Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-855/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A i R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Marte Plančić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja:

HG iz [adresa], 2. Dumovečki lug 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Pisarnici Zagreb I, Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-940/2021-25 od 09. svibnja 2023.g., u sjednici održanoj dana 5. svibnja 2026.g.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-940/2021-25 od 09. svibnja 2023.g.

II Prihvaća se žalba tužitelja i preinačava odluka o trošku sadržana u t. II izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-940/2021-25 od 09. svibnja 2023.g. na način da se tuženiku nalaže da tužitelju pored iznosa od 1.895,59 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od 09. svibnja 2023.g. do isplate, isplati daljnji iznos od 248,75 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od 09. svibnja 2023.g. po stopi koja se za razdoblje do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu 62,50 EUR-a, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 115,02 EUR-a, odbija zahtjev tužitelja.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Točkom I izreke prvostupanjske presude obvezan je tuženik na isplatu iznosa od 1.685,58 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od 18. ožujka 2020.g. do isplate; t. II obvezan tuženik na naknadu tužitelju parničnih troškova u iznosu od 1.895,59 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske odluke; te je t. III izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova.

2. Tužitelj, pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija t. II izreke koja predstavlja odluku o njegovom zahtjevu za naknadu parničnih troškova jer da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu nije odmjerio dio zahtijevanog troška zastupanja na ročištu 28. ožujka 2023.g. u visini od 100 bodova (199,08 EUR-a uvećanog za PDV) koji da je pravovremeno postavio, već na samom tom ročištu. Predlaže sukladno žalbenom navodu preinačiti t. II prvostupanjske odluke dosuđivanjem mu navedenog dijela troška. Zahtjeva i trošak sastava žalbe protiv rješenja o trošku i sudske pristojbe na istu.

3. Tuženik također, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija prvostupanjsku odluku u cijelosti, ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, te zahtjeva i trošak žalbenog postupka.

4. Stranke nisu odgovarale na žalbe.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Žalba tuženika je neosnovana.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju od 24. prosinca 2018.g. , za koji je odgovoran osiguranik tuženika.

8. U ovom stadiju postupka:

- nesporan je nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika te činjenica da je tuženik u mirnom postupku odbio odštetni zahtjev tužitelja.

- sporno je pitanje dopustivosti preinake obzirom da je tužitelj nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom dostavljenim u spis 16. siječnja 2023.g. povisio tužbeni zahtjev; pitanje zastare zahtjeva za preinačeni dio, kao i početku tijeka zateznih kamata na isti; primjena Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, odnosno odluka o troškovima postupka.

9. Imajući u vidu nesporne činjenice, te nastavno na temeljem provedenog medicinskog vještačenja (rezultate kojeg stranke nisu osporavale) utvrđenje da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozlijede u vidu istegnuća mišića vrata, natučenje lijevog dijela glave, natučenje lijevog ramena i natučenje lijevog koljena; da su trajne posljedice umanjile njegovu životnu aktivnost za 2 % (koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice te povremenim bolovima prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave); da je tužitelj pretrpio bol jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 4 dana, a bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 28 dana te da su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti; da je tužitelj pretrpio primarni strah (koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah (koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana; da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju sumarno 14 dana po 2 sata dnevno, te još 7 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, koju su mu pružali ukućani; da je liječenje tužitelja završeno, odnosno stanje stabilizirano 45 dana nakon predmetnog događaja - 8. veljače 2019., prvostupanjski sud pozivom na odredbe čl. 1046. i 1000. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), tužitelju dosuđuje iznos od 1.685,58 EUR-a, te pozivom na odredbu čl. 12. st.4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP, koji bio na snazi u vrijeme štetnog događaja i pokretanja postupka) na navedeni iznos dosuđuje i zakonsku zateznu kamatu od 18. ožujka 2020.g. do isplate.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika koji sadržajno upućuju na bitnu povredu iz čl. 354. st.1. u svezi s čl. 190. st.2. i 299. st.2. ZPP-a.

11. Istina, prema odredbi čl. 191. st. 1. ZPP, preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

11. 1. Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok prema st. 2. istoga članka, iznimno od odredbe st. 1. toga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Navedeni stavak 2. je dodan čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19 - dalje: ZID ZPP/19 koji je stupio na snagu 1. rujna 2019.,), a ovopredmetna je parnica pokrenuta tužbom dostavljenom sudu 08. travnja 2021.g.

