REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-143/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog IH, zbog kaznenog djela iz 233. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 3. prosinca 2025. broj K- 931/2015-110, u sjednici održanoj 5. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženom IH, za kaznena djela zbog kojih je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 233. stavka 2. KZ/11. uz primjenu članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11. prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci i na temelju članka 243. stavka 4. KZ/11. uz primjenu članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. se prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca, te se optuženi IH osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11. izriče mu se djelomična uvjetna osuda, tako da se od jedinstvene kazne na koju je osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju 1 (jedne) godine se neće izvršiti ako optuženi IH u vremenu provjeravanja 5 (pet) godina ne počini novo kazneno, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne, na temelju članka 57. stavka 5. KZ/11., ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

II. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda te se na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. i članka 560. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), utvrđuje da iznos 27.345,15 eura (dvadesetsedamtisućatristočetrdesetpet eura i petnaest centi) predstavlja imovinsku korist koju je optuženi IH ostvario kaznenim djelom iz članka 233. stavka 2. KZ/11., opisanim pod točkom 1) izreke prvostupanjske presude, te se utvrđuje da je navedeni iznos postao imovina Republike Hrvatske, pa se nalaže optuženom IH uplatiti 27.345,15 eura (dvadesetsedamtisućatristočetrdesetpet eura i petnaest centi) u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, pod točkom I. izreke, optuženi IH je proglašen krivim zbog kaznenog djela pronevjere, iz članka 233. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te zbog kaznenog djela iznude u pokušaju, iz članka 243. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. i vezi s člankom 34. KZ/11.

1.1. Optuženiku je, na temelju članka 233. stavka 2. KZ/11., uz primjenu odredbi o ublažavanju iz članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci, a na temelju članka 243. stavka 4. KZ/11., uz primjenu odredbi o ublažavanju iz članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju jedne godine i jednog mjeseci. Primjenom članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a na temelju članka 56. stavaka 1., 2. i 3. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda, tako da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavcima 1. i 2. ZKP/08., optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu 150,00 eura.

2. Pod točkom II. izreke pobijane presude, na temelju članka 452. točke 6. ZKP/08., protiv optuženog IH je odbijena optužba da bi počinio kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari, iz članka 331. stavka 1. KZ/11.

2.1. Primjenom članka 79. stavka 2. u vezi s člankom 331. stavkom 7. KZ/11., optuženiku je oduzet pištolj marke "AH" mod. 62 S cal. 9 mm, u čijem se spremniku nalazilo petnaest komada streljiva, revolver marke "Smith & Wesson" serijskog broja [serijski broj oružja] mod. 686, u čijem se spremniku nalazi lo šest komada streljiva, cal. 357 "Magnum", četrdeset komada streljiva cal. 9 mm, dvadeset i pet komada streljiva cal. 9 mm, trideset komada streljiva cal. 357 "Magnum" i šest komada streljiva za malokalibarsko oružje s natpisom "super" i jedan komad streljiva cal. 9 mm, a na temelju potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskih brojeva [serijski broj], 751315, 751316 i 751317, sve od 5. srpnja 2014. Policijske postaje Rijeka, te je na temelju članka 79. stavka 6. KZ/11. naloženo njihovo uništenje.

2.2. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08., u odnosu na točku II. izreke, optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. ZKP/08.

3. Protiv ove presude, u odnosu na odluku pod točkom I. izreke, žalbu jepodnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom "uvažiti žalbene razloge" te pobijanu presudu preinačiti, odnosno predmet uputiti na ponovno suđenje i odluku.

4. Optuženi IH je putem branitelja Antona Denone, odvjetnika iz Odvjetničkog društva Vrkić, Beljan i Denona iz Rijeke, odgovorio na žalbu državnog odvjetnika, predlažući odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu .

5. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

6. Žalba je osnovana.

7. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

7.1. Žalitelj samo nominalno naznačuje ovu povredu, ali ne navodi o kojem obliku istaknute bitne povrede bi se imalo raditi, niti u čemu bi se ista sastojala, a to se ne može razabrati niti iz sadržaja žalbe.

8. Međutim, osnovano ističe žalitelj kako je, u dijelu koji se odnosi na izricanje jedinstvene kazne zatvora, došlo do povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08.

8.1. Naime, prvostupanjski sud je, nakon što je utvrdio pojedinačne kazne zatvora za počinjena kaznena djela, jednu u trajanju sedam mjeseci i drugu u trajanju jedne godine i jednog mjeseca, optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a zatim istu uvjetovao rokom provjeravanja u trajanju pet godina. Premda se prilikom izricanja jedinstvene kazne prvostupanjski sud pravilno pozvao na odredbe članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., povrijedio je kogentnu pravnu normu iz članka 51. stavka 2. KZ/11., prema kojoj se jedinstvena kazna sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni, kako to s pravom navodi i žalitelj.

