Poslovni broj: P-517/2024-91

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužiteljice DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Praljak, odvjetnik u Zagrebu, protiv I. tuženice KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Matija Dorić, odvjetnik u Zagrebu; i II. tuženice ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja služnosti, nakon održane glavne rasprave zaključene 19.03.2026., dana 05. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da na dijelu nekretnine kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 57, dvorište, spremište i put, [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Novo 1, postoji pravo služnosti puta – prolaza i provoza u korist svakodobnog vlasnika nekretnine kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 55, garaža i dvorište, Ulica Augusta Šenoe, ukupne površine 1725 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Novo 1, i to na dijelu te nekretnine koji je u Situaciji br. 4 iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Vladivoja Relića od 02.07.2025. (koja čini sastavni dio ove presude) izrisan debljim isprekidanim svjetlo-modrim linijama te je označen točkama 1-2-5-6-1, što je I. tuženica GD dužna priznati i trpjeti uknjižbu navedene služnosti, u roku 15 dana.

II. Utvrđuje se da na dijelu nekretnine kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvorište, spremište i put, [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Novo 1, postoji pravo služnosti puta – prolaza i provoza u korist svakodobnog vlasnika nekretnine kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 55, garaža i dvorište, Ulica Augusta Šenoe, ukupne površine 1725 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Novo 1, i to na dijelu te nekretnine koji je u Situaciji br. 4 iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Vladivoja Relića od 02.07.2025. (koja čini sastavni dio ove presude) izrisan debljim isprekidanim svjetlo-modrim linijama te je označen točkama 2-3-4-5-2, što je II. tuženica ND dužna priznati i trpjeti uknjižbu navedene služnosti, u roku 15 dana.

III. Utvrđuje se da na dijelu nekretnine kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 57, dvorište, spremište i put, [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Novo 1; i na dijelu nekretnine kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvorište, spremište i put, [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Novo 1, postoji pravo služnosti postavljanja električnih i telekomunikacijskih vodova u korist svakodobnog vlasnika nekretnine kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 55, garaža i dvorište, Ulica Augusta Šenoe, ukupne površine 1725 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Novo 1, i to na dijelu tih nekretnina koji se proteže ravnom linijom između točaka E1 i E2 koje su ucrtane na Situaciji br. 2 iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Vladivoja Relića od 02.07.2025. (koja čini sastavni dio ove presude), što su I. tuženica GD i II. tuženica ND dužne priznati i trpjeti uknjižbu navedene služnosti, u roku 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev za utvrđenje postojanja služnosti polaganja komunalnih priključaka preko onoga što je dosuđeno točkom III. izreke ove presude.

V. Nalaže se I. tuženici KD i II. tuženici ND da tužiteljici DD naknade trošak parničnog postupka u iznosu 1.931,13 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 05.05.2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 11.06.2024. tužiteljica DD zatražila je donošenje presude kojom bi se utvrdilo postojanje stvarne služnosti prolaza i provoza preko kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao poslužnih nekretnina za korist kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine, u bitnom navodeći da se sadržaj navedene služnosti izvršava više od 20 godina i da je ona stečena dosjelošću, a da su joj I. tuženica KD kao vlasnica kčbr. [katastarska čestica] i II. tuženica ED kao vlasnica kčbr. [katastarska čestica] počele braniti izvršavanje te služnosti i prolazak do kčbr. [katastarska čestica] koja je u vlasništvu tužiteljice.

2. I. tuženica KD i II. tuženica ND su u odgovorima na tužbu osporile osnovanost tužbenog zahtjeva, u bitnom osporavajući postojanje stvarne služnosti i navodeći da se njen sadržaj nije izvršavao te da nisu ispunjenje pretpostavke za njeno stjecanje dosjelošću.

3. Tužiteljica je podneskom od 30.10.2024. (str. 41-45 spisa) postavila i dodatni zahtjev za utvrđenje postojanja stvarne služnosti polaganja komunalnih priključaka. Sud je raspravnim rješenjem od 14.01.2025. (str. 85 spisa) na temelju čl. 190. st. 1. i st. 3. ZPP dopustio takvu preinaku tužbe jer je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka.

3.1. Nakon provedenog geodetskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 03.02.2026. (str. 355-356 spisa) tužbeni zahtjev izmijenila na način da je numeraciju čestica uskladila prema novoj katastarskoj izmjeri koja je u međuvremenu stupila na snagu, dok je granice izvršavanja služnosti opisala prema skici iz nalaza geodetskog vještaka. Navedeno ne predstavlja promjenu istovjetnosti zahtjeva niti preinaku tužbe, jer se cijelo vrijeme radi o istim povlasnim i poslužnim nekretninama i istom obuhvatu služnosti, što jasno proizlazi iz usporedbe skice izmjere iz privatnog elaborata temeljem kojeg je tužiteljica postavila prvotni zahtjev iz tužbe (str. 12 spisa) te nalaza i mišljenja geodetskog vještaka iz ovog postupka (str. 205-225 spisa).

4. Sud je pravomoćnim rješenjem od 15.01.2025. (str. 86 -90 spisa) odredio privremenu mjeru zabranom tuženicama da onemogućavaju tužiteljicu u prolasku preko kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] do svoje kčbr. [katastarska čestica].

5. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to zk izvatci (str. 6-8, 50-56, 153-170 spisa), kopije plana (str. 10-11 spisa), rješenje od 20.04.1987. (str. 17- 18 spisa), potvrda od 02.07.2024. (str. 27 spisa), zapisnik od 12.03.1987. (str. 30 spisa), Izmjena uvjeta uređenja prostora od 13.02.1987. (str. 31-32 spisa), Uvjerenje o uvjetima uređenja prostora od 12.02.1987. (str. 33 spisa), Uvjerenje o uvjetima uređenja prometnice od 25.11.1985. (str. 34 spisa), Uvjerenje o uvjetima uređenja prostora od 25.11.1985. (str. 35-36 spisa), Kupoprodajni ugovori od 27.10.1987. (str. 46-49 spisa), potvrda od 02.09.2024. (str. 57 spisa), uvjerenje od 12.12.2024. (str. 68 spisa), potvrda od 20.12.2024. (str. 75 spisa), dokumentacija nove izmjere (str. 112- 150 spisa), zapisnik od 13.06.1982. (str. 242 spisa), rješenje od 28.09.1984. (str. 297- 299 spisa), pregledane su fotografije (str. 19-22, 69-71 spisa), provedeni su očevid na licu mjesta (str. 195-197 spisa) i geodetsko vještačenje (str. 205-225, 346-347 spisa) te su saslušani svjedoci OD (str. 3581 spisa), AD (str. 351-352 spisa), CD (str. 352-353 spisa), ŽD (str. 365 spisa), FD (str. 366 spisa), ĐD (str. 366-367 spisa), ZD (str. 367-368 spisa), SD (str. 368-369 spisa), tužiteljica (str. 347-348 spisa), I. tuženica (str. 348-350 spisa) i II. tuženica (str. 351 spisa).

6. Tužbeni zahtjev je u pretežitom dijelu osnovan.

7. Predmet parnice je utvrđenje postojanja stvarne služnosti prolaza, provoza i polaganja komunalnih priključaka preko dijela kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Novo 1 kao poslužnih nekretnina, a za korist kčbr. [katastarska čestica] kao povlasne nekretnine.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je za k. o. [katastarska općina] provedena nova katastarska izmjera koja je stupila na snagu u tijeku ove parnice, i to 13.01.2026. (novi zk izvatci i Odluka Državne geodetske uprave od 12.01.2026. – str. 357-363 spisa). Na temelju dokumentacije o novoj katastarskoj izmjeri geodetskog izvođača Cadcom d.o.o. (str. 112-150 spisa) te nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Vladivoja Relića (str. 205-225 spisa) utvrđeno je da čestica nove izmjere kčbr. [katastarska čestica] u odnosu na staru izmjeru odgovara čestici br. 4452/2; čestica nove izmjere kčbr. [katastarska čestica] u odnosu na staru izmjeru odgovara čestici br. 4451/2, dok čestica nove izmjere kčbr. [katastarska čestica] u odnosu na staru izmjeru odgovara čestici br. 4451/3.

9. Nije sporno da je tužiteljica DD vlasnica kčbr. [katastarska čestica] (po staroj izmjeri čestica br. 4452/2), dok je I. tuženica KD vlasnica kčbr. [katastarska čestica] (po staroj izmjeri čestica br. 4451/2), a II. tuženica ND je vlasnica kčbr. [katastarska čestica] (po staroj izmjeri čestica br. 4451/3). Nije sporno niti to da tužiteljica sa obitelji živi na svojoj nekretnini, dok tuženice svoje nekretnine koriste kao vikendice.

10. Sporno je postoji li služnost prolaza, provoza i polaganja komunalnih priključaka preko kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], a za korist kčbr. [katastarska čestica].

11. Radi identifikacije zemljišta koje je predmet parnice u tijeku postupka provedeno je geodetsko vještačenje po vještaku Vladivoju Reliću koji je sačinio pisani nalaz i mišljenje od 02.07.2025. (str. 205-225 spisa) te je usmeno saslušan na raspravi od 03.02.2026. (str. 346-347 spisa). Sud prihvaća nalaz vještaka jer je jasan, obrazložen i neproturječan, izrađen je na temelju geodetskih mjerenja sa sudskog uviđaja, a vještak je prilikom usmenog saslušanja u cijelosti i argumentirano otklonio sve primjedbe tuženica koje su od relevantnog značaja.

11.1. Na temelju navedenog nalaza i mišljenja geodetskog vještaka te provedenog uviđaja na licu mjesta (str. 195-197 spisa) sud je utvrdio sljedeće:

- sve tri čestice (i poslužne i povlasna) u stvarnosti predstavljaju kuće sa pripadajućim dvorištima;

- gledajući sa Ulice Augusta Šenoe, prvo se nalazi nekretnina II. tuženice ND (kčbr. [katastarska čestica]), a potom se iza nje u dubinu nastavljaju nekretnine I. tuženice KD (kčbr. [katastarska čestica]), a iza nje nekretnina tužiteljice DD (kčbr. [katastarska čestica]), kako je to vidljivo na situaciji br. 4 geodetskog vještaka (str. 215 spisa);

- nekretnine tuženica (kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica]) nisu međusobno ograđene, ali su zajednički ograđene u odnosu na sve okolne čestice, pa tako i u odnosu na nekretninu tužiteljice (kčbr. [katastarska čestica]), ali se ta ograda prema nekretnini tužiteljice može otvoriti (tzv. ulazna lesa);

- od Ulice Augusta Šenoe u smjeru kuće II. tuženice ND, i to u sklopu njene čestice, najprije se nalazi djelomično pošljunčani pristupni put (fotografija br. 1 iz nalaza vještaka), na kojeg se potom nastavlja travnata površina sa utabanim tragovima vozila do razine kuće II. tuženice (fotografija br. 2 iz nalaza vještaka), a dalje se pored kuće I. tuženice KD nastavlja obična travnata površina, i to istim smjerom dužinom cijele njene čestice (fotografije br. 2 i br. 3 iz nalaza vještaka) sve do nekretnine tužiteljice DD, sve kako je to prikazano na situaciji br. 2 geodetskog vještaka (str. 212 spisa) u dijelu u kojem je vještak naznačio „tragovi provoza“ i „travnjak“.

12. Zemljište u pogledu kojeg tužiteljica zahtijeva utvrđenje služnosti se u stvarnosti nalazi upravo na prethodno opisanom dijelu nekretnina I. tuženice i II. tuženice, dakle na dijelu u kojem se preko njih proteže najprije djelomično pošljunčani pristupni put, na kojeg se dalje nastavlja travnata površina sa utabanim tragovima vozila, a nakon toga obična travnata površina, sve istim smjerom od Ulice Augusta Šenoe do nekretnine tužiteljice. Navedeni dio zemljišta, preko kojeg po tvrdnjama tužiteljice postoji služnost, geodetski vještak je na situaciji br. 2 (stara izmjera) i na situaciji br. 4 (nova izmjera) označio brojevima 1, 2, 3, 4, 5 i 6, s time da se prema utvrđenjima vještaka radi o zemljištu duljine 65,2 metara i širine 2,5 metara (od čega 35,2 metara duljine preko čestice I. tuženice, a 30,00 metara duljine preko čestice II. tuženice, preko obje čestice iste širine od 2,5 metara).

13. Iz ručno vođene zemljišne knjige (str. 153-170 spisa) proizlazi da je vlasnik osnovnih čestica po staroj izmjeri, i to čestice br. 4451 (325 čhv) te čestice br. 4452/1 (350 čhv) u cijelosti bio LD. Potom je 1970. godine najprije došlo do cijepanja čestice br. 4451 na nove čestice br. 4451/1 (15 čhv), br. 4451/2 (175 čhv) i br. 4451/3 (135 čhv), od kojih se čestica br. 4451/3 na temelju Kupoprodajnog ugovora od 27.10.1970. otpisala u zk. ul. [broj ZK uloška] za korist MD i JD, dok se čestica br. 4451/2 na temelju Kupoprodajnog ugovora od 27.10.1970. otpisala u zk. ul. [broj ZK uloška] za korist ID i ŽD. Preostala čestica br. 4451/1 (15 čhv) se zajedno sa česticom br. 4452/1 (350 čhv) na temelju Kupoprodajnog ugovora od 20.12.1982. otpisala u zk. ul. [broj ZK uloška] za korist TD i HD, iza kojih se potom 2003. godine kao vlasnica upisala AD.

13.1. Iz prethodno spomenutih Kupoprodajnih ugovora od 27.10.1970. (str. 46-49 spisa), kojima je LD čestice br. 4451/2 i br. 4451/3 prodao ID i ŽD (prednicima I. tuženice) odnosno MD i JD (prednicima II. tuženice), proizlazi da je u članku I. oba ugovora navedeno da se daje „pravo korištenja puta vlasniku ostale čestice Borićanec u širini od 2,50 metara“.

13.2. Iz Skice premjeravanja od 14.10.1970. (str. 11 spisa) proizlazi da je preko čestica br. 4451/2 i br. 4451/3, sve do čestice br. 4451/1 (15 čhv), iscrtano postojanje puta te je i napisana riječ „put“, dok su na tim česticama napisana imena MD i ID.

13.3. Iz povijesnog zk izvatka (str. 54-55 spisa) proizlazi da je čestica stare izmjere br. 4452/2 površine 1725 m2 (koja po novoj izmjeri u cijelosti odgovara kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tužiteljice) nastala spajanjem čestica br. 4451/1 (15 čhv), br. 4452/1 i br. 4452/2, te da je AD navedenu novoformiranu česticu br. 4452/2 (1725 m2) na temelju Ugovora o kupoprodaji od 23.12.2019. prodala ČD, koja ju je potom Ugovorom o darovanju od 25.01.2024. darovala SD, a ona ju je Ugovorom o kupoprodaji od 05.04.2024. prodala ovdje tužiteljici DD.

13.4. Iz Uvjerenja o uvjetima uređenja prostora od 25.11.1985. (str. 35-36 spisa) proizlazi da je na temelju zahtjeva TD i HD utvrđeno da se na čestici br. 4452/2 može izgraditi stambeni objekt, uz uvjet da se izvrši parcelacija čestica br. 4451/2 i br. 4451/3 u cilju formiranja prometnice u statusu javnog dobra, za što im je istog dana izdano i Uvjerenje o uvjetima uređenja prometnice (str. 34 spisa). Nadalje, iz Izmjene uvjeta uređenja prostora od 13.02.1987. (str. 31-33 spisa) proizlazi da su se prethodni uvjeti uređenja prostora za izgradnju stambenog objekta na čestici br. 4452/2 izmijenili na način da kao uvjet više nije navedena parcelacija čestica br. 4451/2 i br. 4451/3 radi formiranja prometnice u statusu javnog dobra, već je samo navedeno da parcela mora imati neposredan pristup sa javno prometne površine. Iz Zapisnika Komiteta za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove od 12.03.1987. (str. 30 spisa) proizlazi da je ID izjavio kako se ne slaže da se preko njegove čestice br. 4451/2 formira javni put do čestica br. 4452/2 i br. 4451/1 , ali se ne protivi da susjed izgradi stambeni objekt na svojoj čestici. Konačno, iz rješenja Komiteta za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove br. UP/I -02-675/2-1987 od 20.04.1987. (str. 17-18 spisa) proizlazi da je TD i HD odobrena izgradnja stambenog objekta na čestici br. 4452/2, s time da je u obrazloženju tog rješenja navedeno da se vlasnik susjedne čestice ID ne protivi izgradnji uz uvjet da se preko njegove čestice br. 4451/2 ne formira javni put, čemu je udovoljeno Uvjerenjem o uvjetima uređenja prometnice od 02.04.1987.

14. Na temelju sadržaja navedenih isprava sud utvrđuje da je prvotni vlasnik cjelokupnog ovopredmetnog zemljišta najprije bio LD, koji je 1970. godine česticu br. 4451/2 prodao prednicima I. tuženice KD, a česticu br. 4451/3 je prodao prednicima II. tuženice ND, dok je njegov nasljednica Božena Saić 1982. godine preostale čestice br. 4451/1 i br. 4452/2 prodala TD i HD, s time da su se te čestice kasnije spojile u novoformiranu česticu br. 4452/2 površine 1725 m2 koju je njihova slijednica Ana Bonetti 2019. godine prodala ČD (iza koje je vlasnica postala SD, pa u konačnici tužiteljica DD). Sud nadalje utvrđuje da su TD i HD 1985. godine zatražili dozvolu za građenje na svojoj čestici br. 4452/2 te im je za to najprije bilo uvjetovano da se preko zemljišta koje je tada pripadalo prednicima tuženica (čestice br. 4451/2 i br. 4451/3) formira prometnica u statusu javnog dobra, međutim 1987. godine je došlo do izmjene tog uvjeta na način da za izgradnju više ne mora biti formirana javna prometnica, nego parcela na kojoj se gradi mora imati osiguran pristup sa javno prometne površine. Konačno, sud utvrđuje da je LD 1970. godine prilikom prodaje čestica br. 4451/2 i br. 4451/3 prednicima tuženica zadržao pravo korištenja puta preko tih čestica do čestica br. 4451/1 i br. 4452/2, koje je potom njegova nasljednica 1982. godine prodala prednicima tužiteljice (TD i HD). Navedeno pravo korištenja puta, kojeg je LD zadržao, a prednici tuženica su se sa tim usuglasili potpisom kupoprodajnih ugovora, odnosilo se upravo na onaj dio zemljišta koji je sporan u ovoj parnici, što jasno proizlazi iz usporedbe Skice premjeravanja od 14.10.1970. sa nalazom i mišljenjem vještaka iz ovog predmeta. Ta Skica je sačinjena dva tjedna prije sklapanja kupoprodajnih ugovora sa prednicima tuženica, a na toj Skici su na česticama br. 4451/2 i br. 4451/3 napisana upravo imena MD i ID (prednika tuženica), dakle kupoprodaja je u tom trenutku očigledno već bila dogovorena. I svjedokinja ŽD, majka I. tuženice i jedna od potpisnica Kupoprodajnog ugovora od 27.10.1972., u svojem iskazu (str. 365 spisa) je potvrdila da se to pravo korištenja puta, koje se spominje u kupoprodajnom ugovoru, odnosilo upravo na put do zemljišta koje je kasnije prodano obitelji HD (samo što svjedokinja navodi da se to pravo korištenja puta odnosilo samo na prolazak pješice, a ne i provoz autima).

15. Sve navedeno jasno ukazuje da su se prednici tuženica prilikom kupnje čestica br. 4451/2 i br. 4451/3 (današnje kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica]) izričito usuglasili da se preko njihovih čestica može koristiti put do tadašnjih čestica br. 4451/1 i br. 4452/2 (današnja kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tužiteljice), dok je kasnije TD i HD dozvoljena izgradnja stambenog objekta na čestici br. 4452/2 samo pod uvjetom da sa javno prometne površine imaju osiguran pristup (a ne pod uvjetom da im čestica mora biti spojena na javno prometnu površinu preko čestica koje su pripadale prednicima tuženica).

15.1. Iako se tužiteljica poziva na stjecanje stvarne služnosti dosjelošću, navedene okolnosti su relevantne utoliko što potvrđuju da su prednici tuženica od samog trenutka kupnje čestica br. 4451/2 i br. 4451/3 (današnje kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica]) itekako bili upoznati da potrebom prolaska preko njihovih čestica radi pristupa do čestica br. 4451/1 i br. 4452/2 (današnja kčbr. [katastarska čestica]) koje su u tom trenutku bile ostale u vlasništvu prodavatelja LD (čija nasljednica ih je kasnije prodala obitelji HD), štoviše prednici tuženica su se u kupoprodajnim ugovorima izričito dozvolili pravo korištenja tog puta.

16. Sud je u tijeku postupka saslušao više svjedoka na okolnost načina na koji se od 1980-ih pa nadalje pristupalo današnjoj nekretnini tužiteljice. Sud vjeruje iskazima svjedokinja PD (str. 351-352 spisa) i ĐD (str. 366-367 spisa), koje su iskazivale na uvjerljiv način i okolnosno, a njihovi iskazi su jasni, logični i neproturječni te u bitnim dijelovima podudarni, zbog čega ih sud ocjenjuje iskrenima i istinitima, s time da one o relevantnim okolnostima imaju osobna i neposredna saznanja jer je ĐD prva susjeda, dok je AD u razdoblju od 2003. do 2019. bila vlasnica nekretnine koja danas pripada tužiteljici. Na temelju njihovih iskaza sud utvrđuje da je obitelj AD kuću na čestici br. 4452/2 (današnja kčbr. [katastarska čestica]) sagradila krajem 1980-ih godina te da su ju do početka 2000-ih koristili samo kao vikendicu u koju su često dolazili, dok su se 2003. godine u tu kuću doselili BD i UD (roditelji PD), s time da je BD tamo živio do svoje smrti 2014. godine, dok je UD tamo živjela do 2019. godine, kada je njena kćer AD tu kuću prodala ČD. Sud na temelju njihovih iskaza također utvrđuje da su članovi obitelji AD od izgradnje kuće krajem 1980-ih godine pa nadalje do te kuće pristupali upravo preko čestica br. 4451/2 i kčbr. [katastarska čestica] (današnje kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica]) koje su tada pripadale prednicima tuženica, sa čime su prednici tuženica bili upoznati te se tome nisu protivili, s time da se radilo o jedinom načinu na koji se može doći do te kuće, a na isti način su do te kuće nastavili dolaziti i roditelji PD kada su se u nju uselili 2003. godine, gdje su nastavili živjeti do 2014. odnosno 2019. godine, bili su pokretni, imali su auto kojim su redovito prelazili preko čestica tuženih, a istim putem bi im i druge osobe dolazile u posjetu. Sud također utvrđuje da je između Ulice Augusta Šenoe i čestice II. tuženice ND (današnja kčbr. [katastarska čestica]) postojala ograda, ali ta ograda nije bila zaključana te se uvijek mogla otvoriti radi dolaska pješice ili automobilom do današnje kuće tužiteljice, s time da je ta ograda nekada stajala skroz otvorena, a nekada je bila zatvorena (ali otključana).