11.2. Odredbom čl. 190. st. 3. ZPP propisano je da je nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbenog zahtjeva potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

12. Prema, sada već ustaljenoj sudskoj praksi temeljenoj na pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka, preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja je dopuštena ako su za to ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 190. st.2. ZPP-a.

13. Stoga, kako je u predmetnoj parnici sud prema odredbi čl. 250. ZPP proveo vještačenje nalazeći da ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem, ne može se zaključiti da bi na strani tužitelja postojala krivnja jer niti on do zaključenja prethodnog postupka i provedenog vještačenja nije znao ili mogao znati sve pravno relevantne okolnosti za određivanje visine svog zahtjeva.

13.1. Procesni institut zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka postoji u Zakonu zbog procesne discipline stranaka, međutim, kada je do povećanja tužbenog zahtjeva došlo nakon provedenog vještačenja kojim su utvrđene relevantne okolnosti za određivanje visine zahtjeva, bilo bi previše formalistički i otegotno za tužitelja u smislu pristupa sudu, kada za povećani dio zahtjeva, sud ne bi dozvolio preinaku tužbe, pogotovo što se radi o tzv. nepravoj preinaci.

13.2. Sudska praksa na koju se tuženik poziva u prilog svojih navoda se odnosi na postupke u kojima je glavna rasprava zaključena prije stupanja na snagu ZID ZPP/19.

14. Nadalje, neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio njegov prigovor zastare u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva.

14.1. To stoga što je obrazloženje suda prvoga stupnja u odnosu na taj prigovor tuženika podudarno sa pravnim shvaćanjem donesenim na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024.g., koje glasi:

„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

15. Tuženik neosnovano pobija prvostupanjsku odluku i glede početka tijeka zakonskih zateznih kamata na preinačeni dio, budući iz iste (odlomak 16.2. i 16.3.) i spisa predmeta proizlazi da je končano postavljeni tužbeni zahtjev (u visini od 1.685,58 EUR) postavljen unutar iznosa koji je tužitelj od tuženika potraživao odštetnim zahtjevom (20.000,00 kn, što sukladno fiksnom tečaju konverzije utvrđenom Odlukom o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj -Narodne novine br. 85/2022 – dalje: Odluka, iznosi 2.654.46 EUR-a) prije pokretanja ove parnice, a koji je tuženik u cijelosti odbio.

16. Istina, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više odluka (npr. Rev-550/14 od 18. studenog 2015., Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021., Rev-376/2023 od 9. svibnja 2023., Rev-711/2023-2 od 5. lipnja 2024.) izrazio pravno shvaćanje prema kojem je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen, jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće došlo do preinake tužbe, niti može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva. To se odnosi i na situaciju kada je u primjeni odredba čl. 12. ZOOP- a.

16.1. Međutim, u ovopredmetnoj parnici je konačni tužbeni zahtjev postavljen u manjem iznosu od traženog odštetnim zahtjevom (vidi odlomak 17.), čime je tuženik već podnošenjem odštetnog zahtjeva (koji je odbio u cijelosti) pao u zakašnjenje, pa kako naknada štete pravične novčane naknade radi povrede prava osobnosti i naknada imovinske štete kod šteta počinjenih u prometu, gdje se primjenjuje ZOOP, kao što je ovdje slučaj, dospijeva od podnošenja zahtjeva osiguravatelju (Rev 558/2021 od 25. svibnja 2021.), to je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe čl. 12. st.4. ZOOP-a u svezi s čl. 29. st.1. ZOO-a, kada je na dosuđeni iznos tužitelju dosudio zateznu kamatu od 18. ožujka 2020.g.

16.2. Suviše, prema stanju spisa tužitelj je tuženiku se sa odštetnim zahtjevom obratio 17. ožujka 2020.g., ali tužbenim zahtjevom kamate traži od 18. ožujka 2020.g., pa je sud temeljem čl. 2. ZPP-a time vezan.

17. Radi navedenog, temeljem čl. 368. st.1. ZPP-a, potvrđena je odluka suda prvoga stupnja u dijelu kojim tuženik obvezan na isplatu iznosa od 1.685,58 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od 18. ožujka 2020.g. do isplate, posljedično čemu je pravilno prvostupanjski sud t. III izreke odbio tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova pozivom na odredbu čl. 154.st.1. ZPP-a jer je tuženik u cijelosti izgubio parnicu pa nema osnove za obvezivanje tužitelja na naknadu mu parničnih troškova.

18. Neosnovano tuženik pobija odluku o parničnom trošku sadržanu u t. II izreke prvostupanjske presude u smislu retroaktivne primjene.

19. To iz razloga što je odredbom čl. 155. st. 2. ZPP propisano da će se, ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, takvi troškovi odmjerit prema toj tarifi. Tarifnim brojem br. 52. st.3. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, 107/2025, dalje: Tarifa) je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok je Tar.br. 48. st.3. Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022; dalje: Tarifa/22).

20. U vrijeme kada je prvostupanjski sud donio odluku o troškovima na snazi je bila Tarifa/22, Tar.br. 50. koje je vrijednost boda određena u visini od 15,00 kn (1,99 EUR-a sukladno Odluci), pa je suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je troškove za radnje poduzete po odvjetniku odmjerio sukladno Tarifi/22.

21. Međutim, tužitelj osnovano pobija odluku o trošku postupka sadržanu u t. II izreke jer je ne odmjeravanjem mu troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika na ročištu održanom dana 28. ožujka 2023.g. sud prvoga stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 155. u svezi s čl. 151. ZPP-a. Kako se na tom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili se dokazi, isti je bio potreban za vođenje postupka, pa je shodno navedenim odredbama ZPP-a tužitelju koji je u cijelosti uspio u parnici temeljem čl. 154. st.1. dosuđen daljnji trošak u visini od 100 bodova, odnosno 199,00 EUR-a, a što uvećano za 25% PDV-a (Tar.br. 42. Tarife/22) iznosi 248,75 EUR-a.

22. Radi navedenog, temeljem čl. 380. t.3. ZPP-a je odlučeno kao u t. II izreke ove odluke.

23. Temeljem čl. 166. st.1. i 2. ZPP-a, ovaj je sud odlučio i o zahtjevima stranka za naknadu troškova žalbenog postupka.

24. Budući tuženik u cijelosti nije uspio sa žalbom njegov se zahtjev ukazuje neosnovanim, pa tako zahtjev tuženika nalazi neosnovanim jer isti sa žalbom nije uspio (čl. 154. st.1. ZPP-a), dok je nasuprot tome pozivom na istu odredbu čl. 154. st.1. ZPP- a tuženik obvezan na naknadu troškova žalbenog postupka tužitelju.

25. Obzirom da tužitelj pobija odluku o parničnom trošku za iznos od 199,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a (kako zatražio na zapisniku ročišta od 28. 03. 2023.), odnosno 248,75 EUR-a (očitom omaškom u pisanju brojeva u žalbi navodi iznos od 248,85 EUR-a), taj iznos predstavlja vrijednost predmeta spora žalbenog postupka po njegovoj žalbi.

25.1. Temeljem čl. 155. i 151. u svezi s čl. 164. st. 1. -4., a sve u svezi s čl. 2. ZPP-a, s tim što je temeljem Tar.br. 52. st.3. Tarife, primijenjena Tarifa jer je ista na snazi u vrijeme kada ovaj sud donosi odluku o trošku sastava žalbe.

25.2. Temeljem Tar.br. 10.4. Tarife, a obzirom na vrijednost predmeta spora žalbenog postupka, tužitelju je odmjeren trošak sastava žalbe u visini od 25 b, što sukladno vrijednosti boda iz Tar.br. 54. Tarife iznosi 50,00 EUR-a, a sa zahtijevanim uvećanjem od 25% na ime PDV-a (Tar.br. 46. Tarife) sveukupno iznosi 62,50 EUR-a.

26. Temeljem čl. 155. i 151. ZPP-a tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe žalbe koji zahtjeva u iznosu od 53,09 EUR-a jer ni papirnatom ni elektronskom spisu ne prileži dokaz da je ista plaćena.

27. Slijedom navedenog, odučeno je kao u t. III izreke ove odluke.

U Šibeniku, 5. svibnja 2026.g.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić