Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-15/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H RV A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Jasmine Crnić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆS iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika VS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Berislavu Krnicu, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj P-790/2020-31 od 22. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja ĆS kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, broj P-790/2020-31 od 22. studenoga 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku VS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime isplate kupoprodajne cijene platiti tužitelju ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 32.000 EUR-a od 01. rujna 2019. do isplate, prema stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.“ II. Nalaže se tužitelju ĆS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku VS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], plati trošak postupka u iznosu od 3.875,00 EUR-a (tritisućeosamstosedamdesetpeteura), u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka.“
2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, a podredno je ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Ujedno potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode iste i predlaže je odbiti, a ujedno potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
6. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 32.000,00 eura, sa zateznim kamatama, a tužitelj zahtjev za isplatu temelji na tvrdnjama da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 7. veljače 2019., a tuženik mu nije isplatio dogovorenu kupoprodajnu cijenu umanjenu za dugovni iznos od 3.000,00 eura.
7. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno:
- da su 7. veljače 2019. sklopile Ugovor o kupoprodaji nekretnine – stana površine
50,03 m2 u [adresa],
- da su ugovorile kupoprodajnu cijenu u iznosu od 35.000 eura koju kupac plaća u gotovini i to odmah prilikom potpisivanja ugovora,
- da se tuženik upisao kao vlasnik predmetnog stana 7. veljače 2019. na temelju Ugovora o kupoprodaji od 7. veljače 2019.
- da je vlasnikom predmetnog stana postala KS, na temelju Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 17. travnja 2019. sa tuženikom kao prodavateljem,
- da je Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku odbacilo kaznenu prijavu tužitelja protiv tuženika zbog kaznenog djela prijevare,
- da je tužitelj od srpnja 2019. slao SMS poruke tuženiku u kojima tuženika poziva da mu da novac,
- da je Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 7. veljače 2019. u čl. 4. navedeno da se Kupac obvezuje iznos kupoprodajne cijene od 35.000,00 eura isplatiti odmah u gotovini prilikom potpisivanja toga ugovora, čime kupac postaje jedini vlasnik predmetne nekretnine, te se prodavatelj odriče bilo kakvih prava na istu nekretninu nakon potpisa ugovora, što znači da bez protesta dozvoljava kupcu da raspolaže s nekretninom na način kako on to želi,
- da je Ugovor ovjeren kod javnog bilježnika Ivane Kovačević 7. veljače 2019. pod brojem Ov-313/2019. te je istoga dana proveden u zemljišnim knjigama,
- da tužitelj nikada nije u posebnom postupku osporavao valjanost predmetnog Ugovora o kupoprodaji, niti bilo kojeg njegovog dijela,
- da je tužitelj imao nepodmirenih dugovanja prema tuženiku prije sklapanja Ugovora o kupoprodaji.
8. Sporno je bilo je li tužitelju isplaćena kupoprodajna cijena, u kojem je iznosu tužitelj imao dugove prema tuženiku, te jesu li ti dugovi namireni prodajom predmetnog stana.
9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je na tužitelju teret dokazivanja da mu kupoprodajna cijena nije isplaćena, s obzirom da nije osporavao valjanost ugovora te je i potpisao ugovor u kojem je navedeno da se kupac obvezuje iznos kupoprodajne cijene u iznosu od 35.000,00 eura isplatiti odmah u gotovini prilikom potpisivanja toga ugovora kao i da kupac postaje jedini vlasnik predmetne nekretnine, a da je tužitelj trebao dokazati i sadržaj navodnog usmenog dogovora između njega i tuženika u vezi isplate kupoprodajne cijene, te zašto, ako je postojao navedeni usmeni dogovor prilikom sklapanja ugovora isti nije unesen u ugovor, a također je trebao dokazati i visinu tužbenog zahtjeva, a što sve da nije dokazao, zbog čega je kao nedokazan tužbeni zahtjev odbio primjenjujući odredbu čl. 219. st. 1. ZPP.
10. Ovaj sud je, ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
11. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tužitelj ističe u žalbi.
11.1. Naime, iako je točno da je u obrazloženju pobijane prvostupanjske presude u točki 4. doista pogrešno navedeno da je citiranu poruku poslao tuženik tužitelju, a bilo je obrnuto (poslao ju je tužitelj tuženiku), to presudu ne čini nerazumljivom, jer je iz sadržaja cjelokupnog obrazloženja i ocjene tog dokaza jasno razvidno da se radi o omašci pri pisanju koja nije bila od utjecaja na pravilnost zaključka suda u odnosu na neosnovanost tužbenog zahtjeva, a koja se omaška sukladno odredbi čl. 342. ZPP u svako doba može ispraviti.
12. Neosnovano u žalbi tužitelj navodi kako je sud prvog stupnja propustio utvrditi koji je to točan iznos dugovao tužitelj tuženiku, je li tuženik prebio svoja potraživanja prema tužitelju iz kupoprodajne cijene i je li uopće kupoprodajnom cijenom podmireno u cijelosti potraživanje tuženika prema tužitelju i koje točno potraživanje, te da nije utvrđeno ni da li je tuženik ikada izjavio prijeboj. Naime, predmet ovog spora nisu ni bila utvrđenja dugovanja tužitelja prema tuženiku, već samo da li je tuženik isplatio tužitelju dogovoreni iznos kupoprodajne cijene, a pravilan je zaključak suda prvog stupanja da isplata cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene proizlazi već iz samog Ugovora o kupoprodaji nekretnine. Pri tom valja navesti i da tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije isticao činjenicu koju sada navodi u žalbi – da tuženik nikada nije izjavio prijeboj potraživanja tužitelju, a što je u suprotnosti s odredbom članka 352. stavak 1. ZPP, kojom je propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba paničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a što ovdje nije slučaj.
13. Neosnovano tužitelj osporava utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a drugačija i pogrešna ocjena izvedenih dokaza koje nudi žalitelj ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane odluke.
14. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima tužitelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
15. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, a posebno se navodima žalbe i ne osporava.
16. Slijedom navedenog proizlazi da nisu ostvareni žalbeni razlozi koje tužitelj ističe u žalbi, kao ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.
17. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke II. izreke ove presude zasniva se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, a budući da tužitelj nije uspio sa podnesenom žalbom, to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti na temelju članka 154. stavak 1. ZPP i odlučiti kao u izreci pod točkom II.
18. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijen je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban (točka III. izreke).
U Šibeniku, 5. svibnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Goran Stošić
