Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-246/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Stanić, u upravnom sporu tužitelja PS, državljanina Ruske Federacije, kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Ulica Grada Vukovara 33, Zagreb, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, 5. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/24- 06/4394, ur. broj 511-01-212-25-8 od 18. prosinca 2025.

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu. III Nalaže se tuženiku da isplati Stjepanu Babiću, odvjetniku u Zagrebu, Vodovodna 13/I, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za odobravanje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj (dalje RH).

2. Tužitelj je u tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da je tuženik zanemario činjenicu da je tužitelj u vojnoj knjižici kategoriziran kao "B" (ograničeno sposoban), što ga prema trenutnoj praksi u Rusiji čini metom mobilizacije za pozadinske ili pomoćne vojne zadatke u ratnim zonama. Tužitelj je izričito naveo da ne želi sudjelovati u sukobu jer ne želi "ubijati niti biti ubijen". Tuženik pogrešno interpretira Priručnik UNHCR-a, jer bi prisilno sudjelovanje u ratu koji je međunarodna zajednica osudila moglo dovesti do kršenja međunarodnog humanitarnog prava, što osobi daje status izbjeglice. Odluka o protjerivanju tužitelja izravno krši članak 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava (ESLJP) koji zabranjuje mučenje i nečovječno postupanje i načelo "Non-Refoulement" (Čl. 3. i 6. Konvencije). Tužitelj je naveo da se bjegunci i osobe koje odbijaju ugovore muče i tjeraju na potpisivanje ugovora s Ministarstvom obrane. Tuženik je ove navode odbacio bez adekvatne provjere rizika od zlostavljanja u zatvorskom sustavu Rusije za vojne obveznike. Tuženik je proizvoljno zaključio da dostavljena medicinska dokumentacija iz [adresa] i [adresa] ne potvrđuje nesposobnost za službu, iako tuženik nema medicinsko obrazovanje za takvu kvalifikaciju. Tužitelj pati od psiho-neuroloških problema koji bi se u ratnim uvjetima drastično pogoršali, što potpada pod zaštitu od nečovječnog postupanja. Tužitelj zahtijeva poništavanje rješenja.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao sudski spis i spis tuženika.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Između stranaka je sporno da li tužitelj ispunjava uvjete za odobravanje međunarodne zaštite u RH.

8. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine br. 70/2015, 127/2017, 33/2023, 17/2025, dalje ZMPZ) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Odredbom članka 21. ZMPZ propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

9. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelj u bitnom u zahtjevu i tijekom saslušanja naveo da međunarodnu zaštitu traži isključivo zbog straha od mobilizacije i slanja na ratište u Ukrajinu. Na okolnosti povratka u zemlju podrijetla izjavljuje da bi povratkom u Rusku Federaciju (u daljnjem tekstu: Rusija) odmah bio poslan na ratište u Ukrajinu bez obzira na zdravstvene probleme s kojima se suočava. Nadodaje da nema mogućnosti tražiti zaštitu državnih ili nekih drugih tijela vlasti u zemlji podrijetla niti da bi preseljenjem u drugi dio zemlje uspio riješiti problem s obzirom daje situacija u cijeloj Rusiji ista. Tražitelj je spisu predmeta priložio neovjerenu fotokopiju putovnice Ruske Federacije izdanu 18.01.2018. važeću do 18.01.2028. godine, serijski broj: [serijski broj] i vojnu knjižicu serijski broj: [serijski broj]. Spisu predmeta tražitelj je priložio fotokopije liječničkih recepata izdanih od strane nadležnih liječničkih službi grada [adresa] te privatne liječničke klinike "NP Beyin Hastanesi" iz Istanbula, Republika Turska.

Tražitelj je naveo daje Rusiju napustio sa majkom zbog straha da će biti poslan na ratište u Ukrajinu. Na zahtjevu je naveo daje po etničkoj pripadnosti P, islamske vjeroispovijesti te da potječe iz Republike Dagestan u Ruskoj Federaciji. Navodi da ima završenu srednju školu, ali isto ne može potkrijepiti je ne posjeduje potvrdu o završenom obrazovanju i stečenom zanimanju. Vojni rok nije služio jer nikada nije bio pozvan na služenje zbog, kako navodi, zdravstvenog stanja. Navodi da je s 18 godina bio pozvan na novačenje te posjeduje vojnu knjižicu prema kojoj je svrstan u kategoriju "B" što znači daje ograničeno sposoban za vojnu službu. Ipak, tvrdi da ga od tada, iako je već s 18 godina bio vojni obveznik, nikada nisu zvali na služenje vojnog roka iz razloga što se, kako on navodi, vodi u evidenciji zbog svojih psiho -neuroloških problema. Problem je nastao 10.01.2024. godine kada su telefonski zvali njegovu majku i obavijestili je da joj se sin mora idućeg dana 11.01.2024. godine javiti u vojni ured radi reguliranja statusa. Odmah je s majkom otišao k liječniku, ali je isti tada bio na godišnjem odmoru te je medicinska sestra predala majci potvrdu za potrebe reguliranja vojnog statusa. Na potvrdi je pisalo daje tražitelj sposoban za služenje vojnog roka. Zbog toga su tražitelj i njegova majka odlučili odmah napustiti zemlju podrijetla. Za razloge napuštanja Rusije navodi da ne želi da ga se pošalje na ratište jer ne želi ubijati niti biti ubijen. Na daljnji upit zašto se nije odazvao vojnom pozivu te predočio svoju zdravstvenu dokumentaciju, odgovara da na ratište šalju sve, dakle i invalide i psihički bolesne osobe te je uvjeren da bi poslali i njega bez obzira kakvu medicinsku dokumentaciju posjeduje. Na upit kako misli da bi ga poslali na ratište kada nije niti osnovnu obuku završio, odgovara da oni šalju i one koji nikada nisu služili vojni rok te da obuka traje par mjeseci, a onda ih se šalje na ratište. Pojašnjava da je kategoriziran u kategoriju "B" tj. ograničeno sposoban za vojnu službu još 2019. godine kada je obavljao medicinske preglede jer je bio poslan od strane vojnog ureda, a navedeno je sam tražio jer je 2019. godine htio putovati za Tursku u posjet sestri te mu je za izdavanje putovnice bila potrebna vojna knjižica, odnosno reguliran status vojnog obveznika, koju je tijelima vlasti morao dostaviti na uvid. Pojašnjava da su mu liječnici na medicinskom pregledu rekli da ne posjeduje nikakvu strašnu dijagnozu te daje sposoban za vojnu službu. Potvrđuje da nikada nije primio nikakav službeni poziv od vojnih vlasti zemlje podrijetla već navodi, da su samo majku telefonski kontaktirali u vezi njegovog reguliranja vojnog statusa. Tražitelj dodaje daje zemlju podrijetla napustio gotovo dvije godine nakon početka ratnih zbivanja u Ukrajini iz razloga što ga do tada nitko nije zvao iz vojnog ureda, ali da se on ne boji samog rata već mogućnosti da bi ga poslali u rat. Na upit je li bio u mogućnosti civilno služiti vojni rok koji je zakonski obavezan za sve muškarce iznad 18 godina, odgovara da takve osobe tijela vlasti muče i tjeraju na potpisivanje ugovora s Ministarstvom obrane temeljem kojih ih upućuju na ratište. Na upit zašto bi netko dobrovoljno potpisao ugovor s ministarstvom i išao na ratište, majka pojašnjava daje zet njene prijateljice to učinio te za svega par mjeseci sebi i supruzi kupio kuću u [adresa]. Na kraju navodi da bi u slučaju povratka u zemlju podrijetla bio priveden od strane tijela vlasti koji bi ga natjerali da potpiše ugovor s ministarstvom te bi ga poslali na ratište u Ukrajinu. Nadodaje da nema mogućnost korištenja aplikacije "Gosuslugi" kojom bi mogao izvršiti uvid u korespondenciju s tijelima vlasti zemlje podrijetla, a isto više nije niti majka u mogućnosti jer joj je broj telefona blokiran.

Iz navedenog je vidljivo da tražitelj nije služio vojni rok, odnosno temeljnu vojnu obuku zbog čega ne može biti poslan na ratište u Ukrajinu niti mu je nuđeno potpisivanje ugovora s Ministarstvom obrane temeljem kojega bi bio poslan na ratište. Potvrdio je da poziv nije zaprimio niti se kontaktiranje njegove majke od strane vojnih vlasti Rusije, a odnosi se na njegovo reguliranje statusa vojnog obveznika, može ičime potkrijepiti. Medicinska dokumentacija koju je dostavio i priliježe spisu predmeta ne potvrđuje tražiteljeve navode daje nesposoban za vojnu službu. Povrh svega, ukoliko su tražitelj i njegova majka toliko uvjereni u tražiteljevu nesposobnost služenja redovnog i zakonski obaveznog vojnog roka, trebali su prilikom novačenja 10.12.2018. godine zatražiti mogućnost alternativnog, odnosno civilnog služenja vojne obveze. Tražitelj to nije učinio već je suprotno navedenom, sam zatražio utvrđivanje vojne sposobnosti kako bi mu bilo omogućeno ishođenje putovnice. Putovnicu je koristio prilikom napuštanja zemlje podrijetla te pri tome nije imao problema s tijelima vlasti prilikom granične procedure iako spada u dobnu skupinu osoba koje podliježu vojnoj obvezi.

