REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-375/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec, predsjednice vijeća te Tihane Bokan i Ivane Dubravke Kovačević, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Branke Prijatelj, u kaznenom predmetu protiv optuženog RŽ zbog kaznenog djela iz članka 222. stavka 3. u vezi s člankom 215. stavkom 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Ivana Smontare podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu od 10. veljače 2022. broj K - 1/2014-88, u sjednici održanoj 5. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog RŽ te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke je na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08-22.) stavljen izvan snage kazneni nalog protiv optuženog RŽ od 10. prosinca 2013. broj K-445/2013-3, dok je pod točkom II. izreke optuženi RŽ proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz članka 223. stavka 3. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku jedne godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08-22. optuženik je dužan platiti trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08-22. u ukupnom iznosu 12.692,95 kuna te iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 -22. u iznosu 2.000,00 kuna.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi RŽ po braniteljici, odvjetnici Sanji Smontari zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka predlažući prihvatiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se optuženika oslobodi optužbe te podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je ODO u Čakovcu s prijedlogom da sud odbije žalbu optuženika kao neosnovanu.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08-22., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Žalba nije osnovana.

6. Protivno žalbenim navodima da se optuženiku inicijalnom optužnicom inkriminiralo kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz nehaja iz članka 101. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.; dalje: KZ/97.), odnosno iz članka 121. stavka 1. KZ/11 ., a ne kazneno djelo iz članka 222. stavka 3. u vezi s člankom 215. stavkom 3. KZ/11. (iako je ono po državnom odvjetništvu kao takvo označeno), ono što je nedvojbeno jest da se ovaj postupak od početka vodi zbog jednog, točno određenog događaja, kao i da je već iz takvog (inicijalnog) činjeničnog opisa, unatoč tadašnjem izostanku blanketnih odredbi, bilo razvidno da se optuženiku inkriminira kazneno djelo iz članka 222. stavka 3. u vezi s člankom 215. stavkom 3. KZ/11. („...upravljajući bagerom (...) za vrijeme demontiranja drobilice (...) iako nikada nije upravljao navedenim bagerom za vrijeme demontiranja drobilice (...) umjesto da spusti korpu bagera istu pomaknuo u smjeru imenovanog radnika uslijed čega je radnik (...) zadobio (...) teške tjelesne ozljede). Državni odvjetnik je tijekom postupka izmijenio/precizirao činjenični opis u skladu s rezultatima dokaznog postupka, optuženiku je bilo omogućeno upoznati se i s tim izmjenama i očitovati o optužbi pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 12. (ranije članak 468. stavak 2. ZKP/08-22.) Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP/08-26.).

6.1. Osim toga, nema dvojbe da je državni odvjetnik ovlašteni tužitelj za kazneno djelo koje je od početka predmet optužbe i predmet pobijane presude pa nema govora niti o tome da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 5. ZKP/08-26., a kako neosnovano žalbom ukazuje žalitelj.

6.2. Optuženik u žalbi tvrdi da u pobijanoj presudi nije obrazložen optuženikov oblik krivnje. Međutim, a protivno ovim žalbenim navodima, u 27. odlomku obrazloženja pobijane presude prvostupanjski je sud jasno naveo da na temelju provedenih dokaza zaključuje „da je optuženik propustio organizirati da se posao demontiranja drobilice (...) radi izmjene tzv. piramida provodi na način da se radnika koji obavlja navedeni posao zaštiti od pada s visine (...) olako smatrajući da se time ne ugrožava sigurnost radnika (...) uslijed čega je oštećenik zadobio (...) ozljede koje su bile teške naravi, pri čemu je nastupio iz nehaja.“ Ovo utvrđenje opisanog oblika krivnje (tzv. svjesnog nehaja) sud je i detaljno obrazložio, zbog čega niti u odnosu na subjektivno obilježje ovog djela nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-26.

6.3. Stoga nisu počinjene istaknute bitne povrede, a ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 467. stavka 1. točke 1. ZKP/08-26. drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja druga bitna povreda na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti.

7. Suprotno žalbenim tvrdnjama da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i to vezano na utvrđenja koja se odnose na organizaciju rada na visini, osposobljavanje radnika za rad na visini, odgovornost za obavljanje poslova zaštite na radu, pri čemu žalitelj ukazuje na zapisnik, odnosno utvrđenja rudarskog inspektora HŽ te Ugovor s društvom ENERGOATEST ZAŠTITA d.o.o., prvostupanjski je sud utvrdio ove odlučne činjenice i to prvenstveno na temelju nalaza i mišljenja kako vještaka zaštite na radu Josipa Novaka, nastavno i vještaka prometno-tehničke struke Aleksandra Makovca te ispitanih oštećenog AŽ, kao i svjedoka OŽ i ŠŽ. Pritom je ta utvrđenja, kako su ona opisana u činjeničnom opisu radnje kaznenog djela u izreci pobijane presude valjano i obrazložio, a žalbenim razlozima ta činjenična utvrđenja nisu dovedena u sumnju.

