Poslovni broj: Pn-148/2021-65

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista OL, u pravnoj stvari tužiteljice ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik KL, zaposlenik tuženika, dipl. iur., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 01. travnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 05. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 10.000,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 10. listopada 2020. godine do isplate, kao i naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 3.571,22 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. svibnja 2026. godine do isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena , a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti .

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 22.01.2021. godine podnijela tužbu protiv tuženika pred ovim sudom radi naknade štete u iznosu od 40.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe, te naknade troška parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate. Iz navoda u tužbi proizlazi da je 02.10.2017. godine došlo do štetnog događaja kod tramvajske stanice Utrina, u kojem je teške tjelesne ozljede zadobila oštećena ČL, a za koji štetni događaj je odgovoran vozač tramvaja u vlasništvu Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o. Nadalje, tužiteljica se obratila Zagrebačkom električnom tramvaju d.o.o. sa zahtjevom za naknadu štete dana 25.09.2020. godine (kojeg je ZET zaprimio dana 28.09.2020. godine), te su isti naveli kako su predmetni zahtjev za naknadu štete proslijedili svom osiguratelju Croatia osiguranju d.d., pa je iz tog razloga tužiteljica ovu tužbu podnosi protiv Croatia osiguranja d.d. kao osiguratelja ZET d.o.o. čiji je vozač odgovoran za nastanak predmetne prometne nesreće. Nakon navedene prometne nezgode tužiteljici je odmah pružena hitna liječnička pomoć u nadležnoj liječničkoj ustanovi te je daljnje liječenje nastavila sukladno uputama liječnika. Tužiteljici su dijagnosticirane tjelesne povrede koje su detaljno opisane u liječničkoj dokumentaciji koja se prilaže. Razlogom navedenog štetnog događaja, tužiteljica ČL je pretrpjela i još uvijek trpi neimovinsku štetu u vidu intenzivnih i dugotrajnih bolova, primarnog i sekundarnog straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, a nakon završenog liječenja tužiteljica će ulagati pojačane napore u životu i radu. Za vrijeme liječenja tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega bližnjih. Kako je imenovana u predmetnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede, to imenovana smatra da ostvaruje pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje s osnova fizičkih bolova, straha, nagrđenja izgleda, slijedom čega ista potražuje ovom tužbom naknadu štete od 40.000,00 kn, sa pripadajućom kamatom, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i osporava odgovornost za navodni štetni događaj, budući da uz tužbu tužitelj nije dostavio niti jedan relevantan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je za štetni događaj odgovoran osiguranik tuženika tj. nema dokaza u koji je tramvaj tužiteljica je pokušala ući i shodno tome ne zna se i da li je isti bio osiguran kod tuženika. Iz tužbe tj. priloga koji su dostavljeni uz istu, vidljivo je iz iskaza svjedokinje TL da je za štetni događaj isključivo odgovorna sama tužiteljica obzirom iz iskaza svjedokinje TL proizlazi : „da je vozač tramvaja dao zvučni signal da tramvaj uskoro kreće, no iznenada je na zadnja vrata, tj. ulaz doslovce dotrčala sa kolicima u jednoj ruci, jedna starija gospođa koja je pri samom zatvaranju vrata pokušala ući u tramvaj, pri čemu je došlo do zatvaranja vrata koja su joj prikliještila tijelo i lijevu ruku……..“. Tuženik predlaže provođenja sudsko-medicinskog vještačenja na okolnost uzročno-posljedične veze između ozljeda tužitelja i štetnog događaja. Smatra da su sudsko-medicinski vještaci jedini kompetentni dati precizan odgovor na navedeno pitanje te je u konkretnom slučaju, uzročno posljedičnu vezu neophodno utvrditi kao jednu od pretpostavki odgovornosti za štetu, uz štetnu radnju štetnika te težinu same povrede sukladno odredbama zakona o obveznim odnosima. Protivno navodima tužitelja tuženik smatra kako to nije posao liječnika kliničara s obzirom da isti mogu ocjenjivati isključivo posljedice eventualno zadobivenih ozljeda tužitelja u vidu boli i straha koje je tužitelj pretrpio te u njihov zadatak i domenu ne ulazi ocjena uzroka odnosno povezanosti priložene medicinske dokumentacije s ozljedama nastalim u predmetnom štetnom događaju. Nadalje, ukoliko bi tužitelj u daljnjem tijeku postupka dokazao sporne činjenice, između ostalog odgovornost tuženika te uzročno posljedičnu vezu za predmetni štetni događaj pa ukoliko sud odredi provođenje medicinskog vještačenja tuženik svakako ustraje kod dokaznog prijedloga da tužite1j dostavi cjelokupni zdravstveni karton radi uvida u ranije zdravstveno stanje tužitelja. Naime ukoliko bi tužitelja dostavio potvrdu liječnika opće prakse tuženik ne drži dostatnim jer bi se istom eventualno potvrdilo da tužitelj nije ranije imao identičnu ozljedu onoj opisanoj u dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji, međutim tuženik smatra da je radi pravilno utvrđenog činjeničnog stanja potrebno utvrditi cjelokupno zdravstveno stanje tužite1jice radi razgraničenja eventualno sličnih ozljeda. Ukoliko bi se tužitelj na pozvao na zaštitu privatnosti podataka, tuženik prvenstveno navodi kako je tužiteljica sama već dostavila dio medicinske dokumentacije pa ne vidi u čemu se ogleda zadiranje u privatnost tužitelja. Podredno, ukoliko uvaži prigovor tužitelja, predlaže zdravstveni karton tužitelja dostaviti na uvid vještacima prilikom provođenja medicinskog vještačenja. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva kao prekomjernu i neprimjerenu ozljedama tužiteljice, po svim osnovama potraživanja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. Tužiteljica podneskom od 11.11.2025.g. precizira tužbeni zahtjev sukladno rezultatima medicinskog vještačenja (i sukladno uvođenju valute EUR kao važeće valute u RH) na način da potražuje od tuženika platež iznosa od 10.000,00 eura sa naslova neimovinske štete i imovinske štete po kriteriju tuđe pomoći i njege sa pripadajućom kamatom tekućom od 10.10.2020.g., uz naknadu parničnog troška sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.

4. Povodom podneska tužiteljice od 11.11.2025.g. tuženik je u daljnjem tijeku postupka iskazao izričito protivljenje preinaci tužbenog zahtjeva, kao i tijeku kamate na povišeni dio tužbenog zahtjeva, dok su stranke na pripremnom ročištu održanom dana 08.11.2023.g. učinile nespornim činjenicu da su tuđu pomoć i njegu tužitelju pružali ukućani.

5. Kako preciziranje tužbenog zahtjeva izvršenog podneskom od 11.11.2025.g. predstavlja povećanje tužbenog zahtjeva, odnosno preinaku istog u smislu čl. 191 st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP) u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen u tužbi, a kojoj se preinaci tuženik usprotivio u daljnjem tijeku postupka, sud je u odnosu na navedeno primijenio odredbu čl. 190 st. 2 ZPP-a koja je u primjeni u odnosu na sve prvostupanjske postupke koji su u tijeku nakon stupanja izmjena i dopuna ZPP-a od 01.09.2019.g. (NN broj 70/19), koja je u međuvremenu stupila na snagu, a koja odredba propisuje da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

6. Naime, specifičnost je brojnih sporova za naknadu štete zbog neimovinske štete uslijed zadobivenih ozljeda to što u trenutku zaključenja prethodnog postupka, po prirodi stvari (jer nije proveden dokaz medicinskim vještačenjem), tužiteljica ne može istaknuti potpuno određeni tužbeni zahtjev u pogledu visine štete u odnosu na zadobivene ozljede, već je to moguće učiniti tek tijekom postupka i to u pravilu nakon provedenog medicinskog vještačenja budući u trenutku podnošenja tužbe i kao prilikom zaključenja prethodnog postupka tužiteljica ne može sa sigurnošću znati opseg i visinu štete, radi čega je tužiteljica na pripremnom ročištu i predložila provođenje medicinskog vještačenja u smislu čl. 250 ZPP-a. U protivnome, provedeno vještačenje ne bi imalo smisao jer ako je sudu potrebno stručno znanje kako bi mogao utvrditi opseg i visinu štete (čl. 250 ZPP-a), isto to je potrebno i tužiteljici da bi mogla urediti tužbeni zahtjev, sukladno rezultatima provedenog vještačenja. Stoga u ovom slučaju se ne radi o nikakvom propustu na strani tužiteljice u smislu čl. 299 st. 3 ZPP-a, već okolnostima koje su nastale nakon zaključenja prethodnog postupka, okolnostima koje su rezultat provođenja dokaza koji je na temelju prijedloga tužiteljice na pripremnom ročištu proveden pa u takvim situacijama nedopuštenost tužbe može teško ugroziti pravozaštitnu funkciju sudskog parničnog postupka, a takav stav je zauzela i druga sudska praksa (primjerice odluka Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1407/15 od 26.09.2016.g.)

7. Nadalje, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 27. svibnja 2024., broj: Su -IV-123/2024- 5, u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP -a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

8. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi upravo o preinaci tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (nepravoj preinaci) koja je moguća i dopuštena, do prekida zastare došlo je trenutkom podnošenja predmetne tužbe, a ne trenutkom preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, slijedom čega je istaknuti prigovor zastare neosnovan.

9. Slijedom iznijetoga, sud smatra i nalazi da je tužitelj ica opravdano izvršila preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva izvršenog podneskom od 11.11.2025.g., slijedom čega je riješio dopustiti preinaku tužbe, smatrajući isto svrhovitim za konačno rješenje odnosa među strankama.

10. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je saslušao tužiteljicu te svjedoke TL i ŠL te je izvršio uvid u izvješće MUP-a o poduzetim radnjama i službene zabilješke povodom štetnog događaja (list 6-11 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (list 12-36 spisa), dopise ZET-a od 30.04.2021.g. i od 18.02.2022.g. (list 57, 98 spisa), MUP-ov spis povodom štetnog događaja (list 59-76 spisa), dopis ODO od 14.05.2021.g. (list 79 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Provedeno je također kombinirano sudsko-medicinsko prometno vještačenje po stalnim sudskim vještacima Zvonku Ivašiću koji je dana 02.09.2022.g. dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje, kao i po dr. Davoru Mayeru koji je dana 03.04.2023.g. dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje. Provedeno je i medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, dr. Živku Gnjidiću, neurokirurgu koji je dana 28.10.2025.g. dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje, a ujedno je provedeno i saslušanje imenovanog vještaka radi otklanjanja primjedbi koje je istaknuo tuženik. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP). Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točci i izreke presude.

11. Prvotno valja istaknuti da je sud u cijelosti otklonio tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije obzirom je iz dopisa ZET-a od 30.04.2021.g. (list 57 spisa) razvidno da su svi tramvaji koji su na dan 02.10.2017.g. prometovali na stanici Utrina u Zagrebu, pa tako i putnici u javnom prijevozum vozači, putnici i radnici za vrijeme upravljanja i vožnje motornim i drugim vozilima navedenog dana bili osigurani temeljem generalne police osiguranja broj [broj police osiguranja] od posljedica nesretnog slučaja kod osiguratelja Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Jagićeva 33, ovdje tuženika.

12. Kako je među parničnim strankama sporan način nastanka štetnog događaja, a time i odgovornost tuženika, sud je saslušao tužiteljicu i svjedoke TL i ŠL te je proveo dokaz kombiniranim sudsko-medicinsko prometnim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima Zvonku Ivašiću i Davoru Mayeru na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i utvrđenja uzročno- posljedične veze između štetnog događaja i nastale štete te je izvršen uvid u MUP-ov spis povodom štetnog događaja i dopis ZET-a.

13. Iz dopisa ZET-a od 18.02.2022.g. proizlazi utvrđenje da su spornog dana na stanici Utrine oko 9,30 ujutro prometovali 3 tramvaja linije broj 7, jedan stari tramvaj i dva niskopodna tramvaja.

14. Nadalje, sud je uvidom u MUP-ov spis utvrdio da je povodom štetnog događaja od strane djelatnika MUP-a RL **.**.2017.g. sačinjena službena zabilješka povodom prijave događaja od strane tužiteljice koja je iskazala da je navedenog dana oko 9,30 h na tramvajskom stajalištu Utrine dočekala tramvaj linije broj 7, starije godine proizvodnje koji je prometovao u smjeru Dubeca te su je prilikom ulaska u druga kola tramvaja kroz zadnji ulaz, prilikom zatvaranja vrata ista prikliještila tijelo i lijevu ruku, zbog čega su joj drugi putnici priskočili u pomoć. Nadalje je navela da joj je putnica koja joj je u tramvaju pomogla ustupila svoje osobne podatke za potrebe svjedočenja, a riječ je o TL iz [adresa].

15. Iz MUP-ovog spisa nadalje proizlazi da je također dana 24.12.2017.g. sačinjena službena zabilješka sa tužiteljicom od strane policijskog djelatnika ŠL kojem je imenovana iskazala da je čekala tramvaj broj 7 i kada je navedeni tramvaj došao, ušla je na prvu stepenicu tramvaja te joj je ostalo pola ruke kada je vozač navedenog tramvaja pritvorio vrata i krenuo da nije stao, 2 muškarca su joj otvorili vrata a jedna gospođa joj je pomogla da se ustane, te navodi da ima svjedoka TL.

16. Dana 14.03.2018.g. sačinjena je službena zabilješka sa svjedokinjom TL od strane policijskog službenika ŠL koja je na okolnosti štetnog događaja izjavila da se tom prilikom vozila linijom broj 7 sa desne strane leđima okrenuta prema vratima na koje je osoba ulazila u vozilo te je čula vrisak i okrenula se te je vidjela 2 muškarca koja pomažu toj osobi jer su joj vrata prikliještila ruku. Sam događaj nije vidjela jer je bila okrenuta leđima te se okrenula u trenutku kada je čula vrisak.

17. Dana 30.03.2018.g. sačinjena je službena zabilješka sa svjedokinjom TL od strane policijskog službenika VL koja je na okolnosti štetnog događaja izjavila da se tom prilikom vozila linijom broj 7 u drugim kolima starog tramvaja te su došli na tramvajsko stajalište u Utrinama gdje je prije samog kretanja tramvaja vozač dao zvučni signal da tramvaj uskoro kreće no iznenada je na zadnja vrata tj ulaz doslovce dotrčala sa kolicima jedna starija gospođa koja je pri samom zatvaranju vrata pokušala uči u tramvaj, pri čemu je došlo do zatvaranja vrata koja su joj prikliještila tijelo i lijevu ruku, dok je dio tijela bio van tramvaja. Navodi da su putnici pritrčali vratima i ista rukama počeli otvarati te su svi povikali vozaču da stane, što je isti odmah i učinio te otvorio vrata da bi zatim gospođa ušla u tramvaj te joj se gospođa požalila da ju boli ruka, ona joj je odgovorila da otiđe do vozača no ista je to odbila učiniti.

18. Iz iskaza tužiteljice u bitnome proizlazi da joj je od štetnog događaja ruka koju je ozlijedila, odnosno njezina desna ruka uvijek hladnija od lijeve ruke i ona je sto posto sigurna da je to direktno povezano sa štetnim događajem jer prije toga joj desna ruka nikada nije bila hladnija od lijeve ruke. Štetni događaj se zbio u jutarnjim satima to je bilo prije par godina, ne može se sada točno sjetiti datuma i ona je čekala tramvaj na tramvajskoj stanici Zapruđe, to je linija koja ide prema Kvaterniku, linija broj 7. Kad je došao tramvaj linija broj 7, ona je krenula ulaziti u tramvaj, ona je bila sa obje noge na donjoj stepenici kada su je vrata odjedanput pritisnula i zgnječila joj ruku. Sa sobom je imala tašku na ramenu i kolica za plac. Sad se ne može sjetiti da li je u tom trenutku baš unosila kolica u tramvaj, pretpostavlja da jest jer ih nije mogla ostaviti na stanici. Kako su je vrata prignječila, dva muškarca su došla i podigla je gore i posjeli su je na sjedalo iza svjedokinje koja je danas iskazivala. Počelo ju je odmah boljeti i dugo ju je boljela ruka pa sam zbog toga morala ići na kontrole kod kirurga i na fizikalne terapije. Nakon što joj je nagnječena ruka, nije išla do vozača reći što se dogodilo, nije ga vidjela. Čim se to dogodilo, ona je sa tramvajem odmah otišla do Rebra na Hitnu i tamo su joj napravili cjelokupnu obradu. Na posebno pitanje suda navodi da nije niti trčala niti su gurala u tramvaj, stajala je na stanici i čekala da on dođe, dodajući da kad je ulazila u tramvaj, isti nije kretao sa stanice već je stajao na stanici. Ona je zadnja ulazila na tramvajska vrata. Želi napomenuti da od nje zbog ovoga rade budalom, ponašaju se prema njoj kao prema kriminalcu i njoj je više svega dosta, te se utvrđuje da je tužiteljica uznemirena prilikom davanja iskaza. Prijavu vezano za incident je prvotno napravila u postaji Zrinjevac jer joj je ta bila najbliža. Poslije toga je trebala tuđu pomoć jer nije mogla puno toga baš sa rukom, bila joj je u gipsu i pomagao joj je sin koji živi sa njom, no ne može se sjetiti koliko dugo jer je prošlo puno vremena. Išla je na fizikalne terapije, jedno vrijeme svaki dan, i na vježbanje i na grijanje. Ne može se sjetiti kako se zovu policajci koji su sa njom vodili razgovore, prvo je bila u postaji Zrinjevac, a nakon toga u postaji Lučko. Na posebno pitanje tuženika, tužiteljica navodi da je u desnoj ruci držala i tašku i kolica.

19. Iz iskaza svjedokinje TL u bitnome proizlazi da zna zašto je pozvana kao svjedok u ovom postupku. To je bilo u jesen u prijepodnevnim satima, odnosno ujutro, misli prije 4,5 godina no nije sto posto sigurna. Ona je sjedila u tramvaju broj 7. i taj tramvaj je išao iz Novog Zagreba prema gradu. Sjedila je na pretposljednjem mjestu. Kad je tramvaj došao na stanicu, vidjela je tužiteljicu koja je bila na stanici i koja je krenula ulaziti u tramvaj. Tramvaj je stajao na stanici kad je tužiteljica krenula ulaziti u njega. Tužiteljica je sa sobom imala kolica poput onih koja se koriste za plac i krenula je sa njima ulaziti na tramvajska vrata, misli da su bila zadnja vrata i dok je ona ulazila u tramvaj sa kolicima, odjedanput su se vrata počela zatvarati i vrata su prignječila ruku tužiteljice. U to su priskočila dva muškarca koji su je uvukli u tramvaj i posjeli je iza svjedokinje na zadnje sjedalo. Ne može se točno sjetiti o kojoj vrsti tramvaja se radi, da li je u pitanju niskopodni tramvaj ili stari tip tramvaja, ne zna sada puno vremena je od toga prošlo, i ne sjeća se da je toga jutra su u tramvaju bili svjetlosni ili zvučni signali. Kada su tužiteljicu posjeli iza nje na sjedalo, ona je jaukala da ju boli ruka pa je svjedokinja zato došla do nje i pitala ju da li je sve u redu i može li joj kako pomoći, a ona joj je odgovorila da joj je nagnječena ruka. Svjedokinja joj je na to rekla da kad će moći da ode do tramvajca i da mu to ona kaže, s time da ne zna što je ona točno na to odgovorila, samo se sjeća da je jaukala da ju boli ruka. Ona je nakon toga otišla svojim putem i nakon toga je samo jedanput vidjela tužiteljicu, srele su se na Rebru, budući da ona ide na Rebro jer je onkološki pacijent. Nakon nekog vremena su je zvali policajci iz Lučkog da dođe dati iskaz u vezi toga što se dogodilo u tramvaju, no ona je rekla da ne može doći k njima jer je stara i bolesna pa je onda policija uzela njezin iskaz preko telefona i njima je ispričala sve što je ispričala i danas na sudu. Nakon nekog vremena ju je policija opet zvala da pita da li ima još nešto za dodati, ona je rekla da nema i da ako žele da mogu doći kod nje, no da ona ne može doći, tako da je u više navrata razgovarala sa policajcima preko telefona o štetnom događaju time da ne zna njihova imena. Tužiteljica je zajedno sa drugim putnicima na tramvajskoj stanici čekala tramvaj. Ona je ulazila zadnja i nije se gurala, nije niti trčala niti se naguravala, normalno je čekala tramvaj, a svjedokinja je sjedila na toj strani tramvaja pa je vidjela. Ona se ne može očitovati da li je vozač tramvaja pogledom u vanjski retrovizor mogao vidjeti da li tužiteljica ulazi. Ona, kad je čula jaukanje tužiteljice, to joj je svu pažnju okupiralo. Na predočenje službene zabilješke koja prileži listu 11 spisa, a odnosi se na razgovor svjedokinje sa djelatnicima MUP-a, svjedokinja navodi da nije točno što piše u toj zabilješci, ona to nije rekla i to je netko namjerno tako napisao te decidirano tvrdi da ona to nije iskazala. Također napominje da je sve razgovore sa policijom obavljala telefonski, nije bila u njihovoj službenoj prostoriji, a pretpostavlja da se takav razgovor snima. Na predočenja Izvješća o provedenim izvidima koje prileži na listu 64do 66 spisa iz kojih proizlazi da je svjedokinja TL pristupila u postaju dana 14. ožujka 2018. radi obavijesnog razgovora, svjedokinja navodi da to nije točno i da nije pristupila u postaju jer je sve razgovore s policijom obavljala preko telefona, niti ne zna gdje je Lučko niti ta policijska postaja. Svjedokinja moli da ju se više ne poziva na sud jer ima maligne bolesti i nije u stanju više puta dolaziti.

20. Ovdje se ističe da je sud usvojio u smislu čl. 299 st. 2 ZPP-a dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka ŠL i VL iako isto nije predložio prije zaključenja prethodnog postupka obzirom sud nalazi da isti nije prekludiran obzirom na činjenice koje je iskazala svjedokinja TL u svojem iskazu pred sudom, a koje su kontradiktorne njezinim navodima iz službene zabilješke.

21. Iz iskaza svjedoka ŠL u bitnome proizlazi da mu je poznato ime gospođe TL jer je s njom obavljao obavijesni razgovor vezano za jedan štetni događaj u tramvaju. Želi napomenuti da ne može sada biti 100% siguran da li je s njom obavljao razgovor u službenim prostorijama ili putem telefona, no ako iz Izvješća proizlazi da je ona pristupila u našu postaju tada pretpostavlja da se tako i dogodilo. Također napominje vezano za proceduru da se obavijesni razgovori sa svjedocima o kojima je došlo do teške tjelesne ozljede nikada ne obavljaju putem telefona, jer moraju biti sigurni tko točno daje takve informacije. Jedino u vremenu kad je započela pandemija Covid-19 virusa i zbog straha ljudi od tog virusa je bilo uvedeno da se takvi razgovori mogu obavljati putem telefona sa svjedocima i to na način da bi svjedok rekao svoje podatke sa osobe iskaznice, kao i svoj OIB, no misli da to nije slučaj u ovom predmetu jer je to bilo prije početka pandemije Covid-19 virusa, misli 2018. godine. On također nikad osobno nije vodio takve obavijesne razgovore sa svjedocima putem telefona, jedino znaju nazvati očevice ili svjedoke da se dogovore da li oni mogu pristupiti u njihovu postaju, ili da oni dođu kod njih na kućnu adresu, budući je n jihova II Policijska postaja dosta dislocirana pa je starijim ljudima teže doći do njih ili ne žele plaćati taksi pa onda oni idu kod njih na kućnu adresu obaviti razgovor. U slučaju kad je teška tjelesna ozljeda, što može postati kazneni predmet, naknadno se radi službena zabilješka i misli da bi se u istoj naznačilo da su razgovor sa očevicem obavili na njegovoj kućnoj adresi. Koliko se sjeća, i po njegovom iskustvu u istim ili sličnim predmetima ovo je bilo postupanje policije po naknadnoj prijavi, odnosno bolničkoj prijavi ili ako je oštećenica naknadno prijavila štetni događaj MUP-u. Želi napomenuti da je u takvim slučajevima postupanje policije otežano jer je teže doći do svjedoka, svjedoci zaboravljaju o čemu su svjedočili a i teže je doći do eventualnih snimaka sa kamera i slično. U štetnim događajima gdje putniku vrata prikliješte neki ud, MUP-u je jako utvrditi činjenice a prvenstveno da li je vozilo u tom trenutku bilo u pokretu ili je stajalo te da li je očevidac vidio nastanak štetnog događaja. Sjeća se da je svjedokinja TL njemu iskazala da je bila okrenuta leđima te je odjedanput čula vrisku i kada se je okrenula da je vidjela tužiteljicu da je ozlijeđena, bila je kod vrata u tramvaju, no ne može se sada sjetiti da li je vidjela tužiteljicu da li leži ili stoji. Decidirano tvrdi da je svjedokinja njemu iskazala da nije vidjela sam štetni događaj jer je bila okrenuta leđima te se je okrenula kad je čula vrisku i vidjela tužiteljicu. Na posebno pitanje tužitelja navodi da njima svjedoci ne potpisuju službene zabilješke jer su isti potpisani samo od policijskog službenika. Oni ne pokazuju očevicima na uvid službene bilješke jer su često u situaciji da nema sa sobom kompjutor kada vode obavijesni razgovor pa onda sastavlja bilješku o tome olovkom odnosno kemijskom no kada završi svjedok sa iskazom, on mu pročita što je napisao i pita ga da li se slaže sa tim, ukoliko se ne slaže jer je nešto greškom krivom upisao, tada to promijeni. Želi napomenuti da ovaj posao radi već 16 godina i obavio je puno takvih razgovora, i može se dogoditi da se dogodi greška npr. da je unio da je razgovor obavljen u prostoriji a obavljen je na kućnoj adresi ili se desi pogreška kod brojke ili nečijeg imena ali da bi on mijenjao srž izjave koju mu je dao svjedok odnosno pisao drukčije od onog što je on rekao, to se ne može nikako desiti. On ne zna zašto su povodom ovog štetnog događaja rađeni više službenim zabilješki odnosno zašto je i kolega VL radio službenu bilješku. Sjeća se da je on prvo vodio razgovor s tužiteljicom i onda je ona tada rekla da ima jednog svjedoka i on je tada kontaktirao svjedokinju TL.

22. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zvonka Ivašića proizlazi utvrđenje da prema iskazima tužiteljice i svjedoka TL proizlazi da je u vrijeme štetnog događaja tužiteljica ulazila u tramvaj na stražnja vrata, vjerojatno prikolice zaustavljenog tramvaja, na tramvajskoj stanici, kao posljednji putnik noseći u ruci torbu sa kotačima. Kada je tužiteljica stupila na stepenice ulaza u tramvaj, počela su se zatvarati vrata tramvaja, koja su prikliještila lijevu ruku tužiteljice. Dvojica putnika u tramvaju razmaknuli su vrata koja su prikliještila lijevu ruku tužiteljice i oslobodila ruku tužiteljice. Tijekom prilaska tužiteljice prema desnom boku tramvaja na tramvajskoj stanici i stražnjim desnim vratima tramvaja, tužiteljica je bila vidljiva vozaču tramvaja u vanjskom desnom ogledalu tramvaja, radi se o ravnom dijelu tramvajske pruge, pa da je vozač tramvaja pričekao sa zatvaranjem vrata, dok tužiteljica ne uđe potpuno u tramvaj, do štetnog događaja ne bi došlo. Rubovi vrata tramvaja obloženi su elastičnom gumom koja ima zadatak da ublaži udar vrata tramvaja u tijelo putnika, za vrijeme zatvaranja vrata, međutim potisak vrata tramvaja pred samo potpuno zatvaranje vrata je najjači. Obzirom da su gumene obloge vrata tramvaja elastične, moguće je da ruka putnika bude priklještena u zatvorenim vratima, između gumenih obloga, tako da signalizacija otvorenih – zatvorenih vrata pokazuje vozaču tramvaja da su vrata tramvaja potpuno zatvorena.

23. Iz nalaza i mišljenja dr. sudske medicine Davora Mayera proizlazi utvrđenje da je prema stanju spisa, tužiteljica ČL (84) bila ozlijeđena na način da su joj prilikom ulaska u tramvaj vrata tramvaja u zatvaranju prikliještila lijevu ruku. Ozljeda u vidu prijeloma donjeg dijela lijeve palčane kosti, kakva je utvrđena medicinskom obradom tužiteljice nakon štetnog događaja, tipično nastaje prilikom pada uz dočekivanje na dlan ispružene ruke. Nije za očekivati da bi ovakva ozljeda kod prosječne osobe nastala mehanizmom prignječenja podlaktice krilima tramvajskih vrati u zatvaranju. Međutim, konkretni slučaj sadrži bitnu specifičnost u vidu visoke životne dobi i spola tužiteljice. Navedena dva biološka činitelja tužiteljicu općenito predisponiraju (čine ju podložnijom) za nastanak koštanih ozljeda, ovo zbog izvjesno postojeće slabije čvrstoće, odnosno veće prhkosti kostiju uvjetovane smanjenom koštanom masom. Zbog navedenoga, prihvaća mogućnost da je tužiteljica zadobila predmetnu ozljedu upravo na način na koji je to iskazala – odnosno, mehanizmom pritiska i udara po donjem dijelu podlaktice koji je ostvaren krilima tramvajskih vrata u zatvaranju, dok joj se ruka nalazila u prostoru između tih krila. Dakle, između utuženog štetnog događaja i nastale ozljede tužiteljice se može uspostaviti uzročnoposljedična veza.

24. Sud je prihvatio nalaze i mišljenja vještaka Zvonka Ivašića i Davora Mayera te je isti ocijenio stručnim obzirom su dani od strane stručnjaka koji su obrazložili i potkrijepili sve svoje zaključke te izradio nalaz u skladu s pravilima struke, a nakon uvida u cjelokupnu dokumentaciju kojom je sud raspolagao u odnosu na dinamiku štetnog događaja, a koju činjenicu potvrđuju i stranke koje nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje imenovanih vještaka.

25. Odredba članka 18. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (NN br. 151/05.) propisuje da se putnicima smatraju osobe koje se radi putovanja nalaze u jednom od prijevoznih sredstava određenih za obavljanje javnog prometa, bez obzira na to jesu li već kupile voznu kartu, a također i osobe koje se nalaze u krugu kolodvora, pristaništa i zrakoplovne luke ili u neposrednoj blizini prijevoznog sredstva prije ukrcavanja, odnosno iskrcavanja, koje su namjeravale putovati određenim prijevoznim sredstvom ili su njime putovale osim osoba koje su zaposlene na prijevoznom sredstvu. Nadalje, čl. 694. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05., 41/08, 125/11 – dalje u tekstu: ZOO) propisuje da je prijevoznik dužan prijevoz osoba izvršiti sigurno onim prijevoznim sredstvom koje je određeno ugovorom o prijevozu i uz uvjete udobnosti i higijene koji se prema vrsti prijevoznog sredstva i udaljenosti puta smatraju nužnim. Prijevoznik odgovara za sigurnost putnika od početka do završetka prijevoza, uključujući vrijeme ulaženja i izlaženja iz vozila, kako u slučaju naplatnog, tako i u slučaju besplatnog prijevoza, te je dužan naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu koja nastane oštećenjem zdravlja, ozljedom ili smrću putnika, osim ako je prouzročena radnjom putnika ili stranim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti, slijedom čega sud nalazi da tramvaj ne predstavlja opasnu stvar, niti je vožnja tramvajem opasna djelatnost, već se objektivna odgovornost tuženika temelji na odgovornosti prijevoznika za sigurnost putnika u smislu odredbe čl. 684. st. 1. ZOO koja propisuje da prijevoznik odgovara za štetu koja nastane oštećenjem zdravlja, povredom ili smrću putnika, osim ako je šteta uzrokovana radnjom putnika ili stranim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti.

26. Teret dokazivanja jest dužnost određenog procesnog subjekta pružiti sudu obavještenja o dokaznim sredstvima pomoću kojih se sud može uvjeriti u istinitost određene tvrdnje. Odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, (NN 117/03, stupio na snagu 01.12.2003.g.) napušteno je načelo po kojem je sud dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice te ovlašten izvesti dokaze koje stranke nisu predložile (uz iznimku iz čl. 3. st. 3. ZPP -a i čl. 435. st. 2.ZPP-a). Odredbom čl.7. st.1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima te činjenice utvrđuju, a sukladno odredbi čl. 219. st.1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Dakle, uz izričito propisanu iznimku na strankama je isključiva inicijativa na predlaganju dokaza. U smislu odredbe čl. 221 a ZPP-a ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

27. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja koja proizlaze iz iskaza tužiteljice, a kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru kao istinitom i vjerodostojnom, budući je imenovana iskazivala uvjerljivo i životno logično, bez zastajkivanja i čiji je iskaz sukladan sa rezultatima prometnog vještačenja, odnosno sa vještačkim nalazom i mišljenjem prometnog vještaka Zvonka Ivašića, to je stav ovog suda kako tužiteljica dokazala odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja u smislu odredbe čl. 684 st. 1 ZOO-a.

28. Naime, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka razvidna je činjenica da su gumene obloge vrata tramvaja elastične, slijedom čega je moguće da ruka putnika bude priklještena u zatvorenim vratima, između gumenih obloga, tako da signalizacija otvorenih – zatvorenih vrata pokazuje vozaču tramvaja da su vrata tramvaja potpuno zatvorena, dok je iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka razvidno da se može uspostaviti uzročno-posljedična veza zbog životne dobi i spola tužiteljice jer je podložnija za nastanak koštanih ozljeda, slijedom čega prihvaća mogućnost da je tužiteljica zadobila predmetnu ozljedu upravo na način na koji je to iskazala – odnosno, mehanizmom pritiska i udara po donjem dijelu podlaktice koji je ostvaren krilima tramvajskih vrata u zatvaranju, dok joj se ruka nalazila u prostoru između tih krila.

29. Povezujući ranije iznesena utvrđenja koja proizlaze iz vještačkog nalaza i mišljenja sa iskazom tužiteljice, a čiji je iskaz sud u cijelosti prihvatio kao istiniti i vjerodostojan, to je stav ovog suda kako je tužiteljica dokazala odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja obzirom je do štetnog događaja došlo na način da su vrata tramvaja prikliještila lijevu ruku tužiteljice dok je ulazila u tramvaj.

30. Sud je stoga otklonio prigovore tuženika kojim ističe da je tužiteljica kriva za nastanak štetnog događaja, pozivajući se pritom na službenu zabilješku koja je sačinjena u vezi iskaza svjedokinje TL pred MUP-om iz koje proizlazi da je tužiteljica doslovce dotrčala sa kolicima u jednoj ruci i pri samom zatvaranju vrata pokušala ući u tramvaj, obzirom je imenovana svjedokinja pred ovim sudom iskazala kako je tužiteljica zajedno sa drugim putnicima na tramvajskoj stanici čekala tramvaj , ona je ulazila zadnja i nije se gurala, nije niti trčala niti se naguravala.

31. Nadalje se ističe da iako je svjedokinja TL pred ovim sudom iskazivala životno i logično uvjerljivo, uočavaju se očigledne kontradiktornosti u izjavama koje je dala pred sudom u usporedbi sa njezinim navodima iz služben ih zabilješki (pa tako iz jedne proizlazi da se tužiteljica naguravala prilikom ulaska u tramvaj, a iz druge proizlazi da svjedokinja nije vidjela sam incident jer je bila okrenuta leđima). Također postoje kontradiktornosti između njezine izjave da su razgovori sa djelatnicima MUP-a obavljeni telefonskim putem, dok iz službenih zabilješki proizlazi da su razgovori sa svjedokinjom obavljeni u prostorijama MUP-a. Iako sud ne smatra da je svjedokinja namjerno dala lažan iskaz, kao što ovaj sud također ne smatra da bi policijski djelatnik s namjerom upisivao netočan iskaz svjedokinje u službenu zabilješku, sud dopušta mogućnosti da je do kontradiktornosti došlo uslijed činjenice da je svjedokinja starije životne dobi te je onkološki bolesnik, a i iskaze je dala s odmakom od štetnog događaja (skoro 6 mjeseci od štetnog događaja sa policijskim službenikom, te više od 4 godine od štetnog događaja dajući iskaz pred ovim sudom), slijedom čega je sud za razrješenje merituma spora samo podredno cijenio iskaz imenovane svjedokinje.

32. Nadalje, iako je tuženik tijekom postupka predlagao saslušanje drugog policijskog djelatnika VL koji je sastavio službenu zabilješku, i pravo dopunskog saslušanja svjedokinje TL, tuženik je na ročištu održanom dana 01.04.2026.g. iskazao kako nema daljnjih dokaznih prijedloga i predložio zaključenje glavne rasprave, slijedom čega sud nalazi da je na taj način odustao od navedenih dokaznih prijedloga. Ujedno, tuženik je tijekom postupka predlagao i saslušanje vozača koji je vozio tramvaj u kojem se zbio štetni događaj po primitku imena i prezimena svih vozača koji su tog jutra prometovali na tramvajskoj stanici Utrine. Kako iz izvješća o postupanju ZET-a i MUP-ovog spisa proizlazi da su svi vozači tramvaja koji su prometovali spornog dana dali iskaz u kojem su naveli da nemaju saznanja o štetnom događaju jer nisu zaprimili prijavu putnika o ozljedi, to sud nalazi bespotrebnim saslušavati vozače u svojstvu potencijalnih očevidaca. Sud je stoga na ročištu održanom dana 01.04.2026.g. riješio da neće provoditi daljnje dokazne prijedloge, obzirom da je sud nedvojbeno našao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, slijedom čega je sud na istom ročištu proveo glavnu raspravu, te istu zaključio, okončavši postupak u ovoj pravnoj stvari, smatrajući da bi daljnje provođenje postupka stvorilo bespotreban trošak za stranke i dovelo do odugovlačenja postupka, imajući pritom u vidu da su i same stranke predložile zaključenje glavne rasprave nemajući daljnje dokazne prijedloge.

33. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja, a kako ovaj sud nema razloga sumnjati u vjerodostojnost iskaza tužiteljice koji je sud u cijelosti prihvatio kao istinit, te kako tuženik nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu čl. 219 ZPP -a kojim bi dokazao svoje tvrdnje da je tužiteljica (su)odgovorna za nastanak štetnog događaja te obzirom da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi utvrđenje da je tužiteljica tijekom prilaska prema desnom boku tramvaja na tramvajskoj stanici i stražnjim desnim vratima tramvaja, bila vidljiva vozaču tramvaja u vanjskom desnom ogledalu tramvaja, radi se o ravnom dijelu tramvajske pruge, pa da je vozač tramvaja pričekao sa zatvaranjem vrata, dok tužiteljica ne uđe potpuno u tramvaj, do štetnog događaja ne bi došlo, to sud nalazi da je tuženik u smislu čl. 684 ZOO-a odgovoran za nastanak štetnog događaja i stoga u obvezi naknaditi tužiteljici nastalu štetu.

34. Obzirom da je među strankama sporna visina tužbenog zahtjeva u odnosu na štetu koju je pretrpjela tužitel jica uslijed zadobivenih ozljeda, sud je proveo medicinsko vještačenje po staln om sudskom vještaku Živku Gnjidiću .

35 . Iz nalaza i mišljenja vještaka Živka Gnjidića proizlazi utvrđenje da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Bolove jakog intenziteta trpjela je 5 dana, srednjeg intenziteta 20 dana a blagog intenziteta narednih 60 dana. Povremene bolove blagog do srednjeg intenziteta trpi i sada, i biti će valorizirani kao trajne posljedice. Primarni strah bio je intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah jakog intenziteta trajao je 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana a blagog intenziteta manifestiran kao tjeskoba i zabrinutost za ishod liječenja i mogućnost samostalnog i neovisnog funkcioniranja narednih 60 dana. Za ocjenu smanjenja opće radne i životne aktivnosti, vještak se je služio s Orijentacijskim medicinskim tablicama Za procjenu smanjene životne aktivnosti Hrvatskog društva za medicinsko vještačenje HLZ izdanje ZAGREBAČKA STVARNOST 2013., te je po točki 1.4.2. b) Kontraktura – smanjena pokretljivost srednjeg stupnja na nedominantnoj ruci procijenio 8%. Za točku 1.3.4. b) Umanjena rotacija podlaktice srednjeg stupnja na nedominantnoj ruci procijenio je 7%. Povremeni bolovi blagog do srednjeg intenziteta u području lijevog ručnog: zgloba osobito kad se pripomaže rukama i duže iz sjedećeg položaja kao i pri promjeni vremena procijenio je na 2% Kumulativno smanjenje opće radne i životne aktivnosti stoga procjenjuje na 14%. Blaga atrofija muskulature lijeve podlaktice i nespretnost pri korištenju lijeve ruke predstavlja naruženost blagog stupnja. Potreba za tuđom nestručnom pomoći i njegom pri obavljanju težih poslova u održavanju kućanstva, nabavi i pripremi hrane, prevozi na preglede i terapije i slične aktivnosti bila je potrebna 4 sata tijekom 10 dana a potom 3 sata narednih 60 dana. Liječenje zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju završeno je 21.02.2018. sa zadnjim pregledom fizijatra.

36. Nadalje, na prijedlog tuženika povodom njegovih primjedbi na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, sud je proveo dokaz saslušanjem vještaka Živka Gnjidića koji je na ročištu održanom dana 10.03.2026.g. iskazao u odnosu na prigovore tuženika iz podneska od 20.2.2026. da je fizijatar opisao dvije kretnje u području ručnog zgloba međutim nije opisao i preostale tri kretnje koje se izvode u ručnom zglobu a to je fleksija ili savijanje šake prema palačnoj strani ili prema vanjskoj strani kao i rotaciju duž uzdužne osi podlaktice koja je vrlo važna kretnja. Vještak navodi da je čovjek bimanuelno biće i mnoge radnje izvodi koristeći se sa obje ruke pa iako je tužiteljica ljevak i to nije dominantna ruka , no ove nabrojane tri kretnje koje su smanjene znatno otežavaju izvođenje cijelog niza finih kretnji kao što je zakopčavanje gumba, korištenje vilice i noža gdje mora koristiti obje ruke tijekom objeda, osobito rotacijske kretnje kao što je otključavanje i zaključavanje brave, korištenje odvijača. Nakon završenog cijeljenja koštanog prijeloma na mjestu prijeloma postoji zadebljanje kosti tzv. callus pa se pri svakoj kretnji u tom području događa da se kosti taru jedna o drugu a u okosnici su brojni senzori za bo, tako da unatoč završenom cijeljenju kosti sve kretnje u toj regiji praćene su bolovima koje i dan danas osjeća. Važno je napomenuti da se radi o starijoj osobi kod koje su biološki procesi spori pa je i unatoč proteku vremena i provedene rehabilitacije smanjena mogućnost kompletnog oporavka u toj regiji. U odnosu na smanjenje životne aktivnosti, vještak navodi da je koristio orijentacijske tablice hrvatskog društva za medicinska vještačenja hrv. liječničkog zbora i ocjene su u skladu sa tim tablicama a isto tako je postupao i kod ocjene straha i bola. U odnosu na prigovor ocjene kod tuže pomoći i njege navodi da on nema saznanja kada je tužiteljica otišla u starački dom pa se ne može ni očitovati, a svoj nalaz je temeljio na činjenici da su joj ukućani pružali pomoć i njegu. Navodi da je točno da se štetni događaj zbio 2017. godine, da je on pregledao tužiteljicu 2025. godine i ne zna da li je tužiteljica imala neku drugu nezgodu u proteklom vremenu. On probleme sa trima kretnjama na koje se naprijed očitovao može uzročno povezati sa štetnim događajem, nevezano za dob tužiteljice i moguće degenerativne promjene, jer tužiteljica ima zadebljanje kosti baš na mjestu prijeloma zadobivenog u ovom štetnom događaju. Za usporedbu na desnoj ruci koja nije ozlijeđena, tužiteljica nema ograničenja pokrata niti bolove pri pokretu. On je imao na uvid zdravstveni karton tužiteljice. Vještak je dao kumulativnu ocjenu te napominje da ona i danas trpi bolove i strahove i to ju ograničava u kvaliteti života.

37. Nalaz i mišljenje imenovanog vještaka, kao i usmeno očitovanje dr. Živka Gnjidića, sud je ocijenio stručno danim na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju od strane specijalista koji je obrazložio i potkrijepio sve svoje zaključke, a i na prigovore tuženika je odgovoreno na način koji prihvaća sud, te obzirom da niti tuženik nije imao daljnjih primjedbi na nalaz i mišljenje nakon njegovog saslušanja, niti drugi dokazni prijedlog usmjeren na pobijanje vještačkog nalaza i mišljenja (poput novog medicinskog vještačenja).

38. Imajući u vidu utvrđenja koja proizlaze iz rezultata provedenog medicinskog vještačenja, sud je utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. l9. st. 2. u vezi s čl. 1100 i 1046. ZOO-a. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100 st.l.ZOO-a). Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi i to fizičke bolove, strah, duševne boli zbog naruženja te potrebu pružanja tuđe pomoći i njege budući da tužiteljici temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a pripada pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu.

39. Odlučujući o visini pravične novčane naknade s osnova pretrp ljenih fizičkih bolova tužiteljice, sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje bolova te vrstu i lokalitet ozljeda kako su opisani u mišljenju vještaka te neugodnosti koje je tužiteljica pretrpjela tijekom liječenja u vidu rtg obrada, postavljanja imobilizacije lijeve ruke, korištenje analgetika po potrebi, potrebe mirovanja i držanja ruke na povišenom položaju, višekratnih odlazaka na kontrolu kod kirurga, fizijatra i neurologa, provođenje fizikalne terapije, sud je u smislu zakonske odredbe čl. 1100. st. 1. i s t. 2. ZOO-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.500,00 eura, uzevši pritom u obzir i pravno shvaćanje svih sudaca na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) od 15. lipnja 2020.g. kojim su se izmijenili Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su - 1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.

40. S obzirom na jačinu i trajanje straha koje je ocijenio vještak, te cijeneći sve okolnosti nastanka štetnog događaja, ovaj sud je ocijenio da navedene okolnosti predstavljaju podlogu za dosuđenje pravične novčane naknade u visini od 800,00 eura po kriteriju pretrpljenog straha, uzevši pri tome u obzir izmijenjene Orijentacijskim kriterije od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

41. Imajući u vidu trajni intenzitet duševnih boli zbog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti u ukupnom omjeru od 14% trajno, u kojem će omjeru tužiteljica morati ulagati pojačane napore u svakodnevnim životnim aktivnostima, te obzirom na njezinu životnu dob (rođena 1933.g.) i zanimanje (umirovljenica) na osnovi odredbe čl. 1100 ZOO-a, mišljenje je suda da bi tužiteljici po ovom kriteriju bila primjerena pravična novčana naknada u iznosu od 5.000,00 eura, uzevši pri tome u obzir izmijenjene Orijentacijskim kriterije od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

42. Imajući u vidu da se naruženje tužiteljice odnosi na blagu atrofiju muskulature lijeve podlaktice i nespretnost pri korištenju lijeve ruke , (a koja je okolnost utvrđena od strane vještaka Živka Gnjidića), mišljenje je suda da bi imenovanoj po ovom kriteriju bila primjerena pravična novčana naknada u iznosu od 1.000,00 eura.

43. Nadalje, sud ističe i činjenicu da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu, koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade te prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, kako je i ovaj sud postupio. Osim toga, za istaknuti je da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude u veljači 2025.g. (Takav je stav zauzela i mnogobrojna sudska praksa, primjerice presuda ŽS u Zagrebu, broj: Gž-3137/2024 od 25.07.2024.g., presuda ovog suda broj Pn-1784/2023 od 27.02.2025.g.).

44. Kako je tužiteljici zbog pretrpljene ozljede bila potrebna pomoć druge osobe u ukupnom trajanju od 220 sati (kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Živka Gnjidića), sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 880,00 eura, smatrajući pritom da iznos od 4,00 eura za jedan sat tuđe pomoći i njege predstavlja primjerenu cijenu iste u gradu Zagrebu, u vrijeme kada je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila pružana. Sud je stoga utvrdio da imenovanoj pripada pravična novčana naknada u iznosu od 800,00 eura, odnosno 4,00 eura po satu u smislu odredbe čl. 1095 ZOO-a, a takav je stav o cijeni sata tuđe pomoći i njege zauzela je i mnogobrojna sudska praksa, primjerice presuda ŽS u Zagrebu, broj: Gž - 589/21 od 08.03.2021.g. Također valja napomenuti da je u presudi broj Gž-3805/23 od 19.12.2023., drugostupanjski sud izrazio mišljenje glede kriterija za određivanje naknade za pružanje pomoći i njege te je po stavu tog suda potrebno uzeti u obzir prosječnu cijenu rada koja se postiže u djelatnosti u kojoj se pruža usluga nemedicinske tuđe pomoći, a ne prosječnu cijenu rada nekvalificiranog radnika, budući da treba uzeti u obzir oštećenikovu stvarnu životnu sredinu i činjenicu da on mora platiti troškove kakvi su stvarno u tom životnom okruženju.

45. Temeljem svega naprijed navedenog, a temeljem čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a sud je ocijenio kao osnovano potraživanje tužiteljice u iznosu od 10.180,00 eura s naslova neimovinske i imovinske štete po kriteriju tuđe pomoći i njege. Međutim, kako je sud vezan tužbenim zahtjevom tužiteljice u smislu čl. 2 ZPP -a, a kojim je potraživala iznos od 10.000,00 eura s naslova neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć i njegu, sud, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev za iznos od 10.000,00 eura i odlučiti kao u točci I izreke presude sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22. i 88/22., dalje: Zakon).

46. Zakonskom odredbom članka 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok je odredbom članka 29. stavka 1. ZOO -a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Da bi kamate počele teći, šteta mora biti nastala, što znači da moraju biti poznate sve posljedice štetne radnje. Neimovinska šteta u pravilu nastupa kada se završi liječenje oštećenika, kada se zdravstveno stanje oštećenika stabiliziralo i postalo definitivno, a što znači da, uz adekvatne mjere liječenja, nema mogućnosti daljnjeg poboljšanja zdravstvenog stanja, a niti da postoji mogućnost daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja.

47. Sud nalazi da tužiteljica ostvaruje pravo na zateznu kamatu na iznos neimovinske štete počev od 10.10.2020.g. kao slijedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva obzirom iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je liječenje tužiteljice završeno dana 21.02.2018. sa zadnjim pregledom fizijatra, dakle prije podnošenja odštetnog zahtjeva, slijedom čega je tuženik bio u mogućnosti upoznat sa svim elementima štete, dakle, i o njenom obujmu već u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva u smislu čl. 1100 ZOO-a. Nadalje, na dosuđeni iznos od tuđu pomoć i njegu koja se ima smatrati imovinskom štetom sukladno odredbi čl. 1089 ZOO-a, kamata je dosuđena počev od istog dana do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO, budući je potreba tužiteljice za tuđom pomoći i njegom okončana prije podnošenja iste, a čijem se tijeku zatezne kamate tuženik nije niti usprotivio do okončanja postupka.

48. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i 155 st. 1. ZPP-a. Trošak postupka odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 7 toč. 1, Tbr 9 toč. 1 i 3, Tbr 8 toč. 1 i. 3, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava odštetnog zahtjeva temeljem Tbr 28 u visini od 100 bodova, na trošak sastava tužbe temeljem Tbr 7 toč. 1 Tarife u visini od 100 bodova, trošak pristupa na ročišta na dane 20.04.2021.g., 06.12.2021.g., 11.02.2022.g., 10.03.2026.g. i 01.04.2026.g. temeljem Tbr 9 toč. 1, svaki u visini od 100 bodova, na trošak pristupa na ročište za objavu presude temeljem Tbr 9 toč. 3 u visini od 50 bodova, na trošak sastava podnesaka od 12.04.2021.g., od 18.03.2022.g. i od 11.11.2025.g., svaki u visini od 100 bodova temeljem Tbr 8 toč. 1, na trošak sastava podnesaka od 09.05.2022.g. i od 30.08.2023.g., svaki u visini od 25 bodova, što ukupno iznosi 1150 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.300,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a od 575,00 eura iznosi 2.875,00 eura. Tužiteljici je također priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 500,00 eura, obzirom da su isti bili nužni za utvrđenje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 49,77 eura i na presudu u iznosu od 146,45 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), slijedom čega sveukupan trošak postupka iznosi 3.571,22 eura. Na tako određeni trošak tužiteljici je temeljem čl. 151. st. 1. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a te je odlučeno kao u točci I izreke presude.

49. Sud nije priznao tužiteljici trošak sastava podnesaka od 28.02.2023.g. i od 22.12.2023.g. svaki u iznosu od 125,00 eura jer su isti temeljem 155. st. 1 ZPP-a ocijenjeni kao nepotrebni za vođenje ovog postupka. Također joj nije priznat trošak sastava podnesaka od 09.05.2022.g. i od 30.08.2023.g., svaki u iznosu od 62,50 eura obzirom joj je dosuđen trošak po Tbr 8 toč. 3, odnosno 25 bodova za svaki. Nije joj niti priznat trošak sa naslova vještačenja u iznosu od 500,00 eura (od zatraženih 1.000,00 eura) budući je imala samo trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 500,00 eura koji joj je sud priznao u cijelosti. Stoga je odlučeno kao u točci II izreke presude.

50. Kako je tuženik izgubio spor u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška i odlučiti kao u točci II izreke presude.

U Zagrebu, 05. svibnja 2026. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dozvoljena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u četiri primjerka, u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužiteljici po pun. uz rješenje na pristojbu na presudu u iznosu od 146,45 eura

2. tuženiku

U Zagrebu, 05. svibnja 2026. godine