Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-610/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o., Slavonski Brod, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, OIB 14036333877, Slavonske avenije 6, zastupanog po punomoćniku Toniju Smrčeku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj P-136/2024 od 13. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se, kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj P-136/2024 od 13. lipnja 2025. II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim odredbe čl. IV Ugovora o namjenskom kreditu broj: 504003024-69600020676/2008 sklopljenog 1. srpnja 2008. između prednika tuženika Addiko Bank d.d., kao kreditora i tužitelja EČ, kao korisnika kredita, u dijelu kojim je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva sukladno jednostranim odlukama prednika tuženika o kamatnim stopama te u dijelu kojim se izmjena kamatnih stopa smatra sastavnim dijelom ugovora o kreditu (toč.I), tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju, na ime više plaćenog, 6.765,43 Eur sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa (toč.II), naloženo mu je platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,83 Eur sa zateznim kamatama od 13. lipnja 2025. (toč.III), dok je zahtjev za troškom parničnog postupka preko 1.875,83 Eur do zatraženih 1.939,11 Eur odbijen kao neosnovan (toč.IV), te je utvrđeno da ne postoji tuženikova tražbina radi prebijanja (toč.V). Rješenjem je dopuštena preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik pobija presudu pod točkama I., II., III., i V, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP). Predlaže prihvatiti žalbu, preinačiti presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz nalog tužitelju naknaditi mu troškove postupka, podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje. Traži i naknadu troška žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom banke, te radi isplate više plaćenog zbog promjene kamatne stope.

6. Tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja svoje tražbine prema tužitelju, po osnovi ''negativnih razlika'' u razdoblju kad je kamatna stopa bila niža od one prema kojoj tužitelj traži provesti vještačenje, tj. početno ugovorene.

7. Prvostupanjski je sud u postupku utvrdio:

- da je tužitelj, kao korisnik kredita, s prednikom tuženika, Slavonskom bankom d.d., kao davateljem kredita, sklopio Ugovor o kreditu, kojim mu je prednik tužitelja odobrio kredit u iznosu od 700.000,00 Kn, uz rok otplate od 25 godina, te kamatnu stopu promjenjivu jednostranom odlukom tuženika, koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 6,05%;

- da se visina kamatne stope tijekom otplate više puta mijenjala, a time i visina anuiteta;

- da je tužitelj kredit prijevremeno otplatio 18. svibnja 2017.;

- da se radi o potrošačkom kreditu jer je kredit podignu t za izgradnju kuće na zemljištu za koje mu je otac dao novac, ko ju je tužitelj izgradio u površini od 160 m2, a nalazi se u [adresa], te uselio u kuću, kao i da je pri uzimanju kredita zasnovano založno pravo na očevoj kući, koje je po izgradnji kuće preneseno na tužiteljevu;

- da na tužiteljev status potrošača nije od utjecaja što je tužitelj obrtnik od 1995. ili 1996. jer djelatnost obavlja u očevom prostoru, na adresi u [adresa] te da halu za obrt gradi na drugom zemljištu, iako je kazao da nije siguran da eventualno manji iznos kredita nije utrošen za halu jer i ako je, to je neznatno od ukupnog iznosa, te da hala i danas nije završena;

- da je predmetni ugovor tipski, da je odredba o kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranom odlukom tuženika unaprijed formulirana i nije bila podložna pregovaranju niti je tužitelj mogao na nju utjecati;

- da tuženik nije dokazao kako je tužitelja prilikom sklapanja ugovora dovoljno informirao o uvjetima ugovora, naročito rizicima ugovaranja kamatne stope promjenjive jednostranom odlukom banke bez navođenja parametara promjene;

- da je tužitelj, kao potrošač, tom odredbom stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku;

- da je tužitelj zbog promjene kamatne stope više platio 6.765,43 Eur, koliko iznosi razlika između anuiteta prema početnom i primjenjivanom otplatnom planu .

8. Slijedom navedenog utvrdio je odredbu u dijelu kojim je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa ništetnom pozivom na odredbe čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje: ZZP). Temeljem odredaba čl. 323. te čl. 1111. u vezi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), naložio je tuženiku isplatiti tužitelju više plaćenih 6.765,43 Eur sa zateznim kamatama od plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate.

9. Nadalje, prvostupanjski je sud obio tuženikov prigovor radi prijeboja obrazlažući kako vještačenjem nisu utvrđene ''negativne razlike'' radi čega tuženik nema tražbinu iz čl. 56. ZOO prema tužitelju.

10. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, te žalbene navode tuženika, ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje, sukladno odredbama čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti. Nadalje, nije ni počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju tuženik ističe, budući je izreka presude jasna, razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, te sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i ne proturječe izvedenim dokazima, a ni bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 338. st. 4. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP, budući presuda sadrži sve što se predmetnom odredbom zahtijeva.

11. Slijedom navedenog nisu osnovani ni žalbeni navodi da je tuženiku povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku i zaštitu od arbitrarnosti zajamčene čl. 29. Ustava Republike Hrvatske.

12. Zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, nalazeći kako je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno.

13. Neosnovano tuženik u žalbi ustraje u navodima da tužitelj nema status potrošača. Ovo zato jer je u postupku, temeljem iskaza tužitelja, utvrđeno da je kredit podignut za izgradnju kuće, koju je tužitelj izgradio, ishodio uporabnu dozvolu i uselio u nju, a to što je iskazao da ne može sa stopostotnom sigurnošću reći da neki neznatan iznos nakon izgradnje kuće nije utrošio u gradnju hale za stolarski obrt kojim se bavi, koja hala još nije dovršena, ne utječe na njegov status potrošača, budući je mjerodavan njegov status u trenutku sklapanja ugovora.

13.1. Da je doista tako potvrđuje i shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-984/2023-2 od 3. srpnja 2024. prema kojem ''status potrošača u smislu posebnog pravnog uređenja ZZP-a i ZPK-a valja cijeniti prema sadržaju ugovora s trenutkom njegova sklapanja, te da pravne posljedice nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima (ugovora koji je sklopljen kao potrošački) ostaju neizmijenjene i u okolnostima kada su sredstva ostvarena kreditom naknadno korištena za poslovne ili poduzetničke djelatnosti."

14. Stoga su u postupku mjerodavne odredbe ZZP, čijim je čl. 96. propisano je:

Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st.1.); Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st.2.). Nadalje, prema st. 4. istog čl., ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

14.1. Odredbama čl. 99. ZZP propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

15. Sporne ugovorne odredbe čl. 4. glase: ''Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što stranke potvrđuju svojim potpisom bez posebnog aneksa''.

16. Iako su predmetne odredbe lako uočljive, nisu jasne i lako razumljive, jer njihov sadržaj nije određen i precizan, odnosno nisu navedeni parametri koji utječu na promjenu kamatne stope, što je omogućilo tuženiku, (a to je i činio), samovoljno, bez jasno utvrđenih kriterija odnosno parametara i bez mogućnosti da tužitelj na to utječe svojom odlukom mijenjati visinu kamatne stope. Stoga kako se radi o nerazumljivim odredbama to je sukladno odredbama čl. 99. ZZP dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost.

17. Neosnovano tuženik ističe kako je za valjanost spornih ugovornih odredaba dovoljno što je tuženik znao i razumio da je kamatna stopa promjenjiva, a da to što nije znao u kojem će se iznosu mijenjati ne dokazuje da mu je bila nerazumljiva. Naime, upravo razumijevanje na koji će se način primjena pojedine odredbe odraziti na njegove ugovorne obveze i kakav će financijski teret pojedina odredba prouzročiti, ključno je za ocjenu je li ili nije potrošaču odredba bila razumljiva.

18. Nadalje, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud pod točkom

19.3. obrazloženja presude dao jasne i valjane razloge zbog kojih je utvrdio da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu o čijim se odredbama nije pregovaralo i da tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj istih, pa su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani. Naime, to proizlazi iz iskaza tužitelja, a tuženik koji tvrdi da se o odredbama pregovaralo, bio je to dužan dokazati (čl. 96. st. 4. ZZP), no nije.

19. Ni žalbeni navodi da je spornim odredbama o jednostranoj promjeni kamatne stope činidba određena i odrediva, nisu osnovani budući iz same odredbe, to ne proizlazi, a spisu nisu priložene Odluke banke, na koje se tuženik poziva, tvrdeći kako sadrže jasno određene parametre koji definiraju promjenu kamatne stope.

20. Slijedom naprijed navedenog jasno je da predmetne ugovorne odredbe, koje su u ugovor unesene od strane trgovca, na sadržaj kojih tužitelj, kao potrošač nije mogao utjecati i kojima je tuženik sebi pridržao mogućnost promjene kamatne stope jednostranom odlukom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača i slabije strane u ovom ugovornom odnosu, jer tužitelj nije mogao razumjeti ni predvidjeti posljedice koje za njega ima ugovaranje takve odredbe, radi čega se radi o ništetnim odredbama u smislu odredaba čl. 96. st. 1. ZZP.