7.1. Pobijajući pravilnost činjeničnih utvrđenja (koju pogrešno podvodi i pod bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 12. ZKP/08-26.) žalitelj navodi da sud o postupanju optuženika zaključuje iz nalaza i mišljenja Aleksandra Makovca, vještaka prometno-tehničke struke i Josipa Novaka, vještaka zaštite na radu koji u konkretnoj situaciji nisu ovlašteni „nadzirati“, već je ovlašten isključivo rudarski inspektor koji je zato i bio na licu mjesta inkriminiranog dana (HŽ), koji nije utvrdio da bi optuženik povrijedio pravila zaštite na radu te je jedino mogao i bio ovlašten vještačiti, a koje rudarsko vještačenje je prvostupanjski sud odbio provesti pa je time činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno .

7.2. Protivno ovim žalbenim navodima žalitelj propušta uočiti da Zakon o rudarstvu ("Narodne novine" broj 75/09. i 49/11.) člankom 118. stavkom 1. propisuje da su nositelji odobrenja za istraživanje mineralnih sirovina i koncesionari dužni provoditi zaštitu na radu sukladno odredbama tog Zakona, no i propisima o zaštiti na radu i propisima kojima se utvrđuju uvjeti za siguran rad. Stoga nema govora o tome da vještaci Josip Novak i Aleksandar Makovec nisu bili ovlašteni vještačiti u ovom postupku, odnosno upravo su oni, a uvažavajući inkriminaciju optuženiku te njihove struke, osobe koje raspolažu potrebnim stručnim znanjem pa je njihove nalaze i mišljenja prvostupanjski sud pravilno ocijenio, a tu ocjenu, odnosno utvrđenja iz njihovih nalaza i mišljenja prihvaća i ovaj sud.

7.3. U prilog tome za navesti je da je HŽ, kao rudarski inspektor te na čija se utvrđenja poziva i žalitelj, u zapisniku od 20. studenog 2012. ubilježio da se ozljeda dogodila padom sa transportne trake bez gazišta, dok je u zapisniku od 12. ožujka 2013. jasno ubilježio da vlasnik obrta RŽ nije predočio uvjerenje o stručnom osposobljavanju za upravljanje bagerom pa su stoga radnje koje su prethodile povredi radnika Prukijaš AŽ, radnje za koje vlasnik obrta nije osposobljen. Ovime je i rudarski inspektor HŽ, a protivno žalbenim navodima, utvrdio povrede zaštite na radu na strani optuženika zbog kojih je konačno, a kako je i sam iskazao ispitan u svojstvu svjedoka, podnio kaznenu prijavu protiv optuženika i to upravo zbog kaznenog djela iz članka 263. stavka 1. KZ/97. Slijedom iznesenog, jasno je da utvrđenja vještaka Josipa Novaka i Aleksandra Makovca ne odudaraju od inicijalnih utvrđenja rudarskog inspektora te zapravo predstavljaju nadogradnju njegovih utvrđenja, a koja su u okviru nalaza i mišljenja utemeljena na utvrđenjima kako iz personalnih dokaza, tako i iz dokaza ispravom.

7.4. U odnosu na provedena vještačenja promašene su tvrdnje žalitelja da vještaci Grudić i Novak nisu bili na „licu mjesta“, da ne znaju ni izgled postrojenja, ni način zamjene piramide na postrojenju te da se na takvim nalazima „ne može temeljiti predmet“ u kojem je riječ o specifičnom obavljanju zamjene piramide na složenom rudarskom postrojenju. Iako žalitelj ove žalbene tvrdnje pogrešno podvodi pod bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 12. ZKP/08 -26., radi se o prigovorima činjenične naravi u okviru kojih žalitelj polemizira s utvrđenjima vještaka koja je prvostupanjski sud pravilno doveo u vezu s drugim dokazima te prihvatio kao vjerodostojne, nepristrane i objektivne te koja utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga iznesenim prigovorima, a koja se u bitnome odnose na kompetencije vještaka, po ocjeni ovoga suda nije dovedena u pitanje pravilnost pobijane presude.