8.2. Razvidno je da je time, osuđujući optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora koja je manja od jedne od pojedinačnih utvrđenih kazni, prvostupanjski sud prekoračio ovlast koju ima po zakonu.

8.3. Stoga je ovu povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP/08., prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, trebalo sanirati ovom drugostupanjskom presudom i presudu prvostupanjsku presudu preinačiti u odluci o jedinstvenoj kazni zatvora. Time je bilo nužno pobijanu presudu preinačiti i u dijelu kojim je optuženiku jedinstvena kazna zatvora uvjetovana izricanjem uvjetne osude. Naime, uvjetnu osudu je prema odredbi članka 56. stavka 2. KZ/11. moguće izreći samo počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora u trajanju do jedne godine. Kako u konkretnom slučaju, pravilnom primjenom članka 51. stavka 2. KZ/11., jedinstvena kazna zatvora ne može biti izrečena u trajanju do jedne godine, to nije bilo moguće izreći niti uvjetnu osudu.

8.4. S tim u vezi, ovaj sud je imao u vidu kako odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

8.5. Prema stavu i ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku cijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne, olakotnim ocijenivši njegovo priznanje počinjenja kaznenih djela, koje je doprinijelo bržem okončanju postupka, te iskazano kajanje zbog počinjenog, kao i teško narušeno zdravstveno stanje optuženika, koji boluje od teškog oblika Parkinsonove bolesti, zbog koje je bio podvrgnut brojnim operativnim zahvatima. Premda je prvostupanjski sud pogrešno naglasio kaznenu osuđivanost optuženika, koji nije bio osuđivan u vrijeme počinjenja kaznenih djela zbog kojih je ovdje osuđen, jer pravomoćnost presude na koju se poziva prvostupanjski sud datira u siječnju 2024., sud prvog stupnja je pravilno smatrao kako sve utvrđene olakotne okolnosti u svom zbiru predstavljaju naročite olakotne okolnosti, zbog kojih su pravilno primijenjene odredbe o ublažavanju kazne, u granicama propisanim člankom 49. KZ/11.

8.6. S obzirom na navedeno, a vodeći računa o međusobnom odnosu počinjenih kaznenih djela, kao i o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), ocijenjeno je da su optuženom IH adekvatno utvrđene pojedinačne kazne zatvora te su prihvaćene one utvrđene po prvostupanjskom sudu. Pri tomu je procijenjeno optimalnim, pravilnom primjenom članka 51. stavka 2. KZ/11., optuženika osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, a uvažavanjem svih utvrđenih okolnosti na strani optuženika, zbog postojanja visokog stupnja vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće činiti kaznena djela, primijeniti odredbe članka 57. KZ/11., te optuženiku izreći djelomičnu uvjetnu osudu, tako da neuvjetovani dio iznosi šest mjeseci, a dio u trajanju jedne godine se uvjetuje na vrijeme pet godina. Imajući u vidu konkretne okolnosti i način počinjenja djela, odnosno stupanj povrede zaštićenih dobara, upravo ovako odmjerenom kaznom, koja je primjerena počinjenim djelima i osobi počinitelja, izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

9. Žalitelj je u pravu i kada se, pozivom na odredbu članka 471. stavka 2. ZKP/08., žali zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi, smatrajući da prvostupanjski sud nepravilno nije donio odluku o oduzimanju imovinske koristi.

9.1. Naime, iz odredaba članka 77. KZ/11., što je regulirano i odredbama članka 557. i članka 560. ZKP/08., na koje opravdano upire žalitelj, proizlazi da se imovinska korist oduzima sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je ostvarena protupravna radnja i koja je sadržana u opisu kaznenog djela iz optužbe, a oduzima se od osobe koja ju je stekla i u visini u kojoj je ostvarena.

9.2. Iz činjeničnog opisa kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., opisanog pod točkom I.1) izreke, proizlazi kako je optuženik neosnovano za sebe zadržao novac u iznosu 206.032,04 kuna, što preračunato iznosi 27.345,15 eura (službeni fiksni tečaj konverzije 1 euro = 7,53450 kuna).

9.3. Stoga, kako je prvostupanjski sud propustio donijeti odluku o oduzimanju imovinske koristi, trebalo je, pravilnom primjenom odredaba članka 77. stavka 1. KZ/11. i 560. stavaka 1. i 2. ZKP/08., optuženiku oduzeti imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom iz točke I.1) izreke te mu naložiti uplatu iznosa 27.345,15 eura u korist državnog proračuna.

10. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

10.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 486. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 5. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec