude, a također predlaže i da sud naloži tuženiku da mu naknadi trošak spora.
2.Tuženik se u odgovoru na tužbu u bitnom usprotivio tužbi i svim tužbenim navodima kao neosnovanima, pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode obrazloženja osporenog rješenja, slijedom čega predlaže odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom.
3.U sporu je održana rasprava 15. travnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju su pristupili opunomoćenik tužiteljice i generalna opunomoćenica tuženika.
4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.
8.Naime, prvostupanjskim rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, Klasa: UP/I-351-01/25- 0001/0001, Urbroj: 2181/1-10/14-25-0001 od 3. veljače 2025. obustavljen je postupak utvrđivanja posebnih uvjeta po pozivu Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje grada Splita, od 16. siječnja 2025. (u daljnjem tekstu: poziv) za zahvat rekonstrukcije stambene zgrade i dvije pomoćne zgrade, 2.b skupine na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (Split, Šetalište Ivana Meštrovića 47), unutar zaštićenog područja park-šume Marjan, po Idejnom projektu trgovačkog društva Ured Marčić d.o.o. iz Splita, projektantice SG, dipl. ing. arh., iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Vjekoslavu Bobanu, odvjetniku iz Splita, Trščanska 41.
9.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, Klasa: UP/II- 352-01/25-16/11, Urbroj: 517-09-1-25-5 od 27. studenog 2025., odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv naprijed citiranog prvostupanjskog rješenja, u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i prvostupanjsko tijelo u svom rješenje, slijedom čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.
10.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke da se obustavi postupak utvrđivanja posebnih uvjeta, u svezi s čim je li tuženik zakonito postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, pri čemu se spornim ukazuje je li u provedenom upravnom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, slijedom čega je sporna zakonitost osporenih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela u cijelosti.
11.Člankom 136. Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine br. 153/13, 65/17, 117/18, 39/19, 98/19 i 67/23) propisano je da je upravno tijelo dužno od javnopravnog tijela zatražiti utvrđivanje posebnih uvjeta, odnosno uvjeta priključenja u roku od osam dana od dana primitka urednog traženja projektanta. Stavkom 3. istoga članka propisano je da je javnopravno tijelo dužno utvrditi posebne uvjete, odnosno uvjete priključenja ili postupak njihova utvrđivanja, rješenjem obustaviti te uvjete, odnosno rješenje dostaviti upravnom tijelu i projektantu u roku od 15 dana od dana primitka traženja. Stavkom 4. istoga članka propisano je da se postupak utvrđenja posebnih uvjeta, odnosno uvjeta priključenja obustavlja ako njihovo utvrđivanje prema posebnim propisima nije moguće, odnosno ako ne postoji mogućnost priključenja. Člankom 82. stavkom 1. Zakona o gradnji (Narodne novine br. 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19), propisano je da je upravno tijelo dužno od javnopravnog tijela zatražiti uređivanje posebnih uvjeta, odnosno uvjeta priključenja u roku od osam dana od primitka urednog traženja projektanta. Stavkom 4. istoga članka propisano je da se postupak utvrđenja posebnih uvjeta, odnosno uvjeta priključenja obustavlja ako njihovo utvrđivanje prema posebnim propisima nije moguće, odnosno ako ne postoji mogućnost priključenja.
Sukladno članku 143. Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine br. 80/13, 15/18, 14/19, 127/19 i 155/23) za zahvate na zaštićenom području za koje je sukladno posebnim propisima iz područja prostornog uređenja i posebnim propisima iz područja gradnje potrebno ishoditi akt za građenje, osim za zahvate iz članka 23. predmetnog Zakona, uvjete zaštite prirode utvrđuje i potvrdu izdaje upravno tijelo za zahvate koji se izvode na području regionalnog parka, spomenika prirode, značajnog krajobraza, park-šume i spomenika parkovne arhitekture.
Člankom 13. Zakona o zaštiti prirode je propisano da se jedinice područne (regionalne) samouprave obvezuju postupati u skladu s navedenim Zakonom, Strategijom i akcijskim planom zaštite prirode Republike Hrvatske (Narodne novine br. 72/17) u dokumentima prostornog uređenja u cilju zaštite i očuvanja zaštićenih područja.
Sukladno članku 119. Zakona o zaštiti prirode park šuma je prirodna ili sađena šuma, veće bioraznolikosti i/ili krajobrazne vrijednosti, a koja je namijenjena i odmoru i rekreaciji. Isto tako je određeno da su u park gumi dopušteni samo oni zahvati i djelatnosti koje ne narušavaju obilježja zbog kojih je proglašena.
Člankom 131. Zakona o zaštiti prirode određeno je da Javne ustanove obavljaju djelatnost zaštite, održavanja i promicanja zaštićenog područja u cilju zaštite i očuvanja izvornosti prirode, osiguravanja neometanog odvijanja prirodnih procesa i održivog korištenja prirodnih dobara, nadziru provođenje uvjeta i mjera zaštite prirode na području kojim upravljaju te sudjeluju u prikupljanju podataka u svrhu praćenja stanja očuvanosti prirode (monitoring).
Člankom 47. stavkom 1. Generalnog urbanističkog plana Splita (Službeni glasnik Grada Splita br. 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14, 55/14-pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: GUP) propisano je da su svi zahvati u Park-šumi Marjan i širem krajobrazu posebno osjetljivi i potrebno ih je svesti na najmanju mjeru i u funkciji održavanja park-šume, odnosno očuvanja vrijednosti šireg krajobraza. Prostor unutar Park-šume Marjan je prvenstveno javni prostor na dobrobit građana Splita i posjetitelja, te ima kulturnu, socijalnu, odgojno-obrazovnu i rekreativnu namjenu. U granicama Park šume Marjan ne dopušta se gradnja stambenih građevina.
Istim člankom, stavkom 6. GUP-a propisano je da izgrađene građevine nakon 1968. godine i bez građevne dozvole, kao i sva odstupanja od građevne dozvole ili naknadne nelegalne dogradnje i nadogradnje moraju se uklanjati po dinamici, koja će biti utvrđena u Programu mjera za unapređenje stanja u prostoru Grada Splita. Nadalje, člankom 56. stavkom 2. točkom 8. GUP-a određeno je da postojeće stambene građevine (s građevnom dozvolom ili građene prije 1968.) unutar Park šume mogu se održavati i rekonstruirati samo u postojećim gabaritima do prenamjene ili uklanjanja, što ne obuhvaća pomoćne građevine, poljske kućice i gospodarske građevine.
Člankom 108. točkom 1. GUP-a propisano je mogućnost rekonstrukcije građevina čija je namjena protivna planiranoj namjeni, no istim je člankom točkom 3. propisano da isto ne obuhvaća, između ostaloga, građevine u Park-šumi Marjan. Ove građevine se mogu rekonstruirati bez izmjene gabarita. Rekonstrukcija obuhvaća i promjenu namjene dijela ili čitave građevine i to za ugostiteljske i kulturne sadržaje. Člankom 47. GUP-a, u dijelu Posebno vrijedna izgrađena područja, također je propisano da način zaštite, uređivanja i korištenja Park šume Marjan, značajnog krajolika rijeke Žrnovnice i spomenika parkovne arhitekture određen je odredbama, točke 9. Mjere očuvanja i zaštite krajobraznih i prirodnih vrijednosti i kulturno povijesnih cjelina. Navedenom točkom je za Park šumu Marjan propisano da se prirodna krajobrazna makrocjelina na području grada osigurava se čuvanjem prostornih cjelina određivanjem namjene i korištenja prostora sukladno vrijednosti i karakteru zaštite: očuvanjem karakteristične konfiguracije poluotoka i istaknutih reljefnih točaka s kvalitetnim vizurama; očuvanjem neizgrađenih površina, te strukture i primjerenog mjerila izgrađenog okoliša; zaštitom osobito vrijednih prirodnih prostora i kulturno- povijesnih građevina. Istim člankom, pod A Dijelovi prirode zaštićeni na temelju Zakona o zaštiti prirode, navodi se Park šuma Marjan te da svi zahvati na Marjanu moraju biti u skladu s Gospodarskom osnovom Park šume Marjan. Posebne uvjete zaštite prirode u postupku izdavanja lokacijske dozvole za građenje i izvođenje radova i zahvata na području Park šume Marjan utvrđuje upravno tijelo nadležno za poslove zaštite prirode na temelju Prostornog plana područja posebnih obilježja Park šume Marjan koji donosi Županijska skupština, te planova gospodarenja i upravljanja, kao i pravilnika o unutarnjem redu koje donosi nadležna javna ustanova za upravljanje Park šumom Marjan.
12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužiteljice iz ovog spora istu odbio i time potvrdio prvostupanjsko rješenje, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke da se obustavi postupak utvrđivanja posebnih uvjeta, uslijed čega sud cijeni kako osporeno rješenje tuženika, tako i rješenje prvostupanjskog tijela u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
13.Sud nadalje primjećuje da su tužbeni prigovori koje tužiteljica ističe u tužbi zapravo u bitnom identični onima koje je već istaknula u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, a koje je pak tuženik pravilno otklonio u obrazloženju svog akta, koje obrazloženje je u cijelosti prihvatljivo i ovom sudu, kod kojeg stanja stvari tužbeni prigovori tužiteljice koje ponavlja u ovom sporu nisu, niti mogu biti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u konkretnoj upravnoj stvari.
14.Pritom, za navesti je kako tužiteljicu u tužbi u bitnom iznosi prigovore koji se u suštini svode na nerazumljivost osporenog rješenja tuženika koje po njenom mišljenju ne sadržava ocjenu žalbenih navoda, odnosno nije u skladu s odredbom članka 120. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09 i 110/21; u daljnjem tekstu: ZUP), kao i da je obrazloženje istog manjkavo, odnosno da nije u skladu s člankom 98. stavkom 5. ZUP-a. Također tužiteljica prigovara da je prvostupanjsko tijelo prekoračilo zakonom definirane ovlasti tumačenjem odredaba prostorno-planske dokumentacije, odnosno ispitivalo usklađenost za građevine sagrađene prije 15. veljače 1968. sa propisima koji su stupili na snagu desetljećima nakon njihove gradnje, ujedno drži i da je povrijeđeno načelo zakonitosti, načelo pravne sigurnosti, pravo na pravično suđenje i načelo zaštite privatnog vlasništva, pri čemu se tužiteljica u bitnom poziva na odredbu članak 108. stavak 3. GUP-a naglašavajući da se građevine nabrojane u predmetnom članku mogu rekonstruirati bez izmjene gabarita, međutim sud niti jedan od navedenih tužbenih prigovora ne nalazi osnovanim.
15.Naime, glede tužbenih navoda u kojima tužiteljica ističe kako osporeno rješenje nije u skladu s odredbom članka 120. stavka 2., kao i da obrazloženje nije u suglasju s odredbom članka 98. stavkom 5. ZUP-a, za kazati je kako sud zaključuje upravo suprotno, odnosno da su u aktu tuženika jasno, precizno i okolnosno obrazloženi razlozi zbog kojih je trebalo obustaviti postupak utvrđivanja posebnih uvjeta, te su ujedno dani jasni razlozi da je tužiteljica propustila primijeniti mjere zaštite prirode, koje su između ostaloga sadržane u Generalnom urbanističkom planu Splita, to pak stoga što su zahvati unutar područja Park-šume Marjan i šireg krajobraza posebno osjetljivi, zbog čega ih je i po shvaćanju ovog suda potrebno svesti na najmanju mjeru u funkciji održavanja park-šume, odnosno očuvanja vrijednosti iste, a sve u skladu s odredbom članka 119. ZZP-a. Slijedom izloženog, zahvat tužiteljice je i po mišljenju ovog suda u suprotnosti s člankom 119. ZZP-a, ciljevima i zadaćama zaštite prirode iz članka 4. ZZP-a te odredbama rješenja o utvrđivanju poluotoka Marjana sa Sustipanom u Splitu zaštićenim objektom prirode rezervatom prirodnog predjela (park - šuma) od 16. prosinca 1964. i Rješenja o izmjeni Rješenja o utvrđivanju poluotoka Marjan sa Sustipanom u Splitu zaštićenim objektom prirode - rezervatom prirodnog predjela (park - šuma) od 29. prosinca 1988., kojim je park-šuma Marjan proglašena zaštićenim područjem.
16.Pored toga, sud nalazi potrebnim ukazati tužiteljici kako je odredbom članka 120. stavku 3. ZUP-a, propisano da će se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijenit i svi navodi žalbe, a ako je već prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja pravilno ocijenilo navode koji se u žalbi iznose, drugostupanjsko tijelo može se pozvati na razloge prvostupanjskog rješenja, na koji način je tuženik u konkretnom slučaju i postupio, s tim da sud zaključuje i kako obrazloženje osporenog akta tuženika sadrži sve ono što propisuje mjerodavna odredba članka 98. stavka 5. ZUP-a, ovo pak iz razloga što akt tuženika sadrži kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar, slijedom čega sud ne nalazi da bi obrazloženje rješenja tuženika bila manjkavo, odnosno da bi bilo u suprotnosti s citiranom odredbom.
17.Što se pak tiče tužbenih navoda u kojima tužiteljica problematizira očitovanje Javne ustanove za upravljanje park - šumom Marjan od 4. veljače 2025. te pitanje legalnosti predmetnih građevina, za kazati je kako je iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, razvidno da pitanje zakonite gradnje spornih građevina nije ni bilo predmet upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporenih rješenja, s tim da je pogrešno shvaćanje tužiteljice kako je akt tuženika donesen isključivo na temelju onog što je navedeno u Očitovanju Javne ustanove o nezakonitosti gradnje predmetne građevine, ovo iz razloga što je pitanje zakonitosti gradnje pojedinih sagrađenih dijelova na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], promatrano u kontekstu rekonstrukcije, kao građevinskog zahvata za koji građevina koja se rekonstruira mora obvezno ispunjavati uvjet legalnosti te u kontekstu članaka 108. i 47. GUP-a.
18.Pored toga, a vezano za rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, KLASA: UP/I-362-02/21-02/00066, URBROJ: 443-02-03-12-01-24-31 od 26. srpnja 2024. te rješenja istoga tijela, KLASA: UP/I-362-02/21-02/00066, URBROJ: 443-02-03-12-01- 21-03 od 12. veljače 2021., a na koja se tužiteljica poziva u tužbi, za istaknuti je kako je u osporenom rješenju tuženika nedvojbeno i detaljno pojašnjeno da se naznačeni akti ne odnose na istu stvar, odnosno da se radi o dva različita zahvata – prvi na uklanjanje betonskih dijelova građevine opasne za život ljudi, stambene građevine i okoliš, a drugi na rekonstrukciju stambene zgrade i dvije pomoćne građevine, a ne uklanjanje dijelova postojeće građevine. Ujedno, budući da tužiteljica i u samoj tužbi navodi da je Idejnim projektom u okviru rekonstrukcije planirano uklanjanje spornog spoja s rubnim zidom ceste, kao i uklanjanje prostorije, a imajući u vidu da je odredbom članka 108. stavkom 3. GUP-a propisano da se građevine mogu rekonstruirati isključivo bez izmjene gabarita, slijedom čega je na temelju svega naprijed izloženog potpuno jasno da se u predmetnoj upravnoj stvari neupitno radi o promjeni gabarita građevine.
19.Glede tužbenih navoda u kojima tužiteljica ukazuje na prekoračenje ovlasti prvostupanjskoga tijela, za navesti je da je odredbom članka 47. GUP-a, pod A Dijelovi prirode zaštićeni na temelju Zakona o zaštiti prirode izričito propisano da posebne uvjete zaštite prirode u postupku izdavanja lokacijske dozvole za građenje i izvođenje radova i zahvata na području Park-šume Marjan utvrđuje upravno tijelo nadležno za poslove zaštite prirode, između ostaloga, na temelju Prostornog plana područja posebnih obilježja Park-šume Marjan koji donosi Županijska skupština, kod kojeg stanja stvari je neprijeporno da prvostupanjsko tijelo, postupajući u skladu s navedenom odredbom GUP-a nije prekoračilo dane mu ovlasti, a kako to tužiteljica pogrešno tvrdi.
20.Vezano za tužbene navode u kojima tužiteljica tvrdi kako u osporenom rješenju nije decidirano opisan dio u kojem je Zahvat protivan članku 119. ZZP-a, za kazati je kako je sukladno Dopuštenju Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu Splitsko-dalmatinske županije, KLASA: UP/I-325-01/24- 0003/0100, URBROJ: 2181/1-10/07-24-0005 od 1. kolovoza 2024. potrebno zadržati postojeće visoko raslinje i pojedinačna stabla i eventualno provesti nadopunu sadnjom isključivo autohtonim vrstama, kao i da se svi radovi na predmetnom zahvatu moraju odvijati u suradnji s Javnom ustanovom, dok je u Očitovanju Javne ustanove istaknuto da se projektom krajobraznog uređenja predviđa uklanjanje 18 postojećih visokih stabala od ukupno 27 stabala, odnosno 67% postojećeg visokog raslinja i pojedinačnih stabala. Također, člankom 47. stavkom 1. GUP-a propisano je da su zahvati unutar područja Park-šume Marjan i šireg krajobraza posebno osjetljivi i potrebno ih je svesti na najmanju mjeru u funkciji održavanja park-šume, odnosno očuvanja vrijednosti iste, a sve u skladu sa člankom 119. ZZP-a. Istim člankom je u dijelu Posebno vrijedna izgrađena područja, pod točkom 9. Mjere očuvanja i zaštite krajobraznih i prirodnih vrijednosti i kulturno – povijesnih cjelina, propisano da se prirodna krajobrazna makrocjelina na području grada osigurava se čuvanjem prostornih cjelina određivanjem namjene i korištenja prostora sukladno vrijednosti i karakteru zaštite: očuvanjem karakteristične konfiguracije poluotoka i istaknutih reljefnih točaka s kvalitetnim vizurama; očuvanjem neizgrađenih površina, te strukture i primjerenog mjerila izgrađenog okoliša; zaštitom osobito vrijednih prirodnih prostora i kulturno- povijesnih građevina. Ujedno, istim člankom, pod A Dijelovi prirode zaštićeni na temelju Zakona o zaštiti prirode izričito je propisano da Posebne uvjete zaštite prirode u postupku izdavanja lokacijske dozvole za građenje i izvođenje radova i zahvata na području Park šume Marjan utvrđuje upravno tijelo nadležno za poslove zaštite prirode na temelju Prostornog plana područja posebnih obilježja Park-šume Marjan koji donosi Županijska skupština, te planova gospodarenja i upravljanja, kao i pravilnika o unutarnjem redu koje donosi nadležna javna ustanova za upravljanje Park šumom Marjan, dok je člankom 56. stavkom 2. točkom 8. GUP-a određeno da se postojeće stambene građevine (s građevnom dozvolom ili građene prije 1968.) unutar Park šume mogu održavati i rekonstruirati samo u postojećim gabaritima do prenamjene ili uklanjanja, što ne obuhvaća pomoćne građevine, poljske kućice i gospodarske građevine. Stoga, kod izloženog stanja stvari, uzimajući u obzir prethodno citirane odredbe GUP-a, te odredbu članka 119. ZZP-a i ovaj sud zaključuje kako je u prvostupanjskom rješenju, kao i rješenju tuženika pravilno i zakonito odlučeno u odnosu na Zahvat koji je bio predmet upravnog postupka.
21.Što se pa tiče navoda u kojima tužiteljica ističe kako se investitoru značajno ograničava pravo vlasništva na nekretnini, te da se u potpunosti onemogućava rekonstrukcija predmetne građevine, za navesti je kako je nesporno da pravo vlasništva ovlašćuje vlasnika da raspolaže sa predmetom vlasništva, ali to pod uvjetima utvrđenim zakonom, s tim da temeljna komponenta vlasničkog prava obuhvaća ovlasti korištenja, uživanja i raspolaganja, ali je vlasničko pravo isto tako ograničeno zakonom, kako interesom drugih tako i javnim interesom, slijedom čega svi zahvati na građevinama, pa tako i zahvat tužiteljice, moraju prvenstveno ispunjavati uvjete propisane Zakonom o gradnji i Zakonom o prostornom uređenju, a u ovom slučaju i one prethodno citirane iz ZZP-a i GUP-a, pa se radi nepotrebnog ponavljanja tužiteljicu u tom pogledu upućuje na obrazloženje osporenog rješenja, a sa kojim je u cijelosti suglasan i ovaj sud.
22.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa kako tužiteljica u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njezine tužbe.
23.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo u prvostupanjskom rješenju, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
24.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanih rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.
25.Konačno, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom I. u izreci rješenja.
26.Naposljetku, s obzirom na uspjeh tuženika u ovom sporu, kod stanja stvari da je generalna opunomoćenica tuženika na održanoj raspravi popisala trošak upravnog spora i to za trošak prijevoza na relaciji Zagreb-Split-Zagreb u iznosu od 30,00 eura, kao i trošak jedne dnevnice u iznosu od 30,00 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 60,00 eura, imajući u vidu da se radi o cijeni autobusne karte na navedenoj relaciji kao najjeftinijem prijevoznom sredstvu te uzimajući u obzir termin zakazane rasprave i trajanje putovanja autobusom na relaciji Zagreb-Split-Zagreb, ovaj sud drži nužnim i opravdanim zahtjev generalne opunomoćenice tuženika za naknadom zatraženih troškova u vidu troškova prijevoza autobusom na naznačenoj relaciji u iznosu od 30,00 eura te jedne dnevnice za dan kada je rasprava održana, odnosno za 15. travnja 2026. u iznosu od 30,00 eura, što ukupno iznosi 60,00 eura, koji trošak se ukazuje opravdanim u smislu odredbe čl. 144. st. 1. ZUS-a, kojom odredbom je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora, koji iznos je stoga tuženiku i obistinjen, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.
U Splitu, 5. svibnja 2026.
S U D A C
Ivan Dadić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- opunomoćeniku tužiteljice Vjekoslavu Bobanu, odvjetniku u Splitu, Tršćanska
41, uz zapisnik o objavi,
- tuženiku Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za pravne poslove, Zagreb, Radnička cesta 80, uz zapisnik o objavi i povrat spisa po pravomoćnosti,
- u spis.