7.5. Oštećeni AŽ detaljno je, okolnosno te tijekom cijelog postupka dosljedno opisivao zbivanja inkriminiranog dana (pa tako da ga je na obavljanje te zadaće zajedno s ŠŽ uputio poslovođa OŽ, da je nakon toga optuženik poslao R na drugi posao, dok ga je optuženik s bagerom podigao na traci drobilice do visine 4,5m gdje mu je oštećenik signalizirao da mu korpu od bagera malo spusti kako bi zakopčao gurtnu, no optuženik umjesto da ju spusti, istom je trznuo prema naprijed, čime je oštećenik dobio udarac u glavu od kojeg je pao na beton). Niti jedan od ispitanih svjedoka nije vidio trenutak u kojem je oštećenik zadobio tešku tjelesnu ozljedu, no istovjetno oštećeniku svjedoci ŠŽ i OŽ potvrdili su da je OŽ, kao poslovođa, inkriminiranog dana na obavljanje tog posla uputio oštećenika i ŠŽ, no da je nakon toga optuženik, kako opisuje svjedok ŠŽ, njega poslao da prebire batudu, razdvajajući na taj način od ranije uhodani dvojac koji je obavljao taj dio posla . Ovime su ujedno otklonjeni i žalbeni navodi žalitelja da se oštećenik inkriminiranog dana „samovoljno popeo na traku“ kako bi izvršio radni zadatak demontiranja drobilice. Osim toga, i oštećenik i svjedok ŠŽ u svojim iskazima u bitnome opisuju da su posao demontiranja drobilice radi izmjene tzv. piramida provodili sa trake transportera drobilice, a koja, prema nalazu i mišljenju vještaka Aleksandra Makovca nije predviđena da se po njoj hoda, a utvrđeno je i da kritične zgode oštećenik, iako se nalazio na visini višoj od 3 metra, ni na koji način nije bio osiguran od pada .

7.6. Konačno, oštećenik je iskazao i da ga je „gazda“ RŽ posjetio nakon liječenja te tražio od njega da ništa ne govori, odnosno da kaže da optuženik nije bio na mjestu događaja te mu je ponudio novac u iznosu 150.000,00 kuna, što je oštećenik odbio, no i da ga je naknadno tražio da se pokušaju dogovoriti bez uplitanja sa strane. Imajući na umu te pravilno cijeneći iznesene iskaze, kao i utvrđenja vještaka Makovca i Novaka, no i utvrđenja vještaka medicinske struke dr. Roberta Grudića pravilno je prvostupanjski sud otklonio kao istinit iskaz optuženika da nije upravljao bagerom inkriminiranog dana jer je takav njegov iskaz očito usmjeren na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti.

7.7. U ovom postupku nije bilo sporno da je obrt [obrt] u vlasništvu optuženog RŽ, kao naručitelj imalo zaključen Ugovor o izvršavanju zakonskih obveza zaštite na radu od 1. siječnja 2006. s društvom ENERGOATEST ZAŠTITA d.o.o., kao izvršiteljem. Međutim, potpuno su promašene žaliteljeve tvrdnje da je zaključenjem tog Ugovora došlo do prijenosa zakonskih obveza obavljanja poslova zaštite na radu na izvršitelja te da se zbog zaključenja tog Ugovora optuženika ne može teretiti da je propustio primijeniti odredbe koje se odnose konkretno na rad na visini i da je on morao biti svjestan tog svojeg propusta. Naime, a kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, odgovornost optuženika propisana je člankom 13. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 59/96., 94/96., 114/03., 100/04., 86/08., 116/08. i 75/09.) prema kojem je poslodavac odgovoran za organiziranje i provedbu zaštite na radu u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim procesima (stavak 1.), kao i da je poslodavac odgovoran neovisno o tome je li u tu svrhu odredio radnika (...), zaposlio stručnjaka za zaštitu na radu, odnosno organizirao službu za zaštitu na radu ili je ugovorio suradnju s fizičkom ili pravnom osobom ovlaštenom za obavljanje poslova zaštite na radu (stavak 2.). Povrh toga, upravo je člankom 3/2 Ugovora na koji se poziva žalitelj jasno ugovoreno da će stranke u zajedničkoj suradnji utvrditi stanje zaštite na radu kod naručitelja i na temelju toga uspostaviti sustav zaštite i osigurati njegovo praktično funkcioniranje. Stoga je jasno da uspostava sustava zaštite i osiguranja njegovog funkcioniranja nije, kako to žalitelj pogrešno tvrdi, prenesena na društvo ENERGOATEST ZAŠTITA d.o.o. zaključenjem tog Ugovora, već i dalje ostaje zadaća optuženika, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

7.8. Slijedom svega iznesenog, a protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza pravilno ocijenio nevjerodostojnom obranu optuženika, zaključci suda prvog stupnja utemeljeni su na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, odnosno prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica te je savjesnom ocjenom dokaza osnovano zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti, teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavka 3. KZ/11. upravo na način kako je navedeno u izreci pobijane presude.

