Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-327/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća, te Lidije Vidjak i Renate Miličević, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog JŽ, zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. i članka 52. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenika podnesene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj: K- 334/2023 od 27. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 5. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog JŽ, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljeni JŽ zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. KZ/11 u vezi članka228. stavak 1. KZ/11 i članka 52. KZ/11, zbog kojeg je proglašen krivim presudom prvostupanjskog suda na temelju odredbe članka 229. stavak 1. u vezi članka 52. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, te mu se na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda te se utvrđuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
II. U preostalom dijelu žalba okrivljenog JŽ odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljeni JŽ zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. i članka 52. KZ/11, sve činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju odredbe članka 229. stavak 1. u svezi članka 52. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci.
1.1. Na temelju odredbe članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) oštećena ŠŽ, i oštećena DŽ, s imovinskopravnim zahtjevom upućuju se u parnicu.
1.2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. i 6. ZKP-a okrivljeni JŽ oslobođen je obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.-6. ZKP-a te nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti Dejana Đerića, odvjetnika u Bjelovaru, o visini kojih troškova će biti odlučeno posebnim rješenjem.
2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Dejana Đerića, odvjetnika iz Bjelovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje podredno, da se preinači na način da se okrivljenika oslobodi optužbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP-a dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka.
6.1. Iako okrivljenik u žalbi ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka ne navodi koju postupovnu povredu bi prvostupanjski sud počinio . Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP-a te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7.1. U žalbi se ističe da u spisu ne postoji niti jedan materijalni dokaz koji bi okrivljenika doveo u vezu sa počinjenjem kaznenog djela za koje je proglašen krivim. Ističe da prvostupanjski sud nekritički prihvaća svjedoka UŽ koji je svakako zainteresiran za ishod ovog kaznenog postupka u smislu da umanji svoju krivnju radi počinjenja kaznenog djela. Navodi da i iz iskaza svjedoka KŽ proizlazi da je okrivljenik kupio sporne kotlove te da nije bio u nikakvom kontaktu sa njim da bi dogovarao iskaz radi pogodovanja mu u ovom kaznenom predmetu.
7.2. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. i članka 52. KZ/11 na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.
7.3. Ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika u kojoj poriče učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret navodeći da je kupio od UŽ bakrene kotlove te mu je pred suprugom dao za navedeno 300,00 kuna, a za koje kotlove mu je UŽ rekao da su to njegovi kotlovi. Osim toga, naveo je da nije dvojio da su kotlovi od UŽ jer su zajedno išli po njih, a nalazili su se u jednom jarku između mjesta Veliki Banovac i Batinjani Pakrački. Suprotno obrani okrivljenika iskazuje svjedok UŽ koji navodi da je zajedno sa okrivljenikom došao do jedne staje na kojoj se nalazio otvor kroz koji nisu mogli ući te su nakon toga podigli vrata sa štoka, te je okrivljenik ušao u staju odakle je uzeo bakreni kotao i kapak koje su stavili u okrivljenikov automobil. Nakon navedenog naveo je da je okrivljenik predložio da odu u susjedno dvorište gdje je okrivljenik ponovno ušao u otvorenu zgradu gdje je zamijetio još jedan bakreni kotao kojeg je pokušao izvaditi, no nije uspio pa je uzeo samo bakreni kapak kojeg su stavili u automobil. Okrivljenik mu je pri tom dao 200,00 ili 300,00 kuna.
7.4. Dakle, svjedok UŽ iskazuje detaljno o načinu počinjenja kaznenog djela u kojem je on sudjelovao sa okrivljenikom, pa je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da navedeni svjedok iskazuje istinito tim više što takvim svojim iskazom tereti i sebe. Stoga je ocjena ovog drugostupanjskog suda da je obrana okrivljenika u kojoj poriče učin kaznenog djela u cijelosti usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti, te stoga iskaz svjedoka KŽ u dijelu kada navodi da su okrivljenik i UŽ zajedno otišli po bakreni kotao, te da mu je okrivljenik rekao da je kupio kotlove od UŽ je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda usmjeren na olakšanje položaja okrivljenika u ovom kaznenom postupku.
7.5. Stoga, zbog naprijed navedenog, a i iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude nisu osnovani žalbeni prigovori okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice zbog čega je ispravno okrivljenika proglasio krivim radi počinjenja kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi članka 228. stavak 1. i članka 52. KZ/11 i za takova svoja utvrđenja u cijelosti dao valjane i logične razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
7.6. Zbog navedenog nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim zbog povrede kaznenog zakona.
8. Međutim, u pravu je okrivljenik kada se žali zbog odluke o kazni.
8.1. Prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika. Prvostupanjski sud okrivljeniku nije utvrdio olakotne okolnosti dok mu je kao otegotno utvrdio dosadašnju višestruku osuđivanost radi počinjenja kaznenih djela i to pretežno zbog kaznenih djela imovinskog karaktera. Cijeneći tako utvrđene okolnosti relevantne za odluku o kazni prvostupanjski sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju 10 mjeseci smatrajući da će se takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
8.2. Međutim, usprkos činjenici da je okrivljenik do sada dolazio u sukob sa zakonom i to uglavnom zbog kaznenih djela imovinskog karaktera, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je kazna na koju je okrivljenik osuđen presudom prvostupanjskog suda prestrogo odmjerena. Naime, imajući u vidu okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašen krivim presudom prvostupanjskog suda, te činjenicu da je od posljednje presude zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11, za koje kazneno djelo je okrivljenik osuđen presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-929/23 od 28. lipnja 2023., prošlo tri godine, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da će se kaznom zatvora u trajanju 10 mjeseci , potom izrečenom uvjetnom osudom na način da u roku 3 godine ne počini novo kazneno djelo, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Naime, takvom osudom i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda izrazit će se društvena osuda radi počinjenog kaznenog djela, jačati će povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.
9. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP -a te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci, na temelju odredbe članka 486. ZKP-a.
U Zagrebu 5. svibnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Jasna Smiljanić