16.1. Posljedično sud vjeruje i iskazima svjedoka CD (suprug tužiteljice – str. 352-353 spisa), ZD (svekar tužiteljice – str. 367-368 spisa) i SD (svekrva tužiteljice – str. 368-369 spisa) te iskazu same tužiteljice (str. 347-348 spisa) čiji iskazi su životni i logični, a iz kojih proizlazi da su po prvi puta na predmetnoj nekretnini bili 2019. godine kada je ČD (sestra tužiteljičinog supruga) predmetnu kuću kupovala od PD, da tada nije bilo nikakvih problema sa korištenjem puta do kuće, da su od samog početka dolazili na isti način, da od početka 2020. godine u toj kući žive članovi obitelji ČD te da ih je otac I. tuženice KD viđao kako oni tuda prolaze ali se nikada tome nije protivio, dapače bili su u dobrim odnosima, a njihovom prolaženju se tada nije protivila ni sama I. tuženica KD, koja im je pravo prolaska počeka osporavati tek nakon što je svoju nekretninu naslijedila iza oca 2023. godine.

16.2. Istinitost svih njihovih iskaza je posredno potvrđena i na održanom uviđaju, kada se i sud imao priliku uvjeriti da zaista jedini uređeni pristup do kuće tužiteljice vodi upravo preko spornog zemljišta u vlasništvu tuženica te u stvarnosti ne postoji nikakav drugi put preko kojeg bi se na normalan način moglo doći do tužiteljičine kuće.

17. S druge strane, sud ne vjeruje iskazu I. tuženice KD koja je prilikom iskazivanja pokušala prikazati kao da je današnja kuća tužiteljice od izgradnje krajem 1980-ih godina pa do kraja 2019. godine (kada je prodana obitelji ČD) bila gotovo napuštena, da je obitelj PD u nju jako rijetko dolazila i da zbog toga nitko nije koristio sporni put preko njene čestice, a i kada su dolazili da su to radili preko susjednih livada ili sa strane Ulice Goričanec. Posljedično sud ne vjeruje ni iskazu II. tuženice ND u dijelu u kojem se ona pridružila iskazu I. tuženice i ponovila njene navode. Naime, njihovi iskazi su u tom dijelu suprotni prihvaćenim iskazima svjedoka PD i ĐD, na temelju čijih iskaza je sud utvrdio da je obitelj PD tijekom 1990-ih godina često dolazila u predmetnu kuću kao vikendicu te da su od 2003. do 2019. godine u njoj živjeli roditelji PD, kao i da se cijelo to vrijeme do njihove kuće pristupalo upravo preko spornog puta . Osim toga, potpuno je neživotno, nelogično i neuvjerljivo da bi netko sagradio vikendicu, a da ju onda u nju u idućih 20 godina gotovo ne bi ni koristio, kako to tuženice pokušavaju prikazati. Da su obje tuženice u tom dijelu iskazivale neistinito posebno potvrđuje i njihovo usmeno očitovanje na iskaz PD (str. 353 spisa), naime sud je najprije saslušao tuženice, a nakon njih je na istom ročištu saslušao RD, pa su onda tuženice pokušale pojasniti zbog čega bitnu činjenicu o kojoj je iskazivala AD nisu spomenule u svojim iskazima (da su roditelji PD u predmetnoj kući živjeli od 2003. do 2019.). Tada je II. tuženica ND potvrdila da je poznavala roditelje PD (muž i žena UD), da su oni tamo živjeli čini joj se 10-ak godina, da su imali auto i koristili ga 2 puta tjedno, dok se I. tuženica KD očitovala na način da je u toj kući znala viđati neke ljude ali nije znala tko su ni kako su dolazili do kuće niti ih je ikada vidjela da prolaze autom. Dakle II. tužnica ND, suočena sa iskazom svjedokinje PD, na kraju je priznala da su roditelji PD živjeli u toj kući dugi niz godina te da su imali auto kojim su se koristili, dok je I. tuženica KD i dalje pokušavala relativizirati tu činjenicu, sa potpuno neuvjerljivim objašnjenjem da je ona znala vidjeti neke ljude u toj kući ali da nije znala tko su i kako dolaze do kuće te da ih nikada nije vidjela sa autom. Sud ne vjeruje takvim tvrdnjama I. tuženice KD jer je sama II. tuženica ND u konačnici priznala da su roditelji PD tamo živjeli dugi niz godina i koristili auto , pa je zaista nevjerojatno da I. tuženica ne bi znala tko su oni i kako dolaze do kuće u kojoj žive, kada je sama I. tuženica prema vlastitom iskazu u očevu vikendicu išla bar jednom mjesečno pa i češće. Prema tome, tuženice su iskazivale neistinito te se pokušale prikriti bitnu činjenicu da se kuća obitelji PD u dugom vremenskom razdoblju koristila čak i za trajno stanovanje (a osobe koje su tamo živjele su koristile auto), zbog čega su stranački iskazi obje tuženice u potpunosti nevjerodostojni u dijelu u kojem su iskazivale o tome da je obitelj PD sa djecom došla samo jednom, da su TD i HD dolazili izrazito rijetko, a i tada preko susjednih livada, a posebno je neistinit njihov iskaz da prije obitelji ČD nitko nije koristio njihove čestice za prolaz autom do kuće obitelji HD, kada su u toj kući dugi niz godina živjeli BD i UD koji su imali auto i njime se koristili.

17.1. Posljedično sud ne vjeruje ni iskazima svjedoka OD (sin I. tuženice – str. 351 spisa) i FD (bratić I. tuženice – str. 366 spisa) u dijelu u kojem su iskazivali da gotovo nikada nisu vidjeli nikoga u obitelji kuće HD i da nikada nisu vidjeli da bi netko autom prolazio do te kuće. Sud smatra da su ti svjedoci, kao sin i bratić I. tuženice, svoje iskaze prilagođavali interesima I. tuženice u ovoj parnici, a da je njihov iskaz u tom dijelu neistinit jasno dokazuje činjenica da su roditelji PD u toj kući neprekidno živjeli od 2003. do 2019. i koristili se automobilom, što je u konačnici priznala i sama II. tuženica. Iz istih razloga sud ne vjeruje ni iskazu svjedokinje ŽD (majka I. tuženice – str. 365 spisa) o tome da do 1991. godine obitelj PD do svoje kuće (tada vikendice) nikada nije polazila autom preko čestica tuženica, s time da je ova svjedokinja navela kako je ona na svojoj nekretnini (današnja nekretnina I. tuženice) zadnji puta bila 1991. godine, što znači da ova svjedokinja niti nema osobnih saznanja na koji način je obitelj PD koristila svoju vikendicu nakon 1991. godine i kako je do nje dolazila.

17.2. Tuženice su tijekom postupka tvrdile da tužiteljica ima mogućnost pristupa do svoje nekretnine sa Ulice Goričanec, međutim prilikom sudskog uviđaja utvrđeno je da se sa te strane radi o padini obrasloj sa stablima odnosno o strmom brijegu, što je potvrđeno i nalazom vještaka (fotografija br. 4 – str. 216 spisa). Ako sa te strane i postoji kakav „put“ (sud ga nije uočio prilikom uviđaja), moglo bi se raditi samo o uskoj šumskoj stazi niz brijeg te se ni u kojem slučaju ne radi o putu koji bi omogućavao normalan pristup pješke i vozilima do tužiteljičine kuće, kako to tuženice neosnovano pokušavaju prikazati. S obzirom na konfiguraciju terena, potpuno je neživotno, nelogično i neuvjerljivo da je ikada itko tu stranu (preko Ulice Goričanec) koristio za pristup do današnje kuće tužiteljice (osim ako se radilo o šetnji kroz prirodu), što je potvrđeno i provedenim dokazima u ovoj parnici na temelju kojih je sud utvrdio da je obitelj PD od njene izgradnje do kuće pristupala upravo preko čestica koje danas pripadaju tuženicama. Iz istih razloga sud ne može prihvatiti kao istinit iskaz I. tuženice da je TD i HD, prilikom izgradnje kuće, uvjetovano da moraju napraviti prilaz sa Ulice Goričanec, jer to ne proizlazi iz uvjerenja o uvjetima uređenja koji su priloženi spisu, niti je to logično s obzirom na konfiguraciju terena.

17.3. Sud ne vjeruje iskazima tuženica i svjedoka OD, FD i ŽD ni u dijelu da su roditelji tuženica stalno držali zaključanu ogradu sa Ulice Augusta Šenoe. Naime nije sporno da je sa te strane postojala ograda ali ona barem u zadnjih 30-ak godina nije bila zaključana, jer je utvrđeno da je obitelj HD još tijekom 1990-ih godina tuda normalno prolazila za doći do svoje vikendice, a onda i roditelji PD (muž i žena UD) koji su se tamo doselili 2003. godine. U tom dijelu su i iskazi svjedoka OD i FD suprotni iskazu I. tuženice, jer je po iskazima ova dva svjedoka otac I. tuženice cijelo vrijeme držao zaključanu ogradu kako nitko ne bi mogao ući, a po iskazu I. tuženice ograda se prestala zaključavati 2010. godine (zbog oštećenja), međutim kako je već obrazloženo sud utvrđuje da se ograda prestala zaključavati puno prije toga, jer su još 1990-ih godina članovi obitelji PD redovito dolazili u svoju vikendicu. Je li ta ograda stajala cijelo vrijeme otvorena ili je stajala zatvorena (ali otključana), u potpunosti je neb itno jer ono što je ključno je da ograda nije bila zaključana te da su ju članovi obitelji PD (a kasnije i roditelji PD) uvijek mogli otvoriti kada su prolazili do svoje kuće. Logično je da je kroz period od 20-30 godina ograda nekada bila širom otvorena, a nekada je stajala zatvorena (ali se mogla otvoriti radi prolaska), pa to što su preostali svjedoci različito iskazivali je li postojala ograda i je li stajala zatvorena ili otvorena ne dovodi u pitanje istinitost njihovih iskaza o tome da se sa Ulice Augusta Šenoe uvijek moglo normalno pristupiti (i pješice i autom) do današnje nekretnine tužiteljice.

17.4. I. tuženica je u svojem iskazu potvrdila da je njen otac u svoju vikendicu išao svaki tjedan, a ona jednom mjesečno ili češće, dok je II. tuženica u svojem iskazu potvrdila da je do 2018. godine ona sa majkom često dolazila u vikendicu. S obzirom na navedeno, ni tuženicama i njihovim prednicima (roditeljima) zaista nije moglo ostati nepoznato na koji način obitelj PD kroz dugi period od 20-30 godina dolazi do svoje kuće (tada vikendice), a posebno na koji način su do te kuće pristupali BD i D koji su tamo čak i živjeli od 2003. do 2019. te su imali automobil. Iskaz I. tuženice iz kojeg bi proizlazilo da se cijelo to vrijeme do kuće obitelji PD dolazilo preko susjednih livada kroz travu ili stazom uz strmi brijeg sa Ulice Goričanec su u potpunosti neživotne, nelogične i neuvjerljive te su suprotne stvarnom činjeničnom stanju koje je utvrđeno na temelju prihvaćenih iskaza svjedoka ĐD i PD. Iz istih razloga sud ne vjeruje iskazima tuženica te svjedoka OD i FD o tome da je otac I. tuženice drugima branio prolazak i da je zbog toga vodio računa o zaključavanju ulazne ograde sa Ulice Augusta Šenoe, kada je utvrđeno da su od 2003. godine BD i UD živjeli u kući obitelji PD i redovito se koristili automobilom, dok otac I. tuženice nije živio u svojoj vikendici te se ne može smatrati da bi oni prolazili samo kada bi im on otključao ogradu i dozvolio prolazak (niti je logično da bi BD i UD dugi niz godina živjeli u takvim uvjetima), pa nema nikakve sumnje da je ograda cijelo to vrijeme bila otključana (bez obzira je li stajala otvorena ili zatvorena). I. tuženica je u svojem iskazu potvrdila da je njen otac, nakon što se 2019. odnosno 2020. doselila obitelj tužiteljice, njima dozvoljavao prolazak, pa je onda neživotno, nelogično i neuvjerljivo da je tu istu stvar ranije zabranjivao obiteljima PD i UD.

18. Po čl. 16. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 52/2025; dalje: ZVDSP) kad posjednik jedne nekretnine jednostrano učini glede nekretnine koju drugi posjeduje nešto što taj ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi, posjednik prve nekretnine je time u korist te nekretnine, kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti na drugoj nekretnini kao poslužnoj. Nadalje, po čl. 229. ZVDSP stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio (st. 1.), s time da se dosjelošću ne može osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva (st. 2.). Po čl. 228. st. 2. ZVDSP tko stekne pravo služnosti nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

19. Budući da je na temelju provedenih dokaza utvrđeno se da se najkasnije od početka 1990-ih godina izvršavao sadržaj utužene stvarne služnosti prolaska i provoza (dakle postojao je posjed stvarne služnosti), jer se nakon izgradnje kuće obitelji PD do današnje kčbr. [katastarska čestica] (koja je danas u vlasništvu tužiteljice) i pješke i vozilima pristupalo isključivo preko današnjih kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] (koje su danas u vlasništvu tuženica), sa čime su tuženice i njihovi prednici bili upoznati te članovima obitelji PD i UD nikada, a u početku ni članovima obitelji tužiteljice (do 2023.), nisu branili takve prolaske – sud utvrđuje da je u trenutku kada je AD tu nekretninu prodala ČD, za korist današnje kčbr. [katastarska čestica] već bila zasnovana stvarna služnost prolaska i provoza koja je utužena u ovom predmetu, i to na temelju dosjelosti u skladu sa čl. 229. st. 1. ZVDSP. Ta stvarna služnost predstavlja pripadak povlasne nekretnine kčbr. [katastarska čestica] i postoji za korist svakodobnog vlasnika te nekretnine (čl. 186. st. 2. ZVDSP).

19.1. S obzirom na ranija utvrđenja, tuženice i njihovi prednici su bili upoznate sa izvršavanjem sadržaja služnosti od strane obitelji AD i UD, pa stoga nema govora o tome da bi u konkretnom slučaju dolazilo do primjene pravilo iz čl. 230. ZVDSP, po kojem se neupisano pravo služnosti ne može suprotstaviti pravu onog koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo.

20. Na temelju prihvaćenog nalaza vještaka – Situacija br. 4. (str. 215 spisa) utvrđeno je da navedena služnost prolaska i provoza, kako se izvršavala cijelo vrijeme, obuhvaća dio nekretnine kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu I. tuženice, i to dio koji je označen točkama 1-2-5-6-1 (duljine 35,2 metara, širine 2,5 metara) te dio nekretnine kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu II. tuženice, koji dio je označen točkama 2-3-4-5-2 (duljine 30 metara, širine 2,5 metara). Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i utvrditi postojanje navedene služnosti, uz obvezu tuženica da trpe uknjižbu u zemljišnoj knjizi (čl. 228. st. 2. ZVDSP), pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke u odnosu na I. tuženicu KD (poslužna nekretnina kčbr. [katastarska čestica]) te kao pod točkom II. izreke u odnosu na II. tuženicu ND (poslužna nekretnina kčbr. [katastarska čestica]).

21. Nadalje, tužbenim zahtjevom tužiteljica zahtijeva i utvrđenje postojanja stvarne služnosti polaganja komunalnih priključaka preko kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], a za korist svakodobnog vlasnika kčbr. [katastarska čestica], i to preko istog dijela zemljišta kojeg obuhvaća i stvarna služnost prolaska i provoza.

22. Po iskazu tužiteljice (str. 348 spisa) preko čestica kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] im dolaze struja i telefon, što je u svojem iskazu potvrdila i I. tuženica (str. 350 spisa), dok je tužiteljica u iskazu potvrdila da nemaju kanalizaciju te da im vodovod dolazi sa druge strane. I. tuženica KD je iskazala da se struja provela možda prije 20 -ak godina ali da nije sigurna, dok je svjedokinja AD iskazala da je struja u kuću uvedena odmah nakon izgradnje, a da je telefon sigurno bio tamo početkom 2000-ih. Sud vjeruje iskazu svjedokinje PD da se struja u kuću na kčbr. [katastarska čestica] dovela odmah nakon izgradnje te da je još od početka 2000-ih postojao telefon, naime i struja i telefon su minimalni standard kojeg svi stambeni objekti imaju već više desetljeća, pa je životno i logično da je i obitelj PD svoj objekt prikopčala na struju i telefon i prije 2000-ih godina, dakle prije više od 20 godina (pri čemu je i sama I. tuženica potvrdila da se preko njene čestice do tužiteljičine kuće struja provela prije 20-ak godina).

22.1. Prilikom uviđaja (str. 195 spisa) po kazivanju tužiteljice utvrđeno je postojanje stupova preko kojih su razvučeni električki i telekomunikacijski kabeli do tužiteljičine nekretnine kčbr. [katastarska čestica], a da se osim kabela za struju radi i o kabelima za telefon potvrdila je II. tuženica navodima podneska od 08.12.2025. sa fotografijama i vlastitim skicama (str. 323-331 spisa). Stupovi koje je tužiteljica pokazala na očevidu su na Situaciji br. 2 iz nalaza vještaka (str. 212 spisa) označeni oznakom E1 na čestici br. 4451/3 (današnja kčbr. [katastarska čestica]) te oznakom E2 na susjednoj čestici br. 4450/3 (današnja kčbr. [katastarska čestica]), koja čestica nije predmet ove parnice, ali se taj stup E2 nalazi tik uz granicu sa ovopredmetnom česticom br. 4451/2 (današnja kčbr. [katastarska čestica]) kako to jasno proizlazi iz skice vještaka.

23. U skladu sa čl. 196. st. 2. ZVDSP stvarna služnost se može sastojati i u pravu da se na susjednoj nekretnini, na njezinoj površini, ispod nje ili u njezinu zračnom prostoru, ima vodove i druge uređaje (električne, kanalizacijske, plinovodne, vodovodne, toplovodne, elektroničke komunikacijske i dr.).

24. Slijedom navedenoga sud utvrđuje da nekretnina kčbr. [katastarska čestica] već više od 20 godina ima osiguran dovod struje i telekomunikacijskih usluga upravo preko čestica kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] koje pripadaju tuženicama, i to preko stupova koji su u Situaciji vještaka označeni oznakama E1 i E2. Stoga je u skladu sa čl. 229. st. 1. ZVDSP na teret kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica], a za korist kčbr. [katastarska čestica], na temelju dosjelosti zasnovano i pravo stvarne služnosti polaganja električnih i telekomunikacijskih vodova, međutim ne preko cijelog zemljišta preko kojeg se izvršavala služnost prolaza i provoza (kako je utuženo), nego samo po ravnoj liniji između stupova koji su na skici vještaka označeni kao E1 i E2, kuda su faktično razvučeni električni i telekomunikacijski kabeli. Naime, stvarna služnost dosjelošću se može steći samo u granicama onog sadržaja sa kojim se izvršavala (čl. 174. st. 3. ZVDSP), što u konkretnom slučaju znači služnost postavljanja električnih i telekomunikacijskih vodova, a ne i služnost postavljanja ostalih komunalnih priključaka koji u stvarnosti tuda nikada nisu bili izvedeni (npr. kanalizacija, vodovod i sl.), niti se služnost polaganja električkih i telekomunikacijskih vodova automatizmom proteže na čitavo zemljište na kojem postoji služnost prolaza i provoza, nego samo na onaj dio zemljišta preko kojeg su vodovi faktično položeni. Stoga je tužbeni zahtjev za utvrđivanje postojanja služnosti polaganja komunalnih priključaka osnovan samo u pogledu služnosti postavljanja električkih i telekomunikacijskih vodova, i to po ravnoj liniji koja se proteže između točaka koje su na skici vještaka označene kao E1 i E2. Pritom se stup E1 nalazi na kčbr. [katastarska čestica] (po staroj izmjeri čestica br. 4451/3) koja je u vlasništvu II. tuženice, dok se stup E2 nalazi na kčbr. [katastarska čestica] (po staroj izmjeri čestica br. 4450/3) koja nije predmet ove parnice, ali tik u granicu sa kčbr. [katastarska čestica] (po staroj izmjeri čestica br. 4451/2) koja je u vlasništvu I. tuženice, pa se na taj način kablovi za struju i telefon sa stupova E1 i E2 ravnom linijom protežu i preko nekretnine I. tuženice (kčbr. [katastarska čestica]) i preko nekretnine II. tuženice (kčbr. [katastarska čestica]), sve kako se to može jasno zaključiti iz nalaza vještaka sa pripadajućim skicama i fotografijama. Nema nikakve zapreke da se tužiteljici u okviru njenog zahtjeva pruži pravna zaštita na takav način (nije joj dosuđeno nešto drugo ni više, nego manje od traženoga). Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti, a u preostalom dijelu (za preostale komunalne priključke i za preostali dio poslužnih nekretnina) ga je valjalo odbiti kao neosnovanog, pa je odlučeno kao pod točkama III. i IV. izreke.

26. Imajući u vidu uspjeh stranaka u sporu, sud utvrđuje da tužiteljica nije uspjela sa razmjerno neznatnim dijelom svojeg zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pa su joj tuženice na temelju čl. 154. st. 5. ZPP dužne naknaditi troškove postupka u cijelosti. Vrijednost predmeta spora iznosi 1.327,22 EUR (naznačena u tužbi), a tužiteljicu je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa na temelju čl. 155. ZPP i Tarife u nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) ima pravo na naknadu troška za:

− sastav tužbe, podneska od 30.10.2024. te ročišta od 07.11.2024. i 14.01.2025.

– jednokratna nagrada za 4 radnje u iznosu 625,00 EUR (Tbr. 7/2/1);

− sastav podneska od 16.12.2024. – 125,00 EUR (Tbr. 7/2/2);

− zastupanje na ročištima od 27.03.2025., 03.02.2026., 04.02.2026. i 19.03.2026.

– po 125,00 EUR (7/2/2);

− predujam za uviđaj i geodetsko vještačenje – 549,48 EUR;

− predujam za sudskog dostavljača – 25,46 EUR;

− plaćene pristojbe na tužbu 26,55 EUR i prijedlog za privremenu mjeru 26,55 EUR te presudu 53,09 EUR,

što ukupno iznosi 1.931,13 EUR (sa uračunatim PDV), dok tužitelj u skladu sa čl. 155. st. 1. ZPP nema pravo na naknadu troška za izradu privatnog geodetskog elaborata ni za sastav podneska od 20.02.2025. jer su njime dostavljene isprave koje su se mogle dostaviti u ranijem tijeku postupka. Stoga je odlučeno kao pod točkom V. izreke.

U Zagrebu 05. svibnja 2026.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnik Marko Praljak;

2. odvjetnik Matija Dorić;

3. ND iz [adresa].