REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Pn-358/2020-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice TF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Vladi Vladika, odvjetniku u Rijeci protiv tuženice- protutužiteljice BF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Vedranu Skočibušiću, odvjetniku iz Čabra, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 24. travnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice-protutuženice RF, odvjetničke vježbenice, a u odsutnosti uredno pozvane tuženice – protutužiteljice, 5. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici-protutužiteljici BF tužiteljici – protutuženici TF isplatiti iznos od 500,00 € (petstoeura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 9. listopada 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženice – protutužiteljice koji glasi:

"1. Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 25.000,00 kn uvećano za zateznu kamatu koja teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak, u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženici-protutužiteljici BF tužiteljici – protutuženici TF naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.749,00 € sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica – protutuženica u tužbi navodi da se 25. kolovoza 2020. oko 17,00 sati vraćala iz šetnje zajedno sa svojim psom kojega je vodila na povodcu. Nakon što su ušli u zgradu u kojoj se nalazi stan u kojem tužiteljica živi, naišli su na tuženicu koja ih je očito tamo pričekala da dođu te je tom prilikom tuženica, bez ikakvog povoda, prema njima upotrijebila suzavac (u obliku spreja - s nadražujućom tvari od 50ml s natpisom „ T KO [katastarska općina]“) i pošpricala tužiteljičinog psa i tužiteljicu. To je kod tužiteljice uzrokovalo trenutnu iritaciju očiju, nosa, usta, kože i dišnog sustava. Učinci da su bili instantni, bolni i intenzivni. Na koži joj je uzrokovao svrbež, osjećaj pečenja, crvenilo, a oči da su je neopisivo pekle i boljele, uz nemogućnost otvaranja očiju određeno vrijeme, a kasnije i žmirkanje. Također, uslijed udisanja suzavca, da je došlo i do kašljanja i davljenja tužiteljice, te otežanog gutanja, pojačanog lučenja sline i boli u prsima. Suzavac da je snažno djelovao i na njezina psa, koji joj se tom prilikom uz snažno cviljenje, energično istrgnuo iz ruku i pobjegao izvan zgrade . Nakon što je prošao prvotni šok, da je zvala hitnu pomoć i policiju. Prilikom napada, ali i naknadno, da je trpjela fizičku bol, zbog sanacije zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica da je bila primorana odlaziti obiteljskom liječniku te na specijalističke preglede kod psihijatra, uzimati i provoditi terapiju i sl. Tužiteljica da je trpjela i dalje trpi strah. Predmetni događaj da je prouzročio čitav niz psihičkih posljedica, a postojeće je tegobe znatno produbio (npr. nesanica, isprekidan san, buđenja tijekom noći, napetost, zabrinutost i tjeskoba, strah od ljudi i da se ne ponovi slična situacije i dr.). Kod tužiteljice da je došlo do smanjenja životne aktivnosti za 2-5%. Te je bila primorana angažirati tuđu pomoć i njegu koja je bila nužna za zadovoljenje njezinih dnevnih životnih potreba. Nakon provedenog vještačenja, tužiteljica je podneskom od 19. ožujka 2026. specificirala tužbeni zahtjev na način da potražuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 500,00 € zajedno sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženica – protutužiteljica osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi da pas u vlasništvu tužiteljice tog dana oko 17,00 sati, nije bio na povodcu ili pod bilo čijom kontrolom, te je nasrnuo na tuženicu u predvorju zgrade na adresi [adresa] u [adresa]. Ovo da nije prvi put da je tužiteljičin pas nasrnuo bilo na tuženicu bilo na druge stanare zgrade. Prethodno opisanom događaju tužiteljičin pas da je nasrnuo na tuženicu u još tri navrata no ti nasrtaji da nisu bili tako intenzivni kao onaj predmetnog dana. Tužiteljica da inače nema običaj vezivati psa te se on slobodno, bez nadzora, kreće hodnicima zgrade i prostorom ispred same zgrade i nasrće na osobe koje naiđu. Tuženica da je teški srčani bolesnik te je uslijed srčanih tegoba prošla i operaciju ugradnje stenta zbog čega je na trajnoj terapiji lijekovima za razrjeđivanje krvi. U dobi od šest godine da je preživjela jaki napad psa bez nadzora u kojem je zadobila ozljede od ugriza po cijelom tijelu, te od kojeg napada joj je zaostao trajni strah od pasa bez nadzora. Tuženičinu kćer da je, u vrijeme kada je ova bila dijete, pred tuženicom napao pas i nanio joj teške ozljede. Tuženičin suprug da je za života je doživio dva napada pasa, radi jednog od kojih je završio na bolničkom liječenju uslijed komplikacija koje je ugriz psa ostavio na jednom od bubrega. Uslijed traumatičnih događaja vezanih uz napade pasa kod tuženice da je zaostao trajni strah od pasa, naročito situacija kada se radi o psima bez nadzora koji joj se približavaju. Tuženica da je i u konstantnom strahu od nastanka otvorene ozljede koju bi, s obzirom na terapiju lijekovima protiv zgrušavanja krvi, bilo vrlo teško sanirati i u odnosu na koju postoji bojazan od iskrvarenja. Uslijed srčane bolesti da joj je narušen imunološki sustav te bi eventualno inficiranje rane kao posljedica ugriza psa za nju vrlo vjerojatno bilo kobno. Sve opisano da su razlozi zbog kojih tuženica sa sobom nosi papar-sprej koji je predmetne zgode upotrijebila kako bi se obranila od nasrtaja tužiteljičinog psa. Ispalila je jedan hitac u smjeru psa, dolje prema zemlji jer je pas niže pasmine. Tužiteljica da se u tom trenutku nalazila izvan zgrade, iza staklenih vrata koja je otvarala te je u tim okolnostima nemoguće da je nadražujuća tvar došla u kontakt s tužiteljicom. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, ističe kako iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljica na kontinuiranoj psihoterapiji. Tuženica da se i sama nakon predmetnog događaja obratila psihijatru radi stresa i straha koji je pretrpjela, a terapija lijekovima koju je ona dobila (Helex) nespojiva je s onom koja se navodi u tužiteljičinoj dokumentaciji.

3. Kako je tuženica u svojstvu tužiteljice podnijela tužbu radi naknade štete protiv ovdje tužiteljice iz istog događaja, a koja tužba se vodila pod posl. brojem Pn-443/2020 to je sud raspravnim rješenjem od 17. rujna 2021. odlučio da će se taj predmet spojit i na predmet Pn-358/2020, te će se predmet nastaviti voditi pod jedinstvenim poslovnim brojem.

4. Tuženica, sada protutužiteljica, u tužbi ponavlja navode iz odgovora na tužbu te postavlja tužbeni zahtjev radi naknade štete. Navodi da je opisani događaj na nju djelovao iznimno stresno i ona da se obratila vlastitom liječniku opće prakse, a od tamo da je upućena i specijalistu psihijatru. Od tada da ima problema sa spavanjem, učestalo se budi, a dnevno osjeća teški nemir koji joj ne dopušta koncentrirati se na svakodnevne obveze. Razdražljiva je i bezvoljna te je vrlo vjerojatno predmetni događaj prouzročio štetne posljedice na njezino zdravlje.

5. Tužiteljica – protutužena se u cijelosti protivila protutužbenom zahtjevu. Navodi kako tuženica – protutužiteljica uopće ne objašnjava što znači da je pas "nasrnuo" na nju, niti opisuje o kakvim se nasrtajima radi te takvi navodi nisu ničime dokumentirani. Osporava navod kako protutuženica nema običaj vezivati svog psa na povodac, prilikom čega se pas slobodno i bez nadzora kreće hodnicima zgrade i prostorom ispred same zgrade. Štoviše, svi susjedi da mogu potvrditi kako ista uvijek šeće psa na povodcu. Također se osporava priloženu medicinsku dokumentaciju protutužiteljice te navodi kako je terapija Helexom ordinirana i ranije, po potrebi. Navodi kako su nejasni navodi tuženice - protutužiteljice da je u konstantnom strahu od nastanka ozljede koja bi eventulano mogla nastati od posljedica ugriza psa, a to bi za nju vjerojatno bilo kobno te ističe kako je tuženica- protutužiteljica ustala s tužbom zbog nečega što bi eventualno moglo biti, a koje bi posljedice nečega mogle biti vjerojatne.

6. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid podatke MUP, PU PGŽ, I. Policijske postaje Rijeka od 21. rujna 2020. (list 6 spisa), optužni prijedlog od 2. lipnja 2020. (list 7-8 spisa), obavijest od 25.8.2020. (list 9 spisa), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (list 10 spisa), zapisnike o ispitivanju osumnjičenika (list 11-15 spisa), lista A za doktore medicine tim I (list 16 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (list 17-20 spisa i list 24-26 spisa), medicinsku dokumentaciju za tuženicu (list 31-33 spisa i 5-7 spojenog spisa Pn-443/2020), izvršen je uvid u prekršajni spis ovoga suda posl. br. Pp J-1194/2020, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (list 63 -64 spisa) i tuženice kao stranke (list 65-66 spisa), saslušani su svjedoci MF (list 91 spisa), ĐF (list 92 spisa), JF (list 92-93 spisa) i VF (list 93 spisa), te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. prim. dr. sc. Elizabeti Dadić Hero, spec. psihijatrije (list 118-132 spisa i 159-160 spisa).

6.1. Sud je odbio provođenje dokaza vještačenjem na okolnost djelovanja papar - spreja, a kako je to tuženica – protutužiteljica predložila na pripremnom ročištu, budući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Sud je također odbio i prijedlog tužiteljice – protutuženice za saslušanjem svjedoka FF te ĆF i AF, djelatnika I. Policijske postaje Rijeka, također iz razloga jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

7. Nakon ocjene dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice - protutuženice osnovan, dok je protutužbeni zahtjev tuženice - protutužiteljice neosnovan.

8. Uvidom u spis ovoga suda posl. br. J-1194/2020 utvrđeno je da je tuženica – protutužiteljica, primjenom načela in dubio pro reo, oslobođena od optužbe da bi 25. kolovoza 2020. u 17,00 sati bez povoda i razloga pri izlasku iz grade na adresi [adresa], nosila sprej sa nadražujućom tvari u ruci, a kada je srela susjedu TF, koja je ulazila u zgradu i vodila svog psa na povodcu, istoj sa sprejom kojeg je držala u ruci spreja psa, kojom prilikom se Marijani pas istrgnuo sa povodca i pobjegao ispred zgrade, a sprej je putem zraka nadražio i uznemirio TF koja je morala zatražiti intervenciju hitne medicinske pomoći, nakon čega BF odlazi sa adrese, a TF odlazi u svoj stan kamo poziva HMP i policiju, pa da bi time postupila protivno odredbi čl. 29. stavak 5. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana te počinila djelo prekršaja iz članka 71. stavak 1. točke 6. istog Zakona.

9. U svom iskazu tužiteljica je navela da se dana 25. kolovoza 2020. godine oko 17,30 sati vraćala iz šetnje sa psom te prilazila ulazu u zgradu, pri čemu je istaknula da su ulazna vrata izvana zatamnjena, dok iznutra omogućuju pogled prema van. Približavajući se ulazu, u unutrašnjosti zgrade, na udaljenosti od oko jednog metra od vrata, uočila je tuženicu koja je u ruci držala predmet koji tada nije mogla jasno razaznati. Otvorila je vrata zgrade, pri čemu je pas ušao djelomično u unutrašnjost, a ona je zakoračila jednom nogom u zgradu. U tom trenutku, bez međusobnog približavanja, tuženica je iznenada i bez prethodnog upozorenja pošpricala sadržaj iz predmeta koji je držala u ruci. Nakon toga pas se izvukao iz ogrlice i istrčao iz zgrade, a tužiteljica je krenula za njim, dok se tuženica udaljila svojim putem. Tužiteljica je potom pitala tuženicu čime ju je pošpricala, na što joj je odgovoreno „što vas briga“. Na njezinu reakciju da nije normalno napasti životinju, tuženica je odgovorila da ju je fotografirala s psom koji je bio bez povodca te da će je prijaviti policiji. Tužiteljica je potom otišla u stan, dok je tuženica otišla svojim putem. Pokušala je psu isprati oči vodom, pri čemu je i sama osjetila simptome izloženosti spreju – pečenje u grlu, poteškoće u cijelom tijelu te otežano otvaranje očiju, uz spoznaju da joj je i stopalo bilo zahvaćeno. Navela je da ranije nije imala iskustva sa suzavcem te nije znala za takve reakcije. Kontaktirala je policiju, a policijski službenik ju je uputio da pozove hitnu pomoć i da boravi na zraku izvan zgrade. Nakon toga je kontaktirala MF, a u tom je razdoblju uočila povratak tuženice, pri čemu je navela da joj je vid bio otežan zbog suzenja i otečenosti očiju te da tuženica nije pokazala empatiju niti kajanje, već je odbila reći svoj identitet i zaprijetila prijavom policiji. Po dolasku MF, isti je otišao do stana tuženice nakon što je od susjeda saznao njezin identitet, dok se tužiteljica vratila u svoj stan. Ubrzo je stigla hitna pomoć, tužiteljica je pregledana te joj je preporučeno hidratiziranje i boravak na zraku. Navela je da se u tom razdoblju osjećala vrlo loše, fizički i psihički, te da zbog stanja psa nije mogla odmah potražiti veterinarsku pomoć, iako mu je vid bio ugrožen. U odnosu na psa navela je da se radi o mješancu manjeg rasta, težine ispod 10 kilograma, koji je pri dolasku imao okovratnik i podesivi povodac. Istaknula je da je pas prilikom dolaska bio miran, nije lajao niti je pokazivao agresivno ponašanje. Pojasnila je da je tuženicu mogla vidjeti unatoč zatamnjenju vrata jer se kroz takvo staklo ipak može razaznati sadržaj, iako otežano. Nadalje je opisala da je desnom rukom otvorila vrata, dok je u lijevoj držala povodac, te da je pas djelomično ušao u zgradu, a ona zakoračila unutra, pri čemu je tuženica bila udaljena oko jednog metra i bez reakcije psa iznenada upotrijebila sprej. Navela je da je tuženicu ranije viđala u zgradi te da joj je ona prigovarala zbog glasnoće psa, pri čemu je istaknula da se pas uvijek kretao na povodcu i da se njegovo ponašanje nije mijenjalo. Također je izjavila da nikada nije imala problema u smislu da bi pas nekoga napao ili ugrizao. Zbog događaja da je imala zdravstvene poteškoće, da se obraćala liječniku, odlazila na psihoterapiju te da joj se zdravstveno stanje pogoršalo. Izjavila je i da se nakon događaja više ne susreće s tuženicom, budući da je, kako navodi, izbjegavanje i maltretiranje od strane tuženice nastavljeno, zbog čega se preselila i sada živi u drugom dijelu grada. Na pitanje o ulazu u zgradu navela je da je portun bio povremeno zaključan, ali se ne može sjetiti je li u konkretnom trenutku bio zaključan, dok je način otključavanja opisala tako da se ključ stavlja u bravu i okreće.

9.1. U svom iskazu tuženica je navela da se predmetni događaj zbio 25. kolovoza 2020. godine oko 17,20 sati, kada je namjeravala izaći iz zgrade i otići u trgovinu Kaufland. Istaknula je da je u trenutku izlaska u ruci nosila stvari za odlaganje, a kod ulaznih vrata zatekla je tužiteljicu s psom koji nije bio vezan. Navela je da je od ranije imala strah od predmetnog psa jer ju je, prema njezinim tvrdnjama, u tri ranije situacije napao, uključujući i jedan događaj u kojem se zaletio prema njoj u zgradi, zbog čega je, kako navodi, reagirala iz straha jer se zbog zdravstvenih razloga ne smije ozlijediti. Kritičnog dana, vidjevši psa bez povodca ispred vrata, u strahu je ispustila stvari koje je nosila i iz torbe izvadila sprej na bazi papra. Kako je navela, tužiteljica je u tom trenutku odškrinula vrata, pas je djelomično ušao u zgradu i krenuo prema njoj na udaljenosti od oko jednog metra, zbog čega je sprej upotrijebila radi obrane. Tuženica je nadalje navela da pas nije pokazivao reakcije koje bi smatrala sigurnima te ga je opisala kao nesocijaliziranog, navodeći ranija iskustva skakanja na ljude i glasnog ponašanja u zgradi. Istaknula je da tužiteljica u trenutku njezine reakcije još nije bila u potpunosti ušla u zgradu te da je nakon događaja pas izašao van, što, prema njezinom mišljenju, potvrđuje da je bio nevezan. Navela je da je sprej upotrijebila u minimalnoj mjeri te da psa nije namjerno napala, nego se branila. Nakon toga je otišla u trgovinu Kaufland, a po povratku je zatekla tužiteljicu ispred zgrade, gdje su ponovno razmijenile optužbe. Navela je da ranije između njih nije bilo ozbiljnijih sukoba, osim njezinih zahtjeva da se pas drži na povodcu. Istaknula je da je nakon događaja osjećala strah zbog verbalnog sukoba i reakcije tužiteljice te da je kasnije izbjegavala kontakte s njom. Također je navela da je zbog ranijih iskustava s ozljedama od pasa i općenitog straha sprej nabavila ranije, ali ga do tada nije koristila niti je ikada unaprijed upozoravala tužiteljicu da ga posjeduje. Na poseban upit navela je da do fizičkog kontakta između nje i psa ranije nije dolazilo jer je reagirala povlačenjem i upozorenjima da se pas veže, te da smatra kako je njezina reakcija kritične zgode bila isključivo obrambena.

9.2. Svjedok MF iskazao je da ga je tužiteljica predmetnog dana nazvala u panici i rekla da ju je susjeda napala suzavcem, nakon čega je u roku od 15 do 20 minuta došao do njezina stana. Po dolasku je u ulazu zgrade osjetio miris suzavca te je i sam imao tegobe. Naveo je da su pozvali hitnu pomoć i policiju. Opisao je da je tužiteljica bila u lošem stanju, s natečenim očima, suzama, crvenilom i osjećajem pečenja, dok je pas također bio uznemiren. Istaknuo je da se radi o mješancu manjeg rasta, koji nije bio opasan niti je ranije pokazivao agresivno ponašanje. Nadalje je naveo da je nakon poziva policiji otišao do stana tužene, gdje je njezinu suprugu rekao da će se situacija riješiti putem policije, ne želeći ulaziti u raspravu. Pas da nije lajao niti se sjeća da bi ikada skočio na tuženu. Tužena da je ponekad znala predbacivati da ga moraju odgojiti zato jer bi naglo izletio van kad bi ga vodili u šetnju jer se jako veselio šetnjama. Uvijek da je bio na fleksi povodcu.

9.3. Svjedok ĐF, suprug tuženice, je iskazao da nije osobno vidio predmetni događaj jer se u to vrijeme nalazio u stanu, već svoja saznanja temelji na onome što mu je ispričala supruga. Naveo je da mu je supruga rekla kako je prilikom izlaska iz zgrade, neposredno prije izlaska na ulicu, naišla tužiteljica sa psom koji se kretao oko nje bez uzice, uslijed čega se prestrašila zbog mogućih zdravstvenih posljedica u slučaju ugriza. U tom je trenutku, prema njegovim navodima, spustila stvari, izvadila sprej na bazi papra i njime pošpricala psa, nakon čega je pas istrčao van, a tužiteljica krenula za njim. Dalje je naveo da je njegova supruga potom otišla u trgovinu, gdje se zadržala oko 40 minuta, a po povratku kući bila je uznemirena te je uzela tabletu za smirenje. Također je naveo da je do njihovog stana došao partner tužiteljice, koji se, prema njegovim riječima, ponašao nepristojno i prijetio, zbog čega su odlučili otići na policiju, gdje su dali iskaz. Istaknuo je da njegova supruga ima ozbiljne zdravstvene probleme, uključujući srčane tegobe i poremećaj zgrušavanja krvi, zbog čega izbjegava svaku mogućnost ozljede, te da je sprej nabavila ranije u inozemstvu radi samoobrane, ali ga prije ovog događaja nije koristila. U odnosu na psa, naveo je da ga je viđao kako laje, trči i skače te da je jednom prilikom skočio na njega, iako ga nije ugrizao, zbog čega ga smatra potencijalno agresivnim, ali nema saznanja da bi pas nekoga ugrizao. Također je istaknuo da se pas kretao bez uzice.

9.4. Svjedokinja OF iskazala je da nije prisustvovala predmetnom događaju te da svoja saznanja temelji na onome što su joj stranke ispričale, budući da su svi živjeli u istoj zgradi. Navela je da joj je tuženica rekla kako je srčani bolesnik te da je psa doživjela agresivnim, zbog čega se, iz straha od mogućih zdravstvenih posljedica u slučaju ugriza, odlučila braniti uporabom spreja. S druge strane, tužiteljica joj je ispričala da se vraćala iz šetnje te da je tuženica pri ulazu u zgradu pošpricala psa suzavcem, koji se u malom prostoru proširio i zahvatio i nju. U odnosu na psa, svjedokinja je navela da ga je viđala u šetnji i dva puta u liftu, kada je bio na povodcu, da na nju nije lajao niti se osjećala ugroženo, te da ga osobno ne smatra agresivnim. Opisala ga je kao manjeg mješanca, težine oko 6 do 7 kilograma .

9.5. Svjedok VF je u svojem iskazu naveo da nije bio prisutan događaju jer se u to vrijeme nije nalazio u Rijeci, već u Garešnici, te da o događaju ima saznanja isključivo iz kazivanja tuženice, koja mu je rekla da je naišao pas i da ga je pošpricala sprejem. U odnosu na psa tužiteljice naveo je da se radi o manjem psu, težine oko 5– 6 kilograma, te da prema njegovom iskustvu nije bio opasan, ističući da nikada nije napadao njegovog psa, dok je njegov pas znao napadati psa tužiteljice. Također je naveo da nema saznanja o strahu obitelji ĐF od pasa, ali da je stekao dojam da nisu skloni životinjama, pri čemu sam nije imao neugodnih iskustava s njima.

10. Iskaz tužiteljice sud ocjenjuje u bitnome uvjerljivim i vjerodostojnim. Njezin iskaz je logičan, detaljan i u bitnim dijelovima konzistentan, kako u pogledu samog tijeka događaja, tako i u pogledu posljedica koje je pretrpjela. Opis događaja dan je spontano i bez značajnih proturječnosti, a dodatno je potkrijepljen iskazom svjedoka MF u dijelu koji se odnosi na neposredne posljedice događaja, odnosno njezino zdravstveno stanje i prisutnost nadražujućeg sredstva u prostoru zgrade.

10.1. S druge strane, sud iskaz tuženice prihvaća djelomično, i to u dijelu u kojem opisuje vlastitu percepciju događaja i osjećaj straha, no ne i u dijelu u kojem nastoji opravdati nužnost svoje reakcije. Naime, iako sud ne dovodi u pitanje da je tuženica mogla osjećati strah, njezin iskaz u pogledu postojanja neposredne i konkretne opasnosti od napada psa nije potvrđen drugim provedenim dokazima. Posebno valja istaknuti da niti jedan od ispitanih svjedoka nije potvrdio da bi predmetni pas bio agresivan ili da bi ranije napadao ljude na način kako to tuženica opisuje. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je iskaz tuženice u tom dijelu subjektivno obojen i usmjeren na umanjenje vlastite odgovornosti.

10.2. Iskaz svjedoka MF sud ocjenjuje vjerodostojnim u dijelu u kojem opisuje okolnosti koje je neposredno opazio po dolasku na mjesto događaja. Njegov iskaz je jasan, životan i podudara se s iskazom tužiteljice u pogledu njezina stanja, kao i postojanja nadražujućeg sredstva u prostoru. Iako je riječ o osobi bliskoj tužiteljici, sud nije našao elemenata koji bi upućivali na to da je njegov iskaz neistinito ili pristrano konstruiran.

10.3. Iskaze svjedoka ĐF, DF i VF sud ocjenjuje ograničene dokazne vrijednosti u pogledu samog tijeka događaja, budući da isti nisu bili neposredno prisutni predmetnom događaju. Pri tome sud osobito ističe da svjedok ĐF iskazuje pretežito na temelju onoga što mu je prenijela tuženica, dok svjedokinja OF iznosi suprotstavljene verzije događaja kako su joj ih prenijele obje stranke, bez vlastitog opažanja. Svjedok VF, iako nije bio prisutan događaju, svojim iskazom u dijelu koji se odnosi na karakter psa dodatno dovodi u pitanje tvrdnje tuženice o njegovoj agresivnosti.

11. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je do štetnog događaja došlo na način da je tuženica, u trenutku kada je tužiteljica s psom na povodcu ulazila u zgradu, bez prethodnog upozorenja i bez postojanja neposredne i konkretne opasnosti, upotrijebila sprej s nadražujućom tvari u smjeru psa, pri čemu je došlo do raspršivanja sredstva u zatvorenom prostoru ulaza zgrade, koje je zahvatilo i tužiteljicu. Sud pritom nije prihvatio navode tuženice da je pas bio bez nadzora ili da je postojala realna opasnost od napada, budući da takve tvrdnje nisu potvrđene drugim dokazima, već su, naprotiv, opovrgnute iskazima svjedoka i utvrđenim okolnostima slučaja.

11.1. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je pas bio manjeg rasta, da se nalazio na povodcu te da nije pokazivao agresivno ponašanje koje bi opravdavalo uporabu sredstva prisile poput suzavca. Činjenica da se pas nakon prskanja istrgnuo i pobjegao ne može se tumačiti kao dokaz njegove agresivnosti, već upravo suprotno – kao posljedica iznenadne i bolne reakcije na nadražujuće sredstvo.

11.2. Sud također nije prihvatio navode tuženice da je postupala u nužnoj obrani. Za postojanje nužne obrane potrebno je da postoji istodobni protupravni napad koji se odbija razmjernim sredstvima. U konkretnom slučaju takav napad nije dokazan, niti proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja. Subjektivni osjećaj straha, iako razumljiv s obzirom na osobna ranija iskustva tuženice, sam po sebi ne može opravdati uporabu sredstva koje objektivno može prouzročiti štetne posljedice drugim osobama, osobito u zatvorenom prostoru.

11.3. Nadalje, sud je utvrdio da je tuženica – protutužiteljica morala i mogla biti svjesna da će uporaba spreja u takvim okolnostima zahvatiti i tužiteljicu, s obzirom na blizinu i ograničen prostor ulaza zgrade, čime je postupila najmanje s nepažnjom u smislu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje: ZOO). S druge strane, tuženica – protutužiteljica nije dokazala postojanje okolnosti koje bi isključivale njezinu odgovornost, odnosno nije dokazala da je postojala stvarna, neposredna i konkretna opasnost od napada psa koja bi opravdavala uporabu spreja kao nužnu i razmjernu obrambenu radnju. Također nije dokazala da bi tužiteljica-protutuženica postupala protupravno ili pridonijela nastanku štete na način da psa nije držala pod nadzorom, niti su takvi navodi potvrđeni drugim provedenim dokazima.

12. U odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva sud je proveo psihijatrijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Elizabeti Dadić-Hero koja je u svojem nalazu i mišljenju navela kako uvažavajući sve činjenice iz spisa kao i nakon razgovora sa tužiteljicom – protutuženicom zaključuje da je urednog psihomotornog razvoja. Tužiteljica- protutuženica da je osoba koja ne boluje od nedovoljnog duševnog razvitka, duševne bolesti ili težeg duševnog poremećaja. Nadalje, iz razgovora je vještakinja saznala o ranijim psihijatrijskim liječenjima radi tjeskobe i depresivnosti i da je pomoć tražila najprije na Klinici za psihijatriju KBC Rijeka, no radi „neslaganja“ oko terapije alprazolama zatražila je mišljenje drugog psihijatra (privatno) kod kojeg ne odlazi zadnje dvije godine. Pohađala je i grupnu terapiju kroz koje je nastojala mijenjati svoje ranije obrasce ponašanja (neovisno o sadašnje događaju). Sama tužiteljica - protutuženica je navela da joj je radi događaja korigirana terapija, te iznosi pojačane simptome koje je ranije imala. Uvidom u dostavljenu medicinsku dokumentaciju utvrđeno je da je psihijatrijski i ranije liječena, a dostavljena dokumentacija Klinike za psihijatriju KBC Rijeka je za period od 26.8.2020. (list 18) do 4.11.2020 (list 26 spisa). Najprije je pregledana od strane Hitne medicinske pomoći (list 25 spisa) 25.8.2020. gdje je savjetovana, da bi se 26.08.2020. javila svom psihijatru radi pogoršanja psihičkog stanja. Dijagnoza koja je postavljena bila je Akutna reakcija na stres F43.0. Vještakinja je u svojem mišljenju navela da je navedeni poremećaj prolazan i koji se razvija obično kod osobe bez drugog mentalnog poremećaja i pojavljuje se kao reakcija na izniman fizički ili psihički stres te obično prolazi nakon nekoliko sati ili dana. Vulnerabilnost osobe je bitan čimbenik, jer sve osobe koji su izloženi iznimnom stresoru ne razvijaju poremećaj. Obično su prisutni vegetativni simptomi i znakovi panične anksioznosti.

12.1. U odnosu na procjenu straha vještakinja je navela kako tužiteljica - protutuženica opisuje sam događaj, a neke činjenice (korištenje spreja) razaznaje tek dolaskom u stan. Stoga nije mogao biti prisutan egzistencijalni strah, odnosno primaran strah.

12.2. Sekundarni strah predstavlja strah u širem smislu, odnosno prevladavajuće raspoloženje. Strah se proživljava kroz nagonsko-instinktivnu sferu kao i kroz racionalnu. Intenzitet straha ovisi i o tijeku i ishodu liječenja. Sekundarni strah započinje već u vrijeme primarnog straha, a kako tužiteljica-protutuženica nije razaznala i znala za korištenje spreja može se zaključiti da strah jakog intenziteta nije ni postojao. U tom periodu kontaktirala je bivšeg partnera, skupa s njim kontaktirala i susjede dok je očekivala dolazak policije. Dakle, logično je postupala, razmišljala i zaključivala.

12.3. Strah srednjeg intenziteta trajao je do pružanja liječničke pomoći od strane Hitne medicinske pomoći radi opisanih smetnji pečenja u grlu i suzenja očiju. Strah blagog intenziteta trajao je do javljanja svom psihijatru odnosno 26.08.2020. (list 18 spisa). Za pretrpljene fizičke bolove vještakinja je navela kako navedeno nije u domeni psihijatra, isto kao i potreba za tuđom pomoći i njegom iako iz općeg medicinskog znanja uvažavajući činjenice opisanog događaja i nakon njega, doimlje da isto nije bilo potrebno. Smanjenje životnog aktiviteta nije utvrđen kod tužiteljice - protutuženica. Naime, uredno funkcionira radno i socijalno, realizirala je kupovinu nekretnine, ostvarila emocionalnu vezu, upražnjava svoje hobije, bavi se jogom, odlazi u šetnje, izlazi s prijateljima.

12.4. Odgovarajući na primjedbe tužiteljice – protutuženice sudska vještakinja je navela da "metoda" procjene straha ne postoji već da postoji medicinska dokumentacija koja određene stvari objektivizira te se ista koristi kod izrade nalaza i mišljenja. Strah jakog intenziteta da nije mogao postojati jer sama tužiteljica uopće nije prepoznala ugrozu u trenutku samoga događaja. Jaki stres nas blokira u svojim promišljanjima i zaključivanjima, dok su radnje koje je radila tužiteljica - protutuženica bile u smjeru logike procjene zaključivanja, štićenja svojih prava i interesa i nema se dojam da je bio preplavljujući strah koji onemogućava osobu. U trenutku samog događaja tužiteljica nema osjećaja ugroze za vlastiti život i zdravlje već se fokusirala na bijeg njezinog ljubimca. Sve ostalo da bi bila hipoteza jer sama tužiteljica u trenutku samog događaja nije bila ničim ugrožena, a i sama je prilikom izrade nalaza i mišljenja navela da je mislila da je kućni ljubimac poprskan parfemom, što sigurno ne pokazuje nikakvu ugrozu da bi mogli govoriti o strahu jakog intenziteta. Konačno, na pitanje da li funkcioniranje tužiteljice upravo isključuje smanjenje životne aktivnosti u 100% omjeru vještakinja je navela kako s obzirom na funkcioniranje u svakodnevici, dinamiku samoga događaja je cijenila na način da nema smanjenog životnog aktiviteta jer nije bila u životnoj ugrozi odnosno u samome događaju nije bila izložena značajnijoj traumi. Naglasila je da u psihijatrijskim vještačenjima ne postoji smanjenje životnog aktiviteta od 100 %, pa je tako teški oblik PTSP između 10-15% dok organska oštećenja koja mogu uzrokovati trajnu nepokretnosti, sljepoću i gluhoću (na primjer, nakon velikih ozljeda mozgovine) imaju maksimalno smanjenje životne aktivnosti do 60%.

12.5. Tužiteljica – protutuženica je prvotno ustrajala na sekundarnom vještačenju po drugom vještaku psihijatrijske struke navodeći kako je nalaz i mišljenje vještaka prožet proturječnostima i nije u skladu sa pravilima struke, da bi podneskom od 19.3.2026. odustala od ovog prijedloga iz razloga ekonomičnosti postupka. Također je odustala i od provođenja dokaza oftamološkim vještačenjem na okolnost jačine pretrpljenih bolova.

12.6. S druge strane, sud je naložio tuženici – protutužiteljici da uplati predujam za provođenje psihijatrijskog vještačenja na okolnost pretrpljenog straha uz upozorenje da će sud odustati od provođenja ovog dokaza ako u dodijeljenom roku ne postupi po nalogu suda. Budući da tuženica – protutužiteljica nije postupila po nalogu suda, sud je odustao od provođenja ovog dokaza.

12.7. Sud je nalaz i mišljenje sudske vještakinje Elizabete Dadić-Hero ocijenio vjerodostojnim, stručnim i uvjerljivim, izrađenim u skladu s pravilima struke i na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije u spisu te neposrednog pregleda i razgovora s tužiteljicom-protutuženicom. Nalaz je jasan, logičan i međusobno neproturječan, a zaključci vještakinje utemeljeni su na relevantnim činjenicama utvrđenim tijekom postupka, kao i na općeprihvaćenim medicinskim kriterijima u području psihijatrije. Primjedbe tužiteljice-protutuženice na nalaz i mišljenje sud ne nalazi osnovanima, budući da iste nisu potkrijepljene stručnim argumentima niti su dovele u pitanje metodološku ispravnost ili zaključke vještakinje. Naprotiv, vještakinja se na iznesene primjedbe očitovala jasno i uvjerljivo, dodatno pojašnjavajući način procjene straha i naglašavajući oslonjenost na medicinsku dokumentaciju kao objektivan izvor podataka.

13. Slijedom navedenih utvrđenja, sud nalazi da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu na strani tuženice - protutužiteljice, budući da je njezinom protupravnom radnjom nastala šteta tužiteljici - protutuženoj, pri čemu postoji uzročna veza između radnje i nastale štete. Odluku o visini pravične novčane naknade sud je donio primjenom čl. 1100. ZOO-a, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, osobito o intenzitetu i trajanju straha, kao i svrsi te naknade.

13.1. Sud nalazi da je potraživani iznos od 500,00 € primjeren pravičnoj novčanoj naknadi, imajući u vidu da je tužiteljica - protutuženica pretrpjela kratkotrajne fizičke tegobe te strah srednjeg, a potom blagog intenziteta, bez trajnih posljedica i bez smanjenja životne aktivnosti. Iako se radi o šteti manjeg intenziteta, sud je prilikom odlučivanja uzeo u obzir okolnosti nastanka štete, osobito iznenadnost i neosnovanost postupanja tuženice - protutužiteljice te činjenicu da je do štetnog djelovanja došlo uporabom nadražujućeg sredstva u zatvorenom prostoru.

13.2. Prema mišljenju ovoga suda, svrha pravične novčane naknade nije samo kompenzacija trajnih ili osobito teških posljedica, već i pružanje zadovoljštine za pretrpljene fizičke bolove i strah koji prelaze prag uobičajenih, svakodnevnih neugodnosti. U konkretnom slučaju, tužiteljica je bila izložena iznenadnom i ničim izazvanom djelovanju nadražujućeg sredstva u zatvorenom prostoru, što je kod nje izazvalo realne i objektivno potvrđene fizičke tegobe, kao i osjećaj straha. Takva situacija po svojoj prirodi prelazi razinu trivijalne štete koju bi svaka osoba bila dužna tolerirati u svakodnevnom životu. Sud je nadalje uzeo u obzir i okolnosti nastanka štete, osobito činjenicu da je štetna radnja poduzeta bez prethodnog upozorenja, u neposrednoj blizini tužiteljice i u prostoru u kojem nije imala mogućnost izbjeći njezino djelovanje. Upravo takve okolnosti dodatno pojačavaju intenzitet doživljene nelagode i opravdavaju pružanje sudske zaštite putem novčane naknade.

13.3. Sud je tužiteljici – protutuženici dosudio i zatezne kamate na dosuđeni iznos štete, temeljem čl. 1103. ZOO-a koje teku od utuženja (9. listopada 2020.) do isplate.

13.4. Slijedom svega navedenog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

14. S druge strane, tijekom postupka nije utvrđeno da bi na strani tužiteljice – tuženice postojala protupravna radnja naspram tuženice – protutužiteljice niti da bi tuženica – protutužiteljica trpjela ikakvu štetu. Navodi tuženice - protutužiteljice ostali su na razini subjektivnog doživljaja, bez dostatne objektivne potvrde. Osim toga, iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je upravo tuženica – protutužiteljica svojim postupanjem izazvala predmetni događaj, odnosno da je uporaba spreja bila neopravdana i neproporcionalna okolnostima. Slijedom toga, ne postoji uzročna veza između postupanja tužiteljice i navodne štete koju tuženica – protutužiteljica potražuje.

14.1. Slijedom navedenog valjalo je odbiti protutužbeni zahtjev i odlučiti kao u točki II. izreke presude.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. i 155. ZPP -a i Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika. Sud je tužiteljici - protutuženici priznao trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe (200,00 € - Tbr. 7/1), sastav podnesaka od 4.1.2021., 15.1.2026. i 19.3.2026. (200,00 €, svaki podnesak - Tbr. 8/1), sastav podneska od 5.1.2021. (50,00 € - Tbr. 8/3) te pristup na ročišta održana 17.9.2021., 31.5.2022., 27.1.2023. i 17.3.2026. (200,00 €, svako ročište – Tbr. 9/1), sve uvećano za pripadajući PDV (412,50 €). Sud je tužiteljici priznao i trošak vještačenja u iznosu od 650,00 € te trošak sudske pristojbe na tužbu (36,50 €).

15.1. Sud je tužiteljici – protutuženoj dosudio kamate na parnični trošak koje teku od presuđenja do isplate, temeljem čl. 151. st.3. ZPP-a.

15.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Rijeci, 5. svibnja 2026.

Sutkinja

Iva Ivanišević Mostovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana njezina primitka, nadležnom županijskom sud, putem ovoga suda.

DNA:

1. Pun. tužitelja putem eKomunikacije uz nalog za platež pristojbe na presudu

2. Pun. tuženika putem eKomunikacije