Prema navodima ruskih, lokalnih izvora od 15.12.2025. godine, navedeno je da je završen jesenski poziv za novake čime je Dagestan u potpunosti i prije roka ispunio svoj plan za novačenje. Navodi se da su prvi puta uspješno korišteni elektronički pozivi putem usluge "Gosuslugi". Svi novaci su poslani u svoje jedinici te je pojašnjeno da novi regruti neće sudjelovati u specijalnoj vojnoj operaciji u Ukrajini . Vidljivo je daje u jeku najvećeg opsega mobilizacije i slanja vojnika u Ukrajinu, u rujnu 2022. godine, zbog čega su izbili prosvjedi što su zabilježile i novinske agencije, a konkretno se odnose na [adresa] i [adresa], tražitelja nitko nije pozivao niti na služenje vojnog roka niti silio na potpisivanje ugovora s Ministarstvom obrane temeljem kojega bi bio poslan na ratište. U Priručniku Ureda visokog povjerenika UNHCR-a o postupku i uvjetima za utvrđivanje statusa izbjeglica prema Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. godine i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica, navodi se kako u nekim zemljama u kojima postoji vojna obveza, neispunjenje iste je najčešće zakonski kažnjivo, ali se te kazne u pravilu ne smatraju proganjanjem. Strah od proganjanja i kažnjavanja za bijeg iz vojske ili izbjegavanje mobilizacije sam po sebi ne predstavlja osnovani strah od proganjanja prema definiciji iz Konvencije. Nadalje, priručnik navodi da osoba očito nije izbjeglica ako je njezin jedini razlog za bijeg iz vojske ili izbjegavanje mobilizacije njegova odbojnost prema vojnoj službi ili strah od borbe. Vojni bjegunac ili osoba koja izbjegava mobilizaciju može se smatrati izbjeglicom ukoliko je moguće za tu osobu utvrditi da bi za vojno kazneno djelo mogla trpjeti nesrazmjerno tešku kaznu zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Isto tako, nije svako uvjerenje, iako možda izvorno, dovoljan razlog za traženje izbjegličkog statusa nakon dezertiranja ili izbjegavanja mobilizacije. Prigovor izvršenju vojne obveze zbog prigovora savjesti može se smatrati valjanim razlogom za stjecanje izbjegličkog statusa ukoliko osoba može navesti stvarno postojeće razloge savjesti. Činjenice daje mogao iskazati svoje poglede prije nego što je pozvan u vojsku, ili daje već nailazio na teškoće s vlastima zbog svojih uvjerenja, kao i iskrenost tih njegovih uvjerenja mora biti utvrđena temeljem potpunog ispitivanja njezine ličnosti i podrijetla. S obzirom na sve prethodno navedeno, tužiteljev zahtjev se ne prihvaća kao vjerodostojan.

Zbog svoje nacionalne pripadnosti i vjerskog identiteta ne očekuje se da bi tražitelj trebao imati problema pri povratku u zemlju podrijetla. Nije potvrđeno da bi mogao po povratku u zemlju podrijetla biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde te njegova tvrdnja da bi povratkom bio zadržan i poslan na ratište nije uvjerljiv. Nigdje nije navodio političku ili sličnu pripadnosti kao niti angažiranost u okviru određenih društvenih skupina. Tvrdnje kojima je navodio strah od slanja na ratište predstavljaju njegovo subjektivno mišljenje koje nije moguće potkrijepiti objektivnim činjenicama.

Iz tražiteljevih izjava se ne mogu utvrditi tijela proganjanja niti djela proganjanja. Sve što je navodio kao razlog napuštanja zemlje podrijetla, prema navodima Priručnika UNHCR-a, ga ne svrstava u status izbjeglice prema Konvenciji iz 1951. godine. Razmatrajući cjelokupnu osobnu situaciju tražitelja temeljem njegovih navoda na zahtjevu i saslušanju kao i izjava njegove majke, dolazimo do zaključka da je tražitelj kao nezaposlena osoba, pod snažnim, gotovo ovisničkim utjecajem majke, napustio zemlju podrijetla iz straha odvajanja od majke ukoliko bi bio prisiljen, a što zakon Ruske Federacije nalaže, služiti redovnu vojnu obvezu kao i svaki muškarac Ruske Federacije. Sam tražitelj je navodio da se redovito liječio u Rusiji vezano za svoje zdravstvene probleme te mu medicinska skrb nije bila zapriječena. Liječnici su i prije vojne akcije u Ukrajini donijeli zaključak da je tražitelj vojno sposoban za služenje vojnog roka. Također, činjenica koju je tražitelj navodio da kao odrasla osoba od 27 - 28 godina, niti u zemlji podrijetla niti ovdje u Hrvatskoj ne posjeduje mobilni telefon već svu komunikaciju obavlja preko majke, govori u prilog činjenici o snažnom majčinom pritisku i utjecaju na njega osobno što je vidljivo iz majčine izjave da je tražitelj liječnicima u Hrvatskoj navodio da se oporavio i ne želi dalje uzimati lijekove, što njegova majka ne prihvaća.

