REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Povrv-1234/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja Monel upravljanje d.o.o., Zagreb, Ilica 128/1, OIB: 61390726555, kojeg zastupa punomoćnik Luka Kurjan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 24. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 5. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Jasna Zorić iz Zagreba pod brojem UPP/OS-Ovrv- 241/2025 dana 4. travnja 2025. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.014,35 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.557,15 EUR od 16.05.2024. do isplate,

- na iznos od 1.557,15 EUR od 16.06.2024. do isplate,

- na iznos od 1.557,15 EUR od 16.07.2024. do isplate,

- na iznos od 1.557,15 EUR od 16.08.2024. do isplate,

- na iznos od 1.557,15 EUR od 16.09.2024. do isplate,

- na iznos od 1.557,15 EUR od 16.10.2024. do isplate,

- na iznos od 1.557,15 EUR od 16.11.2024. do isplate,

- na iznos od 1.557,15 EUR od 16.12.2024. do isplate,

- na iznos od 1.557,15 EUR od 16.01.2025. do isplate,

i nadoknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 617,68 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 93,30 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Postupak u ovoj pravnoj stvari započeo je 3. veljače 2025. podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na osnovu kojeg je javni bilježnik Jasna Zorić iz Zagreba donio rješenje o ovrsi pod brojem UPP/OS -Ovrv-241/2025 od 4. travnja 2025. kojim je naloženo tuženiku (tada ovršeniku) da u roku od osam dana namiri tražbinu tužitelja (tada ovrhovoditelja) u iznosu od 14.014,35 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose pobliže navedene pod točkom I. izreke ove presude te da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 617,68 EUR, također sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Nakon što je tuženik podnio pravodoban prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi kojim je u cijelosti osporio utuženu tražbinu, ovaj je sud rješenjem pod brojem Povrv-1234/2025-4 od 23. prosinca 2025. rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je u tom dijelu ukinuo provedene radnje, a postupak je, nakon pravomoćnosti navedenog rješenja, nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu (koji se sada smatra tužbom) i tijekom postupka navodi da je upravitelj stambene zgrade [adresa] u [adresa] i da suvlasnici zgrade prema tuženiku imaju dospjelo novčano potraživanje s osnove neplaćenih doprinosa za sredstva zajedničke pričuve za period od travnja do prosinca 2024. za podrumski poslovni prostor površine 103,81 m2 po cijeni pričuve od 15,00 EUR/m2 utemeljenoj na Međuvlasničkom ugovoru i obračunu pričuve. Glede pasivne legitimacije navodi da ona proizlazi iz opsežne pisane korespondencije između tuženika/suvlasnika i upravitelja iz koje proizlazi nedvojbeno tuženikovo priznanje pasivne legitimacije. Osim toga, tuženik je protiv korisnika tog prostora vodio postupak radi predaje u posjed pred ovim sudom pod brojem P-448/16 u kojem je donesena presuda kojom je naložena predaja u posjed predmetne nekretnine tuženiku. Nadalje, tuženik se na traženje suvlasnika ĐE očitovao da su predmetni prostori ex lege u imovini tuženika do okončanja upravnog postupka povrata imovine, a osim toga, tuženik se priključio suvlasnicima zgrade u izvanparničnom postupku pokrenutom radi smanjenja zajedničke pričuve te je dopisom od 20. siječnja 2025. naveo da će plaćanje pričuve regulirati sukladno odluci Općinskog građanskog suda u Zagrebu. U odnosu na visinu pričuve, tuženik pojašnjava da je Odluka suvlasnika o povećanju pričuve usvojena sa 51% suvlasničkih udjela i proizvodi pravne učinke, a donesena je radi potrebe temeljite obnove nekretnine.

4. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (koji se sada smatra odgovorom na tužbu) i tijekom postupka osporava osnovanost i visinu utužene tražbine navodeći da ne postoji nikakva pravna osnova po kojoj bi tuženik bio zadužen kao obveznik plaćanja utuženog iznosa. Ujedno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer nije suvlasnik nekretnine, nikad nije bio suvlasnik niti je u posjedu poslovnih prostora koji su nastali od zajedničkih dijelova u podrumu . Istaknuo je da je ranijem upravitelju plaćao pričuvu za sporni poslovni prostor. Naime, taj prostor nije upisan u zemljišnoj knjizi kao poseban dio nekretnine, a tuženik je pričuvu plaćao jer je smatrao da se radi o prostoru koji je oduzet po prijašnjim propisima vlasnicima, a za koji prostor se vodio postupak povrata i stoga je tuženik imao osnovu smatrati da je obveznik naknade. Svi dopisi na koje se tužitelj u ovom sporu poziva rezultat su činjenice da je u tijeku bio postupak povrata i da je tuženik sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" br. 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02., 98/19. – dalje: Zakon o naknadi) bio obveznik naknade. Međutim, kad je obustavljen upravni postupak radi povrata, tuženik je saznao da se radi o poslovnom prostoru koji je nastao prenamjenom zajedničkih prostorija. Osim toga, pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Povrv-5103/2019 od 7. svibnja 2021. odbijen je tužbeni zahtjev tuženika za isplatu naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora iz razloga nedostatka aktivne legitimacije tuženika (u tom parničnom postupku tužitelja), a u tom su postupku predstavnik suvlasnika ĐE i ĐED tvrdili da je sporni prostor kupljen temeljem kupoprodajnog ugovora iz 2018. U odnosu na presudu kojom je društvo Alfa-micro d.o.o. naloženo predati prostor u posjed tuženiku tuženik je naveo da ista nikad nije postala pravomoćna jer je nad tim društvom otvoren stečajni postupak, a tuženik više nema pravni interes zahtijevati nastavak tog postupka jer nije obveznik naknade. S tim je u vezi naveo i da će se povući iz izvanparničnog postupka koji suvlasnici vode radi smanjenja pričuve.

5. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom i čitanjem dokumentacije u spisu koja je ocijenjena u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP).

6. Ocjenom provedenih dokaza, i to kako svakog dokaza zasebno, tako i dovođenjem svih provedenih dokaza u međusobnu vezu, jednako kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj je sud došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Naime, predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja kao upravitelja zgrade u [adresa] za isplatu iznosa od 14.014,35 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama na ime neplaćenih doprinosa za sredstva zajedničke pričuve za poslovni prostor površine 103,81 m2 u razdoblju od travnja do prosinca 2024.

8. Između stranaka nije sporno da je tužitelj upravitelj navedene zgrade, a njegova aktivna legitimacija ujedno proizlazi iz Međuvlasničkog ugovora od 28. ožujka 2024. (list 45.-53. spisa) i Ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 29. ožujka 2024. (list 57.-64. spisa). Time je tužitelj kao upravitelj zgrade ovlašten pokretati i voditi postupke u ime suvlasnika radi naplaćivanja doprinosa za sredstva zajedničke pričuve budući da upravitelj, na temelju odredbe čl. 378. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst – dalje: ZV), zastupa suvlasnike u vezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelom, osim ako međuvlasničkim ugovorom nije drugačije određeno.

9. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika. Naime, sastavni dio Međuvlasničkog ugovora od 28. ožujka 2024. je popis suvlasnika (list 56. spisa) te je u odnosu na poslovni prostor u prizemlju površine 103,81 m2 (na koji se odnosi utuženo potraživanje) kao suvlasnik naveden tuženik. Međutim, ova je činjenica među strankama sporna pa je stoga na tužitelju bio teret dokazivanja iste (čl. 219. ZPP) . Navedeno, prema ocjeni suda, tužitelj nije s uspjehom dokazao. Naime, tuženik nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik navedenog poslovnog prostora jer niti taj prostor kao poseban dio nekretnine nije upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 120. - 123. spisa). Tužitelj nije dokazao niti da je tuženik izvanknjižni vlasnik, odnosno da je vlasništvo stekao zakonom ili na temelju odluke suda ili drugog nadležnog tijela, a koje pravo nije upisano u zemljišnoj knjizi. Nije dokazao da bi tuženik imao bilo kakav valjan pravni temelj (valjanu osnovu) za stjecanje vlasništva spornog poslovnog prostora. Dakle, tužitelj nije dokazao da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik navedenog prostora i time suvlasnik cijele nekretnine i da bi time bio obveznik uplaćivanja doprinosa za sredstva zajedničke pričuve u smislu čl. 380. ZV. To iz razloga što je obveza plaćanja doprinosa za sredstva zajedničke pričuve zakonska obveza svih suvlasnika nekretnine (čl. 89. st. 1. i 2. ZV, čl. 90. st. 2. ZV).

10. Svi dokazi na koje se tužitelj poziva, a koji bi trebali poslužiti sudu kao temelj utvrđenja postojanja tuženikove obveze za plaćanjem zajedničke pričuve, nisu dostatni da bi se došlo do zaključka o postojanju pasivne legitimacije tuženika u ovom sporu. Naime, nije sporno da se vodio postupak povrata temeljem odredbi Zakona o naknadi prema kojem Zakonu je tuženik obveznik naknade i prema kojem oduzetom imovinom upravlja do okončanja postupak povrata, odnosno do utvrđenja prava vlasništva u tom postupku. Tuženik, kao obveznik naknade, snosi troškove održavanja prostora u odnosu na koje se vode postupci povrata, a među kojim troškovima su i sudjelovanje u zajedničkoj pričuvi. Kao obveznik naknade, tuženik je ujedno ovlašten prostore davati u zakup i naplaćivati zakupninu (čl. 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora, "Narodne novine" br. 125/11., 64/15., 112/18., 123/24.) te voditi postupke radi predaje u posjed i radi plaćanja naknade za neovlašteno korištenje u slučaju da se radi o takvom korištenju.

11. U ovom konkretnom slučaju postupak povrata nikad nije okončan utvrđenjem prava vlasništva, već je pravomoćno obustavljen, a iz obrazloženja rješenja nadležnog tijela o obustavi postupka (rješenje od 23. lipnja 2025. – list 99.-101. spisa) proizlazi da je podrum u vrijeme stupanja na snagu Zakona o naknadi bio zajednički prostor suvlasnika zgrade i da Republika Hrvatska na njega ne polaže pravo. Prema tome, kako se ne radi o prostoru koji bi prema Zakonu o naknadi bio predmetom povrata, to niti tuženik u odnosu na taj prostor nije obveznik naknade (a niti je to ikad bio jer za takvo što od samog početka nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke), što je tuženiku postalo poznato tek u tom postupku. Da je tome tako, jasno je iz sadržaja dopisa koje je tuženik uputio predstavniku suvlasnika VE **.**.2017. (list 77. spisa) i 25. srpnja 2017. (list 78. spisa).

12. U odnosu na presudu ovog suda pod brojem P-448/2016 od 7. lipnja 2016. (list 68.-71. spisa), kojom je naloženo društvu Alfa-micro d.o.o. da tuženiku (tamo tužitelju) preda u posjed predmetni poslovni prostor treba navesti da je tuženik u tom postupku aktivnu legitimaciju temeljio na činjenici da je bio zakupodavac tog prostora upravo u smislu čl. 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora, a ovo društvo bespravni korisnik. Međutim, ova presuda nikad nije postala pravomoćna jer je nastupio prekid postupka zbog činjenice otvaranja stečajnog postupka nad Alfa-micro d.o.o. (navedeno je utvrđeno uvidom u navedeni spis putem eSpis aplikacije), koje je društvo ujedno brisano iz sudskog registra 14. prosinca 2018. (navedeno je utvrđeno uvidom u sudski registar).

13. U odnosu na pravomoćnu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Povrv-5103/2019 od 7. svibnja 2021. (list 90.-98. spisa) treba navesti da iz obrazloženja iste proizlazi da je tužitelj aktivnu legitimaciju uistinu temeljio na vlasništvu podrumskog poslovnog prostora i to kao slijednik upisanog organa upravljanja (Narodni odbor Grada Zagreba – Upravno pravni odjel), međutim nadležni sud temeljem izvedenih dokaza i time utvrđenih činjenica nije mogao sa sigurnošću izvesti zaključak o tome da je tuženik (tamo tužitelj) vlasnik tog podrumskog poslovnog prostora.

14. Dodatno se ukazuje da je upravo iz sadržaja obrazloženja navedene presude vidljivo da su u tom postupku ĐED i ĐE iskazali da su suvlasnici ovog prostora jer su ga kupili svaki u 1/2 dijela, kao i da plaćaju sve troškove koji se odnose na taj prostor koji je nastao prenamjenom šupa u jedan prostor. Stoga proizlazi da su većinski suvlasnici zgrade [adresa] (od kojih je jedan ujedno i predstavnik suvlasnika) znatno prije pokretanja ovog spora tvrdili da su oni suvlasnici ovog podrumskog poslovnog prostora i da za njega plaćaju sve troškove pa je tim više nejasno iz kojeg je razloga tuženik naveden kao suvlasnik na popisu suvlasnika koji je prilog Međuvlasničkog ugovora od 28. ožujka 2024., odnosno iz kojeg je razloga on terećen za plaćanje zajedničke pričuve u spornom razdoblju od travnja do prosinca 2024.

15. Iz utvrđenog činjeničnog stanja u ovom postupku ne proizlazi postojanje tuženikove pasivne legitimacije u smislu čl. 89., čl. 90. i čl. 380. ZV, pri čemu je neodlučna okolnost što je tuženik ranijem upravitelju plaćao naknadu na ime sudjelovanja u troškovima zajedničke pričuve jer navedeno nije predmet ovog spora. Ovdje sud preispituje ispunjenje pretpostavki za plaćanje zajedničke pričuve u spornom razdoblju, a tuženik nije s uspjehom dokazao da bi tuženik kao suvlasnik nekretnine to bio u obvezi.

16. Zaključno se ističe da nije relevantna niti činjenica što se tuženik priključio suvlasnicima u izvanparničnom postupku radi smanjenja pričuve (kako to proizlazi iz dopisa tuženika od 20. siječnja 2025. – list 76. spisa) jer će sud u tom izvanparničnom postupku cijeniti postojanje aktivne legitimacije predlagatelja.

17. Slijedom svega navedenog, sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim te je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Tuženik je uspio u sporu u cijelosti pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi troškove koji su mu nastali i koji su bili potrebni za vođenje spora, a odnose se na troškove sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 93,90 EUR (list 26. spisa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja ove presude do isplate u skladu s čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.) (točka II. izreke presude).

U Zagrebu 5. svibnja 2026.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.