21. Stoga nisu od značaja ni žalbeni navodi da je prava volja ugovornih stranaka bilo ugovaranje promjenjive kamatne stope, jer iako je to točno, ne može se uzeti da je tužiteljeva prava volja bila ugovoriti promjenu kamatne stope, kako je to ugovoreno, jer nije bio pravilno i potpuno informiran o značenju i posljedicama tih odredaba.

22. Neosnovano tuženik ističe kako je sud ništetnom utvrdio odredbu kojom se ugovara promjenjiva kamatna stopa, budući je iz izreke presude jasno vidljivo kako je ništetnim utvrđena odredba samo u pogledu načina promjene (''..ugovorena kao promjenjiva sukladno jednostranim odlukama prednika tuženika ..''), te u dijelu kojim se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ugovora o kreditu. U tom smislu nisu od značaja ni navodi žalbe kako je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno jer to nije ni sporno, već je sporno bilo ugovaranje načina promjene. Isto tako nije od značaja ni to što tijelo koje regulira rad banaka nikad nije problematiziralo ovakav način promjene kamatne stope.

23. Nadalje, neosnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud, pri izračunu preplaćenih iznosa, pogrešno uzeo kao da je bila ugovorena fiksna kamatna stopa, tj. ona naznačena u ugovoru. Naime, u situaciji kada je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja na dan sklapanja ugovora iznosi 6,05%, a odredba o načinu promjene kamatne stope je utvrđena ništetnom, tada se, a kako to ukazuje i stabilna sudska praksa, primjenjuje tužitelju jedino poznata kamatna stopa, a to je ona koja je navedena u ugovoru.

24. Neosnovani su i žalbeni navodi kako sud prvog stupnja ne obrazlaže zašto je tuženik nepošten stjecatelj jer to proizlazi iz toč. 10. do 19.3. obrazloženja presude, slijedom čega je tuženiku pravilno naloženo platiti tužitelju zatezne kamate sukladno odredbama čl. 1115. ZOO od plaćanja svakog pojedinog iznosa.

25. Nadalje, nisu osnovani ni žalbeni navodi da je prvostupanjski sud odstupio od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske otklanjajući tuženikov prigovor zastare. Ovo zato jer, sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, tako da u konkretnom slučaju rok za zastaru još nije počeo ni teći.

26. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda u dijelu kojom je utvrđeno da ne postoji tražbina tuženika istaknuta radi prebijanja, u kojem dijelu tuženik nije posebno osporavao odluku. Ovo zato jer u postupku nije utvrđeno da je tužitelj pojedine anuitete plaćao u manjem iznosu nego je to bilo prema početnom otplatnom planu.

27. Na koncu, neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženik pobija odluku o troškovima postupka.

28. Naime, pravilno je prvostupanjski sud u odnosu na sve priznate troškove primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/2023, dalje: Tarifa), neovisno od toga kad je pojedina radnja učinjena, budući je odredbama T.br. 52. Tarife, propisano da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

29. Nije osnovan ni žalbeni navod kako tužitelju priznati trošak zastupanja na ročištu za objavu presude nije bio potreban. Naime sukladno odredbama čl. 335. ZPP ročište na kojem se presuda objavljuje održat će se neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište (st.6.). Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (st.9.). U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (st.10).

29.1. Iz citiranih odredaba proizlazi da kad stranka pristupi ročištu za objavu presude, kao u konkretnom predmetu, sud joj sukladno odredbi čl. 335. st. 8. ZPP presudu mora uručiti jer joj od navedenog dana počinje teći rok za podnošenje pravnog lijeka. Stoga se, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, radi se o trošku učinjenom u povodu postupka, na koje ima pravo stranka koja je pristupila ročištu za objavu, a uspjela je u parnici.

30. Slijedom svega navedenog, temeljem odredaba čl. 368. st. 1 ZPP, žalba tuženika odbijena je, a prvostupanjska presuda potvrđena kako u pogledu odluke o glavnoj stvari, tako i o troškovima postupka koje tuženik nije određeno pobijao.

31. Temeljem odredaba čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka, jer sa žalbom nije uspio.

U Šibeniku, 5. svibnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić