REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
Stalna služba u Imotskom
Ante Starčevića 23
Poslovni broj: P-1037/2023-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sutkinji ovog suda Sanji Vrgoč, u pravnoj stvari tužitelja: 1. RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. RHR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupani po punomoćniku Ivanu Delipetru, odvjetniku u Imotskom, Ante Starčevića 14, protiv tuženika Amco-Asset Management Company s.p.a. dioničko društvo, Santa Brigida 39, Napulj, OIB: 29163637960, Santa Brigida 39, Napulj (Italija) zastupan po punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetniku iz Zagreba, Selska cesta 90/B (Hruševečka 3), radi ovrhe-spora, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 10. travnja 2026., dana 5. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja 1., 2. i 3. koji glasi:
„Proglašava se nedopuštenom ovrha koje je određena rješenjem Općinskog suda u Makarskoj broj Ovr-427/2022 od 8. ožujka 2023 godine po prijedlogu tuženika Amco-Asset Management Company s.p.a. dioničko društvo, OIB: 29163637960, Santa Brigida 39, Napulj (Italija) kao ovrhovoditelja protiv tužitelja 1. ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. RHR kao ovršenika na nekretninama ovršenika označenim kao zk. č. br. 3228/21 i zk.č. br. 3228/23, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zabilježbom ovrhe, utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom.“
II. Nalaže se tužiteljima 1. EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. FHR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da isplate tuženiku Amco-Asset Management Company s.p.a. dioničko društvo, OIB: 29163637960, Santa Brigida 39, Napulj (Italija) trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 19.744,65 Eura, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja 1. RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. FH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. RHR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] za naknadu troška ovog parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužbom podnesenom 9. listopada 2023. zaprimljenom pred ovim sudom 12. listopada 2023., tužitelji 1., 2, i 3., u bitnom, navode da su zaključkom ovog suda broj Ovr-427/2022 od 20. rujna 2023. upućeni u roku od 15 dana računajući od dana primitka zaključka pokrenuti postupak radi proglašenja ovrhe određene rješenjem Općinskog suda u Makarskoj broj Ovr-427/2022 od 8. ožujka 2023 godine nedopuštenom. Naveli su da su tužbu podnijeli u roku. Smatraju da nije bilo mjesta dopuštanju predložene ovrhe pošto nekretnina na kojoj se traži namirenje nije opterećena založnim pravom u korist tuženika zbog toga što se njihova pokojna majka nije zadužila kod tuženika, već da je samo dala jamstvo za vraćanje duga jednom njihovom rođaku, ali da nije bila riječ o zajmu ili kreditu kojeg je dao tuženik. Navode i da se iz priložene dokumentacije ne vidi kako je tražbina tuženika podnesena. Nadalje, smatraju da do prijenosa ne može ni doći ako oni ne daju suglasnost i ako tu suglasnost nije dala njihova majka. Navode da su sigurni da suglasnosti nema, pa da slijedom toga ni prijenos tražbine nije bio moguć. Ističu i da je nedopustivo je obračunavati kamatu pa ju kapitaliziranu potraživati na način kako to u prijedlogu za ovrhu navodi tuženik kao ovrhovoditelj, a sud rješenjem o ovrsi dopušta. Naglašavaju i da kamatu mogu obračunati mogu jedino ovlaštene institucije - banke i FINA u postupku naplate tražbine. Ističu da to strankama nije dopušteno, posebice ne kapitalizacija kamate i obračun od strane stranke. Navode da to najprije može odvesti u voluntarizam, i svakako u anatoicizam koji je u RH zabranjen.
1.1. U prilog svojih tvrdnji i činjeničnih navoda tužitelji su predložili saslušanje stranaka, uvid u spis ovog suda broj Ovr-427/22.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te osporavao osnov i visinu, predložio je sudu po službenoj dužnosti provjeri pravovremenost tužbe, prigovorio vrijednosti predmeta spora kao prenisko određenom uz prijedlog da temeljem članka 40. Zakona o parničnom postupku ( NN 35/91, i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ), po službenoj dužnosti isti utvrdi. Čini nespornom činjenicu da je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak u odnosu na ovršenike-tužitelje temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja broj OD 17/2011 sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine od dana 11. 07. 2011. godine, koji je ovjeren kod Javnog bilježnika Zoja Puljiz, dana 13. 07. 2011. godine, pod brojem potvrde privatne isprave (solemnizacije) OV-2804/11, kao i pripadajućih aneksa na nekretninama i to; Zk. č. br. 3228/21, u naravi kuća, vrt i dvorište, površine 2373 m2; Zk. č. br. 3228/23, u naravi kuća, izgrađeno zemljište, vrt i dvorište, površine 2217 m2 sve upisane u Zk. ul. [broj ZK uloška], K. o. [katastarska općina], Općinskog suda u Makarskoj, Zemljišnoknjižni odjel Imotski. Navodi da je nesporna činjenica da je VENETO BANKA d.d. Draškovićeva 58, 10000 Zagreb, OIB 81712716992, Ugovorom o ustupu tražbine od dana 13.06.2018. godine novčanu tražbinu prenijela na Veneto Banca S.p.A. in l.c.a., Piazza G.B.Dall'Armi 1., Montebelluna (31044TV), Italija, OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji je ovjeren kod Javnog bilježnika Vlasta Zajec, broj ovjere OV-9136/2018, dana 13. 06.2018. godine. Nadalje navodi da je Veneto Banca S.p.A. in l.c.a., Piazza G.B.Dall'Armi 1., Montebelluna (31044TV), Italija, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovorom o ustupu tražbine od dana 04. prosinca, 2018. godine, novčanu tražbinu koju ima prema ovršeniku prenio je na AMCO - ASSET MANAGEMENT COMPANY S.P.A. dioničko društvo, VIA SANTA BRIGIDA 39, 80133 Napulj (Italija), OIB: 29163637960, a koji je ugovor ovjeren kod Javnog bilježnika Vlasta Zajec, Zagreb Trg Kralja Tomislava 4, dana 10. prosinca, 2018. godine, pod brojem ovjere OV-16442/18. Isto tako, da je Veneto banka d.d. sklopila je Sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine od dana 17. 04. 2013. godine, koji je ovjeren kod Javnog bilježnika Zoja Puljiz, dana 19. 04. 2013. godine, pod brojem potvrde privatne isprave (solemnizacije ) OV-1511/13 i Ugovor o kreditu broj OD-23-2013 od dana 17.04.2013. godine, Aneks broj 1 Ugovoru o kreditu broj OD-23-2013 od dana 21. 05. 2013. godine te Aneks broj 2 Ugovoru o kreditu broj OD-23-2013 od dana 30. 05. 2014. godine; Nadalje, da je VENETO BANKA d.d. Draškovićeva 58, 10000 Zagreb, OIB 81712716992, Ugovorom o ustupu tražbine od dana 16. 01. 2018. godine novčanu tražbinu prenio je na Veneto Banca S.p.A. in l.c.a., Piazza G.B.Dall'Armi 1., Montebelluna (31044-TV), Italija, OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji je ovjeren kod Javnog bilježnika Vlasta Zajec, broj ovjere OV-565/2018, dana 16. siječnja, 2018. godine. Nadalje, da je Veneto Banca S.p.A. in l.c.a., Piazza G.B.Dall'Armi 1., Montebelluna (31044TV), Italija, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovorom o ustupu tražbine od dana 04. prosinca, 2018. godine, novčanu tražbinu koju ima prema ovršeniku prenio je na SOCIETA PER LA GESTIONE Dl ATTIVITA - SGA S.p.A., dioničko društvo, Via San Giacomo, 19, 80133 Napulj (Italija), OIB: 29163637960, a koji je ugovor ovjeren kod Javnog bilježnika Vlasta Zajec, Zagreb Trg Kralja Tomislava 4, dana 10. prosinca, 2018. godine, pod brojem ovjere OV16440/18. U odnosu na navod tužitelja , kako prednica tužitelja pok. VH, nije sklopila ugovor o kreditu, no isto tako tužitelji navode kako je ista dala Jamstvo tuženik čini nespornim tvrdnju tužitelja kako je prednik tužitelja založni dužnik. Navode i kako je sada pok. IH, sklopio je Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja broj OD-17/2011 sa sporazumom stranaka o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine od dana 11. 07. 2011. godine, koji je ovjeren kod Javnog bilježnika Zoja Puljiz, dana 13. 07. 2011. godine, pod brojem potvrde privatne isprave (solemnizacije) OV-2804/11 te Ugovora o kreditu broj OD-23-2013 od dana 17.04.2013. godine, Sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine od dana 17. 04. 2013. godine, koji je ovjeren kod Javnog bilježnika Zoja Puljiz, dana 19. 04. 2013. godine, pod brojem potvrde privatne isprave (solemnizacije) OV-1511/13 i Ugovor o kreditu broj OD-23-2013 od dana 17.04.2013. godine, Aneks broj 1 Ugovoru o kreditu broj OD-23-2013 od dana 21. 05. 2013. godine te Aneks broj 2 Ugovoru o kreditu broj OD-23-2013 od dana 30. 05. 2014. godine, a koje je ugovore sklopio u svojstvu založnog dužnika, a kojeg je naslijedila pok. prednica tužitelja VH. Smatra da navedeno vidljivo iz zemljišno knjižnog izvatka, a koji da odražava stvarno stanje po načelu povjerenja u zemljišne knjige. Isto tako, navodi i da su temeljem Rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Petar Ujević, O-125/2015, UPP/OS-66/2015 od dana 28. 04. 2022., pravomoćnog dana 11. 05. 2022. godine, kao nasljednici iste na nekretnini koja je predmet ovog postupka proglašeni ovršenici. U odnosu na daljnji navod tužitelja kako nije vidljivo da je tražbina prenesena na tužitelja, navodi kako je tražbina upisana u zemljišnoj knjizi na ime tuženika kao založnog vjerovnika, a isto tako je tuženik dostavio sve ugovore o prijenosu iz kojih je jasno vidljiv slijed prijenosa na ovdje tuženika, a u ovršnom postupku ovrhovoditelja. U odnosu na navod tužitelja, kako isti nisu bili obaviješteni o prijenosu te kako isti nisu dali suglasnost, naveo je kako tužitelji niti nisu bili ugovorne stranke u ranije citiranim ugovorima te nije to bila obveza da se isti obavještavaju. Na navod tužitelja kako ne postoji suglasnost navodi kako temeljem odredaba Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) suglasnost nije niti potrebna, već je potrebno obavijestiti novog dužnika, no izostanak istog ne čini prijenos nevaljanim, pa time niti argument tužitelja ne stoji, odnosno isti je potpuno neosnovan. U odnosu na točku 3. navoda tužbe, navodi kako je tuženik napravio obračun duga sukladno odredbama ranije citiranih ugovora. Slijedom navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu parničnog troška tuženiku.
2.1. U prilog svojih tvrdnji i činjeničnih navoda tuženik je predložio priklop spisa Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba Imotski, broj Ovr-427/2022 te korištenje dokumentacije iz istoga u dokaznom smislu, citirani ugovor u prilogu, izvadak iz zemljišne knjige za Zk. ul. [broj ZK uloška], K. o. [katastarska općina], Općinskog suda u Makarskoj, Zemljišnoknjižni odjel Imotski povijesni prikaz, Rješenje o nasljeđivanju od Javnog bilježnika Petar Ujević, O-125/2015, UPP/OS-66/2015 od dana 28. 04. 2022., pravomoćno dana 11. 05. 2022., Sudsku praksu - odluku VSRH Revt-3/2007, Sentenca Županijski suda u Varaždinu.
3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.
3.1. Tužbeni zahtjev tužitelja 1., 2., i 3. nije osnovan.
4. Sud je u dokaznom postupku pročitao i pregledao dokumentaciju navedenu u točki 1.1. i 2.1. obrazloženja ove presude i te pregledom spisa broj Ovr-427/2022 te broj Ovr-310/2020 (sada priloženi ovom spisu u preslici).
5. Prvenstveno je za naglasiti da je tužba u ovoj pravnoj stvari pravovremena. Ovaj sud je radi provjere pravovremenosti tužbe pribavio spis ovog suda broj Ovr- 427/2022, te je utvrđeno da je zaključak ovog suda broj Ovr-427/2022 od 20. rujna 2023. tužiteljima 1 i 2. dostavljen 26. rujna 2023, a tužiteljici 3. 7. prosinca 2023, dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 9. listopada 2023. Dakle, tužba je pravovremena.
5.1. Pregledom spisa ovog suda broj Ovr-427/2022 utvrđeno je:
- da je naziv ovrhovoditelja Amco-Asset Management Company s.p. a. dioničko društvo, Santa Brigida 39, Napulj, OIB: 29163637960 što proizlazi iz dokumentacije priložene u spis pod poslovnim brojem Ovr-427/2022 te je razliku u jednom slovu Amco Asset Managenent Company s.p. a. dioničko društvo, Santa Brigida 39, Napulj, OIB: 29163637960 ovaj sud smatrao omaškom u pisanju, sve obzirom da je i u tužbi u potonje navedenom ovršnom predmetu naveden istovjetan OIB;
- da su zaključkom broj Ovr-427/2022 od 20. rujna 2023. ovršenici ovdje tužitelji 1., 2. i 3. upućeni, najkasnije u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka ovog zaključka, pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi toga suda, broj Ovr-427/2022-7 od 8. ožujka 2023. nedopuštenom, a zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točke 10. Ovršnog zakona ;
- da je tim rješenjem o ovrsi ovrha određena na nekretninama ovršenika/tužitelja 1., i 3. označenim kao zk.č.br. 3228/21 i k. č. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, njenom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja/ovdje tuženika;
- da su protiv prednje navedenog rješenja ovršenici/ovdje tužitelji 1., 2., 3 izjavili žalbu koju je rješenjem kao neosnovanu odbio Županijski sud u Splitu, pod poslovnim brojem Gž Ovr-406/2023-2 dana 3.srpnja 2023. te potvrdio prvostupanjsko rješenje o ovrsi broj Ovr-427/2022-7 od 8. ožujka 2023..
- da su ovršenici su u žalbi osporili obračun kamata dostavljen od strane ovrhovoditelja, a što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10. Ovršnog zakona "Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. - dalje OZ), a čemu se ovrhovoditelj usprotivio u odgovoru na žalbu.
6. Odredbom članka 50. st. 1. toč. 10. OZ-a propisano je da se žalba protiv rješenja o ovrsi može izjaviti ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, a odredbom članka 52. st. 1. OZ- a propisano da će sud prvog stupnja dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, ako je žalba izjavljena iz razloga predviđenog u članku 52. stavak 1. točke 7. i točke 9. do 11 OZ-a, dok je stavkom 3. istog članka propisano da će sud prvog stupnja donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti da uroku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ukoliko ovrhovoditelj ospori postojanje razloga zbog kojih je žalba izjavljena ili se ne očituje u roku od osam dana.
6.1. Nadalje, odredbom čl.55. OZ, a na koju upućuje naprijed citirana odredba čl.52.st.5., propisano je da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu (st.3.).
6.2. Imajući u vidu naprijed citirane odredbe, kada je ovršenik zaključkom ovršnog suda upućen na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe zbog više žalbenih razloga - tada on može pokrenuti samo jednu parnicu, podnošenjem jedne tužbe u kojoj treba istaknuti sve te razloge koje je iznio u žalbi protiv rješenja o ovrsi i u svezi kojih je upućen na pokretanje te parnice.
7. Relevantno je da su zaključkom broj Ovr-427/2022 od 20. rujna 2023. ovršenici ovdje tužitelji 1., 2. i 3. upućeni, najkasnije u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka ovog zaključka, pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi toga suda, broj Ovr-427/2022-7 od 8. ožujka 2023. nedopuštenom, a zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točke 10. OZ-a. Iz obrazloženja navedenog zaključka proizlazi da su u žalbi osporili obračun kamata dostavljen od strane ovrhovoditelja (ovdje tuženika), a što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a. U odnosu na navode iz tužbe kojim tužitelji 1., 2., i 3. ističu da se njihova pokojna majka nije zadužila kod tuženika, već da je samo dala jamstvo za vraćanje duga jednom njihovom rođaku, ali da nije bila riječ o zajmu ili kreditu kojeg je dao tuženik, kao i navodi i da se iz priložene dokumentacije ne vidi kako je tražbina tuženika prenesena, te da do prijenosa ne može ni doći ako ovršenici ne daju suglasnost i ako tu suglasnost nije dala njihova majka , treba reći, da se radi o žalbenim navodima/razlozima koje su tužitelji 1., 2., i 3. istakli u kao ovršenici u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a koje je u rješenju od 3. srpnja 2023. Županijski sud u Splitu, poslovni broj Gž Ovr-406/2023-2 otklonio kada potvrdio prvostupanjsko rješenje o ovrsi.
7.1. U navedenom rješenju od 3. srpnja 2023. Županijski sud u Splitu, poslovni broj Gž Ovr-406/2023-2 drugostupanjski sud navodi:
„….8. U žalbi ovršenici navode kako se njihova pravna prednica, založna dužnica u predmetnim ovršnim ispravama, nikada nije zadužila kod ovrhovoditelja već da je samo dala jamstvo. Nadalje, osporavaju prijenos tražbine na ovrhovoditelja te tvrde da za isto ni oni ni pravna prednica nisu dali suglasnost te, zaključno, osporavaju i način i visinu obračuna kamata.
9. Ukazati je ovršenicima da se njihova majka kao založna dužnica odredbom članka 7. Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja broj OD-17/2011 sa sporazumom stranaka o zasnivanju založnog prava na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine od 11. srpnja 2011., izričito suglasila i dozvolila da banka može neposredno temeljem istog, radi naplate pojedinačnog ili svih potraživanja koja proizlaze iz njega, provesti prisilnu sudsku ovrhu radi prodaje predmetnih nekretnina. Dakle, založna dužnica je dobrovoljno dala u zalog predmetnu nekretninu te prihvatila pravne posljedice koje iz navedenog Ugovora proizlaze za nju ukoliko glavni dužnik ne bude vraćao kredit, tako da žalbeni navodi u tom pravcu nisu osnovani.
10. Suprotno navodima ovršenika, priloženim ovjerovljenim privatnim ispravama, i to Ugovorom o ustupu tražbine sklopljenim 13. lipnja 2018. između Veneto banke d.d., Zagreb i Veneto banca S.p.A. in I.c.a., Italija, Ugovorom o ustupu tražbine sklopljenim 4. prosinca 2018. između Veneto banca S.p.A. in I.c.a., Italija i Societa per la gestione di attivita- SGA S.p.A., dioničko društvo, Italija (uvidom u priloženi ovjereni preslik prijevoda izvatka sa talijanskog i engleskog jezika na hrvatski jezik utvrđeno je da je Societa per la gestione di attivita- SGA S.p.A., dioničko društvo, Italija, promijenilo tvrtku u Amco- Asset Managment Company S.P.A. dioničko društvo), dokazano je da je tražbina prenesena na ovrhovoditelja, te je ovrha određena sukladno odredbi 32. stavak 1. OZ-a, kojom je propisano da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Nadalje, u odnosu na žalbene razloge po kojima nije dana suglasnost dužnika za prijenos (ustup) predmetne tražbine, navodi se kako ista ni nije potrebna, sukladno odredbi članka 82. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.).
11. Zaključno, ovršenici osporavaju obračun kamata dostavljen od strane ovrhovoditelja, čime osporavaju visinu tražbine, a što sadržajno predstavlja žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 10. OZ-a, o kojem, sukladno odredbi članka 52. OZ-a, odlučuje prvostupanjski sud.“
8. Naime, u smislu članka 55. stavka 1. OZ ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 1. ovoga Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz stavka 2. ovoga članka. Stavkom 3. istog članka je propisano da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu, a stavkom 4. da ako ovršenik u povodu naknadno podnesene žalbe, nakon isteka roka, bude također upućen na parnicu, dužan je razloge zbog kojih je izjavio tu žalbu istaknuti u parnici na koju je prethodno upućen ako u njoj još uvijek nije zaključena glavna rasprava. U konačnici stavkom 5. istog članka je propisano da ako ovršenik ne postupi u skladu s odredbom stavka 4. ovoga članka, sud će odbaciti tužbu.
9. Slijedom iznesenog u konkretnom slučaju predmetna tužba je mogla biti podnesena, kao put pravne zaštite, samo temeljem rješenja ovršnog suda kojim upućuje tužitelje 1., 2., i 3. u parnicu i to samo iz razloga zbog kojih su upućena u parnicu. Kako tužitelji 1., 2., i 3., nisu rješenjem ovršnog suda upućeni u parnicu radi žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a kojim je propisano da ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.
10. Parnični postupak koji se vodi povodom tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom je svojevrstan incidentalni postupak unutar ovršnog postupka, u kojem se raspravlja o činjenicama (koje u ovršnom postupku ne dokazuje javnim ili javno ovjerovljenim ispravama – čl. 55. st. 2. OZ-a) i pravnim pitanjima istaknutim u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a o kojima ovisi dopustivost ovrhe te sukladno čl. 55. st. 3. OZ tužitelji tužbu mogu utemeljiti samo na razlozima kojeg su istaknuli u žalbi u povodu kojeg su upućeni na parnicu, odnosno drugim riječima, raspravljanje je ograničeno isključivo na razloge i činjenice navedene u žalbi odnosno tužbi u okviru razloga zbog kojih su tužitelji zaključkom upućeni u parnicu. Prema tome, smisao ovog postupka je dokazati žalbene razloge iz ovršnog postupka o činjenicama koje tužitelj i ne dokazuju javnim ili javno ovjerovljenom ispravama (čl. 55. st. 2. OZ-a). Iz rješenja Županijskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Gž Ovr-406/2023-2 od 3.srpnja 2023. proizlazi da je ovrha određena sukladno odredbi 32. stavak 1. OZ-a, kojom je propisano da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. U odnosu na žalbene razloge po kojima nije dana suglasnost dužnika za prijenos (ustup) predmetne tražbine, proizlazi kako ista ni nije potrebna, sukladno odredbi članka 82. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO). Dakle, drugostupanjski sud je odlučio o činjenicama koje su proizašle iz javne ili javno ovjerovljene ispravama kao i iz potonje navedene odredbe ZOO-a.
11. Ističe se da ostali žalbeni razlozi izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a zbog kojeg su tužitelji 1., 2., i 3. upućeni u parnicu, konkretno izvan žalbenog razloga koji se odnosi ma sporni obračuna kamata, sada kao navodi iz tužbe, nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari, jer da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena isključivo iz razloga koji se odnosi na prijenos tražbine ili valjanosti ustupa nastavno na suglasnost, bili bi ispunjeni uvjeti iz članka 55. stavka 5. OZ za odbacivanje tužbe u ovoj pravnoj stvari.
12. No, u ovakvim okolnostima i obzirom na ovako postavljen tužbeni zahtjev, te imajući u vidu navode iz tužbe, trebalo je odlučiti tužbenom zahtjevu u odnosu na žalbeni razlog zbog kojeg su tužitelji 1., 2., i 3. upućeni u parnicu, a odnosi se na obračun kamata pri čemu tužitelji 1., 2., i 3. navode da je obračun kamata izvršen protivno propisanoj zabrani anatocizma uz obračun kapitalizirane zatezne kamate.
13. Nadalje, u konkretnom slučaju se primjenjuje odredba članka 27. stavka 1. ("Narodne novine" broj: 35/05, dalje: ZOO/05) koji je u tom dijelu stupio na snagu 1. lipnja 2006., a kojom je propisano da je ništetna odredba ugovora kojom se predviđa da će na kamatu, kad dospije za isplatu, početi teći kamate ako ne budu isplaćene. Ovom je odredbom izvršena izmjena u materiji anatocizma u odnosu na odredbu članka 400. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01) u tom pogledu što je za razliku od dotadašnjeg rješenja po kojem se zabrana anatocizma nije odnosila na kreditno poslovanje banaka i drugih bankarskih organizacija, novim tekstom određeno da se ta zabrana ne odnosi na depozite kod banaka i drugih financijskih institucija, dok se odnosi na kreditno poslovanje banaka. Na ovršnu ispravu u ovom predmetu se primjenjuje ZOO/05 jer je Ugovor sklopljen nakon stupanja na snagu ZOO/05. Dakle, u zakonodavstvu Republike Hrvatske je propisana zabrana anatocizma, te se ne može potraživati zatezna kamata, na dospjeli novčani iznos koji predstavlja svotu neplaćene i kapitalizirane zatezne kamate u slučaju kada glavni dug i dalje nije podmiren. Prema shvaćanju ovog suda, zatezne kamate imaju obilježje akcesornosti jer nastaju kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze i teku sve do njezina ispunjenja. Dok glavna obveza (glavni dug) ne bude ispunjen, tj. dok glavni dug ne bude plaćen, zatezne kamate kao sporedna tražbina nedjeljive su od njega i čine cjelinu s glavnim dugom. Navedeno proizlazi iz članka 160. stavak 2. ZOO-a. Tek nakon podmirenja glavne novčane tražbine, ako nisu isplaćene i zatezne kamate, one se osamostaljuju, obračunavaju se u apsolutnom iznosu i kao za glavnu tražbinu, radi njihove isplate, može se podnijeti tužba sudu radi ostvarivanja prava na tzv. procesne kamate (članak 31. stavak 2. ZOO-a). Međutim, ako se zahtijeva obračunata kamata za određeno razdoblje dugovanja bez procesnih kamata, jer zatezna kamata i dalje teče na glavnicu koja nije plaćena, onda nije riječ o osamostaljivanju kamate, već jednostavno o drugačijem načinu njenog izražavanja jer umjesto opisanog "koje teku od (…) do (…) po stopi (…)", nema nikakve zapreke izraziti je kao kapitaliziranu (izraženu u apsolutnom iznosu za to određeno razdoblje). Za postojanje (zabranjenog) anatocizma nije odlučan način na koji je zatezna kamata izražena, već nemogućnost da se na tu kamatu (neovisno kako je izražena) zahtijeva daljnja (procesna) kamata prije nego je glavnica plaćena.
13.1. No, odnosu na navedeno tužitelji 1., 2, i 3. nisu predložili provođenje dokaza financijskim vještačenjem, a teret dokaza osnova i visine tužbenog zahtjeva je na tužiteljima sukladno čl. 219. ZPP-a. Navedenu činjenicu bez provođenja financijskog vještačenja sud nije mogao utvrditi pregledom dokumentacije priložene u spis. Sve da je i moguće utvrditi osnov takvog postupanja, tužitelji 1., 2., i 3. nisu dokazali visinu, odnosno u kojem iznosu bi zbog eventualno nepravilno/nezakonito obračuna kamate ovrha bila nedopuštena.
14. Također, navedenu činjenicu nije bilo moguće utvrditi izvođenjem dokaza saslušanjem parničnih stranaka. Od izvođenja navedenog dokaza u smislu u odredbe članka 292. st. 6. ZPP-a ovaj sud je odustao i zbog činjenice da tužitelji 1., 2., i 3. nisu priložili dokaze na okolnost nemogućnosti pristupa na glavnu raspravu zakazanu za dan 10. travnja 204, na kojoj je sud odredio izvesti dokaz saslušanjem tužitelja 1., 2., i 3. O razlozima zbog kojeg je zatražena odgoda glavne rasprave na kojoj je trebao biti izveden dokaz saslušanjem tužitelja 1., 2., i 3, su sigurno bili upoznati i pri određivanju tog ročišta za glavnu raspravu – 9. ožujka 2026., na kojem je određeno izvesti dokaz saslušanjem tužitelja 1., 2., i 3., a na kojem je bio prisutan zamjenik punomoćnika tužitelja 1., 2., i 3., te su mogli pravovremeno dostaviti dokumentaciju na navedene okolnosti. Posebno imajući u vidu da je rasprava ranije odgođena zbog pripreme novog punomoćnika tužitelja 1., 2., i 3. koji pri čemu treba navesti da isti punomoćnik zastupa tužitelje 1., 2., i 3. i u ovršnom postupku br. Ovr-427/22 od 22. siječnja 2024. Sve navedeno, imajući u vidu načelo ekonomičnosti i koncentracije postupka.
15. Budući da tužitelji 1., 2., i 3. u ovom postupku nisu dokazali odlučnu činjenicu – da je kamata bila obračunata protivno propisanoj zabrani anatocizma, kao i uz obračun kapitalizirane zatezne kamate, a teret dokaza čega je na tužiteljima 1., 2., i 3. koji u odnosu na tu odlučnu činjenicu nisu predložili izvođenje odgovarajućih dokaza, a ne na tuženiku koji je osporavao, to je ovaj sud temeljem čl. 221.a ZPP-a tužbeni zahtjev ocijenio nedokazanim, a samim time i neosnovanim.
16. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud ovaj sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja 1., 2., i 3.
17. Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drukčije (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP -a). Stoga je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici.
18. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP-a.
19. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja 1., 2., i 3. odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
20. Prema odredbi članka 40. stava 1. i 2. ZPP-a ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi. Prema stavku 3. istoga članka, ako je vrijednost predmeta spora naznačena previsoko ili prenisko, sud po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika može najkasnije na pripremnom ročištu provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora te rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora. Na pripremnom ročištu održanom 9. ožujka 2026. ovaj sud je, a odlučujući o prigovoru tuženika u pogledu vrijednosti predmeta spora, uvažavajući navode parničnih stranaka, kao i uzimajući u obzir vrijednost spora u ovršnom postupku pod poslovnim brojem Ovr-427/2022, odredio vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari iznosu od 350.000,00 Eura.
21. Zaključno, tuženiku koji je u sporu uspio u cijelosti se prema odredbi članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP-a dosuđuje trošak postupka koji je bio potreban i nužan. Tuženiku pripada trošak sastava odgovora na tužbu po Tbr 8 točka 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine bro j 138/23) i to 2.632,62 bodova, te za zastupanje na ročištima od 9. ožujka 2026 i 10. travnja 2026 po 2.632,62 bodova uvećano vrijednosti boda 2 EURA prema Tbr. 54. OT-a i uvećano za PDV-a prema Tbr. 46. Tarife, što rezultira iznosom od 19.744,65 Eura.
21. 1. Sukladno navedenom odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
22. Tužiteljima 1., 2., i 3 nije priznat trošak ovog parničnog postupka, obzirom da nisu uspjeli u sporu, te isti nije određen, sve pozivom na odredbe čl.155. i 164.stavka 2. ZPP-a, radi čega je trebalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ove presude.
Imotski, 5. svibnja 2026.
Sutkinja
Sanja Vrgoč
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.
DNA
1. tužiteljima 1. 2., i 3. – po punomoćniku
2. tuženiku – po punomoćniku
3. u spis.