8. Žalitelj, tvrdeći da je djelo iz prvotne optužnice trebalo biti pravno označeno kao kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz nehaja iz članka 101. stavka 1. KZ/97 ., odnosno iz članka 121. stavka 1. KZ/11. za koje je zastara nastupjela 20. studenog 2018., ističe povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavka 3. i 4. ZKP/08 -26.

8.1. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je za kazneno djelo koje je po žalitelju bilo predmet optužbe nastupila zastara kaznenog progona. Naime, osim što se ovaj postupak od početka vodi zbog jednog događaja, i konačno izmijenjenom optužnicom optuženiku je stavljeno na teret djelo činjenično i pravno opisano kao kazneno djelo iz članka 222. stavka 3. KZ/11. za koje je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina za koje, dakle, zastara kaznenog progona nastupa nakon petnaest godina (članak 81. stavak 1. alineja 4. KZ/11.) pa bi prema odredbi stavka 3. članka 81. KZ/11. zastara kaznenog progona nastupila 2029. Do izmjene činjeničnog opisa radnje kaznenog djela kojom su naznačena sva obilježja navedenog kaznenog djela došlo je tijekom prvostupanjskog postupka kada, s obzirom na ranije utvrđeno, još nije nastupila zastara kaznenog progona pa razmatranja kako je činjenični opis iz prvotne optužnice trebalo pravilno pravno označiti nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke. Osim toga, odluke drugih sudova na koje u žalbi ukazuje žalitelj ne odnose se na ovo kazneno djelo, niti na sličnu pravnu situaciju pa niti pravna shvaćanja iz navedenih odluka nisu primjenjiva na ovaj predmet.

8.2. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je za ostvarenje obilježja kaznenog djela iz članka 215. KZ/11. potrebno izazivanje opasnosti za život ili tijelo više osoba. Naime, za ostvarenje tog oblika ovog kaznenog djela dostatno je ugrožavanje života ili tijela već jedne osobe jer je riječ o kaznenom djelu tzv. „konkretnog ugrožavanja“ koje je ostvareno već nastupom konkretne opasnosti za život ili tijelo neke osobe, dok do ostvarenja kvalificiranih oblika tog djela iz članka 222. stavka 1. i 3. KZ/11 . dolazi nastupom teške tjelesne ozljede jedne osobe.

8.3. Slijedom iznesenog, nisu počinjene povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 3. i 4. ZKP/08-26. koje u žalbi ističe žalitelj, a niti je ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. točki 2. ZKP/08-26. utvrđeno da bi na štetu optuženika na drugi način bio povrijeđen kazneni zakon.

9. Optuženik se u uvodu žalbe žali zbog odluke o kazni, a koju žalbenu osnovu posebno ne obrazlaže. Stoga, ispitujući odluku o kazni na temelju članka 478. ZKP/08. te ocjenjujući ispravnost i zakonitost odluke o kazni prvostupanjskog suda, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti u skladu s odredbom članka 47. KZ/11., a koje su odlučne kod odmjeravanja kazne. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja, određujući vrstu i mjeru kazne, a polazeći od stupnja optuženikove krivnje i svrhe kažnjavanja pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve relevantne okolnosti (članak 47. stavak 1. KZ/11.), cijeneći pritom ispravno olakotne okolnosti te u izostanku onih otegotnih (točka 31. obrazloženja pobijane presude) opravdano optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, nakon čega je pravilnom primjenom članka 56. KZ/11. optuženiku izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja u trajanju jedne godine. Ovako izrečena sankcija primjerena je i po ocjeni drugostupanjskog suda iskazanoj kriminalnoj količini optuženika, stupnju krivnje optuženika, pogibeljnosti djela, a podobna je i za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

9.1. Zbog toga žalba optuženog RŽ zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08-26.) nije osnovana.

10. Žalitelj uvodno pobija presudu u dijelu odluke o troškovima kaznenog postupka, no istu ne argumentira. Kako se odluka o troškovima kaznenog postupka ne ispituje po službenoj dužnosti, to u tom dijelu pobijana presuda nije ni ispitana.

11. Zbog svega iznesenog je na temelju članka 482. ZKP/08-26. žalba optuženika odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presude.

U Velikoj Gorici 5. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Paljevec