REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-667/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Korljan i partneri d.o.o. Zadar, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova OIB: 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužene protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovnog broja Gž-154/2024-2 od 29. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pr-15/2024-48 od 11. srpnja 2024., u sjednici održanoj 5. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u kojem je postavila pravna pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu, a koja pitanja glase:
„1. Postupaju li sudovi protivno relevantnim odredbama Zakona o policiji ("Narodne novine", broj: 34/11, 130/12,, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19), Uredbe o plaćama policijskih službenika, ("Narodne novine", broj: 129/11, 82/12, 25/13, 140/13, 32/15, 40/15, 40/16, 11/17, 129/17, 5/18, 66/18, 09/18, 24/19) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 104/13 i 150/13), kada za slučaj obavljanja policijskih poslova u višednevnim službama na moru paušalno određuju stvarno odrađene sate rada na terenu (24 sata minus 8 sati odmora minus sati redovnog radnog vremena = sati prekovremenog rada, te 24 sata minus osam sati odmora = sati stvarnog radnog vremena) i na taj način utvrđuju koji iznos na ime prekovremenog rada je tužena dužna platiti tužitelju, bez da su utvrdili stvarno odrađene sate rada obzirom na radno mjesto, radni nalog i zapovijed za obavljanje odgovarajućih radnih poslova (a za što je tužena ponudila sudu relevantne dokaze: radni nalozi, evidencije za obračun plaće u kojima je točno definirano što je naloženo, što je odrađeno i što je na ime čega isplaćeno policijskom službeniku, ovdje tužitelju)? 2. Mogu li se svi preostali sati koje je službenik - tužitelj proveo na radu na terenu na brodu, a pritom se misli na sate koji se dobiju nakon što se od 24 sata jednog dana oduzmu sati redovnog radnog vremena i sati odmora, odrediti na taj način u paušalnom iznosu i smatrati prekovremenim radom, bez da se utvrdi da li je za vrijeme tih ostalih sati tužitelj stvarno radio obzirom na njegovo radno mjesto i nalog (i za koje sate mu pripada pravo na uvećanu plaću za prekovremeni rad) ili je za te ostale sate potrebno utvrditi da li je za vrijeme istih tužitelj stvarno aktivno radio ili pak bio u pasivnoj pripravnosti na brodu ili u luci izvan broda (a za što mu je tužena i isplatila odgovarajuću naknadu)?
3. Je li za obavljanje policijskih poslova u višednevnim službama na moru, vrijeme izvan redovnog radnog vremena (izuzev vremena kada je policijski službenik odmarao), a za koje policijski službenik – tužitelj nije aktivno radio, nego bio u pripravnosti na brodu ili u luci, vrijeme prekovremenog rada ili vrijeme pasivnog dežurstva (čl.57. Kolektivnog ugovora, naknada po čl.44.st.4.)?
4. Ima li policijski službenik koji je provodio više dana na ophodnom brodu pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad sukladno kolektivnom ugovoru samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena ili mu se računa dnevno šesnaest sati rada od čega osam sati predstavlja prekovremeni rad?“.
2. Tužitelj je odgovorio na taj prijedlog, predložio ga je odbaciti, podredno odbiti.
Zatražio je trošak sastava tog odgovora.
3. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).
4. Revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, u odnosu na naznačena pitanja, ovaj je sud ocijenio da su pravna shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda, protivno navodima predlagateljice, u skladu s pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama revizijskog suda broj Rev-1229/2019-2 od 5. svibnja 2021., Rev-1925/18 od 21. listopada 2020., Rev-3114/2018-6 od 8. ožujka 2022. i dr. prema kojem tužitelju, s obzirom na specifičnost službe te nemogućnost napuštanja radnog mjesta tijekom višednevnog boravka na brodu pripada za vrijeme dežurstva i straže pravo na naknadu za prekovremeni rad umanjen za osam sati dnevnog odmora.
6. U takvim okolnostima naznačena pravna pitanja tuženice ne mogu osnovano biti temelj za ujednačavanje sudske prakse, pa time ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. U odnosu na navode da potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu opravdavaju dopuštenje revizije, valja odgovoriti da, prema ocjeni revizijskog suda, potrebe razvoja prava ne opravdavaju intervenciju revizijskog suda putem dopuštenja revizije jer je pobijana odluka donesena u skladu s dostignutim standardima zaštite ljudskih prava u suvremenim društvenim okolnostima koji su uspostavljeni u praksi europskih i domaćih sudova.
8. Zato je, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. I.
9. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno, u smislu čl. 155. st. 1. toga Zakona, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom prijedloga za dopuštenje revizije (toč. II. izreke).
Zagreb, 5. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