S obzirom na utvrđeno činjenično stanje te s obzirom na prihvaćene materijalne činjenice u provedenom postupku nije utvrđeno daje tražitelj bio prethodno izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi zbog svog ruskog državljanstva niti je utvrđeno da postoji razuman stupanj vjerojatnosti da će povratkom u zemlju podrijetla biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Stoga za tražitelja, u odnosu na situaciju u zemlji podrijetla, ne postoji razumni stupanj vjerojatnosti da će povratkom biti izložen postupcima koji mogu prerasti u proganjanje ili ozbiljnu nepravdu.

Analizom izjava tražitelja nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. U tražiteljevim navodima nije utvrđeno postojanje prethodnog proganjanja niti pritisaka od strane tijela vlasti koji bi prerasli u proganjanje.. Naime, prema Priručniku UNHCR- a navedeno je daje za utvrđivanje statusa izbjeglice, važnija ocjena iskaza podnositelja zahtjeva nego li procjena situacije u zemlji njegovog podrijetla. Ipak, za utvrđivanje statusa izbjeglice je neophodno utvrditi je li taj strah osnovan odnosno je li subjektivan element straha u skladu s objektivnim okolnostima , što u slučaju tražitelja u potpunosti izostaje. Nema dokaza da su tražiteljev život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u zemlji podrijetla zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, odnosno da bi mu život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u slučaju povratka.

Prilikom utvrđivanja postoji li stvarni rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti opće stanje u toj zemlji kao i konkretne okolnosti u kojima se stranka nalazi. Utvrđujući osobne okolnosti tražitelja, nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Tražitelj se u zemlji podrijetla nije bavio aktivizmom niti je bi uključen u ikakve organizacije ili političke grupacije čime bi na sebe skrenuo pozornost tijela vlasti. Također nije utvrđeno postojanje ozbiljne i individualne prijetnje tražiteljevu životu zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukobajer nema saznanja o postojanju sličnog na području Republike Dagestan.

Slijedom navedenog, utvrđeno je da tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene u članku 20. ni uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

10. Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje tuženika, koje je detaljno, opsežno i dostatno argumentirano. Tuženik je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama ZMPZ-a i Zakona o strancima (Narodne novine 133/2020, 114/2022, 151/2022, 40/2025) uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona.

Pravilno je utvrđeno da se preko lokalne usluge ruskih tijela vlasti ”e-građani“ kojom tijela vlasti komuniciraju s građanima i koja je potpuno funkcionalna od 01.01.2025. može utvrditi je li tužitelju upućen poziv ili bilo koje drugo pismeno od strane tijela vlasti kojim ga pozivaju na služenje vojnog roka ili mu upućuju bilo koji drugi zahtjev ili slično. Međutim, tužitelj navedeno ne zna jer ne posjeduje mobilni uređaj već se oboje koriste majčinim. Dakle, ne može se utvrditi postoji li ikakav zahtjev tijela vlasti prema tužitelju vezano za njegovo reguliranje vojne obveze kao i eventualne sankcije ukoliko izbjegava navedeno. Nadalje, Priručnik UNHCR-a navodi da služenje vojnog roka u zemljama u ko jima je to zakonska obveza ne predstavlja proganjanje i takve osobe koje zaziru od služenja vojnog roka nisu izbjeglice. Dakle, osoba očito nije izbjeglica ako je njezin jedini razlog za bijeg iz vojske ili izbjegavanje mobilizacije njegova odbojnost prema vojnoj službi ili strah od borbe. Nadalje, tužitelj je tijekom novačenja još 2017. odnosno 2018. godine imao mogućnost alternat ivnog, civilnog služenja vojnog roka ukoliko je smatrao da mu je sudjelovanje u vojnoj službi suprotno vjerskim, moralnim ili drugim, ali nema saznanja da je isto zatražio i pozvao se na priziv savjesti.

11. Na temelju svega navedenog sud je utvrdio da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te u pravilno provedenom postupku, čime je osporavano rješenje zakonito te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a. Sud utvrđuje da navodi tužitelja izneseni u tužbi nemaju utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

12. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći se temelji na zahtjevu postavljenom u tužbi, a spisu tuženika prileži i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenik tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. ZMPZ-a, na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (NN 140/15 i 155/22) i uz primjenu Tbr. 27/1, 27/2 i 36 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora. Tako je priznat trošak sastava tužbe i trošak pristupa na ročište s PDV -om, za svaku radnju iznos od 625,00 eura, ukupno 1.250,00 eura.

Zagreb, 5. svibnja 2026.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis